Na kraju, ne sjećam se da je bilo neko naše masovnije gostovanje od ovoga ni do dana danas, osim možda Krupa 2017. al i tu je manje ljudi bilo mislim.
Također nisam znao da su Bajano i Wagner rođena braća, eto jedna zanimljivost
Svaka ti cast za mukotrpan odgovor i za brazilsku bracu jer mi je nepoznat detalj bio do sad.
Meni pored Krupe, definitivno pada na pamet finale kupa 2011 u Zenici al to je neka druga tema.
I naravno ne smije se izostaviti Mostar 2005.
Jedno od masovnijih, ako ne najmasovnije poslijeratno, ligasko gostovanje Manijaka. Volio bi ako ima neko na forumu da je bio, da baci koji detalj.
Apsolutna majorizacija Skripara u Sirokom od strane Manijaka zajedno sa Torcidom Sarajevo.
Zivjeli
Sjećam se da nas je Bajano uništio tu utakmicu, poigravao se s nama, a samo nam pobjeda igrala taj dan.
Otišao sam ujutro nekad prema stadionu, kontam biće par stotina ljudi, kad tamo kao da je domaća utakmica. Mali milion. Ne znam tačno koliko je bilo autobusa da li 10, 11, ali se sjećam da su se napunili za 5 minuta. Bruku raje je ostalo u Sa jer nije imalo prijevoz, a mi ostali smo se snalazili. Nas nekoliko iskamčili smo Peugeot 206 iz nekog divljeg Rent-aCara i taman za 5 ljudi.
Na putu prema Mo je bila ludnica, fakat nepregledna kolona, ljudi leže po haubi i mašu zastavama po magistralnom putu a ide se 20 na sat.
Od Konjica se svi priključuju koloni. U ŠB smo prvi put i ne znamo gdje je stadion, kad samo vidiš sve se plavi, kontamo prvo da su Škripari al jok, sve poznate face, pred stadionom masa naše raje, kao da smo u Sa. Mještani ok. Sjede s nama, niko nikoga ne provocira.
Uglavnom tekma ko tekma, bilo je što je bilo, kasnije dio naših nepotrebno uništavao stolice i bacao u teren. Krajnje papanski bez obzira na razočerenje rezultatom. Navodno su Škripari zapalili zastavu BiH ali bez obzira. Nije bio neki aman belaj. Sjećam se da je pokojni Napoli, pola sata poslije tekme i dalje galamio na megafon i jedini se on čuo u cijelom ŠB.
Dugo smo ostali na stadionu, kad smo izašli skontamo da smo ostavili auto baš daleko, tad počinju provokacije iz nekih kafića i bacanje flaša i kamenja ali i mi odgovaramo istom mjerom, mada ništa posebno. U povratku se pravi kolona i pojačano je prisustvo murije koja određuje rutu pa idemo nekim makadamom da bismo izbjegli prolazak kroz Mostar.
Bio sam razočaran rezultatom i cijeli put nazad nisam ni progovorio. Na kraju, ne sjećam se da je bilo neko naše masovnije gostovanje od ovoga ni do dana danas, osim možda Krupa 2017. al i tu je manje ljudi bilo mislim.
Također nisam znao da su Bajano i Wagner rođena braća, eto jedna zanimljivost
Vrijeme čini svoje, ali emocije nikada ne mogu nestati. Ali, da se vremenom transformiraju, to je točno. Ja sam kao dijete navijao za Velež. U svojoj mladosti sam bio navijač Veleža. Ne postoji stadion na kojem je Velež igrao van Mostara, a da ja nisam bio. I sad kad neko hoće raspravljati o emocijama, evo mu materijala. Drago mi je da je Velež ponovo ušao u Premijer ligu BiH. Mislim da to zaslužuje, kao i bolje uvjete i ambijent, kako ne bi opet došao u sličnu situaciju u kojoj je već bio jednom ili dva puta u proteklih 15-tak godina”, rekao je Čović.
Poznata je fotografija iz 1974. godine na kojoj se vide Dragan Čović i mostarski pjesnik Tahir Delić – Tašo kako s bubnjem predvode navijače Veleža u Splitu pred utakmicu s Hajdukom.
