SportSport.ba

Nova pojačanja koja je Inter doveo, kao i prisustvo većeg broja igrača s našeg prostora, motiviralo me da pogledam par posljednjih utakmica momčadi Roberta Mancinija. U tim pohodima kroz Seriju A vidio sam više dobrog kod drugih talijanskih ekipa, nego kod ekipe koju sam primarno želio vidjeti. Današnje gostovanje plavo-crnih kod Sassuola zbog igrača na obje strane mogli bismo nazvati i Derby Della Maksimir.

Inter je ovu utakmicu odigrao jako loše, mnogo ispod minimuma koji bi ekipa s ovim igračkim kadrom u ovoj konkurenciji smjela sebi da dozvoli. Danas za razliku od prošle utakmice nisam imao formacijskih zamjerki, kao prošli put kad je Podolski igrao neku teško definisanu ulogu na desnoj strani koju taj igrač nikad u karijeri nije igrao, pa se samim time nije ni snašao u njoj. Ovaj put Inter je izgledao formacijski logično, ali tu su završili svi pozitivni atributi koji se mogu navesti za gostujući sastav.

Igra bez tempa, sa mnogo problema u osnovnim elementima igre, pozicioniranju, kretanju. Jedini koji je igrao u prvom dijelu znajući šta igra bio je Kovačić. Mateo je probao razigravati, nametnuti ideju, ali to je jako teško ako ansambl oko tebe ne sudjeluje u igri na pravi način. Podolski djeluje kao strano tijelo i mislim da nema to toliko veze što je nov, koliko što uopšte ne shvaća šta bi se od njega trebalo očekivati. Nekad jednostavno stane i samo gleda šta se dešava, odnosno šta se ne dešava, a trebalo bi oko njega. Šaćiri je još friškiji, tako da je njegovo nesnalaženje normalno. Od ostatka društva prolaznu ocijenu zaradio bi samo Handanović, koji je u prvom poluvremenu spašavao šta se sapasiti može. Kad u računicu ubacimo i činjenicu da domaćinima sudija nije sudio dva moguća penala, uz rezultat od 2:0 na poluvremenu dovoljno govori o krizi u igri i rezultatu velikog tima iz Milana.

Sassuolo s druge strane me je prijatno iznenadio i neću se prevariti ako kažem da je to najmodernija talijanska ekipa koju sam gledao u zadnjih godinu dana. Kredit za rad trenera Eusebia di Francesca. Njegova ekipa igra vrlo agresivan presing na zadnju liniju Intera, odlično se pozicionira u sredini terena, jako zanimljiva 433 formacija u obje faze igre. Ne bih da koristim prejake riječi u glorificiranju Sassuola nakon današnje zaslužene pobjede, jer je Inter bio jako loš, ali na momente sam imao osjećaj da gledam Tuchelov Mainz, a to je kod Generala visoko na hijerarhijskoj ljestvici.

Zaza igra majstorski kao srednji napadač, odlično navlači stopere za sebe i odlaže lopte za nadolazeća krila koju su odlično koristili izostanke kod gostujuće ekipe baš na bočnim pozicijama u zadnjoj linij. Središnja trojka jako kompaktno veže prednju i zadnju liniju, uspješno gradi igru i loptu donosi na krila, te harmonizira povremene izlete bekova naprijed.

Gosti su u drugom dijelu krenuli ofanzivnije, energičnije, pogodili vratnicu, zabili gol, ali ni jednog momente nisam imao osjećaj da se mogu vratiti u utakmicu. Cirkus na kraju uz dva crvena kartona, po jedan sa obje strane, samo su pokvarile dojam ove, sve u svemu dobre utakmice.