Ovu reprezentaciju su ubilježili besramni postupci saveza kao i svakog igrača a pogotovo onih igrača koji bi trebali biti najodgovorniji. Krenimo od Robertove ere: U ligi B ostvarujemo pobjede nad Sjevernom Irskom i Austrijom, i tako okončajemo LN ciklus kao prvoplasirani, mnogo toga se očekivalo i ulazimo u kvalifikacije za EURO pobjedom nad Armenijom 2 : 1 golovima Krunića i Miloševića, već tada se moglo naslutiti ono najgore.
Naše balerine su već glavom u trećem oblaku i nakon vodstva od 2:0 protiv Grcke Mire je tu da sve zasere zaradujući crveni karton i tako ostavljajući nas na cjedilu u Finskoj gdje Zukanović i Šunjić pružaju jednu od najkriminalnijih partija defanzivaca.
Nakon sto smo rasuli zube u Finskoj odlazimo Italiji na noge gdje psihički padnemo poslije 60 minuta i biljezimo novi poraz. Pobjeđujemo Lihtenštajn i balerine su se nafurale, da bi bili nabijeni od Armenije, pobjeda protiv Finske se ispostavilo nebitnim jer se naši igrači pojave tek kada ispadnemo iz svih kombinacija.
Da bi nakon toga bili osramoćeni od B tima Grčke. I tako finalizirali debakl Robertove ere, ono što je savez pogrešno uradio i za ovo je najodgovorniji Misimović je što Roberta nije nabio nogom poslije debakla u Finskoj vec se čekalo da se desi Armenija da bi Robert tražio ostavku i Miske ga javno moljakao da ostane.
Odron, Pjanić Zukanović, Duljević, Todorović, Dzeko su bili odroni prošlih kvalifikacija i samo su nagrađeni poslije toga za ono što su nam priredili.
