Post
Postao/la EpateguiHuleteti » 26 jul 2021, 14:34
@ Shategabri
Hoces iskren odgovor? Od srca vam zelim olimpijsku medalju, skoro pa podjednako kao mojoj Srbiji! Naravno, ne moze jednako, ali razumes poentu.
To ste nemate medalju, nema logike, jer ja pamtim odlicne sportiste iz BiH koji su u doba Jugoslavije bili nosioci medalja.
A zasto zelim? Zbog odnosa prema sportu, promene paradigme. Te price kako nema uslova nisu vasa ekskluziva, nazalost. Nema mnogo boljih uslova ni u okolini. Potrebni su strategija, struka, uslovi, talenat i ponajvise paklen dugogodisnji rad. Srpski kajakasi su godinama trenirali po barama, pa su uzeli medalju u Riju. Da su cekali drzavu da im resi sve probleme, ne bi ni drzavu, ni medalju nikada docekali. Rvaci su imali jednu osposobljenu salu samo za njih, nisu imali nikakve prihode, godinama su se nekako "krpili" i medaljama na evropskim i svetskim prvenstvima "naterali" drzavu da se malo pozabavi njima. Tekvondo je krenuo u jednom podrumu, bez adekvatne opreme na pocetku, sa samo jednim klubom i anonimnim entuzijastom, Draganom Jovicem, koga su godinama podsmevali zbog "gubljenja vremena", pa covek donosi trecu olimijadu zaredom medalju u zemlju. Asmir Kolasinac je trenirao u katastrofalnim uslovima u Sjenici, beogradski atleticari su se dovijali i upadali kao hajduci na Marakanu da bi mogli koristiti atletsku stazu kada nikoga nema na stadionu, dok drzava posle serije medalja nije odlucila da izgradi atletsku specijalizovanu halu. Nigde nikome nije palo s neba. Ni Novak da je imao sve potaman, nikada ne bi postao najbolji svetski sportista.
Kod vas ima jos jedan ozbiljan problem, bar ga ja uocavam: slavljenje nize rangiranih mesta kao da su medalje. I onda nakon toga i sportisti se upustaju u politikantstvo. Pogresno iz osnova. Kada bi neko u Srbiji slavio 5. ili 6. mesto, proglasili bi ga ludim, i ne samo u Srbiji, svudge manje-vise. U Crnoj Gori se 5, 6. ili 7. mesto u vaterpolu proglasi nacionalnom katastrofom! Zato i idu napred, opstaju u vrhu, a imaju dva bazena u drzavi (kao i Srbija). Drugo su Madjari, Italijani i Hrvati, oni imaju pet vaterpolo-reprezentacija u svakom trenutku na raspolaganju. Srpske odbojkasice su posle 9. mesta na Igrama u Londonu (tada vladajuce evropske prvakinje) razapete u medijima! Od sledecih je krenuo veliki uspon (neke licno i poznajem). Nema drzava, politika, ovo-ono, treniraj i cuti! I trpi. Maksimalan, fanatican fokus je osnov svega.
Ima i u BiH odlicnih i talentovanih pojedinaca, za mene su pozitivni primeri taj Dzumhur, pogotovo ovaj decko srednjeprugas, Tuka. Ali jedna lasta ne cini prolece. Citajuci ovaj forum, ja koliko sam shvatio, njihov odnos prema sportu i obavezama nakon prvih znacajnih uspeha/medalja nije vise bio na istom nivou kao pre toga, pocelo je opustanje. Ne moze tako nigde. Ima takvih i u Srbiji, da se razumemo. Mada Tuku je bespredmetno i kritikovati, covek ima srebro i bronzu sa svetskog, on je svoj potencijal opravdao! Ja se secam Spanovicke u Riju, osvaja bronzu, nacija slavi, a ona sva sje*ana, nezadovoljna. To je meni pozitivan primer.