Tz1986 je napisao/la: ↑08 jun 2020, 10:41
Tuzla City nikad nece uci u evropu i dzaba ulaze novac,politika je ušla u sport i po nacionalnom ključu sve ide
Tuzla City - Više od igre
2 sati ·
Moguća Peticija UEFI protiv čelnika Saveza :
DODIKOV HIR I SARAJEVSKI PIR
Piše: Rusmir Misirlić
Nakon što je RS-ov „šef korone“ Alen Šeranić (čitaj, naravno, Dodik) „odsvirao“ kraj prvenstva u Premijer ligi, u FK Sarajevu danima slave zatečeno prvo mjesto na tabeli. U drugoplasiranom Želji su suzdržaniji, ali nipošto ne i tužni što im je „presudom“ iz Banja Luke „zamrznuta“ ta evropska pozicija. A, opet, u Borcu svoje četvrto mjesto na tabeli, koje takođe vodi u Evropu, dižu u nebesa. Šef njihove odbrane Jovanović podcrtava istorijsku dimenziju „poduhvata“:
-Ovaj Borčev rezultat (čuj – rezultat?!) je veliki uspjeh za klub, grad i Republiku Srpsku! ( Teško da ova patriotska poruka nije načinjena u nekom političkom kabinetu).
Još su u banjalučkom klubu rekli, a glavni entitetski mediji bučno prenijeli, da bi sadašnji, malte ne preporođeni Borac, sigurno ostvario pomenuti, ako ne i bolji plasman, da je nastavljeno prvenstvo. Koliko je Borac „preporođen“, svjedoče zvanični podaci poreske uprave o njegovim zamašnim dugovanjima, s jedne strane, a s druge friška izjava za Mozzart Sport fudbalera Marka Mirića o haosu sa trenažnim procesom u vrijeme korone i uopšte u banjalučkom klubu:
-Situacija je katastrofalna, nismo primili marke u 2020. godini. Niko od nas. Pošto nijedan igrač ne govori šta se dešava, riješio sam da kažem istinu!
Naravno, tako nešto, kao čin neoprostive Mirićeve izdaje, nipošto ne bi objavili „pravovjerni“ veliki mediji. No, očito je da je spas u zadnji čas banjalučkom klubu mogla donijeti jedino administrativno-politička, a nipošto fudbalska igra. Ali taj vitalni interes Borca svakako nije bio ni glavni niti jedini razlog za prekid prvenstva.
JEDNOGLASNO ZA PROPAST
Na najavu tužbe iz Čelika protiv Prijekog fudbalskog suda koji je bez igre izbacio Zeničane iz lige, šef istog (suda) Milorad Lale, uz sladostrasni cinizam, poručuje „starom narodnom“: Ko izgubi, ima pravo da se žali! (Čuj izgubi!? Od koga je to Čelik izgubio utakmicu, ako ne računamo volju Lale i njemu naredbodavnog Politbiroa? ).
Pa je onda Lale u javnost iznio svu sreću i samozadovoljstvo koje mu nadimaju grudi zbog dobro odrađene „direktive iz Centralnog komiteta“: “Raduje činjenica da je odluka donesena jednoglasno, držali smo se pravilnika i kompletne dokumentacije koja nam je dostavljena od entitestke vlade“.
Naravno, zna se čije hirove ta vlada provodi, ali je uistinu bilo „zadivljujuće“ jednoglasje u Takmičarskoj komisiji predstavnika oba entiteta za tako težak udarac bh. fudbalu, i ne samo njemu. Ponovimo još jednom ono što je dobro poznato: ova „zabrana fudbala“ u BiH jedina je najdrastična kazna fudbalu u regionu, dakle u nizu država gdje je situacija sa koronom bila i jeste ili na sličnom nivou sa našom ili, pak, znatno teža (Srbija).
Pored Čelika, veliki gubitnik je i Tuzla City, koji je na petom mjestu i samo bod iza „nagrađenog“ Borca. Inače, ovaj mlađi tuzlanski premijerligaš, prema zvaničnim podacima poreske uprave, uz Sarajevo je još jedini klub koji nema dugovanja – ništa ne duguje ni državi niti bilo kome, a prema informacijama brižljivijih pratilaca stanja u bh. fudbalu, oni su za vrijeme korona-pauze, najozbiljnije radili i s pravom gajili visoke ambicije.
POSLEDNJI MOHIKANAC IZ TUZLE
Ogorčeni prvi čovjek Tuzla Cityja, Azmir Husić, u izjavi za SportSport.ba, jedini je u cijeloj zemlji javno i otvoreno progovorio o dubljoj i široj pozadini ovog jednoglasnog guranja u sunovrat bh. fudbala, te jednog od nebrojenih udara na izdišuću državu:
„Oni da su ranije imali stav da se igra, to bi bilo drugačije. Ovo je bila samo solucija za izgovor. Svi sportski radnici znaju da je ovo politika. Ovo je još jedna poruka destabilizacije države BiH kroz fudbal i žalosno je da će ljudi koji sjede u IO (Izvršni odbor Saveza) podržati ovo. Podržat će to za svoje lične interese“.
Još je Husić rekao da se svi oni koji su odlučivali, računajući i federalne predstavnike, „plaše da ih jedan čovjek ne pomete“(suvišno je ponavljati ko je ta „sila nebeska“ – primjedba autora teksta), te dodao:
"Dajte nam taj dokument u kojem piše kako nam je UEFA rekla da moramo prvenstvo završtii tada i tada i dajte mi taj dokument koji ste posllai UEFA-i da smo zahvaćeni koronavirusom i da tražimo više vremena UEFA-e da nam produži broj sedmica. Mi smo specifična zemlja. Danas svi imaju sluha, samo mi nemamo između sebe".
Uistinu, ako se pogleda vremenski kalendar dešavanja, nije teško utvrditi da je „Dodikov mali“ na čelu Kriznog štaba čekao da mu „oficiri za vezu“ iz Fudbalskog saveza (kao onaj ushićeni Lale) dojave koji je UEFA rok dala za završetak prvenstva, pa da onda izda dozvolu za igru kad za nju bude prekasno.
Ima, dakle, udjela u svemu ovome i ono spašavanje Borca ali je ovakav ishod, prije svega, uzrokovan poslovičnim i kontinuiranim destruktivnim djelovanjem Milorada Dodika i njegovog poslušnog Politbiroa u RS-u protiv svega sa predznakom države BiH, kad god i gdje god se za to ukaže prilika, pa i ovaj idealni „fudbalski nabačaj“ nije nipošto mogao biti propušten. Napadnom upornošću oni su od početka razbuktavanja korone i uvođenja vanrednih mjera najprije isticali sjajnu saradnju sa Srbijom i zajedničke „velike uspjehe“ u borbi protiv pandemije, za razliku od Federacije koja, navodno, pogrešno i nedovoljno radi.
ALIBI ZA KRIMINAL
Sam Dodik je u izjavama išao u banalne detalje, optuživao Federaciju za kašnjenje prekida rada vrtića, izbjegavanje praćenja „klastera“, varanje sa podacima i slično, pa onda, u ultranacionalističkim „Večernjim novostima“ milion prvi put najavio kako će i korona pokazati da je BiH nemoguća. I da je kojim slučajem cijela epidemija krenula sa Balkana, garant bi prosuo optužbe da je sve to pakleni bošnjački plan i montaža protiv RS-a i Srba, poput Markala i tuzlanske Kapije.
Pojačavao je mjere u RS-u kopiranjem koncepta preko Drine, kao šro je uvođenje specijalnih zabrana vikendom, nabavka famozne poljske bolnice po ugledu na „vojnu bolnicu“ na beogradskom Sajmu itd. Međutim, obeshrabrujući podaci o zaraženima u Srbiji su mu „obezvrijedili logiku“, pa je naprasno izbacio prekodrinski uzor iz verbalne i praktične upotrebe. Tako je i poljska bolnica do neki zvrndala prazna dok je, pod pritiskom uznemirujućeg razotkrivanja i odjeka u javnosti slučaja „respiratori“ i ostalih korona-afera u Federaciji i RS-u, nisu panično uklonili.
Na kraju, kad su mu svi argumenti o specijalnoj krivici Federacije propali, kad je javnost u RS-u definitivno postala zgrožena razmjerama zloupotreba korone od strane Dodikovog režima, došla mu je „na volej“ mogućnost da „zabrani“ nastavak fudbalskog prvenstva čime je planirao dvostruku korist: prvo, zadnju priliku da pokaže kako su oni u RS-u, tobože, odogovorniji prema narodu od „mrske, zle i beznadežne“ Federacije i, drugo, da još jednom pokvari sve što ide u prilog bilo kakvom funkcionisanju države BiH, pa i tu „nesretnu igru“.
KO SU, DA PROSTIŠ, TAJ ČELIK I CITY
Pitanje je - šta je u vezi s tim preduzeo Politbiro u Sarajevu? Odgovor glasi: Apsolutno ništa! Imaju ljudi prečih briga oko ubjeđivanja „svog“ naroda (glasačkog) da ne vjeruje svojim očima, ušima i zdravom razumu. Da je ova pljačka miliona maraka preko respiratora i drugih sredstava „zaštite“ svog naroda plod velike zavjere „mrskih zlotvora“ iz Čovićevog pravosuđa i novinarskih manijaka. Da sve to nije već hiljadu i prva potvrda o potpuno ravnopravnoj i konstitutivnoj bošnjačkoj trećini sicilijanskog koncepta i prakse za političku i fizičku propast BiH.
Uostalom, šta to ... tamo, zapravo, nije u redu? Pa nisu li Sarajevo i Željo, koji bi i mogli biti briga bošnjačke političke i poslovne (dvije u jednoj i jedinoj) elite tamo gdje i treba da budu?! Dobro, sad, uz mogući i obrnuti redoslijed. I je l' se u Sarajevu slavi? Itekako! I šta hoće, i ko su ti, da prostiš, Čelik i Tuzla City ... Pa kako tim naivčinama nije jasno da nema te bosanske vrijednosti zbog koje bi Don Bakir došao na hator Dodiku da onaj, uzmimo jedan od bezbroj mogućih primjera, ponovo problematizira onu kultnu diplomu još kultnijeg Osmice, Bakirove dinastičke hamajlije i šefa OSA-e. Da, da!- onu diplomu koja se stiče na naprednim večernjim studijama u Banjaluci: dok dvaput svratiš na ćevape „Kod Muje“, sve bude gotovo, i viknu te da baciš onu akademsku kapu uvis ...
I da li sad ima neko pravo očekivati da kakav dosadni amandman na svu ovu idiličnu priču uloži Politbiro iz Stolnog Mostara? Da sami sebi nešto natrune u „dva oka u glavi“ – Čovića i Dodika?! A, eto, idealno se posložilo i da onaj „povijesni“ Zrinski ponovo bude na povijesnoj poziciji, glede i unatoč svojim povijesnim dugovanjima prema državi, ali ne i prema vazda dobro plaćenim fudbalerima, a zahvaljujući mračnim formulama svemoćnih kladionica, a boga mi ni „Eketroprivreda“ (Herceg Bosne - nepostojeće, a sve živahnije) nije žalila para ...
MI ŠUTJETI NEĆEMO
Sve ovo se događa i uz zaglušujuću tišinu medija. Uz tek poneku ovlašnu konstataciju „pitanje je da li je bilo dovoljno razloga za ovakvo okončanje prvenstva“, novinari uglavnom prelaze na opsežne procjene ko će biti protivnici Sarajeva, Želje, Zrinjskog i Borca, te ima li izgleda da neku prepreku prođu.
E pa, mi smo u ovom tekstu naveli ne samo dovoljno, već i višak argumenata da nije bilo nijednog razloga za prekid prvenstva i da je takav ishod samo potvrda da je fudbal, kao i sve ostalo u ovoj zemlji, talac samovolje političara, njihovog lažnog domoljublja-nacioljublja i stvarnih a nezajažljivih pljačkaških apetita.
Cijeneći naše dosadašnje tekstove u korist afirmacije istinskih vrijednosti u i oko fudbala, nekoliko čitalaca su predložili pokretanje peticije prema UEFA-i protiv čelnika Fudbalskog saveza zbog ovakvog ishoda prvenstva i uopšte zbog opisane užasne situacije bh. nogometa. Svjesni su, kako ističu, da se odluka o minulom prvenstvu ne može mijenjati, ali da nije suvišno detaljno upoznati evropsku fudbalsku vlast o najnovijim sramnim i pogubnim postupcima pomenutih čelnika.
Zbog budućnosti fudbala, a i države BiH, te zbog činjenice da je UEFA u nekoliko navrata pomogla u rješavanju ovdašnjih gorućih problema, pomenutom prijedlogu treba posvetiti dužnu pažnju. Jer, kako se ono kaže, i šutnja je stav, a mi šutjeti nećemo!
Još jednom napominjem da, iako je dio naziva ove stranice ime kluba „Tuzla City“, mi nismo nikakvi „advokati“ tog kluba i nemamo ama baš nikakve veze s njegovim rukovodstvom. Ali jesmo, za svoju dušu, veliki promotori zdravih vrijednosti i opšte dobrobiti koju je ovaj klub donio i bh.fudbalu i Tuzli i Bosni i Hercegovini. I promovisaćemo takve vrijednosti sve dok ih bude, pa i kod ostalih klubova i svih drugih koji ih na djelu pokažu.
