Post
Postao/la jacky09 » 26 dec 2010, 14:47
Hrvatska nema kluba, ali ima reprezentaciju u Ligi prvaka
Hrvatska ima praktički cijelu reprezenaciju u osmini finala Lige prvaka, to su Srna i Eduardo (Šahtar), Modrić, Kranjčar, Ćorluka i Pletikosa (Tottenham), Pranjić i Olić (Bayern), Lovren (Lyon) i Rakitić (Schalke). Kada bi se ti igrači rasporedili po terenu, u Bilićevoj momčadi nedostaje samo jedan zadnji vezni.
Slaven Bilić može biti jako zadovoljan. Na kraju godine u kojoj njegova momčad nije sudjelovala na Svjetskom prvenstvu, može ipak ponosno istaknuti da su čak desetorica njegovih igrača izborila osminu finala Lige prvaka. To se u 18-godišnjoj povijesti elitnog natjecanja još nije dogodilo. Naravno, tu ne računamo 1995. godinu i plasman Hajduka u četvrtzavršnicu Lige prvaka.
Sada, pak, Hrvatska nema svoj klub u natjecanju, pa ipak ima čak deset igrača u osmini finala. Sve reprezentativce, od kojih bi izbornik Slaven Bilić mogao bez problema sastaviti momčad, u kojoj ne bi bilo jednog zadnjeg veznog.
Takvom brojkom mogu se podičiti još samo Portugal i Nizozemska, koji poput Hrvatske nemaju svoje klubove u osmini finala, ali zato imaju po deset igrača u stranim klubovima.
Kad se podvuče crta pod prvi dio natjecanja u Ligi prvaka te kad pogledamo klubove koji će na proljeće nastaviti borbu za europski naslov, onda zadovoljno možemo ustvrditi da Hrvatska po zastupljenosti igrača u osmini finala elitnog natjecanja drži vrlo dobro deseto mjesto s deset igrača, koliko ih imaju i Portugal i Nizozemska. Ispred Hrvatske su na tom popisu samo najmoćnije zemlje. Očekivano, Brazil je pri vrhu tog popisa, ali ne i na vrhu.
Najviše igrača u natjecanju ima Francuska, njih 49, ali treba upozoriti da Francuzi imaju i dva kluba u natjecanju, pa je prirodno da u tim momčadima, točnije u Lyonu i Marseilleu, igra i 'poneki' Francuz. Brazil u europskoj eliti zastupa 47 nogometaša, a svjetski prvaci Španjolci treći su najzastupljeniji, s 36 igrača. Tu, pak, treba upozoriti da, osim Cesca Fabregasa i Manuela Almunije, koji su članovi Arsenala, svi igraju u španjolskim klubovima. Kod Engleza je to još izraženije. Naime, svih 28 Engleza igra u engleskim klubovima, najviše njih, jedanaest, u Tottenhamu. I njemački su igrači uglavnom vjerni domaćoj ligi. Izuzevši Mesuta Özila i Samija Khedire, svi ostali Nijemci igraju u dva domaća kluba, u Bayernu i Schalkeu.
U usporedbi sa susjedima, Hrvatska ima daleko najviše nogometaša u osmini finala Lige prvaka. Srbija ih ima trojicu, a Crna Gora, odnosno Bosna i Hercegovina po jednoga. Usporedbe radi, Turci, koji su Hrvate izbacili u četvrtfinalu prošlog Eura, u sastavima šesnaest najboljih klubova imaju samo dvojicu igrača.
Naravno, statistika je uvijek varljiva stvar, a provokatori će reći da brojka od deset igrača ništa ne znači, kada ih ionako polovica ne igra, a kada i igra, ne ostavlja baš najbolji dojam. Je li to uistinu tako?
Nije, i u tome je velika razlika u odnosu na neke ranije sezone. Većina hrvatskih igrača ove je sezone dobivala prilike u Ligi prvaka, a dobar dio njih igrao je jako dobro. Eduardo da Silva, primjerice, u Šahtaru je zabio tri gola u četiri nastupa, u kojima je prikupio 162 minute. Njegov momčadski kolega Darijo Srna Šahtarov je kapetan, a u šest ovosezonskih utakmica u skupini Lige prvaka predvodio je 'rudare' s pogotkom i tri asistencije. Oba naša reprezentativca bili su među ključnim igračima svoje momčadi u proboju na prvo mjesto skupine ispred Arsenala, koji su upravo Srna i Eduardo srušili u ogledu u Donjecku.
Statistika je dobra i kad je u pitanju učinak Luke Modrića. Tottenhamov 'motor' bio je uz Garetha Balea i Rafaela van der Vaarta ključni igrač Tottenhama ove jeseni. Tottenhama, koji je bez problema osvojio prvo mjesto u skupini ispred aktualnog prvaka Europe Intera. Modrić je u četiri nastupa zabio pogodak i upisao asistenciju, a u svakom nastupu 'dirigirao' je napadima Spursa i bio među najboljima. Ostali Hrvati na White Hart Laneu nisu bili toliko uspješni, pa ipak, Niko Kranjčar i Vedran Ćorluka upisali su nastupe u eliti, a za očekivati je da će na proljeće Ćorluka ponovno dobiti priliku u prvoj momčadi, dok je kod Kranjčara to ipak upitno, s obzirom na mogući transfer ove zime. Stipe Pletikosa u tom je društvu jedini bez minute nastupa, pa u neku ruku kvari prosjek ostalim reprezentativcima, od kojih su baš svi, izuzevši Pletikosu, nastupili barem jednom.
Pletikosu ćemo teško gledati među Tottenhamovim vratnicama i na proljeće, a isto vrijedi i za Ivicu Olića u napadu Bayerna. Ne zbog toga jer nije dovoljno kvalitetan, nego zbog rehabilitacije, koja bi nakon operacije koljena trebala potrajati sve do kraja sezone. Olić je svoju kvalitetu dokazao proljetos, kada je Bayern upravo na njegovim krilima 'letio' prema finalu elitnog natjecanja. Drugi Hrvat u Bayernu Danijel Pranjić sjajno se snašao u novoj sezoni, u kojoj je sakupio čak pet nastupa u Ligi prvaka. Imao bi i nastup više da se na kraju jeseni nije ozlijedio, zbog čega u 2010. godini više neće nastupiti.
Ivan Rakitić nije bio toliko uspješan kao proljetos, ali svejedno mu trener Felix Magath vjeruje, pa je za Schalke na kraju sakupio pet nastupa. Posljednji od desetorice Hrvata koji imaju pravo nastupa u osmini finala elitnog natjecanja, Dejan Lovren, uredno trpi medijske kritike, ali najvažnije je da mu trener vjeruje, pa je donedavno mladi reprezentativac odigrao četiri od šest utakmica za 'lavove' u Ligi prvaka, upisavši pri tome i pogodak.
Ozobić debitirao u zadnjem kolu
Osim desetorice hrvatskih reprezentativaca koji su izborili nastup u osmini finala Lige prvaka još su trojica Hrvata zaigrala u eliti, ali su sva trojica ostala bez drugoga kruga. Saša Bjelanović četiri je puta ulazio u igru s Clujove klupe, dok su mladi reprezentativci Dario Vujičević u Twenteu, odnosno Filip Ozobić u moskovskom Spartaku također dobili prigodu i poneku minutu. Točnije, Vujičević je u dva navrata ulazio u igru, dok je Ozobić u zadnjem kolu za Spartak zaigrao od prve minute. Za očekivati je da će Ozobić na proljeće češće dobivati priliku, možda i u Europskoj ligi, u koju se Spartak preselio nakon ispadanja iz elitnog natjecanja, baš kao i Twente.
Modrić i Spursi pucaju visoko
U osamnaestogodišnjoj povijesti Lige prvaka petorica su Hrvata uspjela osvojiti Ligu prvaka, a vrlo blizu tome bili su i Ivica Olić i Danijel Pranjić proljetos kada su zaigrali protiv Intera u madridskom finalu. Pogledamo li popis igrača koji su ostali u igri, onda treba realno priznati da naši igrači u ovoj sezoni imaju malene izglede otići do kraja. Jednostavno, Barcelona i Real najveći su favoriti, pa je teško zamisliti da bi se u tom društvu do kraja mogli probiti Tottenham ili Šahtar, a ništa bolje izglede nemaju ni Schalke ili Lyon. Bayern nikada ne treba podcijeniti, ali teško će ponoviti prošlosezonski domet.
Govorimo li o ambicijama, onda su one vrlo velike u Tottenhamu, mada je na White Hart Laneu i najvećim optimistima jasno da nije realno očekivati slavlje Spursa, iako se oni nadaju senzaciji i proboju do londonskog finala. Realno, četvrtfinale bi bio golem uspjeh, a polufinale poput naslova. Isto vrijedi i za Šahtar. U oba slučaja valja ipak upozoriti da bi, ako ih ždrijeb pomazi, naši igrači mogli do četvrtfinala. A da je moguće iznenaditi pokazao je Lyon prošlog proljeća izbacivši 'galamdžije' sa Santiaga. Ipak, najrealnije je da će Hrvatska ostati na brojci od pet pobjednika Lige prvaka, a koji su Zvonimir Boban, Davor Šuker, Alen Bokšić, Dario Šimić i Igor Bišćan.
...što je više lome to je volim jače...
Ove sezone je tri ili četri puta izabran u najbolju momčad LP ... a Shakhtar je završio ispred Arsenala što je dokaz da nikako nisu slab klub.. dok je liga neusporediva sa najjačim ligama.
