Chat - ARHIVA POSTOVA

[slusalica]

vakcinu protiv bjesnila.

[rio_Ferdy88]

Više puta smo se susreli s teorijama o tome kako se "bliži kraj" globalnoj hegemoniji američkog dolara ili kako je to nešto na čemu već rade nove sile nastojeći izbjeći dolarsku hegemoniju. Stvarna situacija je malo kompleksnija, ali ne toliko da je se ne bi moglo razumjeti. Danas ćemo argumentirati jedno drugačije stajalište vodeći se naznakama da bi hegemoniju američkog dolara mogla namjerno zaustaviti - upravo Amerika!

Velike tvrdnje zahtijevaju i velike dokaze. No, krenimo redom - što zapravo znači "hegemonija američkog dolara"? Američki dolar (USD) je svjetska rezervna valuta, što pak to znači? Malo ćemo se vratiti u povijest da bismo što bolje razumjeli taj koncept, ali bit će to zanimljivo putovanje bez preopterećenja financijskom terminologijom.

Negdje početkom 20. stoljeća, taman kada se spremao Prvi svjetski rat, SAD je preuzeo "tron" od Britanije postavši najveća ekonomija svijeta. Dva svjetska rata će, kako ćemo uskoro vidjeti, biti presudna za formiranja današnjeg postojećeg financijskog svijeta.

Što je to "zlatni standard"?
Do prije Prvog svjetskog rata (koji je trajao od 1914. do 1918.) gotovo sve zemlje su koristile tzv. "zlatni standard". Drugim riječima, papirnate novčanice bile su zamjene za zlato.

Recimo, ako pogledamo novčanicu američkog dolara, u ovom slučaju iz 1922. godine, vidjet ćemo da na njoj jasno piše "Riznica američke banke - 100 dolara u zlatnicima":

Što pak to znači? To znači da tih "100 dolara", odnosno novčanica, su bili zapravo "certifikat" za zlatnike u iznosu od 100 dolara. Dakle, mogli ste uzeti taj papir, otići s njime u riznicu i tražiti da vam tamo za taj papir daju točno toliko zlata. Naravno, većina to nije radila vjerujući da nema ni potrebe. Zašto uokolo "navlačiti" vreće sa zlatnicima kada je lakše nositi papire (a vrijednost je ista)?

U zlatu se trgovalo tisućama godina. Papirnati novac pojavio se po prvi puta u Europi tek u 16. stoljeću. Nije odmah nastao opisani "zlatni standard" - njemu je prethodio veliki sraz između zlatnika i papira da bi se na kraju stvorilo u neku ruku kompromisno rješenje. To kompromisno rješenje bio je "zlatni standard", uporaba novčanica koje su bile "vezane" uz količinu fizičkog zlata. Znači li to da je tamo od 19. stoljeća (kada se usvaja zlatni standard) zlato samo "sjedilo u trezorima" država? Ne, nipošto. Ono se koristilo, u fizičkom smislu, kao trgovina između država. "Uvoz/izvoz" onog vremena obavljao se u zlatu, a novčanice su bile više stvar lokalne uporabe.

Svjetski ratovi prebacili su zlato preko Atlantika i doveli do stvaranja "Bretton Woods sistema"
Sve je to bilo vrlo jednostavno, ali onda izbija Prvi svjetski rat. Europske zemlje, koje su tada još koristile zlatni standard (novčanice kao papirnati certifikati za zlato) počele su naglo (iako ne nužno i javno) odustajati od istog. Zašto? Jednostavno nisu mogle financirati svoje ogromne vojne troškove zlatom pa su počele plaćati vojsku papirnatim novcem. Obećavali su još uvijek da su svi ti papiri "vezani uz zlato" iako to često nije bila istina. Nastao je kaotičan period zbog kojeg će nakon Prvog svjetskog rata izbiti velike financijske krize (i zbog samog rata, dakako).

Veliki preokreti nisu se dogodili preko noći. Jedna Britanija, koja je svojedobno imala najveće količine fizičkog zlata (razumljivo, zahvaljujući silnim kolonijama), odustala je od "zlatnog standarda" među prvima. Kada? Turbulentan period je bio između 1919. i 1931., izašla je, da bi se vraćala pa opet izašla (tvrdeći i tada da je to "samo privremeno"). No, Britanija napušta zlatni standard zauvijek 1931. i tada prestaje de-facto hegemonija tadašnje najmoćnije valute svijeta, britanske funte.

U međuvremenu velika količina tog britanskog zlata završila je u SAD-u. Zašto? Zato jer se i Britanija našla u situaciji da ne može plaćati svoje ratne troškove pa su se po prvi puta morali zadužiti. Dakako, zadužili su se kod SAD-a. Možemo sada samo zamisliti što se dogodilo s utjecajnim i bogatim britanskim (i drugim) trgovcima tog vremena - dogodila im se totalna katastrofa! Naime, oni su imali pune džepove britanskih funti, funti na kojima je (kao i na dolaru i drugim valutama) pisalo da te papire mogu zamijeniti za zlato. Ali koje zlato? Nema više zlata, prešlo je Atlantik - i odjednom su i svi oni propali kako je propao i britanski "zlatni standard".

Nakon što je Britanija odustala od zlatnog standarda još samo dvije zemlje ostale su sa znatnim zlatnim rezervama (prema njima se zlato "pretočilo" od drugih") - SAD i Francuska.

U svakom slučaju, SAD je poprilično profitirao od Prvog svjetskog rata jer osim što je pred rat postao najveća ekonomija svijeta, za vrijeme rata bio je mjesto gdje su se zaraćene sile dolazile zaduživati. To će se još i jače ponoviti za vrijeme Drugog svjetskog rata (kada SAD i dalje dobiva velike količine zlata od zemalja koje trebaju američko oružje).

Važan novi zaključak donijet je na Bretton Woods konferenciji 1944. (službeni naziv je bio UN monetarna i financijska konferencija, sudjelovalo je 44 savezničke zemlje, a konferencija je održana u mjestu Bretton Wood u američkoj saveznoj državi New Hampshire) kada su savezničke zemlje kolektivno odlučile da će sve svjetske valute biti od sada vezane uz jednu - uz američki dolar. Zašto? Jednostavno je zapravo, vrlo jednostavno. Naime, valute drugih zemalja više doslovno nisu mogle biti vezane uz zlato jer je gotovo sve zlato, tijekom dva rata, završilo u SAD-u. Ali te valute su morale biti vezane uz "nešto", u protivnom su to bezvrijedni papiri! Odlučili su da će se sve valute vezati uz dolar, što je imalo logike - jer je američki dolar i dalje vezan uz fizičko zlato.

Podsjetimo još jednom - "zlatni standrad" propao je u zaraćenoj Europi, onda je ostala s ruševinama i bez zlata. Ali "zlatni standard" nije propao u SAD-u i tako su sve valute, u neku ruku, ostale vezane uz zlato "posredno preko američkog dolara". Dakako, nije teško vidjeti kako je ovo pretvorilo SAD u ogromnu silu - dolar je tada vrijedio poput zlata!

Dakle, novi svijet je stvoren, svijet u kojem će sve druge valute biti vezane uz američki dolar koji je pak vezan uz fizičko zlato. I do kada će to potrajati? Zapravo ne dugo, manje od 3 desetljeća. Naime, taj "Bretton Woods sistem" iznenada, šokirajući svijet, prekinuo je američki predsjednik Richard Nixon 1971. (tzv. "Nixon šok"). Što je učinio? Ukinuo je "zlatni standard"! Odnosno ukinuo je mogućnost konvertiranja američkih dolara u zlato.

Vlada li od onda sistem u kojem i danas živimo? Tako je. A kakav je to globalni sistem? To je sistem u kojem i dalje postoji američki dolar kao rezervna valuta, ona uz koju su vezane sve ostale, jedino on sam više nije vezan uz zlato. Nije li to pomalo... kaotično? Jer, čak i ako se slažemo da fizičko zlato nije praktično za nošenje uokolo, zar nije vezivanje papirnatih novčanica uz količinu zlata zapravo bio pametan i logičan potez? Mnogi će i danas reći da jest, ali tu smo gdje jesmo. Živimo u vremenu tzv. "fiat novca"...

U eri "fiat novca": Tko uopće stoji iza današnjeg novca?
Samo trenutak, reći ćete, ako je sav novac do ne tako davno (doslovno do 1971. i "Nixon šoka") bio vezan uz nešto stvarno, uz nešto što se koristilo kao sredstvo trgovine još od 7. stoljeća prije Naše ere, onda uz "što" je vezan današnji novac? Zapravo... uz ništa. Vezan je uz države, uz centralne banke. Ali što? Zgrade centralnih banaka? Ne, vezan je, kako mu i naziv kaže, uz "fiat". Naime, riječ "fiat" dolazi od latinskog jezika, a riječ je izreci koja se doslovno može prevesti s "bit će" ili "neka bude".

Dakle, države "stoje" iza nacionalnih valuta (a iza svih njih kao globalna "rezervna valuta" i dalje stoji američki USD) po onom principu "vjerujte nam na riječ da vaš novac vrijedi". I ljudi generalno vjeruju, a svijet se i dalje okreće na temelju tog "fiat" obećanja.

Ali zašto je došlo do toga? Zašto je uopće Nixon "prerezao" poveznicu između USD-a i fizičkog zlata? I zašto su danas sve zemlje svijeta prihvatile "fiat"? Jedan razlog je glavni razlog - da mogu tiskati papirnatog novca koliko im se prohtje, odnosno bez razmišljanja imaju li u trezorima dovoljno zlata (ili drugog vrijednog metala) za to pokriti.

Naravno, odgovorna država (ako takve ima), neće pretjerivati s tom moći koju ima u svojim rukama jer će joj se dogoditi katastrofa inflacije ili deflacije. Ukratko, njena valuta više neće biti u "ravnoteži" i to vodi u kaos. Ali kaos je i ionako stalno na horizontu s "fiat" sistemom jer tko nam garantira da će tim moćima upravljati kompetentni ljudi? Kompetentnih često ni nema na popisu pa zemlje de-facto predaju dio svojih suvereniteta da bi se njihova monetarna politika krojila negdje vani (ali za čiji interes se pak kroji tamo?).

Prema jačanju hegemonije američkog dolara
Dobro, prošli smo popriličan teritorij i iako još nismo došli ni do početka današnje osnovne misli, možda bi ovo bio dobar trenutak da ponovimo gradivo. Evo sažete kronologije:
1) Oko 2 milenija trguje se u zlatu.
2) U Europi se počinje uvoditi papirnati novac ne bi li se olakšala trgovina.
3) Papirnati novac se vezuje uz zlato i nastaje "zlatni standard" (koji je otprilike trajao negdje od polovice 19. do polovice 20. stoljeća).
4) Nakon dva svjetska rata velika količina zlata završava u SAD-u.
5) Zemlje svijeta prihvaćaju da se njihove valute vežu uz USD koji postaje "globalna rezervna valuta".
6) Richard Nixon 1971. ukida zlatni standard u SAD-u i nastaje era "fiat novca".

Zvuči malo manje apstraktno sada kada smo sve ove točke prošli korak po korak, zar ne? Sada tek možemo dalje.

Dakle, 1971. smo ušli u eru "fiat novca", ali sve se i dalje vrti oko američkog dolara, štoviše sada se još i više vrti oko američkog dolara! A uskoro je i dogovoreno da se najvrijedniji resurs na svijetu, "crno zlato", odnosno nafta, kupuje i prodaje isključivo u američkim dolarima (rezultat američko-saudijske suradnje stvaranja "Petrodolara", vidi: Petrodolarom Saudijska Arabija dala je Americi moć da postane imperij).

I kakav je to zapravo svijet nakon 1971. godine? To je svijet u kojem je američki dolar postao "novo zlato", odnosno ono što sada sve zemlje svijeta žele imati kod sebe. Ima i drugih jakih valuta, ali samo jedna je globalno odlučeno rezervna, to je i dan danas i dalje "zeleni" USD.

Kako dolarska hegemonija uništava Ameriku
Odlična situacija za SAD, zar ne? Ovisi kako se uzme... i koga se pita. Da, točno je da je SAD postao još i veća sila zahvaljujući ovoj situaciji. Valéry Giscard d’Estaing, francuski ministar financija još je 60-ih godina (prije "Nixon šoka") točno uočio da ova dominacija dolara znači da se SAD može jeftino zaduživati diljem svijeta i "živjeti izvan svojih mogućnosti" (jer svi žele USD u svojim rukama - prema nekim analizama od prošle godine čak 65% američkih dolara danas se nalazi izvan SAD-a).

Da, hegemonija dolara je odlična za SAD, ali koji SAD? Za američke banke i za američki veliki (financijski) biznis. Američka klasa super-bogatih je zahvaljujući dolarskoj hegemoniji postala astronomski bogata i utjecajna. Američki narod? Proizvođači? Američka radnička klasa? Po njih je hegemonija dolara zapravo bila, i još uvijek jest, "prokletstvo".

Na prvu zvuči malo kontradiktorno, ali nije. Naime, kako smo do sada već utvrdili u više navrata, globalna potražnja za američkim dolarom je stalno visoka, jako visoka. Svi žele kod sebe imati tu "globalnu rezervnu valutu". Samim time dolar je vrijedan. Što to pak onda znači za američke proizvođače? One koji doslovno proizvode nešto (bilo predmete ili usluge)? Za njih su to loše vijesti. Naime, oni prodaju svoje proizvode i usluge u američkim dolarima, jasno, ali ostatak svijeta, koji bi radije imao dolare kod sebe nego ih davao od sebe, ne želi trošiti dolare, čak ni na američke proizvode. Nadalje, konstantna potražnja za dolarom gura vrijednost dolara prema gore - i to je jako dobro za banke i financijske kuće - ali jako loše za američke proizvođače koji ne mogu biti konkurentni s ostatkom svijeta. A što se događa kada američke firme ne mogu konkurirati s ostatkom svijeta? Ili propadaju ili naglo sele svoje proizvodne pogone van zemlje - u Kinu i na druga mjesta. Ali radni ljudi ostaju, ostaju u Americi bez ičega.

Nekoć je proizvodnja bila moćna u Americi, naročito u saveznim zemljama tzv. "hrđavog pojasa". Proizvodnja je otišla i za sobom ostavila siromaštvo, probleme, nesigurnost, strah... (ne čudi da su sve te najteže pogođene zemlje redom glasale za Trumpa na izborima 2016. godine).

Kontradikcije koje to nisu: SAD se guši od stranih investicija, kako je to moguće?
Hegemonija dolara uništava američku proizvodnju i američkog radnika. No, to nije kraj kontradikcijama. SAD je zemlja s ogromnim priljevom stranog kapitala. Zar je i to problem? Da, veliki problem. Kako je to moguće? Pa u našim malim državama stalno slušamo o tome kako moramo "privući strani kapital", zar ga se može imati previše? Može, ako ste SAD. Dakako, sav taj strani kapital ulazi u SAD opet iz razloga da bi se domogao dolara (i okrenuo novac). Da, teško je za shvatiti taj koncept, ali samo na prvu... Jer moramo znati što zapravo znači "strani kapital" u ovom slučaju. To sigurno nije novac koji ulazi u SAD kako bi se gradili mostovi, ceste i generalno pomoglo američkom narodu da živi bolje. Ne, to su investicije koje se opet vrte samo na vrhu i od istih veliku zaradu imaju jedni te isti akteri (banke, financijske kuće, velike korporacije...). Primjerice, američka korporacija Apple sjedi na brdu novca, imaju rezerve veće od 250 milijardi USD - to je čak dvostruko više novca nego je SAD nakon Drugog svjetskog rata izdvojio u sklopu Marshallovog plana za uspješnu obnovu europske ekonomije!

Taj silni novac ne ide nigdje, to je spekulativni kapital, ne investira se u ništa smisleno. SAD se guši od ekscesnog kapitala koji stvara jako pozitivne slike na burzovnim izvještajima dok američka stvarnost biva iz dana u dan sve gora.

Amerika će se zbog toga, i to relativno brzo, pretvoriti u još puno veću buktinju nemira no što sada gledamo.

Kratki podsjetnik o ulozi američke vojske u cijeloj ovoj priči
Ali samo malo... zar nije američka vojska raspoređena diljem svijeta između ostalog baš zato kako ne bi slučajno došlo do rušenja američke hegemonije, točnije hegemonije američkog dolara? Da, jest - i u tome nema ničeg kontradiktornog. Ali, podsjećamo još jednom, postoje dvije Amerike - američka silna vojska ne drži svijet pod kontrolom zbog američkog naroda već isključivo zbog američke financijske elite kojoj sve ovo što navodimo kao "problem" itekako paše i to je nešto čega se neće htjeti odreći.

Ipak, jednog dana će situacija postati neodrživa. Što SAD može učiniti tada? Odnosno što može učiniti već sada da izbjegne takav scenarij? Nekoliko stvari. Može kao prvo uvesti ograničenja na ulazak stranog kapitala (naročito spekulativnog kapitala). Može početi oštro oporezivati strani kapital, doslovno kako bi ga odvratili od sebe. Ili može napraviti ono što je prije njih napravila Britanija - prije hegemonije američkog dolara postojala je hegemonija britanske funte, no Britanija je svojevoljno abdicirala 1931. kada je napustila zlatni standard.

SAD će morati abdicirati, jedino tako svijet se može vratiti u ravnotežu
Možda će i SAD morati napraviti isto. Što točno? Odustati od hegemonije američkog dolara. Kako? Na neki šokantan način - kao što je i Richard Nixon 1971. odustao od zlatnog standarda tako bi američki lider (Trump u drugom mandatu?) mogao objaviti kako američki USD više nije globalna rezervna valuta (šokirajući pritom cijeli svijet).

Još 1902. britanski državni tajnik Joseph Chamberlain opisao je Britaniju kao "umornog titana". Upravo to je i danas SAD. Amerika je umorni hegemon kojeg uništava vlastita para-moć, njene kontradikcije. Kako bi svijet reagirao da USD izgubi status globalne rezervne valute (što bi bio i konačan kraj Breton Woods sistema iz 1944. godine)? Bili bi šokirani i morali bi brzo odlučiti kako krenuti dalje. Bi li u tom slučaju euro postao globalna rezervna valuta? Možda. Teško je reći, ali jako puno toga u svijetu bi se promijenilo.

Ide li se prema tome? Na početku teksta smo istaknuli onu poznatu izreku da velike tvrdnje zahtijevaju i velike dokaze - gdje su dokazi? Imamo ih poprilično zapravo. Trumpovo "povlačenje iz svijeta", smanjenje vojnog angažmana u drugim zemljama (uspio je ne pokrenuti neki novi rat u prvom mandatu, to se već jako dugo nije viđalo!), sve veće odustajanje od američkog globalnog utjecaja, pokušaji revitalizacije i povratka američke proizvodnje u Ameriku. Neki će reći da su ovo "Trumpove ideje". Teško, to su ideje jedne vrlo snažne struje u Americi koja o tome danas ne govori javno, ali koja već priprema teren za ukidanje dolarske hegemonije. Dakako, tu je i druga struja koja će se tome opirati sve do samog kraja (nemojmo zaboraviti da je prošlo čak 3 desetljeća od izjave o "umornom titanu" do britanskog odustajanje od hegemonije funte!).

Recimo da se to dogodi, da hegemonija dolara završi američkom odlukom, kako bi to utjecalo na ekonomije? Vjerojatno dobro. Kao prvo oporavila bi se američka proizvodnja, živjelo bi se bolje, u Americi, ali i izvan nje. Europska unija i Kina bile bi prisiljene svoj novac trošiti doma, unaprijediti vlastite ekonomske modele da isti budu više u ravnoteži, umjesto da sav taj silni novac guraju prema Americi.

Vrijednost američkog dolara bi pala, američki proizvodi bili bi konkurentniji, češće bismo viđali "Made in USA" oznaku. Stabilnost bi se stvorila na globalnoj razini. Ali tko bi izgubio? Velike banke i financijski posrednici - a oni teško da će dozvoliti stabilizaciju svijeta koja ide u korist skoro svima osim njima.

[Derdiyok]

[Zabit]

Više puta smo se susreli s teorijama o tome kako se "bliži kraj" globalnoj hegemoniji američkog dolara ili kako je to nešto na čemu već rade nove sile nastojeći izbjeći dolarsku hegemoniju. Stvarna situacija je malo kompleksnija, ali ne toliko da je se ne bi moglo razumjeti. Danas ćemo argumentirati jedno drugačije stajalište vodeći se naznakama da bi hegemoniju američkog dolara mogla namjerno zaustaviti - upravo Amerika!

Velike tvrdnje zahtijevaju i velike dokaze. No, krenimo redom - što zapravo znači "hegemonija američkog dolara"? Američki dolar (USD) je svjetska rezervna valuta, što pak to znači? Malo ćemo se vratiti u povijest da bismo što bolje razumjeli taj koncept, ali bit će to zanimljivo putovanje bez preopterećenja financijskom terminologijom.

Negdje početkom 20. stoljeća, taman kada se spremao Prvi svjetski rat, SAD je preuzeo "tron" od Britanije postavši najveća ekonomija svijeta. Dva svjetska rata će, kako ćemo uskoro vidjeti, biti presudna za formiranja današnjeg postojećeg financijskog svijeta.

Što je to "zlatni standard"?
Do prije Prvog svjetskog rata (koji je trajao od 1914. do 1918.) gotovo sve zemlje su koristile tzv. "zlatni standard". Drugim riječima, papirnate novčanice bile su zamjene za zlato.

Recimo, ako pogledamo novčanicu američkog dolara, u ovom slučaju iz 1922. godine, vidjet ćemo da na njoj jasno piše "Riznica američke banke - 100 dolara u zlatnicima":

Što pak to znači? To znači da tih "100 dolara", odnosno novčanica, su bili zapravo "certifikat" za zlatnike u iznosu od 100 dolara. Dakle, mogli ste uzeti taj papir, otići s njime u riznicu i tražiti da vam tamo za taj papir daju točno toliko zlata. Naravno, većina to nije radila vjerujući da nema ni potrebe. Zašto uokolo "navlačiti" vreće sa zlatnicima kada je lakše nositi papire (a vrijednost je ista)?

U zlatu se trgovalo tisućama godina. Papirnati novac pojavio se po prvi puta u Europi tek u 16. stoljeću. Nije odmah nastao opisani "zlatni standard" - njemu je prethodio veliki sraz između zlatnika i papira da bi se na kraju stvorilo u neku ruku kompromisno rješenje. To kompromisno rješenje bio je "zlatni standard", uporaba novčanica koje su bile "vezane" uz količinu fizičkog zlata. Znači li to da je tamo od 19. stoljeća (kada se usvaja zlatni standard) zlato samo "sjedilo u trezorima" država? Ne, nipošto. Ono se koristilo, u fizičkom smislu, kao trgovina između država. "Uvoz/izvoz" onog vremena obavljao se u zlatu, a novčanice su bile više stvar lokalne uporabe.

Svjetski ratovi prebacili su zlato preko Atlantika i doveli do stvaranja "Bretton Woods sistema"
Sve je to bilo vrlo jednostavno, ali onda izbija Prvi svjetski rat. Europske zemlje, koje su tada još koristile zlatni standard (novčanice kao papirnati certifikati za zlato) počele su naglo (iako ne nužno i javno) odustajati od istog. Zašto? Jednostavno nisu mogle financirati svoje ogromne vojne troškove zlatom pa su počele plaćati vojsku papirnatim novcem. Obećavali su još uvijek da su svi ti papiri "vezani uz zlato" iako to često nije bila istina. Nastao je kaotičan period zbog kojeg će nakon Prvog svjetskog rata izbiti velike financijske krize (i zbog samog rata, dakako).

Veliki preokreti nisu se dogodili preko noći. Jedna Britanija, koja je svojedobno imala najveće količine fizičkog zlata (razumljivo, zahvaljujući silnim kolonijama), odustala je od "zlatnog standarda" među prvima. Kada? Turbulentan period je bio između 1919. i 1931., izašla je, da bi se vraćala pa opet izašla (tvrdeći i tada da je to "samo privremeno"). No, Britanija napušta zlatni standard zauvijek 1931. i tada prestaje de-facto hegemonija tadašnje najmoćnije valute svijeta, britanske funte.

U međuvremenu velika količina tog britanskog zlata završila je u SAD-u. Zašto? Zato jer se i Britanija našla u situaciji da ne može plaćati svoje ratne troškove pa su se po prvi puta morali zadužiti. Dakako, zadužili su se kod SAD-a. Možemo sada samo zamisliti što se dogodilo s utjecajnim i bogatim britanskim (i drugim) trgovcima tog vremena - dogodila im se totalna katastrofa! Naime, oni su imali pune džepove britanskih funti, funti na kojima je (kao i na dolaru i drugim valutama) pisalo da te papire mogu zamijeniti za zlato. Ali koje zlato? Nema više zlata, prešlo je Atlantik - i odjednom su i svi oni propali kako je propao i britanski "zlatni standard".

Nakon što je Britanija odustala od zlatnog standarda još samo dvije zemlje ostale su sa znatnim zlatnim rezervama (prema njima se zlato "pretočilo" od drugih") - SAD i Francuska.

U svakom slučaju, SAD je poprilično profitirao od Prvog svjetskog rata jer osim što je pred rat postao najveća ekonomija svijeta, za vrijeme rata bio je mjesto gdje su se zaraćene sile dolazile zaduživati. To će se još i jače ponoviti za vrijeme Drugog svjetskog rata (kada SAD i dalje dobiva velike količine zlata od zemalja koje trebaju američko oružje).

Važan novi zaključak donijet je na Bretton Woods konferenciji 1944. (službeni naziv je bio UN monetarna i financijska konferencija, sudjelovalo je 44 savezničke zemlje, a konferencija je održana u mjestu Bretton Wood u američkoj saveznoj državi New Hampshire) kada su savezničke zemlje kolektivno odlučile da će sve svjetske valute biti od sada vezane uz jednu - uz američki dolar. Zašto? Jednostavno je zapravo, vrlo jednostavno. Naime, valute drugih zemalja više doslovno nisu mogle biti vezane uz zlato jer je gotovo sve zlato, tijekom dva rata, završilo u SAD-u. Ali te valute su morale biti vezane uz "nešto", u protivnom su to bezvrijedni papiri! Odlučili su da će se sve valute vezati uz dolar, što je imalo logike - jer je američki dolar i dalje vezan uz fizičko zlato.

Podsjetimo još jednom - "zlatni standrad" propao je u zaraćenoj Europi, onda je ostala s ruševinama i bez zlata. Ali "zlatni standard" nije propao u SAD-u i tako su sve valute, u neku ruku, ostale vezane uz zlato "posredno preko američkog dolara". Dakako, nije teško vidjeti kako je ovo pretvorilo SAD u ogromnu silu - dolar je tada vrijedio poput zlata!

Dakle, novi svijet je stvoren, svijet u kojem će sve druge valute biti vezane uz američki dolar koji je pak vezan uz fizičko zlato. I do kada će to potrajati? Zapravo ne dugo, manje od 3 desetljeća. Naime, taj "Bretton Woods sistem" iznenada, šokirajući svijet, prekinuo je američki predsjednik Richard Nixon 1971. (tzv. "Nixon šok"). Što je učinio? Ukinuo je "zlatni standard"! Odnosno ukinuo je mogućnost konvertiranja američkih dolara u zlato.

Vlada li od onda sistem u kojem i danas živimo? Tako je. A kakav je to globalni sistem? To je sistem u kojem i dalje postoji američki dolar kao rezervna valuta, ona uz koju su vezane sve ostale, jedino on sam više nije vezan uz zlato. Nije li to pomalo... kaotično? Jer, čak i ako se slažemo da fizičko zlato nije praktično za nošenje uokolo, zar nije vezivanje papirnatih novčanica uz količinu zlata zapravo bio pametan i logičan potez? Mnogi će i danas reći da jest, ali tu smo gdje jesmo. Živimo u vremenu tzv. "fiat novca"...

U eri "fiat novca": Tko uopće stoji iza današnjeg novca?
Samo trenutak, reći ćete, ako je sav novac do ne tako davno (doslovno do 1971. i "Nixon šoka") bio vezan uz nešto stvarno, uz nešto što se koristilo kao sredstvo trgovine još od 7. stoljeća prije Naše ere, onda uz "što" je vezan današnji novac? Zapravo... uz ništa. Vezan je uz države, uz centralne banke. Ali što? Zgrade centralnih banaka? Ne, vezan je, kako mu i naziv kaže, uz "fiat". Naime, riječ "fiat" dolazi od latinskog jezika, a riječ je izreci koja se doslovno može prevesti s "bit će" ili "neka bude".

Dakle, države "stoje" iza nacionalnih valuta (a iza svih njih kao globalna "rezervna valuta" i dalje stoji američki USD) po onom principu "vjerujte nam na riječ da vaš novac vrijedi". I ljudi generalno vjeruju, a svijet se i dalje okreće na temelju tog "fiat" obećanja.

Ali zašto je došlo do toga? Zašto je uopće Nixon "prerezao" poveznicu između USD-a i fizičkog zlata? I zašto su danas sve zemlje svijeta prihvatile "fiat"? Jedan razlog je glavni razlog - da mogu tiskati papirnatog novca koliko im se prohtje, odnosno bez razmišljanja imaju li u trezorima dovoljno zlata (ili drugog vrijednog metala) za to pokriti.

Naravno, odgovorna država (ako takve ima), neće pretjerivati s tom moći koju ima u svojim rukama jer će joj se dogoditi katastrofa inflacije ili deflacije. Ukratko, njena valuta više neće biti u "ravnoteži" i to vodi u kaos. Ali kaos je i ionako stalno na horizontu s "fiat" sistemom jer tko nam garantira da će tim moćima upravljati kompetentni ljudi? Kompetentnih često ni nema na popisu pa zemlje de-facto predaju dio svojih suvereniteta da bi se njihova monetarna politika krojila negdje vani (ali za čiji interes se pak kroji tamo?).

Prema jačanju hegemonije američkog dolara
Dobro, prošli smo popriličan teritorij i iako još nismo došli ni do početka današnje osnovne misli, možda bi ovo bio dobar trenutak da ponovimo gradivo. Evo sažete kronologije:
1) Oko 2 milenija trguje se u zlatu.
2) U Europi se počinje uvoditi papirnati novac ne bi li se olakšala trgovina.
3) Papirnati novac se vezuje uz zlato i nastaje "zlatni standard" (koji je otprilike trajao negdje od polovice 19. do polovice 20. stoljeća).
4) Nakon dva svjetska rata velika količina zlata završava u SAD-u.
5) Zemlje svijeta prihvaćaju da se njihove valute vežu uz USD koji postaje "globalna rezervna valuta".
6) Richard Nixon 1971. ukida zlatni standard u SAD-u i nastaje era "fiat novca".

Zvuči malo manje apstraktno sada kada smo sve ove točke prošli korak po korak, zar ne? Sada tek možemo dalje.

Dakle, 1971. smo ušli u eru "fiat novca", ali sve se i dalje vrti oko američkog dolara, štoviše sada se još i više vrti oko američkog dolara! A uskoro je i dogovoreno da se najvrijedniji resurs na svijetu, "crno zlato", odnosno nafta, kupuje i prodaje isključivo u američkim dolarima (rezultat američko-saudijske suradnje stvaranja "Petrodolara", vidi: Petrodolarom Saudijska Arabija dala je Americi moć da postane imperij).

I kakav je to zapravo svijet nakon 1971. godine? To je svijet u kojem je američki dolar postao "novo zlato", odnosno ono što sada sve zemlje svijeta žele imati kod sebe. Ima i drugih jakih valuta, ali samo jedna je globalno odlučeno rezervna, to je i dan danas i dalje "zeleni" USD.

Kako dolarska hegemonija uništava Ameriku
Odlična situacija za SAD, zar ne? Ovisi kako se uzme... i koga se pita. Da, točno je da je SAD postao još i veća sila zahvaljujući ovoj situaciji. Valéry Giscard d’Estaing, francuski ministar financija još je 60-ih godina (prije "Nixon šoka") točno uočio da ova dominacija dolara znači da se SAD može jeftino zaduživati diljem svijeta i "živjeti izvan svojih mogućnosti" (jer svi žele USD u svojim rukama - prema nekim analizama od prošle godine čak 65% američkih dolara danas se nalazi izvan SAD-a).

Da, hegemonija dolara je odlična za SAD, ali koji SAD? Za američke banke i za američki veliki (financijski) biznis. Američka klasa super-bogatih je zahvaljujući dolarskoj hegemoniji postala astronomski bogata i utjecajna. Američki narod? Proizvođači? Američka radnička klasa? Po njih je hegemonija dolara zapravo bila, i još uvijek jest, "prokletstvo".

Na prvu zvuči malo kontradiktorno, ali nije. Naime, kako smo do sada već utvrdili u više navrata, globalna potražnja za američkim dolarom je stalno visoka, jako visoka. Svi žele kod sebe imati tu "globalnu rezervnu valutu". Samim time dolar je vrijedan. Što to pak onda znači za američke proizvođače? One koji doslovno proizvode nešto (bilo predmete ili usluge)? Za njih su to loše vijesti. Naime, oni prodaju svoje proizvode i usluge u američkim dolarima, jasno, ali ostatak svijeta, koji bi radije imao dolare kod sebe nego ih davao od sebe, ne želi trošiti dolare, čak ni na američke proizvode. Nadalje, konstantna potražnja za dolarom gura vrijednost dolara prema gore - i to je jako dobro za banke i financijske kuće - ali jako loše za američke proizvođače koji ne mogu biti konkurentni s ostatkom svijeta. A što se događa kada američke firme ne mogu konkurirati s ostatkom svijeta? Ili propadaju ili naglo sele svoje proizvodne pogone van zemlje - u Kinu i na druga mjesta. Ali radni ljudi ostaju, ostaju u Americi bez ičega.

Nekoć je proizvodnja bila moćna u Americi, naročito u saveznim zemljama tzv. "hrđavog pojasa". Proizvodnja je otišla i za sobom ostavila siromaštvo, probleme, nesigurnost, strah... (ne čudi da su sve te najteže pogođene zemlje redom glasale za Trumpa na izborima 2016. godine).

Kontradikcije koje to nisu: SAD se guši od stranih investicija, kako je to moguće?
Hegemonija dolara uništava američku proizvodnju i američkog radnika. No, to nije kraj kontradikcijama. SAD je zemlja s ogromnim priljevom stranog kapitala. Zar je i to problem? Da, veliki problem. Kako je to moguće? Pa u našim malim državama stalno slušamo o tome kako moramo "privući strani kapital", zar ga se može imati previše? Može, ako ste SAD. Dakako, sav taj strani kapital ulazi u SAD opet iz razloga da bi se domogao dolara (i okrenuo novac). Da, teško je za shvatiti taj koncept, ali samo na prvu... Jer moramo znati što zapravo znači "strani kapital" u ovom slučaju. To sigurno nije novac koji ulazi u SAD kako bi se gradili mostovi, ceste i generalno pomoglo američkom narodu da živi bolje. Ne, to su investicije koje se opet vrte samo na vrhu i od istih veliku zaradu imaju jedni te isti akteri (banke, financijske kuće, velike korporacije...). Primjerice, američka korporacija Apple sjedi na brdu novca, imaju rezerve veće od 250 milijardi USD - to je čak dvostruko više novca nego je SAD nakon Drugog svjetskog rata izdvojio u sklopu Marshallovog plana za uspješnu obnovu europske ekonomije!

Taj silni novac ne ide nigdje, to je spekulativni kapital, ne investira se u ništa smisleno. SAD se guši od ekscesnog kapitala koji stvara jako pozitivne slike na burzovnim izvještajima dok američka stvarnost biva iz dana u dan sve gora.

Amerika će se zbog toga, i to relativno brzo, pretvoriti u još puno veću buktinju nemira no što sada gledamo.

Kratki podsjetnik o ulozi američke vojske u cijeloj ovoj priči
Ali samo malo... zar nije američka vojska raspoređena diljem svijeta između ostalog baš zato kako ne bi slučajno došlo do rušenja američke hegemonije, točnije hegemonije američkog dolara? Da, jest - i u tome nema ničeg kontradiktornog. Ali, podsjećamo još jednom, postoje dvije Amerike - američka silna vojska ne drži svijet pod kontrolom zbog američkog naroda već isključivo zbog američke financijske elite kojoj sve ovo što navodimo kao "problem" itekako paše i to je nešto čega se neće htjeti odreći.

Ipak, jednog dana će situacija postati neodrživa. Što SAD može učiniti tada? Odnosno što može učiniti već sada da izbjegne takav scenarij? Nekoliko stvari. Može kao prvo uvesti ograničenja na ulazak stranog kapitala (naročito spekulativnog kapitala). Može početi oštro oporezivati strani kapital, doslovno kako bi ga odvratili od sebe. Ili može napraviti ono što je prije njih napravila Britanija - prije hegemonije američkog dolara postojala je hegemonija britanske funte, no Britanija je svojevoljno abdicirala 1931. kada je napustila zlatni standard.

SAD će morati abdicirati, jedino tako svijet se može vratiti u ravnotežu
Možda će i SAD morati napraviti isto. Što točno? Odustati od hegemonije američkog dolara. Kako? Na neki šokantan način - kao što je i Richard Nixon 1971. odustao od zlatnog standarda tako bi američki lider (Trump u drugom mandatu?) mogao objaviti kako američki USD više nije globalna rezervna valuta (šokirajući pritom cijeli svijet).

Još 1902. britanski državni tajnik Joseph Chamberlain opisao je Britaniju kao "umornog titana". Upravo to je i danas SAD. Amerika je umorni hegemon kojeg uništava vlastita para-moć, njene kontradikcije. Kako bi svijet reagirao da USD izgubi status globalne rezervne valute (što bi bio i konačan kraj Breton Woods sistema iz 1944. godine)? Bili bi šokirani i morali bi brzo odlučiti kako krenuti dalje. Bi li u tom slučaju euro postao globalna rezervna valuta? Možda. Teško je reći, ali jako puno toga u svijetu bi se promijenilo.

Ide li se prema tome? Na početku teksta smo istaknuli onu poznatu izreku da velike tvrdnje zahtijevaju i velike dokaze - gdje su dokazi? Imamo ih poprilično zapravo. Trumpovo "povlačenje iz svijeta", smanjenje vojnog angažmana u drugim zemljama (uspio je ne pokrenuti neki novi rat u prvom mandatu, to se već jako dugo nije viđalo!), sve veće odustajanje od američkog globalnog utjecaja, pokušaji revitalizacije i povratka američke proizvodnje u Ameriku. Neki će reći da su ovo "Trumpove ideje". Teško, to su ideje jedne vrlo snažne struje u Americi koja o tome danas ne govori javno, ali koja već priprema teren za ukidanje dolarske hegemonije. Dakako, tu je i druga struja koja će se tome opirati sve do samog kraja (nemojmo zaboraviti da je prošlo čak 3 desetljeća od izjave o "umornom titanu" do britanskog odustajanje od hegemonije funte!).

Recimo da se to dogodi, da hegemonija dolara završi američkom odlukom, kako bi to utjecalo na ekonomije? Vjerojatno dobro. Kao prvo oporavila bi se američka proizvodnja, živjelo bi se bolje, u Americi, ali i izvan nje. Europska unija i Kina bile bi prisiljene svoj novac trošiti doma, unaprijediti vlastite ekonomske modele da isti budu više u ravnoteži, umjesto da sav taj silni novac guraju prema Americi.

Vrijednost američkog dolara bi pala, američki proizvodi bili bi konkurentniji, češće bismo viđali "Made in USA" oznaku. Stabilnost bi se stvorila na globalnoj razini. Ali tko bi izgubio? Velike banke i financijski posrednici - a oni teško da će dozvoliti stabilizaciju svijeta koja ide u korist skoro svima osim njima.

Ma kakvo napustanje dolara, mislim nije da ne bih volio ali realno se to nece desiti u nasim zivotima.

[Husika]

Evo sad objaviše na klixu, da je ova starija sestra vozila

Stvarno iznenađenje. Očekivao bih da je ova od 10 godina vozila.

Ni bi me iznenadilo za Bosnu

Pogotovo na lokalnim putevima, kao što je taj bio.

Potpuno si upravu, nista nas ne treba cuditi, djeca svasta gledaju po internetu a i mi roditelji grijesimo kad stavljamo u krilo da nam potomak vozi, da svi vide masala sto je pametno!

Inace od ovakvih vijesti mi dolazi zlo!
Vise puta me zapalo da stignem na neku nemilu scenu u saobracaju i sve ih slabije podnosim!

[L-Train]

Sinoc sam udario kera s autom,kako gadan osjecaj,srecom da nisam vozio brzo pa je prezivio,ali je uzasno bilo cuti kako cvili,bukvalno ga nisam mogao izbjec,iskocio je niodkud.

[Rooney88]

...

Tekst, objektivno, krcat spekulacijama i nagadjanjima. Okej, sve ima smisla kada figurice poredas kako tezi odgovara. Ali u praksi se stvari mnogo drugacije odvijaju jer uvijek ovise o odlukama ljudi gdje ne postoje konstante. Doduse malo i tekst "smrdi" kao da su ga pisali Trumpovci sa ovih prostora, previse nabacanih rijeci kojima samo jos fale oni ljudi sto se pretvaraju u gustere i zive medju nama, ili kako vec bijese...

[Finn]

Rio, jesi li ovo pretplaćen na Advance.hr? Pošto vidim da se plaća da bi se čitalo.

[rio_Ferdy88]

Rio, jesi li ovo pretplaćen na Advance.hr? Pošto vidim da se plaća da bi se čitalo.

Jesam, jedan od rijetkih portala za koji vrijedi platiti pretplatu

Uz Athletic

[Finn]

Rio, jesi li ovo pretplaćen na Advance.hr? Pošto vidim da se plaća da bi se čitalo.

Jesam, jedan od rijetkih portala za koji vrijedi platiti pretplatu

Uz Athletic

Baš hrabar potez, mislim od Advancea. Znam da su ovi sa Telesporta razmišljali o tome i nisu se usudili. Kao u fazonu, da stavimo i jednu kunu mjesečno, narod bi se pobunio.

Balkan još nije spreman za to.

[Rooney88]

Za ove "analize" gdje, tako ocigledno, naginju ka jednoj i jednoj strani uopste i ne vrijedi placati neke pretplate.

[Heller]

Rio, jesi li ovo pretplaćen na Advance.hr? Pošto vidim da se plaća da bi se čitalo.

Jesam, jedan od rijetkih portala za koji vrijedi platiti pretplatu

Uz Athletic

De nam ovaj tekst "Kako je Erdogan islamizirao Tursku" kopiraj i pošalji jednu kopiju solinašu.

[harden]

[rio_Ferdy88]

Za ove "analize" gdje, tako ocigledno, naginju ka jednoj i jednoj strani uopste i ne vrijedi placati neke pretplate.

Zavisi od autora, al čitam ih svaki dan i ima se stvarno šta naučiti, za historiju su top, onda analize stanja u nekim državama koje su nama egzotične, npr nedavno je bilo o Maliju, pa onda o Somaliji, pa one rubrike na današnji dan. Npr kad je bio dan D tad su baš imali u dva dijela analizu, ne bi se ni doktorska disertacija postidila toga, ponjave bukvalno, sve u najsitnije detalje obrađeno, analizirali su čak položaje njemačkih rovova na obali

[rio_Ferdy88]

Rio, jesi li ovo pretplaćen na Advance.hr? Pošto vidim da se plaća da bi se čitalo.

Jesam, jedan od rijetkih portala za koji vrijedi platiti pretplatu

Uz Athletic

Baš hrabar potez, mislim od Advancea. Znam da su ovi sa Telesporta razmišljali o tome i nisu se usudili. Kao u fazonu, da stavimo i jednu kunu mjesečno, narod bi se pobunio.

Balkan još nije spreman za to.

Odavno je to kod njih, i ne odustaju od toga modela, al vidim da po komentarima imaju dosta korisnika, jer se na ove članke uvijek razvije kvalitetna diskusija ispod

[Heller]

Jesam, jedan od rijetkih portala za koji vrijedi platiti pretplatu

Uz Athletic

Baš hrabar potez, mislim od Advancea. Znam da su ovi sa Telesporta razmišljali o tome i nisu se usudili. Kao u fazonu, da stavimo i jednu kunu mjesečno, narod bi se pobunio.

Balkan još nije spreman za to.

Odavno je to kod njih, i ne odustaju od toga modela, al vidim da po komentarima imaju dosta korisnika, jer se na ove članke uvijek razvije kvalitetna diskusija ispod

Krac ćeš moj pisat o četaljima i ustašama kad daš 40€

[bart]

Ovaj novi bh pravopis je zanimljiv ; " ti biH" , " on biH". Zatim razni " roDZendani"

Ma nije nepismenost ništa novo. Samo sa boomom društvenih mreža vidiš koliko su ljudi pismeni. A realno nije ni tebi mahane. Nema razmaka nakon otvaranja navodnika, nakon riječi ide zarez, pa onda tek razmak, isto i za tačka zarez i tačku vrijedi. Na kraj rečenice obavezno tačka ide.

ma nije meni problem što neko ne napravi razmak između navodnika i slične gluposti, nego govorim za ovo što sve više ljudi kad piše, piše ovo ti bih , on bih. danas čitam neke komenatare na ovom sportsportu i lik piše "i sudija BIH zabio gol da je mogao". Il kad neko piše sretan ti roDZendan, ako nemaš slovo đ, stavi roDJendan.

[Heller]

Ma ista je to količina ljudi, nego tek sad možeš vidketi koliko ih je nepismenih, sa sve više nepoznatih ljudi si u kontaktu.

[Marsal]

Meni je najgore kad gledam neke ljude po fejsu koji su fakultetlije i magistri, a pišu gluposti tipa "neznam". Pa jarane...jest da je sve ovo vid neoficijelne komunikacije al' de malo pismenosti majka mu stara.

[Captain4]

Ma nek svako piše kako hoće. Dosta to zapravo i govori o osobi.