Stone Island je napisao/la:Trigger,ako ti se da da što napišeš o Semiru Tuci ? To me najviše zanima jer čovjek nije nešto previše postigao u u karijeri a gdje god i kome god ga spomenem(bilo kojem kraju Jugoslavije),svi znaju za njega i hvale ga a pogotovo stari koji,kad pričamo o tome,priča kao o savršenstvu pa mu i nije baš za vjerovati.Valjda željan tog Veleža,tog vremena pa malo i preuveličava.
Hvala.
Ok - evo ti moje 'viđenje' - a dobro ga pamtim lično!
Semir Tuce (1964.)
Lijevo krilo „Rođenih“ iz Mostara, legenda mostarskog fudbala, miljenik publike na svim terenima. Jedan od najvećih igrača u historiji mostarskog Veleža, sa kojim je osvojio Kup Maršala Tita (1986.) pobjedivši zagrebački Dinamo, u finalu, rezultatom 3:1.
Tuce jedan i od najboljih igrača na poziciji lijevog krila koji je viđen na terenima biše države. Bez pretjerivanja.
Semir Tuce je igrao je sa nekoliko Veležovih generacija, ali najbolji je bio, i najviše pružao na terenu, u generaciji 1986-89, kada je igrao zajedno sa
V.Petranovićem, M.Hadžiabdićem, V.Matijevićem, I.Barbarićem, I.Šišićem, V.Đurasovićovićem, G.Jurićem, A.Kalajdžićem, D.Prskalom, V.Gudeljom, Karabegom, Skočajićem, S.Kajtazom, P.Jurićem, N.Bijedićem, M.Kodrom... , a najubitačnija napadačka 'trojka' u to vrijeme je baš bila: Kajtaz, P.Jurić, Tuce
Povisok (malo neobično za krilo, tada), jak, brz (ne baš sprinter), centaršut izvanredan, njegove lopte su 'imale oči', a s loptom je mogao i znao sve. Imao je veoma jak, ali 'izgrađen', šut i 'slobodnjaci' su bili golmanska mora kad Semir namjesti loptu...
Nije baš volio defanzivne zadatke, ali nije mu to ni trebalo – njegovo prisustvo na suparničkoj polovini je bilo dovoljno za strepnju protivničkih odbrana.
Zbog svog odnosa spram fudbala, sobodno se može kazati – boemskog načina života, često je bio pasivan na terenu, pasivan nekad i više od podnošljivog i za njegove fanove. Ipak, rijetkost (ja ne znam da jeste) je da je bilo zvižduka na njegov račun!
Bio je šarmer u svakom pogledu, a dribling je volio više od svega - nema tog supranika kojeg nije mogao 'okrenuti' na 'kocki leda za wisky'!
E, tu sad nastaje 'priča'.....
Semir je bio rijetko viđen talenat ali nije 'dogurao' do visina koje su ga čekale i koje je zasluživao. Imao je on i odličnih 'perioda kad je svima pokazivao šta zna, šta može...samo kad hoće
.
Njegov problem što nije postao, doslovno, svjetsko krilo je pristup fudbalu, sportu... Nikako se nije mogao odreći 'čari života', raje, kafane, i one 'kocke leda'....
Nekad je na utakmicu znao doći pomalo 'oleđen', a opet je solidno odigrao – dovoljna su bila njegova 3-4 asista, poneki prodor... i 'Rođeni' opet imali 'korist' od svoje legende.
Analogno tome, nije bio redovan na treninzima (a kamoli volio i htjeo puno trenirati) a mnoge utakmice je odigrao, i to vrlodobro, upravo i isključivo na svoj talenat.
Periodi kad se više (ali nikad 'cio') posvećivao fudbalu su bili vrijeme kad je blistao skoro u punom sjaju i niko mu ništa nije mogao na zelenom travnjaku. Bilo je milina gledati Semira i njegove saigrače... ma za koga čovjek navijao.
Zato mi se čini da je Velež oduvjek imao neku 'harizmu' i uvijek igrače koji su jednostavno 'kupovali i očaravali' i navijače drugih klubova. Velež je bio ekipa koju, eto ne moraš voliti, ali ne znam da je iko normalan (ko voli fudbal) mogao takvu ekipu 'mrziti'.
I Tuce spada u te Veležove legende, 'čarobnjake' i mnogo je 'dao' svom Veležu, Mostaru, Hercegovini (nekad je Velež bio 'centar' Hercegovine, cijele, a bogami i obližnje Crne Gore..)... fudbalu općenito.
U Veležu je igrao od 1981. do 1989. kada je otišao u Lucern (Švicarska – tamo nije bio okrutni profesionalizam
) i ostao do kraja karijere (1995.). I u Lucernu je upisan u legende kluba a teža povreda je 'završila' njegovu karijeru. I danas, koliko znam, živi u Švici i prima solidnu penziju zbog te povrede.
Ako ne i svi, velika većina i stručnjaka i ljubitelja fudbala će se složiti da Tuce nije iskoristio ni 60% svojih mogućnosti i da je to ogromna šteta i za njega i za fudbal.
I pored toga, Semir je ostao upamćen kao veliki igrač, igračina, a Mostar ga je obožavao jer je bio igračina i 'prava raja'....
Za 'Rođene' je postigao oko 56 golova na zvaničnim utakmicama (iako nije bio klasični golgeter, više je volio da 'namjesti' saigračima), ali taj broj varira (+/-) zavisno od 'izvora do izvora'.
U periodu 1986-1987 odigrao je 7 utakmica za reprezentaciju i postigao 2 gola.
Semir Tuce – veliki igrač i veliki boem.... Nema više takvih, a teško da će i biti...
Danas je fudbal 'industrija', mašina koja melje, a Semir Tuce je među zadnjim izdancima fudbalera iz ljubavi prema tom sportu, umjetnik na terenu, lafčina na asfaltu....
) je, prema mom mišljenju, bio i iza jednog Davora Šukera, Dragana Stojkovića, Alena Bokšića, Zvone Bobana, Deje Savićevića i Peđe Mijatovića, koji su iz njegove generacije...