Post
Postao/la Unknown11 » 12 jan 2021, 10:34
Odnos kakav imaju Brči i zeljezničar, detaljno je opisan u knjizi S. Loge - Psihologija sa psihijatrijom.
Naime, vremenom, osobito ako je odnos konstantan, žrtva se identifikuje da zlostavljačem. O što je više zlostavljana, žrtva se više identifikuje. Radi se o odbrambenom psihološkom mehanizmu u kojem žrtva nesvjesno, ili podsvjesno misli da i sama želi takav odnos, odnosno, smatra da je isti najbolji za nju te da se isti zasniva na uzajamnom pristanku. To je lakši oblik bolesti, jer žrtva nije svjesna opasnosti i misli da je takvo stanje prirodno. Liječi se promjenom ponašanja, socijalizacijom, samostalnim odlukama, šetnjama i blagom medikamentacijom. Sve na nivou psihologa. Primjer su posesivne majke koje ne daju dijetetu da se osamostali, pa jedno i drugo u konačnici misle da je to najbolje za oboje. Korijen je patološka posesivnost i ljubav, uzrokovana opet nekim drugim stvarima. Obično je rezultat homosexualizam.
Teži oblik bolesti jest svjesno prihvaćanje uloge žrtve i prihvatanje statusa da postoji neka osoba koja je neophodna žrtvi da je vodi kroz život i čije su odluke neupitne i služe za njeno, kao i opšte dobro. U ovom slučaju, žrtva ne priznaje da je zlostavljanje, između ostalog, uzrokovano njezinom nesposobnošću da osmisli vlastiti okvir misli i ponašanja. Ovaj oblik, osim što je imanentan pojedincu, slučaj je i kod grupe, pa i komplet naroda, gdje su pojedinci koji misle drugačije, često žrtve zabludjele gomile. Prečesto je neizlječiv i može završiti smrću zlostavljača, gdje se onda žrtva ne snalazi u normalnom životu i još češće pada depresiju, što može završiti samoubistvom.
Takav slučaj je i kod našeg željkana. Toliko su vezani za Brku, da misle da je sve što dođe od njega božje davanje, te mu pridaju takav status, smatrajući da je nedodirljiv, iako ih, u naravi, isti siluje godinama i oni, u konačnici, taj odnos smatraju bogomdanim i najboljim za njih, te se sudbinski vežu za zlostavljača, te da van tog okvira ne postoji ništa, te da je Brči mesija čije su ponašanje i odluke samo božje nadahnuće. Ovakav slučaj najčešće je uzrokovan grubom prisilom; ropska odanost, finansijska zavisnost, ucjena, pasja poslušnost itd.
Prvi koji se usprotivio dogmi (onaj njihov predsjednik, šta li već i kako se zove) koji im je počeo praviti stadion i izašao sa planom spašavanja kluba, tretiran je kao vještac. Odnosno, usudio se igrati jednookog u carstvu slijepih. I u razgovoru sa navijačima željezničara, svaka diskusija završava se mantrom; Brko će to srediti. Oni ne žele čuti niti jedno drugo mišljenje. Jedno za drugim upadaju u provaliju, kličući svom bogu, dok isti broji novac i maše im sa balkona.
željezničar je psihički obolio organizam koji se ne želi liječiti i sva dešavanja su direktna posljedica ranijih neupitnih odluka.
Budu li tako nastavili, završit će u nekom jarku na olakšanje svima.
Koliko god ih ne podnosim, ovo je prijateljski post.