SportSport.ba

shzna je napisao/la:

Da.

wobly92 je napisao/la:

bodi123 je napisao/la: Hajde momčino dje su ti gifovi sad, kad se treba cerekat vama, budi obziran pa ispoštuj raju i na svoj račun

Eto ti kvarnjak jedan

MocMahale444 je napisao/la:Za sve ratnike koji su halalili svoje acc i one koji ce halaliti svoje za koji dan.

NeMre on blokirA kolKo haMdo moze naprVt.

TobeYarabi je napisao/la:

MocMahale444 je napisao/la:Za sve ratnike koji su halalili svoje acc i one koji ce halaliti svoje za koji dan.

NeMre on blokirA kolKo haMdo moze naprVt.

ne radi ovo. ne mogu nikako kliknuti na OK..

p.s. sta je sa @rokoko?

MocMahale444 je napisao/la:

Probisvjet je napisao/la: Bice ovo zanimljiva tema, nadam se opustena i bez primitivnog vrijedjanja.

Grdno si se zeznuo bio
Slusaj nisi puno aktivan ovdje a mi hocemo ankete na ovoj temi. Kako to da regulisemo?

Probisvjet je napisao/la:

MocMahale444 je napisao/la:

Probisvjet je napisao/la: Bice ovo zanimljiva tema, nadam se opustena i bez primitivnog vrijedjanja.

Grdno si se zeznuo bio
Slusaj nisi puno aktivan ovdje a mi hocemo ankete na ovoj temi. Kako to da regulisemo?

Stuzila mi se nesto ova tema, i mislio sa da je ugasim otkako vidjeh vase igrace u pidzamama.
Evo anketa
Najvise volim da nosim pidzamu:
1. Kada idem na spavanje
2. Kada igram fudbala
3. U svakom momentu mi je draga pidzama

DenchiNL je napisao/la:

Probisvjet je napisao/la: Najvise volim da nosim pidzamu:
1. Kada idem na spavanje (Kad Miske kaže da je vrijeme za abu-ba )
2. Kada igram fudbala
3. U svakom momentu mi je draga pidzama

prijedlog izmjene teksta pod broj 1:
u 1. Kad Miske kaže da je vrijeme za abu-ba

rasavoje je napisao/la:Allah dz.s. ga nagradio ko god ga je banov'o.

pasica je napisao/la:Sevap je sirotinji pomoci. Samo ona ponekad zna biti bezobrazna i nezahvalna.

U sjeni pored aerodroma osam ljudi skupilo se iza hrpe snijega: vojnik i sedam nogometaša. Ili su barem jednom bili nogometaši. Bio je februar 1993. godine, a fudbal u Sarajevu se nije igrao više od godinu dana. Opsada Sarajeva, koja će trajati četiri godine, počela je u aprilu 1992, samo mjesec nakon što je Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost od Jugoslavije. Bitka za kontrolu nad glavnim gradom bila je središte rata koji je odnio više od 100.000 života.

Muškarci su izgledali fizički zdravo i sprint od nekoliko stotina metara ne bi im trebao predstavljati problem. Da bi pobjegli iz grada i došli na slobodni teritorij morali su preći aerodromsku pistu koju su sa snajperima držali pod kontrolom bosanski Srbi koji su željeli zasebnu državu. Trčanje preko piste je najvažnija utrka u životima igrača.

Organizator ovog putovanja bio je Fuad Muzurović, tadašnji trener FK Sarajevo, jednog od dva najveća kluba u državi. Muzurović je želio izvesti svoje igrače na svjetsku turneju, igrajući seriju prijateljskih utakmica koje bi obezbijedile novac za bosansku siročad i ratne veterane, te upoznali svijet sa smrtonosnim sukobom kako bi poduzeo neku akciju.

- Ovo će biti naš način borbe za BiH – kazao je tada Mirza Varešanović, Bošnjak koji je igrao za Sarajevo i koji je bio na prvim linijama odbrane više od godinu prije nego što je pozvan da se pridruži Muzurovićevoj turneji.

- Ljudi su mislili da je bolje da se borimo, ali pošto smo bili poznati, predsjednik Alija Izetbegović je smatrao da je bilo korisnije da izađemo i igramo kao ekipa iz okupiranog grada. Tako smo postali neka vrsta bosanskih ambasadora – kazao je Varešanović.

Uprkos tome što se nije igrala liga, fudbaleri Sarajeva su trenirali.

- Trenirali smo u košarkaškoj dvorani. Svaki dan smo išli na trening, dok su nas gađali iz snajpera i bacali granate, ali naša ljubav prema klubu i fudbalu bila je veća od straha za živote. To je bila naša borba – istakao je Varešanović.

Da bi postali ambasadori, morali su prvo pobjeći iz Sarajeva. U područjima koje nisu blokirale srpske snage, nadzor su vršile mirovne trupe UN-a. Tim je bio podijeljen u grupe od po sedam ljudi, svaki pod vodstvom pripadnika bosanskih snaga. Pokušavali su pobjeći četiri uzastopne noći.

- Kleknuli smo ispred aerodroma, a onda je vojnik povikao “trčite kao u paklu”. Pobjegli smo s vrećama na leđima i nismo se zaustavljali narednih 200 metara – kazao je Muzurović i prisjetio kako su Srbi pucali na njih iz snajpera kad su se našli na pola piste, ali srećom, niko nije bio pogođen. Potom su naišle snage UN-a koje su sprečavala prelazak piste iz grada u Butmir i obratno, ali su se Muzurović i društvo snašli.

- Kad smo vidjeli svjetlost na transporteru UN-a okrenuli smo se u drugom pravcu i ispalo je kao da smo željeli ući u grad. Oni su nas stavili u transporter i odveli gdje smo i željeli da budemo. To je igra koju smo morali igrati – rekao je Muzurović.

Kad su došli na slobodnu teritoriju, tim je morao usred noći proći Igman i Bjelašnicu koji su bili pod snijegom, uz to izbjegavajući srpske patrole. Na kraju su stigli u Zagreb gdje im je smještaj i opremu obezbijedio Miroslav Blažević.

U februaru 1993. godine Muzurović je sa Sarajevom igrao protiv Hajduka prvu utakmicu na turneji u kojoj su skupili 54 utakmice u 17 zemalja, od Austrije do Saudijske Arabije. Igrači su bili i kod pape Ivana Pavla II u Vatikanu, a nakon što su dobili iransku reprezentaciju u Teheranu sa 3:1 susreli su se i predsjednikom Ali Akbar Hashemi Rafsanjanijem.

Bijeg preko aerodromske piste i turneja FK Sarajeva obilježili su rođenje profesionalnog fudbala nezavisne BiH

Sariel je napisao/la:svi ste vi picke rezimskeee
picke rezimske
picke rezimske!

shzna je napisao/la:
Sram te bilo.