Re: FK Željezničar
Postano: 15 jan 2012, 17:10
Tarik Hodžić: Zamalo su me uhapsili zbog dobre zarade
Na prvom treningu sam, kao i brojni vršnjaci, morao lagati godište
Hodžić: Ostvario sam svoj dječački san POL (Foto: B. Nizić) Hodžić: Ostvario sam svoj dječački san POL (Foto: B. Nizić)
Primjer našeg bivšeg nogometaša Tarika Hodžića, danas uspješnog ugostitelja, potvrđuje činjenicu da su Turci nacija koja nikada ne zaboravlja uspješne sportiste. Dvije i po decenije nakon što je okačio kopačke o klin, u Istanbulu se još pamte njegovi sjajni nastupi i golovi u dresu Galatasaraja.
Slika i skandiranje
Bivši napadač nosio je početkom osamdesetih godina dres legendarnog kluba i postao prva klasična devetka "Crveno-žutih" te ljubimac navijača. U sezoni 1983/1984. bio je najbolji strijelac sa 16 golova. Brojke za historiju.
Šlag je uslijedio prije nekoliko dana. Popularnom Taretu nedavno je dodijeljeno prestižno priznanje za najboljeg golgetera stranca u dresu slavnog Galatasaraja. Svečano uručivanje ovog priznanja nekadašnjem nogometašu slavnog turskog kluba desilo se u utorak prije početka meča između Galatasaraja i Istanbula BB pred 40.000 gledalaca na Turk telekom areni u Istanbulu.
- Ostvario sam svoj dječački san. To je za mene najsretniji trenutak u životu i najveće priznanje. Ne znam šta bi mi bilo draže od ovog priznanja. Kada sam izašao pred 40.000 ljudi, možda prvi put u životu nisam znao šta da radim. Sve je to bilo veoma emotivno. Kada sam vidio sliku na stadionu na jednom ogromnom balonu, rekao sam u sebi: "Vidi šta je ovo, vidi, majko moja, šta se dešava."
Na platnu su se potom počeli prikazivati moji golovi. Nakon što sam preuzeo nagradu, uslijedio je aplauz, a potom je cijeli stadion skandirao moje ime i prezime. Kako sam u dobroj kondiciji, bez problema sam otrčao počasni krug - kaže Tarik Hodžić.
Prve nogometne korake napravio je u Željezničaru, gdje je počeo trenirati kao sedmogodišnjak.
- Kuća mojih roditelja bila je nedaleko od stadiona Grbavica tako da je Željo bio normalan izbor. To je klub za koji me vežu veoma lijepe uspomene. Na prvom treningu sam, kao i brojni vršnjaci, morao lagati godište. Prošao sam kompletan omladinski pogon Željezničara, a potom sam, kao brojni mladi nogometaši, posuđen Famosu iz Hrasnice da bih stekao rutinu. Ostao bih tamo da nisam dokazao da sam igrač za Želju. Nakon odlične sezone, vratio sam se u Dolinu ćupova kao zvijezda - prisjeća se Tarik.
U to vrijeme Želju je trenirao Milan Ribar, koji je, kako kaže Hodžić, od svih nogometaša tražio da igraju jak, muški nogomet.
Turski predsjednici
- Želio je da se tučem i udaram, ali to nije bio moj stil. Ja sam bio znalac i volio sam laganu igru i zabijanje golova. Posebno mi je drago što sam u karijeri u dresu Želje uspio dati gol pred 100.000 gledalaca na legendarnoj Marakani u Brazilu. Kada mi je isticao ugovor 1975. godine, rekao sam da ga ne želim produžiti i nastavio sam karijeru u ljubljanskoj Olimpiji - nastavlja Hodžić.
Nogomet je igrao iz ljubavi, ali je u jednom trenutku shvatio da se od toga ne može živjeti i stigao je poziv iz belgijskog Liježa.
- Taman sam se vratio s odsluženja vojnog roka. Nisam imao ni za taksija s autobuske stanice. Tražio sam angažman. Nakon nekoliko dana, stigla je više nego unosna ponuda iz Belgije. Ljudi iz Liježa su mi nudili hrpu para, tada nevjerovatnih 300.000 njemačkih maraka. Kada sam donio pare da položim na račun u banku, pitali su me odakle mi novac. Ubrzo se pojavila milicija sa plavom maricom i ispitivala porijeklo novca. Nakon što sam im pokazao ugovor, pustili su me bez problema - prisjeća se bivši nogometaš, koji je u Liježu igrao zajedno s Edhemom Šljivom i Sejom Sušićem.
Nakon Liježa, uslijedio je odlazak u Galatasaraj, gdje je igrao tri sezone, a nakon što je završio aktivno igranje, vratio se u rodno Sarajevo i posvetio se svojoj drugoj velikoj ljubavi - ugostiteljstvu.
- Nekako je u vrijeme kada sam okačio kopačke o klin daidža moje supruge Vasvije prodavao radnju na Baščaršiji i kupio sam je mada nisam znao hoću li se baviti ugostiteljstvom. Željeli smo da ostane u porodici. Dokazao sam da imam talent i za taj posao. I danas s dosta uspjeha, uz pomoć svojih najbližih, vodim ugostiteljski objekt "Galatasaray", u kojem se redovno okupljaju strani diplomati, sportisti i političari. Svi vole moj roštilj i specijalitete. Tri turska predsjednika dolazila su u "Galatasaray" - ponosan je Tare.
U sretnom je i skladnom braku s Vasvijom, s kojom ima kćerke Šejlu i Lejlu.
- Sa suprugom me je upoznao njen brat Fuad Ahmetašević, koji je bio moj najbolji prijatelj. Družili smo se intenzivno i počeo sam dolaziti kod njih kući, a brak je bio normalan slijed događaja. I danas se lijepo slažemo i pomažemo - kaže Hodžić.
Prijateljstvo s Fatihom Terimom
Navijači posebno pamte njegov debi u dresu "Lavova" protiv najvećeg rivala Fenerbahčea, kada su u Kupu pobijedili sa 2:0, a jedan gol dao je upravo Hodžić. Tada je u timu nastupala legenda turskog nogometa Fatih Terim, koji trenutno vodi ekipu Galate, a koji je, inače, Tarikov veliki prijatelj.
- Teško je riječima opisati Terimovu popularnost. On je više od trenera i legende. Veliki smo prijatelji već dugi niz godina i ni udaljenost nam ne predstavlja problem. On je, nakon što mi je uručeno priznanje, rekao za turske televizije da je u Galatasaraju igrao veliki broj nogometaša, ali da niko nije bio karakter kao ja - kaže Hodžić.
Svakog jutra kod Ajana
Tarikove kćerke Šejla i Lejla su udate, a on je nedavno prvi put postao djed i kaže da mu je to jedan od najbitnijih trenutaka u životu.
- Lejla i zet Memo Haljevac mnogo su me obradovali. Svakog jutra odem do svog Ajana. Provedem nekoliko sati s njim. Već je dobio trenirku Galatasaraja. Nadam se da ću imati još mnogo unuka. Zetovi dobro slušaju. Memo je dobar, prava umjetnička duša, još samo da počne navijati za pravi klub, odnosno za Želju - u šali kaže Tarik.
Zdravko mi je kao brat
Tarik je nedavno od Galatasaraja dobio i ulogu skauta za cijelu našu regiju, čime su čelnici kluba još jednom potvrdili koliko ga poštuju.
- To je za mene novi izazov. Nadam se da ću naći talente koji će jednog dana nositi crveno-žuti dres. Polako se raspitujem za neke buduće zvijezde. Imam i veliku pomoć ljudine iz Hercegovine, mog Zdravka Marića. On je za mene kao brat, čovjek koji me nikada nije iznevjerio. Za njega je riječ svetinja, što je u BiH sada prava rijetkost. On nije poput većine nogometnih menadžera u našoj zemlji - kaže Tarik.
Na prvom treningu sam, kao i brojni vršnjaci, morao lagati godište
Hodžić: Ostvario sam svoj dječački san POL (Foto: B. Nizić) Hodžić: Ostvario sam svoj dječački san POL (Foto: B. Nizić)
Primjer našeg bivšeg nogometaša Tarika Hodžića, danas uspješnog ugostitelja, potvrđuje činjenicu da su Turci nacija koja nikada ne zaboravlja uspješne sportiste. Dvije i po decenije nakon što je okačio kopačke o klin, u Istanbulu se još pamte njegovi sjajni nastupi i golovi u dresu Galatasaraja.
Slika i skandiranje
Bivši napadač nosio je početkom osamdesetih godina dres legendarnog kluba i postao prva klasična devetka "Crveno-žutih" te ljubimac navijača. U sezoni 1983/1984. bio je najbolji strijelac sa 16 golova. Brojke za historiju.
Šlag je uslijedio prije nekoliko dana. Popularnom Taretu nedavno je dodijeljeno prestižno priznanje za najboljeg golgetera stranca u dresu slavnog Galatasaraja. Svečano uručivanje ovog priznanja nekadašnjem nogometašu slavnog turskog kluba desilo se u utorak prije početka meča između Galatasaraja i Istanbula BB pred 40.000 gledalaca na Turk telekom areni u Istanbulu.
- Ostvario sam svoj dječački san. To je za mene najsretniji trenutak u životu i najveće priznanje. Ne znam šta bi mi bilo draže od ovog priznanja. Kada sam izašao pred 40.000 ljudi, možda prvi put u životu nisam znao šta da radim. Sve je to bilo veoma emotivno. Kada sam vidio sliku na stadionu na jednom ogromnom balonu, rekao sam u sebi: "Vidi šta je ovo, vidi, majko moja, šta se dešava."
Na platnu su se potom počeli prikazivati moji golovi. Nakon što sam preuzeo nagradu, uslijedio je aplauz, a potom je cijeli stadion skandirao moje ime i prezime. Kako sam u dobroj kondiciji, bez problema sam otrčao počasni krug - kaže Tarik Hodžić.
Prve nogometne korake napravio je u Željezničaru, gdje je počeo trenirati kao sedmogodišnjak.
- Kuća mojih roditelja bila je nedaleko od stadiona Grbavica tako da je Željo bio normalan izbor. To je klub za koji me vežu veoma lijepe uspomene. Na prvom treningu sam, kao i brojni vršnjaci, morao lagati godište. Prošao sam kompletan omladinski pogon Željezničara, a potom sam, kao brojni mladi nogometaši, posuđen Famosu iz Hrasnice da bih stekao rutinu. Ostao bih tamo da nisam dokazao da sam igrač za Želju. Nakon odlične sezone, vratio sam se u Dolinu ćupova kao zvijezda - prisjeća se Tarik.
U to vrijeme Želju je trenirao Milan Ribar, koji je, kako kaže Hodžić, od svih nogometaša tražio da igraju jak, muški nogomet.
Turski predsjednici
- Želio je da se tučem i udaram, ali to nije bio moj stil. Ja sam bio znalac i volio sam laganu igru i zabijanje golova. Posebno mi je drago što sam u karijeri u dresu Želje uspio dati gol pred 100.000 gledalaca na legendarnoj Marakani u Brazilu. Kada mi je isticao ugovor 1975. godine, rekao sam da ga ne želim produžiti i nastavio sam karijeru u ljubljanskoj Olimpiji - nastavlja Hodžić.
Nogomet je igrao iz ljubavi, ali je u jednom trenutku shvatio da se od toga ne može živjeti i stigao je poziv iz belgijskog Liježa.
- Taman sam se vratio s odsluženja vojnog roka. Nisam imao ni za taksija s autobuske stanice. Tražio sam angažman. Nakon nekoliko dana, stigla je više nego unosna ponuda iz Belgije. Ljudi iz Liježa su mi nudili hrpu para, tada nevjerovatnih 300.000 njemačkih maraka. Kada sam donio pare da položim na račun u banku, pitali su me odakle mi novac. Ubrzo se pojavila milicija sa plavom maricom i ispitivala porijeklo novca. Nakon što sam im pokazao ugovor, pustili su me bez problema - prisjeća se bivši nogometaš, koji je u Liježu igrao zajedno s Edhemom Šljivom i Sejom Sušićem.
Nakon Liježa, uslijedio je odlazak u Galatasaraj, gdje je igrao tri sezone, a nakon što je završio aktivno igranje, vratio se u rodno Sarajevo i posvetio se svojoj drugoj velikoj ljubavi - ugostiteljstvu.
- Nekako je u vrijeme kada sam okačio kopačke o klin daidža moje supruge Vasvije prodavao radnju na Baščaršiji i kupio sam je mada nisam znao hoću li se baviti ugostiteljstvom. Željeli smo da ostane u porodici. Dokazao sam da imam talent i za taj posao. I danas s dosta uspjeha, uz pomoć svojih najbližih, vodim ugostiteljski objekt "Galatasaray", u kojem se redovno okupljaju strani diplomati, sportisti i političari. Svi vole moj roštilj i specijalitete. Tri turska predsjednika dolazila su u "Galatasaray" - ponosan je Tare.
U sretnom je i skladnom braku s Vasvijom, s kojom ima kćerke Šejlu i Lejlu.
- Sa suprugom me je upoznao njen brat Fuad Ahmetašević, koji je bio moj najbolji prijatelj. Družili smo se intenzivno i počeo sam dolaziti kod njih kući, a brak je bio normalan slijed događaja. I danas se lijepo slažemo i pomažemo - kaže Hodžić.
Prijateljstvo s Fatihom Terimom
Navijači posebno pamte njegov debi u dresu "Lavova" protiv najvećeg rivala Fenerbahčea, kada su u Kupu pobijedili sa 2:0, a jedan gol dao je upravo Hodžić. Tada je u timu nastupala legenda turskog nogometa Fatih Terim, koji trenutno vodi ekipu Galate, a koji je, inače, Tarikov veliki prijatelj.
- Teško je riječima opisati Terimovu popularnost. On je više od trenera i legende. Veliki smo prijatelji već dugi niz godina i ni udaljenost nam ne predstavlja problem. On je, nakon što mi je uručeno priznanje, rekao za turske televizije da je u Galatasaraju igrao veliki broj nogometaša, ali da niko nije bio karakter kao ja - kaže Hodžić.
Svakog jutra kod Ajana
Tarikove kćerke Šejla i Lejla su udate, a on je nedavno prvi put postao djed i kaže da mu je to jedan od najbitnijih trenutaka u životu.
- Lejla i zet Memo Haljevac mnogo su me obradovali. Svakog jutra odem do svog Ajana. Provedem nekoliko sati s njim. Već je dobio trenirku Galatasaraja. Nadam se da ću imati još mnogo unuka. Zetovi dobro slušaju. Memo je dobar, prava umjetnička duša, još samo da počne navijati za pravi klub, odnosno za Želju - u šali kaže Tarik.
Zdravko mi je kao brat
Tarik je nedavno od Galatasaraja dobio i ulogu skauta za cijelu našu regiju, čime su čelnici kluba još jednom potvrdili koliko ga poštuju.
- To je za mene novi izazov. Nadam se da ću naći talente koji će jednog dana nositi crveno-žuti dres. Polako se raspitujem za neke buduće zvijezde. Imam i veliku pomoć ljudine iz Hercegovine, mog Zdravka Marića. On je za mene kao brat, čovjek koji me nikada nije iznevjerio. Za njega je riječ svetinja, što je u BiH sada prava rijetkost. On nije poput većine nogometnih menadžera u našoj zemlji - kaže Tarik.
,bas je dosadno...jedna od najdosadnijih pauza.A iskreno meni i najdrazih pauza jer ovako treba da bude u stabilnom klubu.Niko nas ne drma,ne trese,cak smo i mi lijeni pa ne lupamo previse gluposti o mnogim igracima,nema puno mahalanja,jer jednostavno,nista se posebno i ne desava 
