JHam je napisao/la:NEZALAGANJE je napisao/la:alemsa je napisao/la:
ja sam zvao kao mali prije 20 godina jebte, na TVSA mu je bila emisija cini mi se, nagradna igra za album ispunjen slicicama za SP '98 u Francuskoj, kaze izvuko si krompir
ono djepovi fazoni
Da,da
Bila je emisija prvo na Ntv 99.Kasnije je presla na TVSA.
4, 8, njaaa...
Moram podijeliti jednu svoju ispovijest vezanu za Kiketa u ove sitne sate.
Bilo je to nekad friško iza rata. Išao sam u prvi razred OŠ Pazar u Tuzlu. Reklo bi se jedno sasvim normalno, lijepo odgojeno dijete iz radničke porodice. Volio sam šutat loptu, igrat žmire i kao i svi ostali normalni Kiketa Budaliketa. Kod nas je tad njegova emisija išla na RTVTK, i mislim da nije bilo dijeta, s televizorom u kući, koje je nije iščekivalo cijeli dan.
Sjećam se kao jučer, da su nam u goste jednu večer došli mamina kolegica i njen muž, koji je inače radio na televiziji. Nisam nikada volio sjediti sa odraslima, pa sam bio sam u svojoj sobi vjerovatno čitajući enciklopediju "Hiljadu zašto, hiljadu zato".
Nekada u toku večeri mama mi je ušla u sobu i pozvala me da ispratim goste, a čika Amir, oblačeći jaknu dobaci mojim roditeljima "Dovedite ga sutra, mogu ga ubaciti kod Kiketa u emisiju". Roditelji su odmah rekli da ne smijem propuštati školu i zahvalili se na ponudi, a ja sam cijelu noć proveo pokušavajući ih uvjeriti da me puste samo jedan dan nastave da propustim. Nisu popustili, je*i ga, škola je bila najpreča.
Poslije ću skontat da nije škola ni bila toliko bitna, već su oboje radili poslove u nikakvim smjenama i jednostavno nisu imali vremena da me vode do Kiketa i nazad.
Sutra navečer sam sjedio prikovan za televizor, gledajući djecu kod Kiketa i misleći da sam i ja mogao biti jedan od tih sretnika, kad ono tamo u TV-u, moja školska drugarica Jasmina. Koja sretnica, pomislih, izgleda da nije baš svakome škola najpreča stvar. Jedva sam se pomirio s tim i nastavio uživati u emisiji.
I može se reći da sam uživao i u sljedećim danima dok na red ne dođe čas odjeljenske nastave a učiteljica ne upita Jasminu gdje je bila u utorak.
"Bolesna"- odgovorila je kratko, a iako smo svi mi znali da to nije istina i čak neki to i javno glasno rekoše, učiteljica je upisala slovo O, kao opravdano, u rubriku izostanaka i nastavila dalje sa svojim poslom.
Nije mi to bilo prvo razočarenje u životu, ali jeste prvo u pravosudni sistem Bosne i Hercegovine. Bio sam samo dijete, ali sam tada naučio vrijednu životnu lekciju.
Nekako mi svakih par godina padne na pamet ova priča i iako ne znam šta se desilo s Jasmine, siguran sam da je riba i po i dobro udata. Cure poput nje nikad ne prođu loše u životu.
On topic, GO BLAZERS
jedno od jacih kucanja brona u karijeri