Chat - bez politike i ratnih prica

[rio_Ferdy88]

@deathino

Iskustva su individualna, imam i ja druga koji mi je bio komsija u Sarajevu (85-o godiste), pa je 06-e zivio malo u FRA, pa 2008 u Svabiji pa se vratio u BiH, i 2013-e otiso za Virginiju (brat mu tamo) i uspio ostati, prije 2 godine preselio ovdje kod mene (5 minuta), i za njeg ne postoji bolja drzava na svijetu i ne planira nikad nigdje. Eto da ti je on drug, mozda bi ti sad drugacije mislio Lol.

Dobro, iskreno drugačije je kad se ode sam u tako veliku zemlju, kao prijatelji od deantinha, i to prilično formirane ličnosti, da napustiš život ovdje, porodicu, prijatelje i sve drugo, a drugačije je kad se ode dok si dijete sa roditeljima uz tebe kao što si ti uradio, ili kad dođeš kod nekoga svoga, kao taj jaran koji ima brata tu, ili što bi maršal mogao kod sestre, to je velika prednost i odma ti je lakše. Još ako si oženjen pa ideš sa ženom i/ili djecom onda isto.

Po meni nema tog novca koji može zamijeniti to da ja vidim i zagrlim svoje roditelje ako ne svaki dan, onda barem vikendom, da se družimo, brat i njegova porodica pa i amidže i tetke itd..

[19vendetta87]

alemsa

Sve je individualno. Tu se slažemo. Problem je što sam ja istu priču čuo od petorice ljudi koji su godinama tamo. Pri tome većina ih živi u neposrednoj blizini najvećih centara Amerike. Dakle nisu u nekim pripizdinama ala Finiks, Baltimor ili Denver.

Riječ je uglavnom o školovanim ljudima koji su prije tridesete otišli tamo. Svjesni kako je kod nas po svim pitanjima. Nisu otišli tamo da uživaju u diskotekama 3 dana sedmično.

Većina ovih drugova je uspjela završiti i papire. Dakle čisti su sa te strane.

Društveni život 0 bodova.
Hrana skoro pa 0 bodova.
Odnos balkanaca domorodaca 0 bodova.
Odnos naših žena 0 bodova. ( i to ne misica, već djevojaka koje su suvi prosjek za naše ovamo)

Nije sve u parkovima, utakmicama, koncertima... pa ni prostitutkama.

Pri tome drugari nisu nekakvi krndelji da od njih neko bježi. Momci izgledaju više nego pristojno.

Sve kad se sabere. Jedino čime su potpuno zadovoljni je zarada.

A yebiga buraz, gdje da odes, a da pri tome nikog ne znas, bice ti drustveni zivot s pocetka na 0, pogotovo ako ciljas na samo narod s nasih prostora.
U tom pogledu, ne bi ti ni zivot u Danskoj, Francuskoj ili Italiju bio nista bolji, ako si otisao samo tamo tamo da zivis.
Nije to Bec, Salzburg ili Slovenija da vidis nas narod gdje god da se okrenes na ulici

[alemsa]

@deathino

Iskustva su individualna, imam i ja druga koji mi je bio komsija u Sarajevu (85-o godiste), pa je 06-e zivio malo u FRA, pa 2008 u Svabiji pa se vratio u BiH, i 2013-e otiso za Virginiju (brat mu tamo) i uspio ostati, prije 2 godine preselio ovdje kod mene (5 minuta), i za njeg ne postoji bolja drzava na svijetu i ne planira nikad nigdje. Eto da ti je on drug, mozda bi ti sad drugacije mislio Lol.

Dobro, iskreno drugačije je kad se ode sam u tako veliku zemlju, kao prijatelji od deantinha, i to prilično formirane ličnosti, da napustiš život ovdje, porodicu, prijatelje i sve drugo, a drugačije je kad se ode dok si dijete sa roditeljima uz tebe kao što si ti uradio, ili kad dođeš kod nekoga svoga, kao taj jaran koji ima brata tu, ili što bi maršal mogao kod sestre, to je velika prednost i odma ti je lakše.

Slazem se apsolutno, to sam i naveo u prvom postu, ali ne mogu ja reci da je tako kad nemam takvo iskustvo. Ali svakako mogu razumijeti da neko ko dodje sa 20+ godina da mu se teze uklopiti ili mu jednostavno ne odgovara. No, opet ne mos reci na osnovnu tih iskustava da je tako (povuc liniju). Eto da pomenem ooet tog druga, njemu je u Svabiji bilo uzasno, prezire je, ali eo ti @nunana koji je hvali, ili @ashu je dobro. Razlicita iskustva

[deantinho]

alemsa

Iz napisanog razumih da si ti kao dječak otišao tamo ili si tamo rođen.
To je skroz drugi put i složićeš se potpuno drugačiji okolnosti.

Ovi ljudi su tamo otišli, prevashodno, da zarade. Dakle ne po difoltu i da ostanu do kraja života.
To automatski povlači detalj da im je novac najbitniji u datoj situaciji, ali ne jedino bitan.

Iz te prizme, kapiram, slijede i njihova poimanja svega navedenog.

Identično pitanje sam im uputio oko Amerikanki, crnkinja, azijatkinja... Sve i jedan odgovor je da su veće rasulo u glavi i od ovih naših "domorotkinja". Apsolutno otišle. Iz toga proističe da su potpuno nestabilne i da im se ne može vjerovati po pitanju bilo čega. Ako nemaš papire, pogotovu.

Jedino su mi pohvalno pričali o latinkama. Naročito Venecuelankama i Kolumbijkama.

Drugari nemaju djecu, dakle te kućne posjete komšija s djecom i nisu opcija. Prvenstveno su mislili na naše ljude i njihov odnos. Gro tih povremenih druženja su otužan skup gdje se isključivo potencira jedna te ista tema,uz ono standardno, ja ti ne mogu pomoći.

Napominjem, zarada je odlična. Prema njihovim riječima. Svi oni se namjeravaju vraćati. Jedan već poslije Nove godine. Kaže, nije vrijedno.

[numanumaye22]

alemsa

Sve je individualno. Tu se slažemo. Problem je što sam ja istu priču čuo od petorice ljudi koji su godinama tamo. Pri tome većina ih živi u neposrednoj blizini najvećih centara Amerike. Dakle nisu u nekim pripizdinama ala Finiks, Baltimor ili Denver.

Riječ je uglavnom o školovanim ljudima koji su prije tridesete otišli tamo. Svjesni kako je kod nas po svim pitanjima. Nisu otišli tamo da uživaju u diskotekama 3 dana sedmično.

Većina ovih drugova je uspjela završiti i papire. Dakle čisti su sa te strane.

Društveni život 0 bodova.
Hrana skoro pa 0 bodova.
Odnos balkanaca domorodaca 0 bodova.
Odnos naših žena 0 bodova. ( i to ne misica, već djevojaka koje su suvi prosjek za naše ovamo)

Nije sve u parkovima, utakmicama, koncertima... pa ni prostitutkama.

Pri tome drugari nisu nekakvi krndelji da od njih neko bježi. Momci izgledaju više nego pristojno.

Sve kad se sabere. Jedino čime su potpuno zadovoljni je zarada.

A yebiga buraz, gdje da odes, a da pri tome nikog ne znas, bice ti drustveni zivot s pocetka na 0, pogotovo ako ciljas na samo narod s nasih prostora.
U tom pogledu, ne bi ti ni zivot u Danskoj, Francuskoj ili Italiju bio nista bolji, ako si otisao samo tamo tamo da zivis.
Nije to Bec, Salzburg ili Slovenija da vidis nas narod gdje god da se okrenes na ulici

Upravo to. Pa ko je god otisao studirati u BiH, kad se selis u drugi grad ne znas nikoga i sam si potpuno dok se ne sprijateljis sa kolegama sa fakulteta. Za nekoga je drustveni zivot u BiH 0 kad svako koga znam je otisao, imao sam 10ak prijatelja dole, od perioda 2015-2023 samo su dvojica dole ostala jos.

Nikad se oni nece vratiti, to samo konstantno govore. I realno ko to nas sam ode u Ameriku? Vecina ganjaju nasu neku koja dodje ljeti, ozene je i idu tamo, to je za Ameriku trenutno najlaksi put iskreno.

Bilo gdje da odes sam, bez zene/muza bit ce ti tako jer ne znas nikog, nit imas prijatelja. E sad ko zivi tu 10 godina a ne nadje ni partnera ni prijatelja, ja mislim da je to do njega, ne do te drzave.

Svako ko odlazi, na papir treba sebi staviti pluseve i minuse. Ako je tebi minus to sto ti za sljedecih 10 godina zivota tamo neces naci niti jednog prijatelja, onda je problem u tebi a ne tamo gdje ides, drzava nema veze s tim.

[ASD]

Nisam baš u toj kategoriji, al' deff nisam ni neko ko će kuhinju sklapati.

Kuhinju, krevet, ormare, sve što sam kupovao uključivao sam i postavljanje/sklapanje. Košta, al' jbg kad me ne interesuju te stvari.

Veš mašinu sam u toku korone sa starim preko video poziva popravljao.

Definitivno jedan od najmržih poslova koje sam radio je unošenje namještaja.
Mislim, nisam radio u firmi kad komšija zovne, odem da pomognem.

Ne znate vi muke kako je živjeti na sedmom spratu a lif prkno, bukvalno kad kupujem namještaj il tehniku ne gledam gdje je jeftinije nego gdje je dostava u stan prije dvije godine sam unio frižider i deset dana sam polomljen bio

Nosit ću ih 100 spratova, samo da ništa ne radim unutra.

[numanumaye22]

@deathino

Iskustva su individualna, imam i ja druga koji mi je bio komsija u Sarajevu (85-o godiste), pa je 06-e zivio malo u FRA, pa 2008 u Svabiji pa se vratio u BiH, i 2013-e otiso za Virginiju (brat mu tamo) i uspio ostati, prije 2 godine preselio ovdje kod mene (5 minuta), i za njeg ne postoji bolja drzava na svijetu i ne planira nikad nigdje. Eto da ti je on drug, mozda bi ti sad drugacije mislio Lol.

Dobro, iskreno drugačije je kad se ode sam u tako veliku zemlju, kao prijatelji od deantinha, i to prilično formirane ličnosti, da napustiš život ovdje, porodicu, prijatelje i sve drugo, a drugačije je kad se ode dok si dijete sa roditeljima uz tebe kao što si ti uradio, ili kad dođeš kod nekoga svoga, kao taj jaran koji ima brata tu, ili što bi maršal mogao kod sestre, to je velika prednost i odma ti je lakše. Još ako si oženjen pa ideš sa ženom i/ili djecom onda isto.

Po meni nema tog novca koji može zamijeniti to da ja vidim i zagrlim svoje roditelje ako ne svaki dan, onda barem vikendom, da se družimo, brat i njegova porodica pa i amidže i tetke itd..

Ako ti odluku o ostanku temeljis na tome da si ti blizu bratu, mami, tati, amidzi, onda je to sigurno pogresno. Bar ces kasnije skontati. Roditelji nece zivjeti zauvijek, to je opcenito problem kod nas. Pa roditelji su zasnovali svoj zivot, prozivjeli svoje, radili, stvarali, brat ima svoj zivot, naci ce zenu, dobiti dijete, odseliti. Amidza isto. Svako ima svoj pravac, ne mozes ocekivat da cete do kraja zivota vi kao porodica zivjeti u velikoj kuci na 3 sprata dok svi ne umrete.

Imam osjecaj da se samo kod nas ljudi tako vezu za roditelje i zive s njima skupa pod jednim krovom i kad imaju 30+ godina. To meni nikako nije ispravno i gotovo.

Moj stari je stvarao, radio 35 godina, covjek sebi penziju zaradio i to finu. Imao covjek svoj pravac. Sta ja sad trebam, ne maketi se iz njegovog stana, komsiluka, njega cuvat u starosti i prepustit se sudbini, ne zasnovati familiju svoju? Bjezi bolan.

Dobije covjek u Americi cca 100k dolara godisnje ponudu da mlati i sad treba ostat, odbit to i lagano hladit muda s tatom i mamom dok on vecinu placa, dok ne umre ili radit na nekom tamo minimalcu.

[rio_Ferdy88]

@deathino

Iskustva su individualna, imam i ja druga koji mi je bio komsija u Sarajevu (85-o godiste), pa je 06-e zivio malo u FRA, pa 2008 u Svabiji pa se vratio u BiH, i 2013-e otiso za Virginiju (brat mu tamo) i uspio ostati, prije 2 godine preselio ovdje kod mene (5 minuta), i za njeg ne postoji bolja drzava na svijetu i ne planira nikad nigdje. Eto da ti je on drug, mozda bi ti sad drugacije mislio Lol.

Dobro, iskreno drugačije je kad se ode sam u tako veliku zemlju, kao prijatelji od deantinha, i to prilično formirane ličnosti, da napustiš život ovdje, porodicu, prijatelje i sve drugo, a drugačije je kad se ode dok si dijete sa roditeljima uz tebe kao što si ti uradio, ili kad dođeš kod nekoga svoga, kao taj jaran koji ima brata tu, ili što bi maršal mogao kod sestre, to je velika prednost i odma ti je lakše. Još ako si oženjen pa ideš sa ženom i/ili djecom onda isto.

Po meni nema tog novca koji može zamijeniti to da ja vidim i zagrlim svoje roditelje ako ne svaki dan, onda barem vikendom, da se družimo, brat i njegova porodica pa i amidže i tetke itd..

Ako ti odluku o ostanku temeljis na tome da si ti blizu bratu, mami, tati, amidzi, onda je to sigurno pogresno. Bar ces kasnije skontati. Roditelji nece zivjeti zauvijek, to je opcenito problem kod nas. Pa roditelji su zasnovali svoj zivot, prozivjeli svoje, radili, stvarali, brat ima svoj zivot, naci ce zenu, dobiti dijete, odseliti. Amidza isto. Svako ima svoj pravac, ne mozes ocekivat da cete do kraja zivota vi kao porodica zivjeti u velikoj kuci na 3 sprata dok svi ne umrete.

Imam osjecaj da se samo kod nas ljudi tako vezu za roditelje i zive s njima skupa pod jednim krovom i kad imaju 30+ godina. To meni nikako nije ispravno i gotovo.

Moj stari je stvarao, radio 35 godina, covjek sebi penziju zaradio i to finu. Imao covjek svoj pravac. Sta ja sad trebam, ne maketi se iz njegovog stana, komsiluka, njega cuvat u starosti i prepustit se sudbini, ne zasnovati familiju svoju? Bjezi bolan.

Dobije covjek u Americi cca 100k dolara godisnje ponudu da mlati i sad treba ostat, odbit to i lagano hladit muda s tatom i mamom dok on vecinu placa, dok ne umre ili radit na nekom tamo minimalcu.

Ne moram živjeti sa njima u kući, imam ja i svoju porodicu i stan i život u drugom gradu, al hoću da ih viđam svake sedmice ako ništa, jer pitaj bilo koga ko je izgubio roditelje šta bi dali da mogu vratiti samo trenutak sa njima. To su neke stvari koje novac ne može nadoknaditi. Dok su oni živi hoću da ih mogu viđati redovno i zagrliti i pomoći oko bilo čega što treba, neću roditelje u dom smještati zato što sam ja negdje vani i ne mogu im pomoći.

Brat je isto u Sarajevu, ima svoju porodicu, stan, poslove, al se viđamo svake sedmice, isto kao i ženini, izlazimo, družimo se, da smo vani ne bi se viđali dva puta godišnje ako i toliko.

Mogu ja otići vani uvijek sa ženom na plavu kartu al neću, a dok su roditelji živi ne fali mi ni ovdje ništa hvala Bogu, čak naprotiv, da kucnem u drvo

[Centre forward]

Ne idu ljudi vani više zbog novca i materijalizma, to je uglavnom prestalo.

[Neutral]

Ne idu ljudi vani više zbog novca i materijalizma, to je uglavnom prestalo.

Idu vec duze vremena iskljucivo zbog sistema. Kakve pare, kakvo materijalno smece, covjek kada je blizi 40oj gleda potpuno drugacije na svijet.

[scholsey]

Ne idu ljudi vani više zbog novca i materijalizma, to je uglavnom prestalo.

Ko hoće, može i u Bosni zaraditi.

[alemsa]

alemsa

Iz napisanog razumih da si ti kao dječak otišao tamo ili si tamo rođen.
To je skroz drugi put i složićeš se potpuno drugačiji okolnosti.

Ovi ljudi su tamo otišli, prevashodno, da zarade. Dakle ne po difoltu i da ostanu do kraja života.
To automatski povlači detalj da im je novac najbitniji u datoj situaciji, ali ne jedino bitan.

Iz te prizme, kapiram, slijede i njihova poimanja svega navedenog.

Identično pitanje sam im uputio oko Amerikanki, crnkinja, azijatkinja... Sve i jedan odgovor je da su veće rasulo u glavi i od ovih naših "domorotkinja". Apsolutno otišle. Iz toga proističe da su potpuno nestabilne i da im se ne može vjerovati po pitanju bilo čega. Ako nemaš papire, pogotovu.

Jedino su mi pohvalno pričali o latinkama. Naročito Venecuelankama i Kolumbijkama.

Drugari nemaju djecu, dakle te kućne posjete komšija s djecom i nisu opcija. Prvenstveno su mislili na naše ljude i njihov odnos. Gro tih povremenih druženja su otužan skup gdje se isključivo potencira jedna te ista tema,uz ono standardno, ja ti ne mogu pomoći.

Napominjem, zarada je odlična. Prema njihovim riječima. Svi oni se namjeravaju vraćati. Jedan već poslije Nove godine. Kaže, nije vrijedno.

Pa to je kad dozivis terenski zivot, pa ti nakon nekog vremena dojadi, i ja kad sam bio u Phx na terenu, nisam upozno mnogo ljudi, tu sam da radim i vracam se kuci. Ali neam sta kuditi Phx, kad sam bio ti na zadatku Lol. E tako mozda neki vide Usa kao fabriku za pravljenje para, ali uopste se ne potrude da se nesto uklope. To za nase ovi sto su dosli sa 20+ godina meni opcenito nisu odgovarali, jer im je prica vazda bila ovaj ono ovaj ono, a realno me ne interesuje jel @rio jeo grah juce ili jagnjetinu. Te mahalske me ne zanimaju. Bolje sam iskustvo imo sa Bosancima u BiH opcenito, naravno da sam uvijek imao nasih prijatelja, i dan danas, ali generalno govoreci.

[rio_Ferdy88]

alemsa

Iz napisanog razumih da si ti kao dječak otišao tamo ili si tamo rođen.
To je skroz drugi put i složićeš se potpuno drugačiji okolnosti.

Ovi ljudi su tamo otišli, prevashodno, da zarade. Dakle ne po difoltu i da ostanu do kraja života.
To automatski povlači detalj da im je novac najbitniji u datoj situaciji, ali ne jedino bitan.

Iz te prizme, kapiram, slijede i njihova poimanja svega navedenog.

Identično pitanje sam im uputio oko Amerikanki, crnkinja, azijatkinja... Sve i jedan odgovor je da su veće rasulo u glavi i od ovih naših "domorotkinja". Apsolutno otišle. Iz toga proističe da su potpuno nestabilne i da im se ne može vjerovati po pitanju bilo čega. Ako nemaš papire, pogotovu.

Jedino su mi pohvalno pričali o latinkama. Naročito Venecuelankama i Kolumbijkama.

Drugari nemaju djecu, dakle te kućne posjete komšija s djecom i nisu opcija. Prvenstveno su mislili na naše ljude i njihov odnos. Gro tih povremenih druženja su otužan skup gdje se isključivo potencira jedna te ista tema,uz ono standardno, ja ti ne mogu pomoći.

Napominjem, zarada je odlična. Prema njihovim riječima. Svi oni se namjeravaju vraćati. Jedan već poslije Nove godine. Kaže, nije vrijedno.

Pa to je kad dozivis terenski zivot, pa ti nakon nekog vremena dojadi, i ja kad sam bio u Phx na terenu, nisam upozno mnogo ljudi, tu sam da radim i vracam se kuci. Ali neam sta kuditi Phx, kad sam bio ti na zadatku Lol. E tako mozda neki vide Usa kao fabriku za pravljenje para, ali uopste se ne potrude da se nesto uklope. To za nase ovi sto su dosli sa 20+ godina meni opcenito nisu odgovarali, jer im je prica vazda bila ovaj ono ovaj ono, a realno me ne interesuje jel @rio jeo grah juce ili jagnjetinu. Te mahalske me ne zanimaju. Bolje sam iskustvo imo sa Bosancima u BiH opcenito, naravno da sam uvijek imao nasih prijatelja, i dan danas, ali generalno govoreci.

Grah uvijek prije janjetine

A to se slažem, ako si već odlučio ići tamo i živjeti onda se barem potrudi da sebi učiniš taj život normalnijim, a ne da ganjaš ta okupljanja dijaspore sa Valentina i to ti bude sav društveni život, umjesto da nađeš neki hobi ili ako ga već imaš da potražiš mjesta gdje se okupljaju ljudi koji imaju slične hobije, pa izađeš u bar, pivu, kafu, šta već, pogledaš tekmu, upoznaš nekoga, odeš na neki event, tekmu, koncert, šta znam, toga barem ne manjka tamo

[ASD]

Dobro, iskreno drugačije je kad se ode sam u tako veliku zemlju, kao prijatelji od deantinha, i to prilično formirane ličnosti, da napustiš život ovdje, porodicu, prijatelje i sve drugo, a drugačije je kad se ode dok si dijete sa roditeljima uz tebe kao što si ti uradio, ili kad dođeš kod nekoga svoga, kao taj jaran koji ima brata tu, ili što bi maršal mogao kod sestre, to je velika prednost i odma ti je lakše. Još ako si oženjen pa ideš sa ženom i/ili djecom onda isto.

Po meni nema tog novca koji može zamijeniti to da ja vidim i zagrlim svoje roditelje ako ne svaki dan, onda barem vikendom, da se družimo, brat i njegova porodica pa i amidže i tetke itd..

Ako ti odluku o ostanku temeljis na tome da si ti blizu bratu, mami, tati, amidzi, onda je to sigurno pogresno. Bar ces kasnije skontati. Roditelji nece zivjeti zauvijek, to je opcenito problem kod nas. Pa roditelji su zasnovali svoj zivot, prozivjeli svoje, radili, stvarali, brat ima svoj zivot, naci ce zenu, dobiti dijete, odseliti. Amidza isto. Svako ima svoj pravac, ne mozes ocekivat da cete do kraja zivota vi kao porodica zivjeti u velikoj kuci na 3 sprata dok svi ne umrete.

Imam osjecaj da se samo kod nas ljudi tako vezu za roditelje i zive s njima skupa pod jednim krovom i kad imaju 30+ godina. To meni nikako nije ispravno i gotovo.

Moj stari je stvarao, radio 35 godina, covjek sebi penziju zaradio i to finu. Imao covjek svoj pravac. Sta ja sad trebam, ne maketi se iz njegovog stana, komsiluka, njega cuvat u starosti i prepustit se sudbini, ne zasnovati familiju svoju? Bjezi bolan.

Dobije covjek u Americi cca 100k dolara godisnje ponudu da mlati i sad treba ostat, odbit to i lagano hladit muda s tatom i mamom dok on vecinu placa, dok ne umre ili radit na nekom tamo minimalcu.

Ne moram živjeti sa njima u kući, imam ja i svoju porodicu i stan i život u drugom gradu, al hoću da ih viđam svake sedmice ako ništa, jer pitaj bilo koga ko je izgubio roditelje šta bi dali da mogu vratiti samo trenutak sa njima. To su neke stvari koje novac ne može nadoknaditi. Dok su oni živi hoću da ih mogu viđati redovno i zagrliti i pomoći oko bilo čega što treba, neću roditelje u dom smještati zato što sam ja negdje vani i ne mogu im pomoći.

Brat je isto u Sarajevu, ima svoju porodicu, stan, poslove, al se viđamo svake sedmice, isto kao i ženini, izlazimo, družimo se, da smo vani ne bi se viđali dva puta godišnje ako i toliko.

Mogu ja otići vani uvijek sa ženom na plavu kartu al neću, a dok su roditelji živi ne fali mi ni ovdje ništa hvala Bogu, čak naprotiv, da kucnem u drvo

Šta ti je Karaula.
Ovi što su iz TK u Sarajevu, dolaze kući kao da su na Novom Zelandu.

[harden]

Lazovcinu ni vlastita porodica nece, ne cudi me. Sad je jasno odakle takvi kompleksi oko svega.

[Marsal]

Rio kad ćemo ići u ZG na skok padobranom?

Valjda bude nafake pa se moj ne otvori.

[scholsey]

Blago vama pa smijete. Ja otišao Europa-Park, onih predobrih tobogana milijardu.. haj reko da konačno pobijedim strah od visine, nema više smisla.

Al u qrcu.

Žena se vozala.. ja ko levat hodao, jeo perece, šećernu vunu i pio pive. U autić majmune i sudaraj se sa djecom po luna parkovima.

[bavariapivo]

Blago vama pa smijete. Ja otišao Europa-Park, onih predobrih tobogana milijardu.. haj reko da konačno pobijedim strah od visine, nema više smisla.

Al u qrcu.

Žena se vozala.. ja ko levat hodao, jeo perece, šećernu vunu i pio pive. U autić majmune i sudaraj se sa djecom po luna parkovima.

Jel tako dobar taj Europa Park?
Kontam jednom ići…

[gaston]

Blago vama pa smijete. Ja otišao Europa-Park, onih predobrih tobogana milijardu.. haj reko da konačno pobijedim strah od visine, nema više smisla.

Al u qrcu.

Žena se vozala.. ja ko levat hodao, jeo perece, šećernu vunu i pio pive. U autić majmune i sudaraj se sa djecom po luna parkovima.

Ovo.

Da nisam odrastao na Final Destination filmovima pa i da se prevarim pa probam.

Još da se kakav @marsal potrefi da mi navuče zijan.

[scholsey]

Blago vama pa smijete. Ja otišao Europa-Park, onih predobrih tobogana milijardu.. haj reko da konačno pobijedim strah od visine, nema više smisla.

Al u qrcu.

Žena se vozala.. ja ko levat hodao, jeo perece, šećernu vunu i pio pive. U autić majmune i sudaraj se sa djecom po luna parkovima.

Jel tako dobar taj Europa Park?
Kontam jednom ići…

Garantovano se nećeš pokajati. Stvarno nema šta nema.

Ja sam tu u blizini pa uzmemo dnevne karte, ali imaš i ponude sa spavanjem ako dolaziš iz daleka.

@gaston ma daj ba. Mene jeza prolazila samo od gledanja.