Meša je imao dvije opcije: ubaciti nekog "kreativnijeg", držati loptu i pokušati u tih pet minuta napraviti još neku opasnu priliku iz (polu)kontre ili se bazirati na odbranu gola, jer je Grcima ostalo samo klasično bunarenje. Odlučio se za ovu drugu i na kraju mu se to osvetilo. Sreća Grka, nesreća naša (po ko zna koji put) i to je to. Niko ne garantuje da se ovo ne bi desilo da je ušao TSS ili neko drugi ko bi mogao malo zadržati loptu. Jednostavno, ovo je ono kad te neće (ili kad te hoće, ako gledamo sa grčke strane). Usput, nije Bičakčić ušao da igra krilo, nego se igrom slučaja u jednom napadu tu našao, jer smo svakako imali loptu na njihovoj polovini. Ništa više.
Ako mene pitate, Meša je ovu utakmicu odradio veoma dobro. Postavom, taktikom, zadacima. Izmjene su "ubile" to sve, ali prosto iz razloga što se na kraju primio taj nesretan gol u 95. minuti. Da ga nije bilo, ne bismo pričali o tome, već bi se pisali hvalospjevi na sve ono što je naša reprezentacija pokazala u ovih 100 minuta.

"To repeat what others have said requires education. To challenge it requires brains.”