SportSport.ba

bavariapivo je napisao/la:gdje su sada ovi tattićevci, nešto su mirni ovih dana...

Seaman je napisao/la:

Primjerice, za prelazak Etta u Dinamo Mamić je potpisao isplatu 200.000 eura tvrtki Real Sports Menagment. Novac je trebao biti naknada za posredovanje. Samo što su se malo zaigrali, pa je off shore tvrtka poslala račun 11 dana prije nego što su s Mamićem uopće potpisali ugovor o posredovanju! Slično je bilo i s transferima Luke Modrića u Totentham 2008. godine te Eduarda da Silve u Arsenal!Dinamo je platio 2,2 milijuna eura tvrtki Real Sports Menagment jer su posredovali da Modrić ode u Tottenham. Samo što je ugovor kojim Modrić odlazi potpisan između Totenthama i Dinama u travnju, a tvrtka koja je navodno posredovala u tom transferu osnovana je dva i pol mjeseca kasnije. Dakle, kad je Luka Modrić potpisao, oni nisu niti postojali.Tvrtka Rasport Managment dobila je 575.000 eura i 500.000 funti kao proviziju što su pomogli da Eduardo da Silva bude prodan u engleski Arsenal.

Samo što je Dinamo potpisao ugovor o zastupanju s njima dva i pol mjeseca nakon što je Eduardo već otišao. Sklopili su sporazum da će pomoći transferu Eduarda u Englesku u trenutku kad je on već odavno igrao za Arsenal.

No ni tu nije kraj šlamperaju u onome što Uskok smatra smišljenim kriminalom.

Kad je još kao mlad igrač Mario Mandžukić s kolegom Ivicom Vrdoljakom prešao iz NK Zagreba u NK Dinamo, tvrtka Rasport Menagment dobila je čak 300.000 eura. Sporazum o posredovanju je također potpisan nakon što su već obojica odjenuli plavi dres, a direktor NK Zagreba Dražen Medić je rekao kako nije bilo nikakvog posrednika u tim transferima.

Neki ugovori, kad bi bili realni, graniče sa zdravim razumom. Takav je primjer dovođenje Carlosa u Dinamo. Njegovu brazilskom klubu je Dinamo platio odštetu od 40.000 eura. A za posredovanje su dali 500.000 eura tvrtki Real Sports Managment, dakle 12,5 puta više. Kao da kupite nešto za 10.000 kuna, a onda prijevoz platite 125.000 kuna.

Također, iako je Davor Vugrinec bio slobodan igrač, sam je izjavio da želi igrati u Dinamu i nitko ga nije trebao nagovarati, Mamić je isplatio 600.000 eura istoj tvrtki. Njima je platio i za Matthiasa Chaga da prijeđe iz trećeligaša Metalca u Dinamo. I to enormnih 500.000 eura. Svi uključeni u taj transfer rekli su da posrednika nije bilo.

NOVI DETALJI ISTRAGE PROTIV MAMIĆA Isplaćivao izmišljene dugove igračima koji su poslije u čudu gledali istražitelje: 'Pa nisu nam dugovali ni lipe'

Bad Blue Boysi:Pozivamo sve navijače Dinama da nam se pridruže u najvećoj ofanzivi do sada u borbi za spas Dinama koja započinje s prosvjedom pred Ministarstvom znanosti obrazovanja i sporta u petak u 18 sati!

Uskoro opširnije

No veći problem od prikupljanja milijunske svote Zdravku Mamiću bi mogle biti izrečene mjere opreza jer ne smije kontaktirati ni komunicirati s određenim svjedocima. Jedan od tih svjedoka je njegov brat Zoran, drugi je nećak Mislav. S obzirom na to da mu nije izrečena mjera zabrane obnašanja posla koji radi, bit će zanimljivo vidjeti kako će se dalje odvijati stvari u Dinamu jer izvršni dopredsjednik ne smije komunicirati s trenerom, ali ni s Mirkom Barišićem, Tomislavom Svetinom, Matejem Škegrom, odnosno ljudima koji su u upravi i Nadzornom odboru kluba.

S obzirom da se protiv čelnika Dinama vodi više istraga za najveću pljačku u povijesti hrvatskog sporta, za svaki idući dan koji oni provedu na svojim funkcijama u Dinamu smatramo odgovornim trenutnu vlast (a i svaku buduću) i nadležno ministarstvo čija je sportska inspekcija imala i još uvijek ima zakonske ovlasti odstraniti taj karcinom iz našeg kluba. Krajnje je vrijeme da ova vlast (kao i svaka buduća) zajedno s uhljebima iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta prestane ovaj narod praviti budalama i dopuštati iživljavanje na Dinamu zbog svojih politikanskih igara u kojima im odgovara da se u beskonačnost piše i govori o kriminalu i pljački čovjeka kojeg nabijaju na nos svom najvećem političkom oponentu.
Iz tog razloga će svaka naša iduća akcija, a bit će ih dok god se ne raspuste sva tijela NK Dinamo od Uprave, Izvršnog i Nadzornog odbora, biti usmjerena na sve one koji su sve ove godine sudjelovali i prešutno odobravali sustavnu pljačku i degradaciju naše Svetinje. Svi su za to jednako krivi, oni koji su pljačkali i oni koji su im to iz bilo kojeg razloga dopuštali!

Navijači Dinama već 5 godina vode krvavu borbu u kojoj traže da o klubu koji djeluje i ustrojen je kao udruga građana odlučuju članovi kluba, onako kako je to jedino moguće i ispravno s obzirom na njegov trenutni ustroj. Ne zato jer se želimo igrati i imitirati neke trendove u drugim zemljama već isključivo iz razloga da se izbjegne i spriječi ovakva besramna pljačka kluba od strane obitelj Mamić zajedno sa svima koji su sudjelovali u radu kluba u proteklih desetak godina. Umjesto toga klub je cijelo jedno desetljeće pod okupacijom jedne obitelji i nekoliko desetaka njoj odanih ljudi koji nemaju nikakve veze s nogometom i Dinamom, a svima njima klub služi isključivo za vlastito bogaćenje. U tom periodu iz kluba su istjerani gotovo svi oni koji su pisali slavnu povijest našeg kluba jer se nisu uklapali u njihovo odabrano društvo koje dobro živi od klupske blagajne.

Na sve ovo što se piše i govori zadnjih dana, a tiče se razmjera ove neviđene otimačine, mi upozoravamo gotovo od samih početaka stvaranja dinastije Mamićevih i više ne vidimo nikakvu svrhu u tome da se bavimo (samo) onima koji su krali i uništavali klub već se okrećemo prema svima koji su to sve dopuštali i još uvijek dopuštaju.
Ako bude potrebno prosvjedovat ćemo svaki tjedan gdje god bude trebalo jer od ovog petka svoju borbu za Dinamo selimo na ulice i pred dvorišta svih onih koji odbijaju riješiti ovaj problem.
Sve dok odgovorni ne riješe pitanje sukoba interesa u Dinamu, a koji je sada već opće poznata stvar obzirom da niti njihovi odvjetnici ni oni sami više ne negiraju postojanje privatnih ugovora s igračima Dinama i uzimanje provizije od njihovih plaća i transfera, mi ćemo umjesto stadiona izabrati ulicu i nikakva birokratska i slična izmotavanja nas ne zanimaju.
Dok god oni čiji je to posao budu ignorirali odgovornost svih tijela kluba čija je, između ostalog, zadaća bila kontrola i nadzor financija te odobravanje sklapanja i raskida ugovora na kojima su ukradene stotine milijuna kuna, imat će nas za vratom.

Pozivamo sve navijače Dinama da nam se pridruže u najvećoj ofenzivi do sada u borbi za spas Dinama koja započinje s prosvjedom pred Ministarstvom znanosti obrazovanja i sporta u petak u 18 sati!

PETAK, 17.30, PARK RUŽMARINKA – SVI NA PROSVJED
STOP OKUPACIJI DINAMA!

BAD BLUE BOYS

SiamoNoi je napisao/la: Nakon micanja Mamica prvi i trenutno jedini ispravan korak raspisivanje izbora i vracanja kluba onima koji ga vole bez interesa i biranje sposobnih ljudi (kakvi ce se "pojavit" kad se mocvara rascisti) na vodece pozicije.Dobrim dijelom po uzoru na Hajduk rekao bih na sveopce zgrazanje svih onih koji kurca ne kuze.

16 uzastopnih gostujućih poraza u grupnoj fazi EL i LP.

Zadnjih godina svjedoci smo sve brojnijeg navijačkog aktivizma, koji daje konkretne rezultate. Neke navijačke skupine osnovale su i uspješno vode vlastite klubove, dok su se neke uspjele izboriti za izmjenu Zakona o sportu. Usprkos brojnim pozitivnim stvarima, mnogi čelnici nogometnih klubova i HNS-a, izjednačavaju ih s huliganima. Istovremeno se za nogomet vežu brojne afere, počevši od FIFA-e i UEFA-e, a niti stanje u našem nogometu nije pretjerano čisto. O svim ovim temama, odlučili smo porazgovarati s Josipom Kregarom, profesorom sociologije na Pravnom fakultetu u Zagrebu, bivšem članu Skupštine grada Zagreba, te zastupniku Hrvatskog sabora.

N+: Što mislite o sve raširenoj pojavi kod nas i u svijetu da navijači žele imati pravo biranja u nogometnim klubovima?
Kregar: Cijelu takvu inicijativu ja vidim kao širenje ideje civilnog društva. Nitko od samih korisnika ne može bolje znati da li je neka djelatnost ili organizacija uspješna, te zbog toga krajnje pozitivno gledam na takve pokušaje, iako sam svjestan mogućih ograničenja. Radi se o tome da pravo birati i biti biran bitno mijenja filozofiju navijača, jer oni u obzir moraju uzimati sve one druge okolnosti o kojima oni kao masa nisu vodili brigu. Njih kao masu zanima rezultat, ali kao upravljači oni bi bili svjesni mogućih financijskih, organizacijskih i drugih ograničenja, na temelju čega bi mogli objektivnije ocijeniti uspjeh ili neuspjeh kluba. Sve skupa radi se o vrlo pozitivnoj stvari, a pokazatelj toga su brojni europski klubovi.

N+: Što mislite o članskom modelu jedan član – jedan glas?
Kregar: Zagovornik sam takvog modela, jer je to jedan od načina da se pridobije navijače da na drugačiji način dijele uspjehe i neuspjehe klubova, da češće dolaze na utakmice. Jednako kao što se radničko suodlučivanje smatra nečime što motivira radnike na lojalnost firmi i veće zalaganje, ta ista ideja je primjenjiva i ovdje. Osim toga, navijače se često tretira kao nestašnu djecu, a u ovim okolnostima gdje bi oni morali sudjelovati u donošenju odluka, oni bi morali preuzimati i odgovornost.

N+: Čitajući forume i portale, dosta je ljudi koji ne žele da navijači imaju pravo odlučivanja. Zašto je to u Hrvatskoj nešto na što šira zajednica negativno gleda?
Kregar: Zbog toga što u Hrvatskoj postoji iskustvo da svaki dobro zamišljen plan završi sasvim drugačije nego što su mu bile namjere. Ljudi su već zasićeni reformama koje vode u isto ono što je već bilo.

N+: Je li novi zakon o sportu, izmijenjen na inicijativu navijača, obrazac za uspješnije isušivanje nogometne močvare? (glavne promjene zakona odnose se na izjednačavanje huligana iz lože s huliganima na tribinama, javna objava financijskih izvještaja, navijačka demokracija)
Kregar: Taj zakon je dobar, ali nije dovoljan. To kažem zbog toga što mi se čini da su prethodni zakoni i ministri pružali daleko veće mogućnosti interveniranja u negativne procese u sportu, ali se nisu primijenili. Ministri iz sasvim različitih vlada, pokazali su oklijevanje, ili su samo na riječima bili odlučni, a u mjerama krajnje fleksibilni. Najnovije izmjene i dopune Zakona o sportu pozdravljam, i čini mi se da su one rezultat veće svijesti koja postoji u narodu, te jednog ogorčenja i nezadovoljstva prema vođama sportskih klubova. Mislim da jačaju elementi u društvu kojima se sve to gadi, i koji u sportu više ne vide natjecanje, već vide razbacivanje primitivizmom, utjecajem, novcem.

N+: Vidimo da su prosvjedima i aktivizmom navijači ipak nešto pokrenuli. Postoji li takav aktivizam i u drugim sferama društva?
Kregar: Postoji, ali generalni trend je smanjivanje aktivizma, padanje utjecaja civilnog društva. Pod time mislim na društvo u kojem su građani nastupali kao slobodni pojedinci, ne kao profesionalci, to je ono što je dosta propalo u zadnjih 15-20 godina. Buđenje civilnog društva, osobito udruga koje su se bavile zaštitom žrtava i ljudskih prava, bilo je uzrokovano vanjskim lošim okolnostima. Ali onda je došlo do prekretnice, koncem 90-ih kada se pojavio višak u državnom proračunu, a taj višak je preusmjeren u financiranje civilnog društva. To je bio početak birokratizacije i pasivizacije civilnog društva.

N+: Imamo primjere gdje navijači, odnosno oni koje vrhuška HNS-a karakterizira kao huligane i ulicu, vrlo uspješno vode klub (Futsal Dinamo, Varteks), ili primjer Hajduka gdje je Torcida pokrenula temeljite promjene u klubu. Nisu li njihovi klubovi dokaz toga da je retorika o tzv. ulici potpuno deplasirana?
Kregar: Deplasirana je, ali tu se radi o jednoj manipulaciji, a ja se pitam zašto se tome ne bi stalo na kraj tako da navijači formiraju neku vrstu etičkog povjerenstva, koje bi radilo to isto, kritiziralo neprihvatljivo ponašanje, uz bitnu razliku da ga se stavi u realni kontekst. Jer ako se skupi 60 tisuća ljudi na sportskom natjecanju, tu postoji velika šansa za nekakav incident, ali to od samih navijača mora biti tretirano kao incident, i ukazano na to.

N+: Je li po vašem mišljenju Mamić uzor pojedinim ljudima, onda što to govori o društvu, kako gleda na to. Jesmo li se kao društvo srozali kad je jedan Mamić prihvaćen kao uzor ponašanja?
Kregar: On možda nije uzor, ali je tipično opravdanje za svakoga koji nema nikakav uzor. On pokazuje da snižava razinu civiliziranosti u društvu, a budući da je tako utjecajan da se kod njega slavi rođendan predsjednice, da je jedan od većih donatora u kampanjama, budući da kontrolira medije itd. to sve ostavlja dubok dojam na mlade ljude koji misle da je to normalno.

N+: Što mislite o HHO-u i njihovim izvještajima o stanju na hrvatskim tribinama? Pojačava li to u slici prosječnog građanina sliku o navijaču kao huliganu?
Kregar: Nisam upoznat s njihovim izvještajima, ali sam vidio gospodina Čička kao počasnog gosta kako ulazi u poseban avion, koji je njega i upravu Dinama odvezao u Kijev. Tada mi nije bilo sasvim jasno što te ljude drži zajedno, no kasnije se ispostavilo da je to „ljubav prema nogometu“.

N+: Jeste li iznenađeni brojnim korupcijskim aferama u FIFA-i?
Kregar: Niti najmanje, sjećam se događaja otprije 17 godina na kongresu Transparency Internationala, gdje je jedna od najzanimljivijih panela bila je korupcija u nogometu i MOO-u. Iznesene su određene indicije i činjenice, no dokaza je bilo jako malo. Međutim, svima je bilo jasno da tu postoji uigrani sistem u kojem uprave i vlasnici klubova odlično zarađuju i koriste taj novac da bi korumpirali moćnike. Tada je postajalo sve jasnije da je u sport ušla korupcija i da se sport koristi kao izvor sredstava korupcije i nelegalne političke moći.

N+: Kada je to nogomet postao zanimljiv politici i kriminalu?
Kregar: Mislim da je nogomet politici uvijek bio zanimljiv, samo su do 90-ih razlozi bili drugačiji. Tada je bio zanimljiv jer je to bio način da se kontrolira jedna politički važna djelatnost. To se vidjelo u tome što su svi klubovi imali određena socijalistička obilježja, u njihovim upravama su sjedili ljudi koji su bili politički vrlo moćni. U 90-ima se to mijenja, te politika počinje prepoznavati sport ne samo kao izvor političke moći, nego i sasvim prizemnu mogućnost zarade. Tada se događa spoj politike, kriminala i sporta. A kriminalu je nogomet postao zanimljiv jer se tu radi o ilegalnim stvarima kod kojih oni postaju nezaobilazni dio mehanizma prijenosa moći i pretvaranja moći u novac. Budući da se radi o velikim sredstvima koja se nalaze van kontrole financijskih institucija, to postaje plodno tlo za pranje ilegalno stečenog novca.

N+: Što mislite o gradskom sponzoriranju Dinama putem Turističke zajednice, Holdinga, a da ne spominjemo 30-40 milijuna kuna godišnjeg džeparca na ime održavanja stadiona i trenera?
Kregar: To je prokleto razbacivanje novcima koje smo mi kao građani dali. Pa niti gradski proračun niti Turistička zajednica ne funkcioniraju od svojih poslovnih rezultata i prihoda, nego od naših donacija. I dok se to ne ukine, sportski klubovi će služiti kao rezervni položaj za islužene političare koji previše znaju i ne bi trebali pričati itd. Osim toga, meni je nejasno kako su najveći sponzori u Hrvatskoj tvrtke koje se ne nalaze na tržištu. HEP, INA, pa i spomenuta Turistička zajednica Grada Zagreba. Kakva dodatna reklama je njima potrebna? Oni time kupuju jedan određeni imidž, ugled, a to vodi pranju novca i nezdravim odnosima unutar klubova.

N+: Kako gledate na najavljeno ulaganje za sjevernu i zapadnu tribinu, na što se planira potrošiti 280 milijuna kuna + PDV?
Kregar: Postoji Odbor za kontrolu u skupštini grada koji bi u ovom slučaju trebao tražiti sve dokumente na uvid. A mogli bi kontaktirati i zainteresirane navijačke skupine i omogućiti im da sudjeluju u radu Odbora za kontrolu kada se o ovome bude raspravljalo. Moj strah je da se o tome neće raspravljati, ali nema mogućnosti da netko spriječi Skupštinu Grada i Odbor za kontrolu da takva pitanja stavi na dnevni red. Ovdje je glavni problem cijena, koja je već sada prevelika, ali ako dođe do izvođenja radova, cijena će se konstantno povećavati, jer rastu i apetiti. Nekad je bilo dovoljno otići na kavu u Opatiju, a danas se mora otići na npr. Bahame.

N+: Jeste li kao gradski vijećnik tražili izvještaj o utrošenim novcima u Dinamo? Je li pošteno da se sa zagrebačkim novcima financira sportski uspjeh u profesionalnom sportu?
Kregar: Jesam, dva puta smo imali silno napete i dramatične sastanke sa Zagrebačkim sportskim savezom. Ja sam bio predsjednik Odbora za kontrolu, te smo odbijali izvješća kakva su nam servirana i tražili nadopune. Tražili smo dokumentacije o nekim spornim poslovnim dokumentacijama, i najviše od svega, inzistirali smo na tome da dobijemo čiste račune. Izazvali smo brojne histerične napade gradonačelnika Bandića i brojnih sportskih djelatnika. Na kraju krajeva, i osobno sam se našao na listi „žrtava“ Mamićevog jezika, kada me je optužio da sam pravni mag inicijativi koja ga želi srušiti. To je bilo usmjereno na činjenicu da smo mi tražili ugovor između grada i Dinama o stadionu. Pokušali smo puno toga, i postojalo je raspoloženje u Skupštini da se sve to raščisti, ali je sve padalo u drugi plan zbog sukoba Skupštine i Bandića. Mi smo godinu dana potrošili na raspravu o cijeni dječjih vrtića, a oni su trebali biti potpuno besplatni, samo da se gradski oci nisu ovako rasipnički ponašali prema njihovim omiljenim sportskim igračkama Dinamu i Ciboni.

0 pobjeda
1 remi
39 poraza

gol razlika:14-94

Ono od čega se Dinamo ni u ovoj sezoni Lige prvaka nije uspio otrgnuti jest status publici najneprivlačnijega domaćina, što će pobjedi nad Arsenalom još više podignuti tržišnu vrijednost. Dakle, plavi su u prosjeku u Maksimiru opet imali 'malu kuću duhova' s prosjekom od 15.759 gledatelja. Podbačaj, kako god oni to prikazali, s obzirom na kapacitet stadiona od 38 tisuća gledatelja. Brojčano slabiji u kategoriji gledanosti samo je bjeloruski Bate Borisov, s prosjekom od 12.920 navijača, ali to je samo privid jer Bjelorusi imaju kapacitet stadiona od 13 tisuća ljudi.

Dobro je napisao Aleksandar Holiga, jedan od rijetkih autora kojeg cijenim kao istinskog novinara nikad se ne upoznavši s njim: Mamić nije obogatio Dinamo, Mamić se obogatio na njemu pokravši ga bez da je u njega uložio i lipu.
A obogatio se uz potporu našeg, javnog novca koji mu je slao njegov prijatelj Milan Bandić iz proračuna grada Zagreba.
Tom krađom je izravno utjecao i na nedosanjani san svakog Dinamovca o jakom Dinamu koji će igrati u Europi i na proljeće.
Pokušat ću to detaljno objasniti na financijskim pokazateljima kluba do 2009. godine. Zato što za period od 2006. do 2009. godine u posjedu imam detaljno financijsko izvješće kluba. Uz to za 2009. godinu imam i detaljno izvješće Dinama o trošenju novca iz proračuna grada Zagreba.
A u periodu od tih tri godine (2006. - 2009.) Mamiću je iz proračuna grada Zagreba sjelo čak 110 milijuna kuna. Da, 110 milijuna kuna! I u tom iznosu nisu uključeni sponzorski ugovori Dinama s Zagrebačkim holdingom vrijedni dodatnih 7,5 milijuna kuna godišnje, dakle 30 milijuna kuna za četiri godine koliko je ugovor trajao ili 7 milijuna kuna godišnje koliko se dobivalo iz Turističke zajednice grada Zagreba.
Dakle, Dinamo je ukupno 20 posto svojih prihoda od 784 milijuna kuna koliko je sjelo na račun kluba u spomenute tri godine uknjižio iz novca grada. Komotno se moglo od toga i prihoda od ulaznica tih godina živjeti u klubu. A tu nisam zbrojio sponzorske ugovore Dinama s HEP-om ili Croatia osiguranjem, dakle državnim tvrtkama i državnim novcem.
A gdje se onda kralo?
Od tih spomenutih 784 milijuna kuna u Dinamo je čak 358 milijuna kuna sjelo od transfera igrača, a tada su prodani Eduardo, Ćorluka, Modrić, Vukojević i još neki igrači.
I svi ti igrači, čiji su eto transferi danas pod istragom PN USKOK-a i (ok Ivan Skorin: i Lalovčevim USKOK-om smile emoticon ), prodani su pod egidom da je klub morao preživjeti.
Naravno, to je sve bila laž, jer samo u 2006. godini kada klub nije igrao niti u Europi, s spomenutim Modrićem, Ćorlukom, Vukojevićem, Duduom u momčadi godinu završila s plusom od 8,8 milijuna kuna.
Već iduće godine, 2007., pod krinkom preživljanja Zdravko Mamić kreće sa prodajom najboljih igrača, pa 2007. godine, između ostalih, prodaje Eduarda u Arsenal, a Ćorluku u Manchester City. Od transfera mu sjeda 73,3 milijuna kuna, a godinu 2007. završava u plusu od 140,5 milijuna kuna.
U 2008. godini klub ostaje bez Luke Modrića, Ognjena Vukojevića i još nekih igrača, a na račun Dinama od transfera sjeda čak 160,4 milijuna kluba.
Te godine klub bilježi knjigovodstveni plus od 86,2 milijuna kuna. Kapital kluba, odnosno vrijednost sa zadnjim danom te 2008. godine iznosi čak 200 milijuna kuna.
A onda dolazi 2009. godina koju klub završava u minusu od 36,3 milijuna kuna! U toj godini je na transfere Mamić potrošio 43,5 milijuna kuna, a sumnjam da će se netko sjetiti koga je to Mamić kupio. Recimo Dodo, Slepička, Sivonjić, Morales, Suarez i slični igrači za koje se danas sumnja da su bili paravan za pranje novca.
Dakle, u samo godinu dana Dinamo je izgubio 122,5 milijuna kuna!
I dok se to događalo znate li što je govorio Mamić? Da je - pun ko brod. Sjećate se sigurno te izjave koje je dao u Otvorenom. Samouvjereno je lagao tada Mamić, kako bi on sam rekao, ovaj napaćeni narod.
A od tog naroda je samo u toj 2009. godini iz proračuna uprihodio 37 milijuna kuna. I sada mi netko kaže da Mamić nije ukrao ništa od nas građana? Ili da on stvarao Dinamo i stvarao novac u njemu pa što onda ako je nešto spremio u svoj, čini se i ispod koljena duboki džep.
A lako je to mogao kad su i on i Dinamo komotno živjeli od proračuna.
Većinu, više od 10 milijuna kuna je dobio na račun održavanja stadiona, onog istog derutnog Maksimira kojeg se svaki pravi purger srami. A na tom Maksimiru gledali smo vrhunski sport? Isprike, vrhunske poraze i razočaranja u Europi.
To smo svi mi i te 2009. godine platili. Tada je Dinamu iz pračuna (to nije proračun Milana Bandića, to je proračun grada Zagreba!) "za poticanje vrhunskog sporta doznačeno 7.124.149,15 kuna.
Taj iznos je potrošen na pripreme i organiziranje međunarodnih utakmica. Čak 2.393.540 kuna Dinamo je potrošio na organizaciju domaćih utakmica u Ligi prva i Ligi Uefe. Te je godine Dinamo odigrao 12 međunarodnih natjecateljskih utakmica, od kojih je zabilježio četiri pobjede, dva remija i šest poraza.
Otprilike isti iznos je i za luksuzne pripreme kluba, pa smo na pripreme u Međugorju i u Turskoj u hotelima od pet zvijezdica dali 2,4 milijuna kuna gradskog novca.
Osim toga, građani su Dinamu platili troškove karantene od gotovo pola milijuna kuna, točnije 455.790,23 kuna.
Sve te godine Dinamo je dobivao nepoznati novac iz grada, ali sigurno milijunski i za omladinski pogon u kojem su stvoreni Kovačić, Halilović, Brozović i ostali igrači koji se idućih godina prodavali, a novci od transfera sumnjivo raspodijelili.
Dakle, Dinamo i Mamić su luksuzno živjeli 2009. godine samo od novca poreznih obveznika, a istodobno napravili stotinu milijuna kuna minusa u Dinamu.
Ako je vjerovati istragama USKOK-a taj minus je većinom isisan raznim sumnjivim transakcijama u off shore kompanije na račune u Hong Kong, London ili Dubai.
I dalje mislite da je on nešto stvorio? Ovi podaci pokazuju da je sve stvoreno novcem poreznih obveznika i da je kao takvo moglo biti financijski održivo.
I dalje mislite da on nije ništa ukrao od nas? Kako kad svi ovi podaci pokazuju da se na nama Mamić obogatio umjesto da se novac trošio na ulaganje u Dinamo i stvaranje velike europske momčadi koja će nas veseliti i činiti ponosnim.
A danas nas sve oko Dinama čini tužnim i osramoćenim. To je svima nama Zdravko dao. Našim novcem.

SiamoNoi je napisao/la:Čujem da su se komentatori na stranim televizijama sprdali s HNL-om i čudili kako druga momčad Zločinačke organizacije igra u prvoj ligi.Također čestitke svima.

Pri vodstvu Arsenala 2:0 komentator je rekao kako bi Dinamo trebao zaigrati ofenzivnije budući da ionako nema što izgubiti kad u sljedećem kolu hrvatskog prvenstva igra protiv "Dinama 2":

"Lokomotiva je klub u kojem igraju Dinamove rezerve, ta utakmica im je zapravo trening", rekao je komentator, a bivši engleski napadač Michael Owen našalio se da ipak treba vidjeti kako će završiti ta utakmica:

"Možda bude iznenađenja, vidjet ćemo", rekao je kroz smijeh Owen.