Post
Postao/la ŠB_Fidelis » 25 jun 2009, 22:15
Velež u šest godina promjenio pet predsjednika, devet direktora i četrnaest trenera!
Velež je u posljednjih šest godina potrošio pomalo nevjerojatan ljudski kadar – promijenili su pet predsjednika, devet različitih direktora te napravili četrnaest službenih promjena trenera. Za to vrijeme nitko nije napravio nikakav ozbiljniji rezultat i zato uopće danas nije čudna činjenica da nitko ne želi biti dijelom ove “radne” organizacije, piše Dnevni list.
Gotovo bez iznimke, već više od deset godina Velež je svake svoje pripreme, bilo u ljetnom ili zimskom razdoblju, morao odgađati i to zbog neriješenih organizacijskih problema.
Gledano kronološki s početka ovog stoljeća, priča je krenula s Mufidom Kajtazom, koji je uveo Velež u novi milenij. No, on je na toj funkciji većim dijelom svog mandata bio prinudno. Naime, četiri godine nije bila održana skupština Veleža, a Kajtaz je jako dugo bio “u ostavci”. Rezultiralo je to najlošijim rezultatom mostarskog kluba u njegovoj povijesti – Velež je ispao iz elite. Bio je to znak da se pokuša učiniti nešto, pa je prije početka sezone 2003./04. napokon održana skupština, a za predsjednika je izabran Zijad Žuljević.
Uskoro je on za direktora instalirao jednu od Veležovih legendi, danas nažalost preminulog Kemala Šeštića, i krenulo se s ozbiljnim radom. Doduše, sve je funkcioniralo u dosta lošim uvjetima i s određenim financijskim problemima, a najteži udarac Žuljevićevom mandatu bio je neuspjeh u borbi za plasman u Premier ligu, kada je Budućnost u posljednjem kolu golom u Bihaću u devedesetoj minuti preskočila Mostarce.
Uslijedila je nova smjena na vrhu – klub je kao njegov prvi čovjek preuzeo Senad Kazazić, koji je u svom mandatu imao probleme istovjetne Žuljevićevim i Kajtazovim. Neimaština i grčevita borba za plasman u Premier ligu opet su bili lajtmotivi, a uslijedilo je i novo posrtanje u posljednjem prvoligaškom kolu, ovaj put na račun Jedinstva.
Idućih godinu i pol dana mogu se, s obzirom na sva preostala događanja, donekle izdvojiti iz Veležovog organizacijskog sivila. Prvi čovjek Mostaraca postao je Ahmed Džubur, koji je oko sebe okupio izvrsnu ekipu ljudi, koja je omogućila da se Rođeni prošeću prvoligaškim društvom. Ljeto 2006. bilo je prvo na kojem se nisu dogodile prevelike turbulencije i gdje se u pripreme ušlo na vrijeme i s jasnim ciljem.
Izgledalo je da će ipak to biti sezona za pohvale, no stvari su se na proljeće okrenule za 180 stupnjeva. Nekoliko puta Džubur je podnosio ostavku zbog neslaganja u upravi, slijedile su ostavke direktora, vraćao se, a kulminacija je uslijedila nakon dvoboja s Jedinstvom iz Bihaća. Tada je suspenzijom kažnjen predsjednik Džubur, koji je javno poručio da se zbog svih nepravilnosti u bh. nogometu ne želi više ni na koji način baviti ovim sportom. Uslijedila je mirna završnica sezone i potom ludo ljeto.
Opet se tražio predsjednik i opet nitko nije želio na tu funkciju, da bi se na kraju priče prihvatio Mustafa Škoro. Čovjek koji je ranije radio u klubu kao direktor činio je najbolje što je mogao i znao, no to nije donijelo ništa osim grčevite borbe za ostanak i novih organizacijskih i financijskih problema. Sve je kulminiralo prošlog ljeta – Rođeni su u nekoliko navrata pokušavali izabrati predsjedništvo, čak ga i izabirali, ali ljudi jednostavno nisu željeli biti dijelom Veleža. Za predsjednika je izabran Salem Bubalo, no on je prvo prihvatio, a potom odustao od te pozicije.
Ekipa je bila osuđena na propast, rad kluba sveo se na nekoliko entuzijasta i direktora Mensuda Durakovića, no dno prvenstvene ljestvice bilo je zajamčeno. Na jesen je održano nekoliko novih sastanaka kriznog stožera i formirano je predsjedništvo od 19 članova, na čijem je čelu bio Ćamil Zuhrić. No, samo pet ljudi iz tog tijela aktivno se angažiralo u radu kluba, dok su ostali promatrali sa strane. Ipak, Rođeni su se spasili i u novo ljeto ušli s nadom u bolja vremena. No, ona nisu stigla, ali i dalje se u Titovoj 87 nadaju rješenju problema koje imaju. Navodno, već od ponedjeljka Velež bi trebao imati novi Upravni odbor, i stvari bi trebale krenuti nabolje. Je li već sada kasno, ostaje za vidjeti?
Drama.
...Život za Široki...