Furymaker je napisao/la:ja sam poceo gledati krajem devedesetih, figo i kompanija, al se kroz maglu sjecam toga jer mi je ipak bilo 5-6god, poprilicno dobro pamtim tu generaciju rivaldo, kluivert, saviola, itd.
Doduse, tad nisam nesto pretjerano puno znao o igri, tj. nisam je gledao tako detaljno, bio sam ono, dijete prakticki koji simpatise Rivalda i ekipu za koju igra. Ja sam 300% sigurno za Barcu poceo navijati zbog Rivalda, jednostavno mi je bio pregenijalan igrac, dan danas imam 2-3 njegova dresa i par momaka sto su sa mnom trenirali nogomet u to doba me "zovu" rivaldo..
Tako da ono, nisam poceo navijati za Barcu zbog lijepe igre nego atraktivnosti jednog igraca, a kasnije kad sam malo odrastao i poceo shvacati nogomet na ozbiljnijem levelu sam se zaljubio u Barcu i u igru koju su forsirali, naravno Ronaldinho je tu pomogao.
Kao klinjo sam takodjer gotivio Bayern zbog Brace, Juve zbog Del Piera, Zidanea pa kasnije i Nedveda.
Simpatisao sam i Arsenal, ali Barca je bila #1 uvijek, prvo zbog Rivalda, kasnije zbog same Barcine igre, iako su imali par prelosih sezona u taj vakat, bili su zanimljivi.
Sismisi su isto bili zanimljiva ekipica
..............................hesp...............
Reiziger......de boer.......abelardo......segi
...................guardiola....cocu............
Figo.......................rivaldo...........enrique
........................kluivert............
To je bila ta neka ekipa kraj devedesetih, jos su vrtili tu pomalo xavi,puyol,oleger,gabri,dani,zenden,litmanen itd, odbrana je bila katastroficna, golmani rupe i totalni disbalans jer i ovaj sergi i kompletan vezni red je bio napadacki orjentisan, davali smo bruku golova,ali i primali, recimo u knock out fazi lige prvaka 3 1 izgubimo od celzija onda u revansu prodjemo sa 5-1, pa onda nas valensija u polufinalu istambura 4-1, sa batistutinom fiorentinom obracuni sve po tri cetiri gola se daje,s unitedom dvije utakmice obje po 3:3 zavrse, znali smo lako 3-4 komada primiti, a znali i nabubati nekog 9:1, 8:2 i tako je to izgledalo, frontalni napadi od prve do zadnje minute, uvijek je bio show time, samo sto smo cesto znali i pushiti u show time-u i malo je bilo titula,van gal je bio totalno hazarderski trener
Rajkard je to malo uozbiljio tek, prije njega radomir antic doduse al samo polusezonu, onda prva sezona ronaldinjova ,rajkardova i lalortina, kad je davids igro polusezonu i jos bio kluivert, i onda rajkard uozbiljuje ekipu, mada i kod njega je bio disbalans izmedju s jedne strane majstora ronaldinja,eta,deca i mladog mesija, a s druge strane prvotimci a tanki igraci beleti i silvinjo bekovi, stoper markez,standardni u veznom redu denilson i van bomel, xavi i iniesta vise klupa
I onda tek pep donosi pravi balanas, formirajuci napokon odlican stoperski dvojac puyol-pike, sjajne bekove alves i abidal, vezni yaya,xavi i iniesta, i eto anri mesi napad, tek znaci pep pravi balans i ekipu u kojoj nema ni jedne rupe, i donosi igru u kojoj primamo malo golova jer se odlicno branimo posjedom i presingom i te stvari
Imali smo uvijek strasne igrace, al uvijek neki disbalans, 5-6 vrhunskih ofanzivaca i dvije tri rupe u odbrani, preofanzivan vezni red i te stvari
I gledajuci unazad od svih trenera koje smo imali, gledajuci kakve su igrace imali u to vrijeme, valverde me najpozitivnije iznenadjuje