Rukometna reprezentacija BiH

[ASD]

Jako važna uloga Perića protiv Tatabanye. Vegar isto odlična rola ali samo u defanzivi.
Građan i Stjepanović nešto sitno igrali, kad treba saigrače odmoriti.

[DaVinci]

Selektor juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine Bojan Unčanin tim povodom objavio je spisak igrača.

Spisak: Ahmed Čabaravdić – Vogošća, Ivan Herceg – Izviđač Ljubuški, Ali Muhamed Omerović – Krivaja Zavidovići, Adi Mehmedčehajić – Gračanica, Mirko Mišetić – Izviđač Ljubuški, Mirza Mehinagić – Krivaja Zavidovići, Edin Klis – Sloboda Tuzla, Šerif Baraković – Vogošća, Damir Kadrić – Gračanica, Milan Vukšić – Izviđač Ljubuški, Amel Džakmić – Krivaja Zavidovići, Omer Mehmedović – Gračanica, Luka Knežević – Borac Banja Luka, Berin Keso – Bosna Visoko, Tarik Velić – Gorenje Velenje (Slovenija), Nikola Jeremić – Borac Banja Luka, Luka Perić – Borac Banja Luka, Amar Kendić – Maglaj, Stjepan Malbašić – Durbava Zagreb (Hrvatska), Adin Faljić – Krivaja Zavidovići, Ermin Ombaša – Vogošća, Ismar Kahrić – Iskra Bugojno

Napokon da se Izvidjac i Borac malo vise 'pripaze' ... valjda ce se odazvat svi ....

[no rules]

Napokon da se Izvidjac i Borac malo vise 'pripaze' ... valjda ce se odazvat svi ....

Veoma je važno da su počela ponovo okupljanja mlađih selekcija , imajući na umu da u Savezu imamo ljude koji ne vide dalje od A selekcije i kojima je bitno da se mi kvalifikujemo na velika takmičenja , a nemareći za mlađe selekcije i podmlađivanje Reprezentacije , vjerovatno su to treneri sami i organizovali...

Što se tiče spiska mislim da ima tu mnogo potencijala.

Neke nisam gledao i ne znam kakvi su igrači , ali za one što znam...

Mehmedović i Kadrić nosioci igre Gračanice mislim da obojica igraju i lijevog i srednjeg beka , Mehmedćehajić (Gračanica) igra lijevo krilo , veliki potencijal na krilu , dijeli minutažu sa starijim Šahdanovićem , čini mi se ipak da Mehmedćehajiću Doborac više vjeruje , u subotu sva trojica igraju u Rusiji protiv Neva St. Petersburg.

Klisa iz Slobode nije potrebno mnogo predstavljati trebao davno umjesto Prceta zauzeti mjesto u A selekciji.

Baraković (Vogošća) momak ekstra igrač (lijevi bek).

Vukšić (Izviđač) važi kao i za Klisa

Berin Keso (Visoko) super igrač , desni bek često bio i prvi strijelac Bosne , kada je igrao...

Velić (Gorenje - desni bek) nisam gledao momka , ali svi ga hvale , da je normalan selektor i on bi već bio u A .

Adin Faljić (Krivaja) dokazao davno da se starijim pivotima može tući na crti i da bi se i na njeg u budućnosti moralo računati.

Ostale nisam gledao tako da nemogu komentsrisati

[ham19]

Selektor juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine Bojan Unčanin tim povodom objavio je spisak igrača.

Spisak: Ahmed Čabaravdić – Vogošća, Ivan Herceg – Izviđač Ljubuški, Ali Muhamed Omerović – Krivaja Zavidovići, Adi Mehmedčehajić – Gračanica, Mirko Mišetić – Izviđač Ljubuški, Mirza Mehinagić – Krivaja Zavidovići, Edin Klis – Sloboda Tuzla, Šerif Baraković – Vogošća, Damir Kadrić – Gračanica, Milan Vukšić – Izviđač Ljubuški, Amel Džakmić – Krivaja Zavidovići, Omer Mehmedović – Gračanica, Luka Knežević – Borac Banja Luka, Berin Keso – Bosna Visoko, Tarik Velić – Gorenje Velenje (Slovenija), Nikola Jeremić – Borac Banja Luka, Luka Perić – Borac Banja Luka, Amar Kendić – Maglaj, Stjepan Malbašić – Durbava Zagreb (Hrvatska), Adin Faljić – Krivaja Zavidovići, Ermin Ombaša – Vogošća, Ismar Kahrić – Iskra Bugojno

Napokon da se Izvidjac i Borac malo vise 'pripaze' ... valjda ce se odazvat svi ....

Sta je sa Nedimom Hadzicem?
Dali smo sansu Jeremicu iz Borca koji je vec nastupao za mladje selekcije Srbije?Zasto? Hadzic 3 klase iznad njega....

[legenda reala]

Edinjo evo poco ovaj direktor dovoditi cure iz inostranstva, kazem ti ja samo lijepi ovdje

[DaVinci]

Edinjo evo poco ovaj direktor dovoditi cure iz inostranstva, kazem ti ja samo lijepi ovdje

I dovodi ih zbog njega ...

Cekamo da se reguje opet ... ne moze moderator banovat' koliko @edinjo moze skautovat' ...

[legenda reala]

Edinjo evo poco ovaj direktor dovoditi cure iz inostranstva, kazem ti ja samo lijepi ovdje

I dovodi ih zbog njega ...

Cekamo da se reguje opet ... ne moze moderator banovat' koliko @edinjo moze skautovat' ...

Ima i moje zasluge
Ja sam mu govorio da kači

[EdinjoBos]

Tim koji ima braću Burić, Panića, Terzića, Vranješa i ostale mora igrati na svakom velikom takmičenju
RUKOMET15/02/2021 u 16:25 h
Anel Mahmutefendić, trener slavnog njemačkog rukometnog giganta Gummersbacha, govori za **** i Oslobođenje o svom putu, radu, ali i o bh. rukometu

Gummersach je jedan od najtrofejnijih njemačkih i evropskih rukometnih klubova. Ima 12 titula šampiona Njemačke te pet titula prvaka Evrope. Nažalost, klub se sada nalazi u 2. Bundesligi, ali ima jasne ciljeve da se što prije i na što bolji način vrati tamo gdje pripada - u elitu. Da bi se ispunili ciljevi, klub je odlučio da prvo imenuje stručne kadrove, pa je tako za trenera imenovan Anel Mahmutefendić, koji je rođen u Bosni i Hercegovini, a trenerski posao obavlja zajedno s legendarnim Islanđaninom Gudjonom Valurom Sigurdssonom.

Ko je, ustvari, Anel Mahmutefendić, trener u slavnom njemačkom Gummersbachu? Možete li se predstaviti bh. javnosti?

- Rođen sam u Banjaluci. Prošao rukometnu školu u tom gradu, a nakon što je u BiH počeo rat, preselio sam u se Holandiju. Tu sam se nastavio baviti rukometom. Jako brzo sam ušao u njihove nacionalne selekcije, jer u to vrijeme bh. selekcije nije ni bilo. Odmah se tu vidjelo da je ta naša rukometna škola puno razvijenija bila od holandskog sistema. Onda sam preko tih omladinskih reprezentacija i liga stigao do prve lige u Holandiji te sam došao do toga da su mi oni obezbijedili njihovo državljanstvo kako bih mogao igrati za njihovu reprezentaciju. Što se tiče privatnog - za 43 godine više sam u Holandiji živio, nego u BiH, ali zbog familije, koja je još u Banjaluci, uvijek je bilo kontakata te ljubav prema našim prostorima. Svako ljeto smo tu, kao i sva dijaspora. Moja partnerica je Holanđanka s kojom imam dvoje djece. Ona se također dugo bavila rukometom, što nam oboma olakšava živjeti sportski život, jer smo dugo na putu, stalno smo daleko od kuće. Moj rukometni put iz Holandije, gdje sam igrao u njihovim velikim klubovima, odveo me u Njemačku. Moj tadašnji trener je otišao u njemačku drugu ligu poveo me sa sobom, te sam tamo proveo nekoliko godina u Emsdettenu. Paralelno s tim, sam igrao za holandsku reprezentaciju, a preko te reprezentacije u tim momentima, kad sam stigao u 2. Bundesligu, imao sam priliku da, kao najveći talenat kod njih, odem na Olimpijske igre u Atlantu. Tako da je i to bio sportski doživljaj koji se ne dešava svim sportistima. Što se toga tiče, mogu s velikim zadovoljstvom gledati na rukometnu karijeru. Moji roditelji su me podržavali u svemu tome, ali su bili striktni u tome da moram završiti školu. Tako da koji god je menadžer želio da napravi sa mnom ugovor, jedan od glavnih​ uslova je bio da se mora nastaviti školovati.

Kako je počeo Vaš trenerski put?

- Pa 2009. godine prešao sam s terena na trenersku klupu i vodio holandski klub Houten iz 3. u 1. ligu, prije nego što sam prešao u Kras/Volendam kao pomoćni trener i trener 2. ekipe. Potom je slijedio novi odlazak u Njemačku i tamo sam radio u Feribergu te potom u Neuhausenu, dok nije stigao poziv Boba Hanninga da pređem u Fuchse Berlin i budem pomoćni trener te trener druge ekipe. Taj period u Berlinu je ostavio mnogo traga u mom životu, jer imao sam priliku da radim u jednom vrhunskom klubu, ali i s vrhunskim trenerom kao što je moj Banjalučanin Velimir Petković. Bilo je to jedno sjajno iskustvo i mogu reći da sam se odlično uklopio.

Kako je došlo do angažmana u Gummersbachu?

- Klub je pravio jednu vrstu reorganizacije i mene su pozvali da pristupim s Gudjonom Valurom Sigurdssonom. Znate da je Gummersbach jedan od najtrofejnijih evropskih i njemačkih klubova, ali je, nažalost, ispao iz Bundeslige i sada se želi vratiti tamo gdje pripada. Osnova priče je da se dobro organizuje omladinski pogon kako bi u narednim godinama ti igrači postali oslonac prvog tima. U tom nekom smislu organizacije potrebno nam je da što bolje reformišemo naše omladinske snage i na kraju dobijemo ono što želimo.

Kako je sarađivati sa Sigurdssonom, jednim od najboljih igrača na svojoj poziciji u historiji?

- Prije svega, Gudjon je veliki čovjek. On i ja odlično sarađujemo. Od prvog dana. Kada su nas zvali da preuzmemo ekipu, mi smo prvo satima razgovarali kako bismo utvrdili šta nam treba biti cilj i kako treba raditi. Meni je drago da smo se odmah, što se kaže, na prvu razumjeli. I sada odlično sarađujemo, ide nam dobro, ekipa je na dobrom putu da se vrati u elitni rang - u 1. Bundesligu i to je neki prvi cilj koji bismo trebali ispuniti. Kod nas dvojice se sve zasniva na dogovoru, na treningu uvijek znamo šta ko radi. Ako jedan radi s krilima, drugi radi s bekovima i slično. Tako da imam samo riječi hvale za Gudjona i našu saradnju.

Siguran sam da pratite i dešavanja u bh. rukometu. Kako Vam to izgleda?

- Prvo moram reći da jedna reprezentacija koja ima braću Burić, Panića, Vranješa, Terzića u sastavu mora igrati na svakom velikom takmičenju i tu nema nikakve dileme. Iz moje perspektive, prema onome što vidim, očito je da u BiH nedostaje sistem. Tu mislim na način organizovanja nacionalnih selekcija, ali i način organizovanja svih struktura u bh. rukometu. Ako jedna organizacija, kao što je Rukometni savez BiH, ima jasan plan djelovanja, onda je mnogo lakše raditi i praviti rezultate. Ali rezultat može i doći kao slučajnost. Imamo ta dva plasmana na velika takmičenja, ali iz toga nismo ništa izvukli. Nismo naučili nešto novo i bolje, nismo se organizovali bolje. I tu se vraćam na početak mog odgovora kada sam rekao da sistem mora biti oslonac. Ako imamo dobru podlogu, onda će i rezultat doći.

U ovim kvalifikacijama BiH je odigrala dva meča s Estonijom i jedan s Njemačkom. Upisali smo jednu pobjedu i dva poraza te su nam male šanse da se plasiramo na Evropsko prvenstvo 2022. godine. Po Vašem mišljenju, koliko BiH može protiv Njemačke i Austrije u posljednja tri meča kvalifikacija?

- Treba biti realan. Njemačka je odigrala Svjetsko prvenstvo ispod očekivanja i sada sigurno želi da igrom u kvalifikacijama to nadomjesti, da barem malo zaliječi rane. Tako da bit će jako teško protiv Njemačke i mislim da se treba fokusirati na Austriju. Mada ni to neće biti lagan posao, jer bez obzira na loš nastup Austrije na Svjetskom prvenstvu u Egiptu, sigurno se radi o vrlo kvalitetnoj selekciji koja želi popraviti utisak, ali i koja želi da je redovan učesnik velikih takmičenja. Međutim, ponavljam, reprezentacija koja ima igrače, koje mi imamo, mora igrati na svakom velikom takmičenju i zato se mora sve usmjeriti prema tom cilju.

U proteklom periodu razgovarao sam s mnogo ljudi iz BiH koji rade na vrhunskom nivou širom svijeta. Svi imaju isti odgovor kad ih pitam da li bi pomogli bh. rukometu i da li ih je iko zvao!? Dakle, ne morate biti selektor, ali da li biste pristali na to da budete u nekom stručnom savjetu ili nešto slično? Te da li je Vas ikad iko zvao?

- Ja ću biti iskren, mene nikad niko nije zvao i to je sve što imam reći o tom dijelu. A što se tiče pomoći, nas Bosanaca i Hercegovaca ima širom svijeta i svima nam je teško kad naša reprezentacija ne pravi očekivane rezultate. Tako da sam siguran da sve moje kolege koje rade širom Evrope, a iz BiH su, žele pomoći na bilo koji način, pa tako i ja.

[EdinjoBos]

Jasmin Čamdžić: Uvijek sam na raspolaganju svojoj domovini, problem bh. rukometa nisu selektori i igrači

Jedan od najcjenjenijih bosanskohercegovačkih rukometnih stručnjaka u svijetu, koji je šef skauting službe Wetzlara, govori za Sport 1 i Oslobođenje o situaciji u bh. rukometu, ali i iznosi plan kako i šta dalje

Gospodine Čamdžiću, već dugo radite u najjačoj ligi na svijetu (Bundesligi) i stalno napredujete, vrlo ste cijenjeni. Koji je Vaš recept za uspjeh?

- Osnova svakog čovjeka je da napravi neku strukturu, prvo u svom životu, a onda strukturu svog puta i plana šta se želi u životu. Vrlo je bitno prepoznati svoje mogućnosti i onda na svemu ovome raditi. Ostalo se otvori, ali mora biti malo i sreće. Što bolje čovjek strukturira svoje životne planove, onda se sve lakše slaže, pa i sreća dođe. Najvažnije je raditi i samo raditi - sedam dana u sedmici i ne odustajati. Svaki dan je borba, nema tu odmora ili pauze, telefoniraš u bilo koje doba dana. Za mene je ovdje najbitnije bilo ostati svoj, onakav kakav jesi, natjerati ili primorati svoje poslodavce da te prihvate takvog i onda je garant da može čovjek uspjeti, te mirno i dugoročno raditi.

Možete li nam reći koji je tačno vaš opis posla?

- Već šest-sedam godina sam pomoćni trener i u tom periodu aktivno sam učestvovao u skautingu igrača za mogućnosti koje klub ima. I to nam je donijelo dosta dobrih stvari, nismo uvijek kupovali najbolje igrače, nego smo kupovali igrače koji nam odgovaraju za naše uslove. Moj glavni posao je da sam šef odjela za skauting. Dakle, svaki dan sam na vezi sa menadžerima, putovanja na utakmice, velika takmičenja, sve gdje ima igrača za nas. Strukture u klubu su takve da ide u tom pravcu da ću biti menadžer, koordinator ili sportski direktor u budućnosti. U strukturama kluba svako je odgovoran za nešto i svako ima svoj krug odgovornosti. Dosad se nije desilo da dovedemo igrača tri puta zaredom koji ne odgovara. Prva odgovornost je na meni, ne na treneru. Dosad je to bilo stvarno dobro. Mi imamo budžet od dva miliona i sto eura za ekipu, neke druge imaju po milion više, a mi smo već sedam-osam godina u rangu s njima po rezultatima. To znači da smo radom nadoknadili zaostatak od milion eura u odnosu na druge.

Vi ste jedan od rijetkih naših stručnjaka koji rade vani na tako visokom nivou. Gdje je problem za ostale? Da li je to nezainteresovanost? Manjak edukacije? Šta je, ustvari, konkretan problem da nemamo mnogo dobrih trenera da rade van BiH? Imamo vas u Wetzlaru, u Njemačkoj je bio i Velimir Petković, koji je sada u Rusiji, ali teško je sada nastaviti nabrajati.

- Bosanaca ima mnogo. Noka Serdarušić je bio u Njemačkoj toliko godina, pokojni Goran Suton je bio tu dugo, imamo pomoćnog trenera u Gummersbachu Anela Mahmutefendića, koji ima i holandsko državljanstvo. Ima tu ljudi koji su u inostranstvu i koji rade, ali je realno da imamo veliki problem. On se odražava na rezultate reprezentacije, koja nas prezentira u svijetu. Na osnovu uspjeha reprezentacije, svi mi možemo dobiti lakši posao. Ako čovjek želi jednu kuću da pravi, mora imat jedan fundament, taj fundament je napraviti strukture i strategiju. Mi to nemamo. Ne može biti strategija ganjanje rezultata, to dolazi na kraju. Na rezultat ne možemo uticati, primjera radi, neko pogodi tri stative, i mi izgubimo tri utakmice, to je sreća ili nesreća. Dakle, mi u BiH nemamo strategiju. Spomenuli ste edukaciju, u nju ne spada samo da uči neko kako trenirati ekipu, to svi znaju, ali mora učiti koji su moderni evropski trendovi. Mi naše igrače šaljemo u Evropu i moramo se edukovati prema trendovima. Trendovi u današnje vrijeme su trenerska metodika, umreženi rad, zajednički rad, a ne svako za sebe. Ne možemo imati jedan stručni tim, primjera radi, za reprezentaciju, i ako nema uspjeha, mijenjamo se na osnovu rezultata. Mi se moramo otkačiti od rezultata, ali napraviti strukturu kako edukovati ljude i kako stabilizovati bh. rukomet. Može samo sa ljudima koji imaju iskustva, moram da naglasim da nije sa jednim čovjekom, nego sa više njih. Mi bismo trebali okupiti ljude koji znaju nešto ili koji su stekli iskustvo. Ne mora značiti da mi više znamo, nego da smo nešto više vidjeli. Toga kod nas nema, kod nas se sve u rukometu veže za jednu osobu - selektor. On je svakakav i vrlo lako je analizirati sve što on radi ili ne radi. Ali kako podijeliti odgovornost na više ljudi? Znači, ne možemo napraviti strukturu ako je jedan Velimir Petković ili Noka Serdarušić ili Jasmin Čamdžić ili neko četvrti, više iskorišten, i pitan i poznat u Evropi, nego u samoj BiH i još tamo negdje ima angažman. Posljednji kontakt sa reprezentacijom imao sam 2014. godine, kada me tadašnji selektor Dragan Marković zamolio da dođem i bio sam sa reprezentacijom na jednoj akciji. Poslije toga sjedimo za stolom, tada je bio generalni sekretar Smajo Karačić, i počnem da pričam o sistemu rada, strukturama unutar Saveza i naravno da im se ne dopadnem. Jer ja bih doveo pet ljudi, nisam egoista da sam sve radim i da mora sve od mene da zavisi. Ne mogu sam ništa ni uraditi. I otad nemam nikakvog kontakta sa bh. reprezentacijom. Nit’ me ko zvao, nit’ me ko šta pita, nit’ me ko koristi za analizu pred utakmicu, jer mi je sve poznato. Znači, tolike godine me niko ne zove, a to je nezamislivo za Špance, oni komuniciraju svaki dan, i treneri i igrači njihovi. To je nezamislivo za Hrvate, za bilo koga u svijetu, samo kod nas je to moguće. Ne moramo mi biti u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva, ali uzmimo jedan cilj da prvo prođemo grupu na velikom takmičenju, kao Poljaci, pa da idemo korak po korak. A plasman na velika takmičenja mora biti pod obavezno, jer imamo kvalitet, neupitno je da ga imamo. Kod nas se ne prave planovi i strukture. Imali smo sad direktora reprezentacije Muhameda Toromanovića, pa ja sam siguran da momak nije bio siguran šta mu je opis posla. Nije znao to i nije on kriv uopšte, nego oni koji su ga imenovali. Neće on doći za direktora i sam sebi praviti opis posla. A da vam kažem, u opisu posla sportskog direktora reprezentacije mora da bude razvoj rukometa, pravovremeno podmlađivanje pravovremenim promjenama, sprečavanje odlazaka naših igrača da igraju za druge selekcije. Sportski direktor mora da bude najodgovorniji čovjek, odgovorniji nego selektor. Selektor je odgovoran samo kad su utakmice za rezultat i ništa više. Sportski direktor mora imati jasan plan rada, mora imati viziju postavljenu od čelnika Saveza. Pitanje je šta mi želimo od reprezentacije? Da li želimo bržu igru? Ako to želimo, moramo je podmladiti. Da li želimo da budemo pucači ili trkači? Moramo da izaberemo strategiju i pravac. To biraju ljudi u RSBiH, a ne selektor. E on se bira na osnovu toga šta mi želimo. Ako selektor želi laganiji rukomet, a Savez brži, onda nije to taj selektor, idemo dalje, tražimo onog koji želi isto kao Savez. To određuju strukture ljudi, koje mi nemamo. A u strukturama moraju da sjede ljudi koji treba da nas upute kuda se ide. I onda jadni selektor zavisi od rezultata. On ne može ništa promijeniti. Nije stabilan, njegov je posao od danas do sutra. Jedan poraz može da znači kraj. Ali sportski direktor mora biti konstanta. Stručni savjet mora biti konstanta i on treba da da pravac, koji se ne mijenja svake godine. Najbolji primjer i sada najsvježiji je naš Petko (Velimir Petković, op. a), oduševio me je, to prvo da kažem. Uzme reprezentaciju velesile kao zemlje, ne rukometne velesile i dođe i kaže da je moderan rukomet trčanje. Došao je tamo gdje nije bilo strategije i sistema i on je postavlja. Oni ubrzaju igru, tačnije, on. A onda gospodin Vladimir Maskimov, legenda ruskog rukometa, koji je bio selektor 30 godina, poslije izgubljenih nekih turnira u Moskvi u pripremnom periodu, pecne Petkovića riječima: “Rukomet nije samo trčanje, treba golove davati”. Petković nije ništa rekao i onda sa Rusijom napravi na Svjetskom prvenstvu to što je napravio, mene je oduševila igrom. Izgubi utakmicu protiv Šveđana i na intervjuu kaže da je moderan rukomet trčanje i da će i dalje raditi na trčanju. Znači, on uzvraća jednom Maksimovu i taj čovjek koji ima taj kvalitet pokazuje da Rusija nema strategiju i da im on pravi. Uvodi je i treba mu podrška saveza. A, ustvari, ruski savez je to već morao imati, pa dovesti Petka, da ne bi došlo do konflikta ovog između dvije ličnosti. On je izabrao jednu metodiku, a šta je naša metodika? Nema je, mi igramo nekad brzo, nekad polako, nema ništa tačno. Mi ne znamo šta želimo, to je najveći problem. Nemamo ništa, nemamo bilo kakve strategije. Ponašamo se kao osrednji klub - kupi-prodaj, kupi-prodaj i tako u krug. Nacionalni tim nije biznis, to je život. Mora se znati ko je za šta odgovoran i ko šta radi. Nije pitanje samo da se imenuje selektor A reprezentacije i onda čekati. I naravno, nema komunikacije s ljudima vani, koji nešto vide, nešto rade ozbiljnije.

Iz ove perspektive nemoguće djeluje da jedna reprezentacija nema rezultata, a da je otprilike isti sastav godinama. Vraćamo se na problem struktura i strategija, koji ne postoje i onda dolazimo u situaciju da želimo biti u rangu sa Poljskom, a ustvari smo u rangu sa Estonijom, koju bismo trebali dobiti dva puta po 10 razlike, ne gledajući koliko je ona napredovila. Moramo gledati ko smo mi i kakav kvalitet imamo. Ispravite me ako griješim!

- Ne griješite uopšte, to je tačno. Mada ne mora to biti po 10 razlike, ja bih rekao da ih moramo pobijediti dva puta i to je dovoljno. Ali upravo o tome pričamo, Estonci nisu talentovani kao mi. Ali talenat je samo jedan dio, a rad je drugi i važniji dio. Oni bolje rade u jednom segmentu od nas, pretrčali su nas i nema rukometa ko ne može da trči. Nije rukomet ako se igra sporo i pobjeđuješ sa dva razlike, a ne daješ više od 22-23 gola, pa se uzdaš u Burića svaki meč. Znači, on mora uvijek odbraniti loptu više, jer ne igramo brzo da damo pet lakih golova. Uvijek igramo šah, a šah se više ne igra, nema toga. To više niko ne igra i samo idemo na to da Burić odbrani jednu ili dvije lopte više, to ne može biti strategija, i Burić je čovjek. I drugi ga znaju, proučavaju ga, ima svoje granice. Ali koju smo utakmicu pobijedili bez Burića? Uvijek slični rezultati, 22:21, 21:19. To je Vlado Štencl radio s Njemačkom 1970. godine. Ne pratimo trend uopšte. A glavna tema je da sportski direktor nema pravac po kojem on radi. Ako on nema pravac, onda ni selektor nema svoj zadatak i šta dobijamo? Pa ništa. Zašto Španci uspijevaju? Zato što igraju brz rukomet, tehnički rukomet i rukomet dva na dva. To je sve i uspješni su. Svi njihovi treneri su uspješni u Evropi i svi isto igraju. Nisu uspješni zato što bolje znaju od nas, nego prate trend i treniraju taj trend, a najvažnije je da pričaju između sebe, dijele mišljenja, informacije. Sedmično imaju videokonferenciju i stalno prate razvoj. Oni postavljaju neke parametre i svi gledaju u njih. Mi imamo trenere koje niko ne prati, ne postavljamo standarde. Težimo ka Evropi, a ne radimo ništa kao Evropljani. Nijedna zemlja iz našeg okruženja nema 10 trenera koji mogu raditi vani. Španci se uvijek drže zajedno, jer im je savez to nametnuo i tamo je nacionalni tim svetinja. Ali da se vratimo na BiH, moraju se napraviti stabilna struktura i stabilan cilj i ne sve gurati na trenera, nego kad se uspostavi sistem, odredi pravac za sportskog direktora, onda vidjeti kakav nam trener treba. A mi ne znamo šta ćemo ove godine, a kamoli da imamo plan za 2030. godinu.


Kod nas je sve isto već godinama, nedavno sam našao svoj tekst iz 2016. godine, koji se može sada objaviti i ljudi će misliti da je tek napisan. Čini mi se da ne postoji dovoljno jaka želja da se promijeni sistem, kao da ovo stanje mnogima odgovara. A na sceni imamo dosta negativnih stvari, te idemo u sve veći ponor.

- Prvo moram ovo reći, pročitao sam Vašu analizu, nakon meča BiH - Estonija i žao mi je da se sami vrtite u krug i sami borite. Ali sam siguran da brojni igrači dijele Vaše mišljenje, s mnogo njih imam kontakte. Oni to neće da kažu i razumljivo je, jer mogu rizikovati mnoge stvari. A s druge strane, igrači i ne treba to da pričaju, oni treba da ispunjavaju ono što se pred njih postavi kao cilj. Što se tiče ponora, on je tu, mi smo već u njemu. Da li ćemo potonuti još pet ili deset metara dublje, ne igra nam nikakvu ulogu kad smo u ponoru. Moramo to pustiti sad, jer nema većeg ponora. Mi se sad moramo vaditi iz ovoga. Ima tu ljudi kojima ovaj ponor odgovara za manevar, ako smo deset metara dolje, i oni nas izvuku na osam, pa kažu, evo, krenuli smo. Ma šta smo krenuli kad smo još u ponoru?! Ne možemo ostavljati prostor za manevar. Moramo jasno postaviti strukture, a one da postave pravila igre.

Da se sad neko sjeti Vas, da li ćete se staviti na raspolaganje Rukometnom savezu BiH i reprezentaciji?

- Apsolutno, svako za svoju zemlju bi sve dao. Ja sam ovdje već 30 godina, dostigao sam neki nivo, imam neke obaveze u klubu iz kojih ne mogu izaći, jer kad preuzmeš odgovornost za nešto u strategiji, ne možeš baš tako lako izaći iz toga. Osjećam odgovornost prema ovom klubu. Ali dati nešto za svoju zemlju, to je poseban osjećaj. Imamo primjere ljudi koji su iz raznih malih interesa mijenjali državljanstva, jer imaju neke prednosti. I nakon 30 godina imam bh. pasoš, nemam drugi. Nisam mijenjao, ja sam ostao Bosanac i u mom klubu svi znaju da sam Bosanac. Ja sam u svakom momentu na raspolaganju mojoj zemlji i mojoj reprezentaciji, ali ako su ozbiljni razgovori. Kad mogu u Njemačkoj raditi ovo što radim, zašto ne bih volio u svojoj zemlji raditi? Ali haj’mo ozbiljno raditi. Moj cilj nije da budem trener, izašao sam iz trenerskog posla, više se bavim drugim stvarima. Interesuju me planovi - srednjoročni, dugoročni, metodika rada i provođenje planova. Ne razumijem šta radimo kad imamo pomoćnog trenera Danca, koji na kraju pljune i po reprezentaciji i po državi. I to prođe bez ikakve konsekvence. On ni u Danskoj nema posla kako treba. Hajde što selektor to hoće, on njemu vjeruje, ne ulazim u to, ali ko je to dozvolio? Kako se to može desiti? To je uvreda za sve nas koji su lojalni svojoj državi i reprezentaciji. Dakle, da ne dužim više, ja sam tu, i to ne da pomognem, nemam ja šta pomagati svojoj zemlji, želim da radim za nju. I ima još trenera, tu je Vanja Radić, trener juniora Magdeburga, mi se često zezamo da li nas je ko zvao i nikad niko nije.

[DaVinci]

Jasmin Čamdžić: Uvijek sam na raspolaganju svojoj domovini, problem bh. rukometa nisu selektori i igrači
za nju.

Sto se Jasko nagovori svega ... ako je i bila zehra iceg da ce nekad biti pri Savezu i repci moze se sad definitivno poselamit' sa svime ...

[DaVinci]

A kul su mi svi nasi bivsi sportisti koji uporno vec 30 godina spominju sisteme, reorganizacije, planove a apsolutno ni jedan od njih nece da se ukljuci u rad kantonalnih saveza pa kroz njih da dodju do rukovodecih funkcija u savezima ... znaju svi da samo tako mogu uci 'unutra' i nikako drugacije i oni opet cekaju da se tamo neki Ante iz Ljubuskog ili Mile iz Bijeljine ili Fikro iz Visokog demonstrativno odrekne svoje funkcije i njih ustolici da sad malo oni vladaju ... nadam se da ce taj film gledati prije neg' se presele na neki drugi, reorganizovaniji svijet ...

[zlatnidjecaci]

Svi naši gastajbajteri govore ,, kod nas u Njemačkoj,, ali nažalost nismo u Njemačkoj.Sve što oni pričaju je O.K. ali te foskule u stilu volimo Bosnu i želimo pomoči ali nas ne zovu su upitne.Poštenije je reči ovde bolje zarađujemo i živimo u sređenom sistemu ne zanima nas.Iskreno rizikovati siguran posao i doči raditi u nesređenu BiH je veliki rizik.Ali ima zanimljivih stvari u njihovom izlaganju kao na primjer Boesen na mjestu pomočnika selektora sa čime se očito ne slažu.Čamđić je za vrijeme Markovića bio čini mi se na jednoj utakmici reprezentacije i nije se više pojavljivao.Tada se pričalo da je bio tu da mu je trebao reprezentativni nastup zbog papira i daljeg napredovanja u karijeri .Ko zna možda je tačno a možda i nije.

[DaVinci]

Svi naši gastajbajteri govore ,, kod nas u Njemačkoj,, ali nažalost nismo u Njemačkoj.Sve što oni pričaju je O.K. ali te foskule u stilu volimo Bosnu i želimo pomoči ali nas ne zovu su upitne.Poštenije je reči ovde bolje zarađujemo i živimo u sređenom sistemu ne zanima nas.Iskreno rizikovati siguran posao i doči raditi u nesređenu BiH je veliki rizik.

Evo ja javno kao dijasporac priznajem da me Bosna vise uopste ne zanima sve dok je sljam zemlja ... (htjedoh napisati drzava ali sto bi drug @Swan utipk'o nema tu drzave ni za lijeka) ... ako ikad EU popusti i udjeli BiH wild card za pristupanje pocet' cu o njoj razmisljati kao eventualno mjesto gdje cu protracit' zadnje dunjalushke dane ... inace mi valja u dijaspori i mrijet ...

[AllBosnianBosnian]

Evo nekih vijesti konačno o buŠmanu, valjda bude kakvih promjena večeras.

[Brkooo]

Na sjednici se odlučuje o sudbini selektora Bilala Šumana, kojem je ponuđena nova funkcija.

RSBiH je Šumanu umjesto selektorske uloge ponudio funkciju koordinatora svih selekcija, a nezvanično, dvojica kandidata se spominju kao njegovi nasljednici. To su Ivica Obrvan i Irfan Smajlagić.

[MElloo]

Irfan Smajlagic bi bio bogovsko rjsenje.Moze me neko uputit ko je ovaj drugi?

[InatSilniBosanski]

suman bi i u juniore zvao Prceta i Terzu . . .

[Semper]

Po meni samo Zule Korkaric moze napraviti reforme u reprezentaciji. Zule nas je odveo na SP, Markovic je bio tu samo marioneta.

[Fagus501]

Smajlagic Ima autoritet i muda,Obrvan isto iz Samberija odma Bašića otjerao.Ukoliko neko od njih pristane mislim da će dobro ovaj šljam razabrati od stari igrača do ovim lažnih valtera Mandica,Vegara,Ocvina,Itd

[feniksptica]

Na kraju ce Vujovic uzet..nije dzaba doso u BiH