Post
Postao/la PeppermintSA » 08 sep 2025, 03:04
Nisam nakav patriota i ne radi me reprezentacija još otkad je Pape miniran, jedva da i pratim, ali me raduje ova mladost zato što ima ono što volim vidjeti - brzinu, potez, dribling. Tu mislim i na Alajbegovica, i na Memića, i na Bajraktarevića, i na Baždara, i na Dedića, koji je iscupao svoju karijeru prelaskom u Benficu. Muka mi je više polovnih tempaša i dizelaša koji su rak rana našeg fudbala posljednjih 30 godina. Napokon da vidim biciklo, da vidim neku petu, loptu gurnutu kroz noge, da vidim krilnog igrača da ne vraća loptu unazad nego da navre u šesnaesterac, da vidim vic u igri. Da se razumijemo, utakmica je realno bila za ****, i dalje 2/3 ekipe su polovnjaci, i dalje je igra pretežno ja tebi-ti meni, sideways football, što bi rekli Englezi, dakle spora, anemična, šablonizovana. Ali ima nekih naznaka boljih dana. Da još nafatamo 2-3-4 mlada polivalentna igrača, biće to i vise nego dobro. I treba ih forsirati. Ako je mogao Yamal sa 15 godina igrati za Spaniju koja je doslovno ima na stotine vrhunskih igrača, ako je mogao Mbappe sa 17 biti standardan u Francuskoj koja ima vise registrovanih fudbalera nego BiH - i to ona prijeratna, socijalistička republika građana, onda vala i mi možemo isforsirati 2-3 uber talentovana mlada igrača umjesto da tavorimo sa hajradinovićima, burnićima, šarićima, đakovcima i ostalim škartom. Vidim spominje se taj neki špic iz Wolfsburga što igra za u-21 Njemačku. To treba odmah zajmiti. Znači, samo mlado i brzo dovoditi. Zvuči ko banalizacija, znam. Ali nije. I još nešto, moramo svi mi - i navijaci i struka i savez, početi prepoznavati pojedine rijetke potencijale u domaćoj ligi dok su vrlo mladi. Ja odgovorno tvrdim da je Buljubašić, sa svojih 18 godina koliko je imao dok je u igrao u Sarajevu, bio igračina za Burnića. Naoko su sličnog profila, tempaši, ali je Buljubašić u svakom smislu bio bolji (ne znam kakav je sad, ne pratim). Samo što niko nema muda da to gurne odmah u reprezentaciju. Jer odmah idu komentari, ‘ta će on iz “najgore lige u Evropi” (nit je najgora liga u Evropi, nit je treba nipodastavati), ili guraju se menadžerski igrači, ili idu komentari guraju se pitari/skretnicari/vicini/beusovi ovisno o klubu iz kojeg igrač dolazi, i to od navijača drugih klubova. Hoću reći, ja sam dubokog, ali zaista dubokog uvjerenja - a držim za sebe da sam neko ko se razumije u fudbal - da smo unazad desetak godina sigurno ugasili 4 ili 5 vrlo talentovanih domaćih igrača kojima nismo dali šansu u A reprezentaciji, koja, da se ne lažemo, prevashodno prodaje igrače i omogućava im daljnju karijeru. Ako Hrvati, koji imaju u svakom trenutku preko 50 igrača u ligama petice, čiji igrači tradicionalno dominiraju u najvećim evropskim klubovima, ne libe se u A selekciju zvati mlade igrače ne samo Dinama; već i Rijeke i Hajduka i stavljati ih da igraju, onda vala možemo i mi koji i dalje drkamo na starca Dzeku kad se pojavi neki dobar mlad igrač. Rijeku PAOK otrese kao slinu 5:0, ali Fruk igra u prvih 11 reprezentacije. Kod nas da neki mladi igrač iz bh lige zaigra u prvih 11 reprezentacije u kvalifikacionom meču, bila bi atomska bomba. Meni bi uvijek recimo u A reprezentaciji prije igrao Kulašin od prije godinu-dvije (da ne bude da forsiram igrače Sarajeva ili igrače sarajevskih klubova) nego što bih forsirao kojekakve prevljake i tabakoviće od 30 godina ili one neke kulenoviće. Jer u tim mladim godinama, to moze učiniti čuda - unapređenje igračkih kvaliteta, podizanje samopouzdanja i morala, podstrek za veći i bolji rad, na kraju krajeva i transfer. Jer pitanje je šta bi bilo da su pojedini naši igraci u 18-19-20. godini zaigrali za A reprezentaciju, i to zaista zaigrali u takmicarskim mečevima, redovno. Možda bi Buljubašić danas bio u Bundesligi. Možda Hadžiahmetović ne bi išao zaobilaznim putem preko Konye nego bi se prodao odmah u Atalantu, pa boga pitaj gdje bi bio danas i koliko bi bio kvalitetan. Ja i dalje duboko vjerujem da je Radovac, kojeg organski ne podnosim, zaslužio da sa 18 godina uđe u A reprezentaciju 2013. na 2014., onda kad smo imali najjaču reprezentaciju jer je bio nestvarno talentovan i igrao fantasticno i u Evropi, i boga pitaj kako bi se njegov fudbalski put razvijao i gdje bi danas bio. Fudbalske karijere nisu linearno i sudbinski definisane. Ono u fazonu, eh, on je dobar i zato što je dobar uspjeće, a ako nije dobar, neće i svako ko je uspio bio je predrodredjen za uspjeh jer je bio dobar, a svako ko igra na našim pašnjacima s razlogom igra na našim pašnjacima i prosto u startu nije mogao dalje. Nije to tako. Ima tu milion faktor. I da me neko krivo ne shvati, ne zagovaram menadžerske igrače. Djakovac, Burnic, Radeljic, sve su to vrlo vjerovatno menadžerski igrači jer su najednom, u 26-27-28. godini, odnikud upali u reprezentaciju. I toga će uvijek nažalost biti, ne samo kod nas. Ono što ja zagovaram je kvalitetno analiziranje igrača i hrabrost pri ulaganju u budućnost. Menalo je u Širokom igrao pet puta bolji fudbal, sa 19-20 godina, nego što je ikad zaigrao u HNL-u. Ali tek kad je završio u HNL-u, počeo je igrati u reprezentaciji. Zapravo, ta generacija sva - on, Gojak, Ćavar, Demirović, Radeljić i co. bila je odlična, pretežno iz domaće lige. Tukla Portugalce 3:1, Velsa 0:4 i 2:0, a onda morala čekati, čini mi se, pune 4 godine da prvi igrač iz nje dobije poziv u A tim. Uglavnom, imao sam potrebu da to napišem ovdje.
