Ovaj poraz mi je pao najteže od svih poraza u historiji našeg sporta. Tugovao sam nakon Marakane 1 i 2, Danske, Portugala, Litvanije, Berdycha, Nigerije, ali ovaj je bio najteži. Vjerovatno zato jer nikad nisam vidio ovoliku želju i borbenost od strane naših igrača, ovakav kolektiv i jedinstvo, prevazilaženje svojih mogućnosti i na kraju tugu i razočarenje na njihovim licima. Gledam uplakanog Dejana Malinovića i kroz glavu mi prolazi osmijeh Edina Džeke nakon poraza od Nigerije pa se zapitam da li mi imamo ista pravila za sve? Mislim da nemamo i da nam vrijednosti nisu pravilno raspoređene. Dejan iz Banja Luke plače, a Edin iz Sarajeva se smije, kakav paradoks.
Prvenstvo kao prvenstvo, mi autsajderi, neiskusni, a sa druge strane iskusnije i mnogo kvalitetnije ekipe, od kojih se niti jedna nije naigrala protiv nas. Možda smo mogli zabilježiti jednu pobjedu više, možda smo večeras trebali pobijediti, ali nismo, i jedni razlog zašto je to tako jeste što nismo dovoljno kvalitetni. Međutim ovo je trenutak kada se sve može promijeniti, uz rukometnog doktora gospodina Dragana Markovića, ovaj tim može biti mnogo jači i sigurno da može postati redovan učesnik velikih takmičenja. Nadam se da će ovo što se dešavalo u Kataru alarmirati odgovorne ljude u našoj zemlji, sponzore, političare, državu, koji će im stvoriti koliko-toliko normalne uslove za rad i da će nastaviti tamo gdje su stali. Trebaće im podrška da kvalifikacije za EURO uspješno privedu kraju, trebaće im podrška Mejdana protiv Bjelorusije i Litvanije, i ne sumnjam da će se to i desiti.
Vidim da su svi preko noći zaboravili Vražalićevih devet komada Islandu, šest komada Bjelorusiji, ili 16 (
da, šesnaest) komada Njemačkoj, možda nisu zaboravili, nego jednostavno nisu znali da je taj dečko jedan od najzaslužnijih što smo ovdje gdje jesmo, na smotri najboljih.
Suđenje neću komentarisati, samo ću one malo manje upućene obavijestiti da su EHF i IHF dvije najkorumpiranije krovne kuće u svijetu sporta. Oni se prodaju najjeftnije, a možda su se danas prodali za 1000 navijača Tunisa, koji će im popraviti prosjek gledanosti u narednoj fazi takmičenja. To su organizacije koje rade što im je volja, izbacuju ekipe sa prvenstava, mijenjaju pravila, i sve zato da bi ubacili koju paru u vječito praznu kasu.
Hvala vam Zmajevi
