Došla je i ta noć. Logistika se spremila, piće i meza, slatko za cimere, ima nas osmorica u kući, prava mužjačka regimenta, a samo jedan Juventino - moja malenkost. Jedan od cimera neće gledati četvrtfinalnu tekmu jer je zagriženi navijač Blaugrane, misli da ćemo se svađati ili šta već - nema veze.. Počinje! Igrači izlaze na teren, svira himna Lige prvaka, hiljade plavo-crnih zastava, koreografija za 10, zaglušujući huk Nou Campa. Počinju me lupati trnci straha i nervoze. Živci su k'o strune..umiruje me naš sastav koji vidim..odbrana granitna.. Ferrara, Montero i Thuram mi ulijevaju povjerenje da će zaustaviti nasrtaje Barcelone, a napad da će nešto zabiti.. rezultat iz prve tekme 1:1 je nepovoljan i ako ostane tako Barca prolazi.
Meč počinje, ja stojim, nervozno žvaćem žvaku, mezu sam sklonio od sebe i odmaknuo stol (rušilački nastrojen kada igraju bordo, bijelo-crna boja i Reprezentacija).
I onda se dešava to.. Par kratkih pasova..ispadaju De Boer i Reiziger, ispada cijela odbrana Blaugrane, Češka furija prolazi i GOOOOOLLLLL Juve vodi 0:1, skačem i trčim po dnevnoj sobi, cimeri se smiju i šale. Većina ih navija za Barcu i ostaju mirno sjediti kada Xavi izjednačava rezultat. Jasno mi je da će to biti rovovska borba epskih razmjera kada naš pit bull Davids dobija drugi žuti karton. To sam propratio sa rukama na glavi klečeći ispred tv-a.
A u vraga kako ćemo sad?? Izlazi Alex, upada Tudor, izlazi Di Vaio upada Zalayeta a poslije i Birrindelli mjesto Camoranesija..ulazi se u produžetke.. Barca nasrće, imaju igrača više, pokušavaju da izvuku odbranu Juventusa, pokušavaju centaršutevima, prodorima po boku, ali ti svi napadi se kao mjehur odbijaju o strašnu Juventusovu odbranu, napadači Barce strepe kad im priđu Tachinardi, Montero i Ferrara..odbrana, odbrana, odbrana, rovovska borba, trese se Camp Nou, navijači nose Blaugranu, trese se i dnevna soba naša što od tv-a koji je max pojačan, što od mog skakanja koji stojeći pratim tekmu..
..i onda se dešava.. Kontra u stilu starih majstora italijanskog fudbala, ratnik i borac Birrindelli prolazi po desnoj strani, hirurški precizno ubacuje loptu u šesnaesterac na koju nalijeće vječna nada Zalayeta iii PANDEMONIUM..... GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOLLLLLLLLLLLLLLLLLL
Vrištao sam kao lud, prevrnuo stol sa svim pićem i mezom na njemu, šutnuo ormarić iz kojeg su ispadale latice.. Kakva noć!!! Face Barcinih igrača su govorile sve, ono malo vremena do kraja zastrašujuća odbarna Juvea je lako riješila.. Ja sam se malo teže riješio policije koja je došla na vrata jer su komšije prijavile nesnosnu buku i lupanje.. Ali ko mari za prijavu...
Bitno je da je Juve pobijedio...
uglavnom znam da sam negdje procitao