Post
Postao/la Unknown11 » 02 nov 2021, 09:11
Grad Sarajevo je nekad bila višenacionalna sredina. Fudbalski klub je produkt te sredine i uopšte želje da se Grad pokaže i dokaže u tom svijetlu i da bude ono što je uvijek bio - prijateljski, nasmijan, otvoren, velik. U takvom okruženju, FKS je prepoznat kao svoj i uz građansku elitu mogao je prosperirati i biti personifikacija Grada u sporstskom smislu. Samo jedan podatak dok sam imao zdravlja i snage prikupljati građu, najviše djece iz tzv. "mješanih" brakova navijalo je za Sarajevo. Tu treba dodati malu, ali kompaktnu i uticajnu jevrejsku populaciju na čelu sa možda najvećim Sarajlijom u historiji grada - Emerikom Blumom, kao i vazda uticajnu "Čaršiju" (Pitari - bogati ljudi koji svaki dan jedu pite i kolače za razliku od siromašnih slojeva i njihove proje i pure - u prenesenom značenju, age, begovi,, efendije, vlasnici), te djece sarajevskog pravoslavnog trgovačkog sloja.
Sve je ro stvaralo jedan amalgam u kojemu je klub rastao, razvijao se i postajao prepoznat od strane ozbiljnih, evropskih fudbalskih giganata.
Nažalost, danas, iako Klub jest ostao sve gore pobrojano, Grad više nije ono što je bio. U današnjem odnosu snaga, jednonacionalne sredine prosperiraju i klubovi iz istih iz prostog razloga što ih takve sredine prepoznaju kao svoje. To je jedan od razloga čemernosti i jada naše lige.
U toj pojednosravljenoj i babalnoj strukturi, Sarajevo ne može nikako da napravi iskorak jer nije takvo, ali osobe koje ga vode, zarobljeni su uskim i torovskim načinom razmišljanja sve i kad ne žele to da budu. To je teško živo blato na kopačkama Kluba. Jednostavno u Gradu nema više drugih kultura da se sudaraju, mješaju, razgovaraju, upoznaju, druže, žene međusobno. Tu Klub kao šro je Sarajevo, najviše trpi. Zato teško pronalazimo i kvalitetne trenere i igrače i posjeta nam je sramotna, jer jednostavno nema onog maltera, onog vezivnog tkiva, mišića, kostiju, žila koji su ovaj Klub i ovaj Grad činili velikim i rado viđenim u Europi. Na to se, naravno, nadovezuje infrastruktura, bezbjednost, sloboda ulaganja itd. i dobijemo sredinu gdje Klub funkcioniše samo na bazi ljubavi pojedinaca i starog blješravila. Od tog hljeba nema.
Eto, nadam se, po ko zna koji put, da će Vlasnik i ulagač prepoznati strukturalne probleme Kluba te da će ulagati kvalitativno, a ne kvantitativno, te da će Klub opet postati čvrst svjetionik i oko sebe opet okupiti zdrave i progresivne snage i pozitivno uticati na prosperitet grada, jer jedan bez bez drugog ne mogu.