

Moderatori/ce: insider,LjoZee,irfo
Privatizacija je neizbjezna. Sto prije to napravimo bice prije bolje.Dejan1921 je napisao/la: ↑29 jun 2020, 23:03Bez 10 hiljada članova ukupno i barem tri hiljade uvijek aktivnih sramota je da uopšte pričamo o tome da nikome ne damo Želju, da smo klasa radnička i slično. I uz sve to kao još hoćemo i trofeje i iskorak neki. Pravo je vrijeme da se trznemo, da pokažemo da sve ove naše krilatice nisu samo prazne priče.KANA je napisao/la: ↑29 jun 2020, 22:51I ovaj post da ponovim kažem nažalost ostala su neprimjecena radi gluposti ali obećavam da dalje neću ma koliko mi teško to bilo. Ide 100 godina kluba i ova atmosfera u ekipi i na ovom forumu u zadnje vrijeme je ono sto nas Željo zaslužujebraco je napisao/la: ↑29 jun 2020, 15:02Pošto nemam podatke o trenutnom broju aktivnih članova, a u julu prošle godine je bilo samo 1500 aktivnih članova. Dakle busamo se u prsa nekom ljubavi prema klubu, a imamo tako malo aktivnih članova.
Dakle većina nema aktivnu članarinu, a traže:
- osvajanje titule
- osvajanje kupa
- izgradnja juga
- izgradnja zapada
- uređivanje fasade sjevera
- kapitalce
- izgradnja trening kampa
- iskorak u europi
- nećemo investitora
- jačanje omladinskog pogona
MRŠ U PM!
Ide stota godišnjica kluba, ne povećamo li drastično broj članova onda ništa od ovog što sam nabrojao ne zaslužujemo!![]()
![]()
Kad Osketova raja razbiju frajera, onda ljozee uleti zadnji i suta ga nogama
PravacPlavo je napisao/la: ↑29 jun 2020, 23:27Malo neke digresije, nostalgije, sjećanja, lijepe priče za 3. smjenu. Sve se to zakuhalo poslije rata, koja godina, dijete momak, prvi put na Grbavici. Dedo, sindikalac, nije imao kad čekati babu s terena, neke kasarne, već me povede na stadion. Valjda ga strah bilo da se ne okrenem na drugu stranu, bespotreban strah u genima se nasljeđuje sve što vrijedi. Taj prvi put na Grbavici bio je i posljednji. Ne zato što nisam dolazio poslije, već što više nikada ni ne otiđoh. Znate i sami kakav je tad stadion bio. Teren. Ali svaki taj ožiljak, svaki komad Željine zemlje pričao je priču. O prkosu, o idealima, o onome što Željo jeste. Starac koji je pregurao više zima nego li ljeta, ali te vatre uvijek isto jake,isto griju nas. Znate na koga mislim, prepoznat ćemo se. Ne brinem za uprave, igrače, korone, jer znam da je istinita ona: Koliko daš toliko je tvoje. A Željo je svima poklonio, nije štedio. Tolika djetinjstva, radosti, tuge, borbe, sjećanja... Poklonio je i onima što ga ne vole, što rade protiv njega, samo to ne kontaju. Al' neka. Ne brinem se. Sve teče, samo će uvjijek ostati jedno: Željezničar...
Top pricaPravacPlavo je napisao/la: ↑29 jun 2020, 23:27Malo neke digresije, nostalgije, sjećanja, lijepe priče za 3. smjenu. Sve se to zakuhalo poslije rata, koja godina, dijete momak, prvi put na Grbavici. Dedo, sindikalac, nije imao kad čekati babu s terena, neke kasarne, već me povede na stadion. Valjda ga strah bilo da se ne okrenem na drugu stranu, bespotreban strah u genima se nasljeđuje sve što vrijedi. Taj prvi put na Grbavici bio je i posljednji. Ne zato što nisam dolazio poslije, već što više nikada ni ne otiđoh. Znate i sami kakav je tad stadion bio. Teren. Ali svaki taj ožiljak, svaki komad Željine zemlje pričao je priču. O prkosu, o idealima, o onome što Željo jeste. Starac koji je pregurao više zima nego li ljeta, ali te vatre uvijek isto jake,isto griju nas. Znate na koga mislim, prepoznat ćemo se. Ne brinem za uprave, igrače, korone, jer znam da je istinita ona: Koliko daš toliko je tvoje. A Željo je svima poklonio, nije štedio. Tolika djetinjstva, radosti, tuge, borbe, sjećanja... Poklonio je i onima što ga ne vole, što rade protiv njega, samo to ne kontaju. Al' neka. Ne brinem se. Sve teče, samo će uvjijek ostati jedno: Željezničar...
PravacPlavo je napisao/la: ↑29 jun 2020, 23:27Malo neke digresije, nostalgije, sjećanja, lijepe priče za 3. smjenu. Sve se to zakuhalo poslije rata, koja godina, dijete momak, prvi put na Grbavici. Dedo, sindikalac, nije imao kad čekati babu s terena, neke kasarne, već me povede na stadion. Valjda ga strah bilo da se ne okrenem na drugu stranu, bespotreban strah u genima se nasljeđuje sve što vrijedi. Taj prvi put na Grbavici bio je i posljednji. Ne zato što nisam dolazio poslije, već što više nikada ni ne otiđoh. Znate i sami kakav je tad stadion bio. Teren. Ali svaki taj ožiljak, svaki komad Željine zemlje pričao je priču. O prkosu, o idealima, o onome što Željo jeste. Starac koji je pregurao više zima nego li ljeta, ali te vatre uvijek isto jake,isto griju nas. Znate na koga mislim, prepoznat ćemo se. Ne brinem za uprave, igrače, korone, jer znam da je istinita ona: Koliko daš toliko je tvoje. A Željo je svima poklonio, nije štedio. Tolika djetinjstva, radosti, tuge, borbe, sjećanja... Poklonio je i onima što ga ne vole, što rade protiv njega, samo to ne kontaju. Al' neka. Ne brinem se. Sve teče, samo će uvjijek ostati jedno: Željezničar...
Drugi clan nase ritam sekcije koja je cvrsca nego Zeljina odbrana, to je facina desna ruka specijalista za stanove i automobile a bogam i zakuhavanje to je - mali KANAAA
PravacPlavo je napisao/la: ↑29 jun 2020, 23:27Malo neke digresije, nostalgije, sjećanja, lijepe priče za 3. smjenu. Sve se to zakuhalo poslije rata, koja godina, dijete momak, prvi put na Grbavici. Dedo, sindikalac, nije imao kad čekati babu s terena, neke kasarne, već me povede na stadion. Valjda ga strah bilo da se ne okrenem na drugu stranu, bespotreban strah u genima se nasljeđuje sve što vrijedi. Taj prvi put na Grbavici bio je i posljednji. Ne zato što nisam dolazio poslije, već što više nikada ni ne otiđoh. Znate i sami kakav je tad stadion bio. Teren. Ali svaki taj ožiljak, svaki komad Željine zemlje pričao je priču. O prkosu, o idealima, o onome što Željo jeste. Starac koji je pregurao više zima nego li ljeta, ali te vatre uvijek isto jake,isto griju nas. Znate na koga mislim, prepoznat ćemo se. Ne brinem za uprave, igrače, korone, jer znam da je istinita ona: Koliko daš toliko je tvoje. A Željo je svima poklonio, nije štedio. Tolika djetinjstva, radosti, tuge, borbe, sjećanja... Poklonio je i onima što ga ne vole, što rade protiv njega, samo to ne kontaju. Al' neka. Ne brinem se. Sve teče, samo će uvjijek ostati jedno: Željezničar...
Ne možeš ti bez brata nikako
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.