Osvajanjem šampionske titule za sezonu 2019/20., aktuelni fudbaleri bordo tima, Krste Velkoski i Amer Dupovac našli su se u samom vrhu liste najtrofejnijih fudbalera bordo tima.
Iako je makedonski reprezentativac, Krste Velkoski, od sinoć postao fudbaler sa najviše osvojenih šampionskih titula u bordo dresu, listu najtrofejnijih fudbalera tima sa Koševa i dalje predvodi Faruk Ihtijarević koji je u dresu Sarajeva osvojio šest trofeja. Ihtijarević je dva puta osvajao šampionsku titulu (1999. i 2007. godine), tri puta Kup BiH (1997., 1998. i 2005.), te jednom Superkup BiH (1997.).
Njega na listi, sa po pet osvojenih trofeja prate aktuelni kapiten bordo tima Velkoski (3 titule i 2 Kupa), te dva bivša kapitena Mirsad Dedić i Amar Ferhatović, obojica sa po jednom titulom, dva Kupa i jednim Superkupom BiH.
Listu deset najtrofejnijih fudbalera zaključuju njih šestorica sa po četiri osvojenih trofeja i to redom Muhidin Zukić i Amer Dupovac, sa po dvije titule i isto toliko Kupova, Nermin Gogalić i Džemo Smječanin sa jednom titulom, dva Kupa i jednim Superkupom, te Dženan Uščuplić i Alen Avdić sa tri osvojena trofeja u Kupu BiH i jednim u Superkupu.
U Mostaru je 04.06.2020. u 81. godini preminuo Nusret Čerkić, bivši fudbaler FK Sarajevo.
Nusret Čerkić je rođen 12. oktobra 1939. godine u Mostaru, a fudbalsku karijeru započeo je u Veležu iz kojeg u ljeto 1964. godine, kao veliko pojačanje dolazi na Koševo. U dresu Sarajeva debitovao je u utakmici Rapan kupa protiv slovačkog Slovnafta, a već u svojoj trećoj utakmici u bordo dresu postigao je i prvijenac i to u trijumfu protiv gradskog rivala Željezničara od 3:1.
Skupa sa Džemaludinom Mušovićem i Asimom Ferhatovićem, Čerkić je u sezoni 1964/65. činio ubitačni napadački trio bordo tima koji je stigao do najvećeg uspjeha jednog bh. tima do tada, osvajanja laskave titule vicešampiona Jugoslavije. Iako su svi na Koševu bili oduševljeni igrama sjajnog Mostarca, on se ipak nije dugo zadržao, te se nakon samo godinu dana vratio u svoj matični klub, Velež, iz kojeg kasnije odlazi u belgijski Gent.
Ukupno je u bordo dresu upisao 27 nastupa i postigao 7 golova, a računajući i nezvanične utakmice, dres Sarajeva je oblačio 48 puta, uz 16 postignutih golova.
Svaka čast, ovako se gospoda ponaša. Odličan video, izmenadilo me koliko daleko je išao da je spominjao imena trenera i potrudio se baš. Seljačine samo treba ovako kulturno spuštati.
Na današnji dan 1991. godine FK Sarajevo je na Koševu savladao FK Proleter Zrenjanin rezultatom 3:1.
Susret pretposljednjeg prvenstvenog kola, fudbaleri Sarajeva su dočekali u sjajnoj atmosferi. U sedam susreta prije meča sa Proleterom, bordo tim je ubilježio pet pobjeda, jedan remi i tek jedan poraz, na Poljudu, pa je meč sa timom iz Zrenjanina bio prilika za domaće fudbalere da u opuštenoj atmosferi publici podare dobru fudbalsku predstavu.
Sarajevo je bolje otvorilo susret i već nakon 17 minuta igre stiglo do vodstva. Kuprešanin je bio u prodoru kroz odbranu gostiju, kada na njega istovremeno startuju Simanić i Dubajić, pa skopski sudija Kirovski pokazuje na bijelu tačku. Jedanesterac je izveo Miloš Nedić i topovskim udarcem matirao Bikića za 1:0. Slavlje domaćih navijača se nije ni stišalo, a prednost je već bilo udvostručena. Samo što se krenulo sa centra, Barnjak je bio u prodoru, njega na kratko zaustavlja odbrana Proletera, ali lopta dolazi do kapitena Kuprešanina koji topovskim udarcem trese Bikićevu mrežu za 2:0.
S tim rezultatom se otišlo na odmor, a nakon samo deset minuta igre u nastavku riješene su sve dileme oko pobjednika. Novi solo prodor Barnjaka, ovog puta centarfor bordo tima sam završava i pogađa za 3:0. Tek nakon trećeg gola Sarajlija, bude se i gosti, ali sve što su uspjeli uraditi bio je utješnio pogodak Mihajlovića dvadeset minuta prije kraja utakmice.
Na fotografiji je prikazan prodor Kuprešanina iz prvog poluvremena ove utakmice.
Na današnji dan 1965. godine FK Sarajevo je u Zagrebu savladao GNK Dinamo Zagreb rezultatom 2:1 i postao vicešampion Jugoslavije.
Posljednje kolo sezone 1964/65. donijelo je fudbalerima Sarajeva gostovanje na Maksimiru. Sarajevo, koje je tokom cijele proljetne polusezone bilo na jednoj od dvije vodeće pozicije, te vodilo borbu za šampionsku titulu sa Partizanom, u finišu sezone je popustilo, a nakon poraza od Partizana u pretposljednjem kolu na Koševu, bordo tim se našao na trećoj poziciji i činilo se da će tu i završiti, obzirom da je Crvenoj zvezdi za ostanak na drugom mjestu bila potrebna pobjeda protiv Rijeke na domaćem terenu.
Sarajevo je u Zagrebu pružilo odličnu partiju, te već od samog starta nametnulo svoj ritam igre, a najljepši trenutak utakmice dogodio se u 20. minuti kada je Džemaludin Mušović u sjajnom solo prodoru prešao Križaja, Puljčana i Belina, a na kraju zaobišao i golmana Škorića i pogodio za 0:1. Mogao je Mušović već u narednom napadu udvostručiti prednost Sarajeva, ali njegov šut odlazi tik pored stative gola domaćih. Kazna za propušteno stigla je veoma brzo, pa Dinamo u 25. minuti preko Zambate stiže do izjednačenja, što je bio rezultat s kojim se otišlo na odmor.
Uvodne minute drugog poluvremena pripale su fudbalerima Sarajeva koji svoje prilike ne koriste, a kako je vrijeme odmicalo tako je i Dinamo preuzimao inicijativu i kada je oko 20.000 domaćih navijača očekivalo pobjedonosni pogodak svojih ljubimaca, Sarajevo je iz kontra napada u posljednjoj minuti stiglo do pobjede. Prljača je centrirao sa desne strane, a na nabačenu loptu bacio se najbolji pojedinac utakmice, Mušović i po drugi put matirao Škorića za trijumf Sarajeva.
Slavlje gostujućih igrača i navijača se nastavilo kada je stigla vijest iz Beograda, da je meč Zvezde i Rijeke završen bez golova, što je značilo da je Sarajevo sezonu završilo kao drugoplasirani tim Prve savezne lige, što je bio najveći dotadašnji uspjeh jednog bh. kluba.
Na fotografiji je prikazan duel Džemaludina Mušovića i domaćih fudbalera Mesića i Puljčana.
Na današnji dan 1985. godine FK Sarajevo je remizirao u gostima sa FK Velež Mostar rezultatom 2:2.
Sezona 1984/85. ulazila je u svoju samu završnicu. Nakon trijumfa u Novom Sadu, bordo tim je uspio zadržati lidersku poziciju, te je posljednja četiri kola dočekao sa bodom više u odnosu na drugoplasirani Hajduk. Prva od četiri preostale prepreke za izabranike Boška Antića, bilo je gostovanje na stadionu pod Bijelim brijegom.
Prvih 45 minuta derbi susreta bh. rivala protekao je bez prevelikih uzbuđenja, pa se na odmor otišlo s rezultatom 0:0. Bio je to identičan rezultat kojim je završeno i prvo poluvrijeme meča u Vinkovcima, gdje su se sastali domaći Dinamo i Hajduk, a veliki broj gostujućih navijača koji su na ovu utakmicu doputovali da bodre bordo tim, s pažnjom je osluškivao šta se dešava u Vinkovcima.
Za razliku od nezanimljivog prvog poluvremena, drugi dio igre donio je uzbuđenja i ono najvažnije, golove. Sarajevo je već od samog starta drugog poluvremena krenulo agresivno prema golu domaćih, a takav pristup se isplatio u 50. minuti kada Predrag Pašić nakon prodora po lijevom krilu matira Envera Marića za 0:1. Deset minuta kasnije, tribina sa gostujućim navijačima je ponovo proključala. Akciju je na sredini terena započeo Pašić, na lijevom krilu nastavio Mirza Kapetanović koji preciznim centaršutem pronalazi Husrefa Musemića, a centarfor bordo tima u karakterističnom stilu glavom pogađa za 0:2.
Tek nakon drugog gola bordo tima bude se i domaći koji za samo dvije minute uspijevaju poravnati rezultat. Najprije je Bijedić u 68. minuti pogodio za 1:2, da bi samo minut kasnije Meho Kodro postavio konačnih 2:2. Po završetku utakmice, stigla je vijest da je susret u Vinkovcima završen trijumfom domaćeg Dinama od 2:1, što je značilo da Sarajevo u posljednja tri kola prvenstva ulazi sa kapitalnom prednošću od 2 boda u odnosu na splitske bijele.
Na fotografiji je prikazan kapiten bordo tima Predrag Pašić u razgovoru sa trenerom Veleža, Duškom Bajevićem.
Na današnji dan 1973. godine FK Sarajevo je na Koševu remizirao sa FK Borac Banja Luka, rezultatom 0:0.
U okviru pretposljednjeg kola sezone 1972/73., bordo tim je na Koševu ugostio banjalučki Borac. Bio je to oproštajni meč fudbalera Sarajeva od domaće publike u sezoni koja je nakon dugo vremena mogla dobiti epitet rezultatski uspješne. Sarajevo je na samom startu osvojilo Ljetnu ligu šampiona, a tokom cijele sezone tim Srboljuba Markuševića bio je u gornjem dijelu tabele, te je na kraju izboren i plasman u Srednjoevropski kup.
Obzirom da je meč bh. ligaša bio bez prevelikog rezultatskog značaja za obje ekipe, očekivala se dobra fudbalska predstava, ali je oko 2.000 domaćih navijača napustilo koševski stadion nezadovoljno igrom koju su pružili igrači Sarajeva i Borca.
Na prva uzbuđenja publika je čekala sve do 22. minute kada Husnija Fazlić koristi centaršut Radića i šutira pod prečku gola Sarajeva, ali Refik Muftić sjajnom reakcijom odbija loptu u korner. Desetak minuta kasnije, u prilici je Murat Šaran koji je ispratio prodor Ante Rajkovića po lijevom krilu, ali i za samo par djelića sekunde zakasnio na njegov centaršut.
Ostalih 60 minuta igre, uglavnom je ponudilo lošu igru oba tima, pa je meč završen početnim rezultatom 0:0.
Na fotografiji je prikazana ekipa Sarajeva uoči početka utakmice sa Borcem:
Stoje: Ante Rajković, Sulejman Demir, Refik Muftić, Rasim Ahmetović, Rajko Rašević, Fuad Muzurović
Čuče: Radenko Živković, Murat Šaran, Džemil Cerić, Dragan Simić, Edhem Šljivo.
Na današnji dan, prije 35 godina, FK Sarajevo je osvojio drugu titulu prvaka Jugoslavije.
Bordo tim je postao prva ekipa van ”velike četvorke” kojoj je pošlo za nogom da osvoji više od jedne šampionske titule.
⠀
Sjajna generacija Sarajeva, po mnogima, i najbolja koju je bordo klub imao do sada, donijela je novu titulu u klupske prostorije. Sarajevo je tako postalo jedini bh. klub koji je osvojio[/b] dva naslova prvaka Jugoslavije.
⠀
Za Sarajevo su te sezone nastupali: Miloš Đurković, Faruk Hadžibegić, Predrag Pašić, Slaviša Vukićević, Mehmed Janjoš, Ferid Radeljaš, Husref Musemić, Dragan Jakovljević, Mirza Kapetanović, Davor Jozić, Senad Merdanović, Nihad Milak, Zijad Švrakić, Edim Hadžialagić, Goran Jurišić, Ivica Vujičević, Tomislav Bošnjak, Dragan Božović, Vladimir Petković, Dejan Raičković, Esad Hošić i Agim Nikolić.
Na današnji dan prije 53 godine, ekipa FK Sarajevo je u glavni grad Bosne i Hercegovine donijela prvu šampionsku titulu u historiji.
U sezoni 1966/67. FK Sarajevo je osvojio prvu od dvije titule prvaka Jugoslavije u svojoj historiji. Sarajevo je jedini bh. klub kojem je pošlo za rukom da osvoji više od jedne titule u Prvoj ligi Jugoslavije.
FK Sarajevo je te sezone bio na korak od duple krune. Ipak u jednom od najkontroverznijih finala Kupa Jugoslavije, Bordo momci poraženi su u Splitu od ekipe Hajduka rezultatom 2:1.
⠀
Dres Sarajeva u šampionskoj sezoni 1966/67. nosili su: Sirćo, Fazlagić, Muzurović, Jasenković, Bajić, Prljača, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Blažević, Antić, Vujanović, Beatović, Mandić, Dilberović, Maglajlija, Makić, Ferhatović, Vujović i Muftić; a šef stručnog štaba bio je Miroslav Brozović.
PRIJE 53 GODINE
Na današnji dan FK Sarajevo postao je prvi nogometni prvak Jugoslavije iz BiH
Na današnji dan prije 53 godine nogometaši FK Sarajevo prvi put u svojoj historiji osvojili su titulu prvaka Jugoslavije, a Bordo tim je postao prvi nogometni klub iz Bosne i Hercegovine koji je osvojio titulu prvaka u bivšoj državi.
Sarajevo je u sezonu ušlo s legendarnim trenerom Miroslavom Mehom Brozovićem, a pripreme su obavljene u Vitkovićima kod Goražda. Imperativ je bio opstanak u ligi, zapisao je autor monografije "Bordo vremeplov" - Semir Zilić.
U toj sezoni Sarajevo je nadmašilo sva očekivanja, a sezona će se pamtiti i po posljednjoj utakmici koju je u bordo dresu odigrao Asim Ferhatović Hase. Hase se povrijedio u prvom dijelu sezone na gostovanju kod Rijeke na Kantridi. Na mjesto centarfora prekomandovan je Vahidin Musemić, a legendarni napadač Sarajeva i reprezentacije Jugoslavije te sezone postigao je 16 pogodaka za Bordo tim. Boško Antić je dodao 14, a Boško Prodanović 10. U to vrijeme među navijačima Sarajeva bila je čuvena krilatica: "Dva Boška na dva ćoška, Musemija u sredini za pobjedu ne brini".
Sarajevo se za titulu borilo sa zagrebačkim Dinamom, a upravo je Bordo tim u pretposljednjem kolu gostovao kod Dinama s dva boda prednosti na svom kontu (pobjeda je tada nosila dva boda). Susret je završen bez golova pred 40.000 gledalaca, a Sarajevo je u posljednjem kolu savladao fenjeraša Čelik rezultatom 5:2 i donijelo prvu nogometnu titulu prvaka Jugoslavije u Bosnu i Hercegovinu.
Bordo tim je ovaj uspjeh ponovio u sezoni 1984/1985., a osim Sarajeva jedini prvak Jugoslavije iz Bosne i Hercegovine bio je gradski rival Bordo tima - Željezničar 1972. godine.
U pohodu na prvu šampionsku titulu, ekipu Sarajeva je sa klupe u svih 30 mečeva vodio Miroslav Brozović, a njemu su u radu asistirali Franco Lovrić, te u drugom dijelu sezone i Ibrahim Biogradlić, naveo je Zilić.
Trener Sarajeva je tokom sezone koristio slijedeće igrače: Sirčo Ibrahim (25 nastupa), Muftić Refik (5), Beatović Boro (1), Fazlagić Mirsad (30), Bajić Milenko (30), Prljača Fahrudin (29), Jesenković Sead (29), Muzurović Fuad (23), Biogradlić Ibrahim (15), Vujanović Dragan (10), Dilberović Sreten (4), Mandić Anton (2), Vujović Svetozar (3), Antić Boško (30), Prodanović Boško (28), Musemić Vahidin (25), Šiljkut Sreten (26), Blažević Stjepan (20), Ferhatović Asim (8), Maglajlija Osman (1), Makić Miodrag (2).
Malo je nedostajalo da Sarajevo te sezone osvoji i duplu krunu, ali je Bordo tim poražen u finalu Kupa Maršala Tita u Splitu od Hajduka na stadionu na Starom placu. Prilikom žrijeba za finalnu utakmicu kojem su prisustvovali i predstavnici Bordo tima, kao i Nogometnog saveza Jugoslavije odlučeno je da se utakmica igra u Splitu.
Splićani su, a to je potvrdio i legendarni nogometaš Hajduka - Ivan Hlevnjak u obje kuglice stavili "Split", a na kraju su ponudili predsjedniku Sarajeva da izvuče domaćina. Druga kuglica nije se provjeravala, a na kraju je Bordo tim na Starom placu poražen rezultatom 2:1.
