Daily Kos - Mark Sumner, Petak 04. novembar 2022 · 16:25
Novosti o Ukrajini: Gdje svi Rusi umiru?
Prema podacima ukrajinskog Ministarstva odbrane , 840 Rusa je poginulo u borbama 3. novembra. Oni su sa sobom ponijeli 16 tenkova, 28 oklopnih vozila i 17 artiljerijskih oruđa. To je apsolutno zapanjujući broj za jednodnevnu borbu. Samo dan ranije zabilježili su 730 poginulih, 20 tenkova, 27 vozila i 22 velika topa. Dan prije toga bilo je još 800 mrtvih i 16 tenkova, a dan prije…
Ovakvi ogromni brojevi svakodnevno se pojavljuju više od mjesec dana, povećavajući se sa manje od 200 prijavljenih smrtnih slučajeva dnevno sredinom septembra, na preko 500, zatim preko 600, a zatim na gotovo solidan niz dana između 700 i 950 prijavljenih smrtnih slučajeva. Gubici opreme su slijedili njihov primjer, pri čemu je gotovo svaka kategorija gubitaka porasla u tom periodu.
Ovi gubici su bili toliki, da se činilo da su mnogi pretpostavili da se negdje vodi „tajni rat“. Sigurno je da su ovakve brojke značile da se Ukrajina zapravo gura duboko u Herson, ili da prodire kroz ruske linije u blizini Svatova. Postojala je pretpostavka da će, kada se na kraju otkrije izvor svih ovih brojeva, na vidjelo izaći neko potpuno novo područje sukoba sa tim.
Ali kako dani odmiču, a ti brojevi ostaju visoki, ideja da se nešto neviđeno dešava počinje da izgleda pomalo glupo. Ukrajinska operativna sigurnost je stroga, ali ničiji OpSec nije toliko dobar da može prikriti bitke koje su dovele do 20.000 mrtvih, samo na ruskoj strani, tokom pet sedmica. Ako je ukrajinsko Ministarstvo odbrane tačno, više Rusa je umrlo nego čitavo predratno stanovništvo Borove, Lymana ili Svatova. Dakle, gdje se ovo dogodilo?
Čini se da je najbolji odgovor da se ovaj ogroman broj smrtnih slučajeva dogodio na očigled svih. Duž 150 km istočnog fronta koji je otprilike u centru Bakhmuta.
Ukrajina je u četvrtak navodno pokrenula niz napada duž sjeverne linije u Hersonu i izvela napade na tri prijavljene lokacije u Harkovu. Ali evo samo jednodnevnog zapisa ruskih akcija na istočnom krilu ruske invazije na Ukrajinu. Rusija je u četvrtak napala: Bakhmut, Bakhmutske, Bilohorivka, Krasnohorivka, Mayorsk, Nevelske, Novomykolaivka, Opytne, Pavlivka, Pervomaiske, Prechystivka, Soledar, Spirne, Verkhnokamyanske, Vodyane, Vuhledar i Yakovlivka.
Ovo nisu lokacije koje je Rusija granatirala. Takvih je mnogo više. To su stvarni napadi na terenu, s namjerom da se zauzme teren od ukrajinskih branilaca. Ovo takođe nije bio jedan veliki, široki napad. Sve su to individualne radnje. Neki od njih su se pretvorili u neznatne dobitke. Neki od njih (hm, Soledar) su navodno imali poraze. Nijedan od njih nije napravljen bez gubitaka.
Pored svih gore napadnutih gradova, Rusija je očigledno organizovala veliku ofanzivu u pokušaju da se potisne zapadno od Piskija. Što je takođe propalo.
Ovo također nije bio posebno aktivan dan. Istočni front je bio ovakav iz dana u dan, dok su svi (uključujući i mene) bili više zainteresovani za velika kretanja u Harkovu, Hersonu, sejvernom Donjecku, a sada i Lugansku.
Gdje je tih 20.000 mrtvih Rusa? Na tlu, od oko 50 km sjeverno, do 100 km južno od Bakhmuta. Ovo je mjesto koje nije poznavalo ni trenutak mira, niti trenutak koji nije bio usred aktivnog napada, skoro osam mjeseci zaredom.
Najočiglednija tačka ruskog napredovanja na mapi može biti na samom sjevernom kraju linije. Ruske snage potisnule su se iz okoline Lysychanska kako bi stigle do ruba Bilohorivka, vraćajući područje koje je Ukrajina (lagano) držala ubrzo nakon oslobođenja Izjuma. Čini se da je došlo do opšteg kretanja ruskih snaga ka zapadu u cijelom području istočno od Siverska, iako se čini da nije bilo prave razmjene sela ili kritičnih položaja.
U sredini ove dionice je Spirne, gdje su se ukrajinske snage kretale na istok u posljednje dvije sedmice. Zašto Ukrajina gura u ovom trenutku, i koliko se tačno ovaj mini-salijent proteže, nije jasno.
Na samom južnom kraju ove dionice vodile su se izuzetno teške borbe u posljednja tri dana kod Soledara. Više izvještaja nagovještava da ovo nije dobro prošlo za Rusiju, sa veoma velikim žrtvama i gubitkom opreme. Neki od tih izvještaja sugeriraju da je Rusija zapravo izgubila značajnu poziciju u ovoj oblasti (između 2 i 5 km). Još se čeka potvrda.
Južno od Bakhmuta, linija se ispravila i malo pomjerila prema zapadu nakon ruske ofanzive koja se sada, čini se, zaustavila. Prije dvije sedmice, ruske snage su nasilno odbačene od samog Bakhmuta, odustajući od sedmica napornog, skupog napredovanja tokom dvodnevne ukrajinske kontraofanzive. Činilo se da je Rusija tada prebacila snage na jug i uspjela je napredovati zapadno od Zajceva, kao i na jug kod Torecka.
Rusija sada drži dijelove autoputa južno od Bakhmuta, što zapravo ništa ne mijenja u pogledu zaliha. Takođe nije jasno da li im to daje bilo kakvu mogućnost da brže prebacuju snage, jer je sve ovo područje i dalje pod kontrolom masovne ukrajinske artiljerije.
Rusija je očigledno željela da se odmakne dovoljno daleko da dobije drugi ugao iz kojeg će napasti Bakhmut, ali čini se da nisu uspjeli, a njihovi napadi na ovom području su prestali da dobijaju na udaru.
Čitavo područje je i dalje harač, a najveća promjena je ta što je Rusija, više nego ikad, spremna da gomila leševe – bukvalno – kako bi napravila čak i najmanji napredak.
Kad pomislite na tih 20.000 izgubljenih Rusa, pomislite na njih ovdje. Tokom Američkog građanskog rata, bilo je nekoliko bitaka u kojima su gubici bili dovoljno veliki da su preživjeli rekli da je moguće hodati po dijelovima bojnog polja bez stajanja stopala na zemlju. To se dešava u blizini Bakhmuta. Odatle dolaze ti brojevi.
Washington Post ima opsežan članak koji govori o tome zašto ne vjeruju da će Rusija predati Herson bez velike bitke.
Regija Herson čini posljednju ključnu komponentu “kopnenog mosta” od kopnene Rusije do Krima za kojom je Putin priželjkivao još otkako je Moskva napala poluostrvo i ilegalno ga anektirala 2014. A nemogućnost da se do Krima stigne cestom bila je glavni razlog zašto je Putin potrošio 4 milijarde dolara za izgradnju Krimskog mosta preko Kerčkog moreuza.
93-ća
