gruezi je napisao/la: ↑01 jun 2020, 22:22
Hahahaha covjek uzeo artikal nekog samoprozvanog pusca i ovdje nasao srati... U bosni prije turaka je bilo oko 80 posto katolika 20 posto bogumila...bez pravoslavnih osim u isticnoj hercegovini i pogranicnim djelovima oko drine...nikakvih hrvata nije bilo samo bosnjaci katolici..ti si bosnjak a ne potomak zalutalog turskog plemena zvanog kurbati...procitaj sta franjevci pisu 1850te i koliko se protive hrvatizaciji bosnjaka..a ako uzmes u obzir sta se sve branilo bosnjacima kroz historiju i kakve smo golgote prolazili dobro nam ima ikako...bosna kao drzava je historijska cinjenica kao i bosnjaci kao njen autohtoni narod...sad sto tebi nije jasna razlika izmedzu vjere i etnije to je generalno vas katolibanski problem...ti si postao hrvat samo na osnovu cinjenice da si katolik i apsolutno te nista vise ne cini hrvatom.... A prezimena tipa markovic filipovic itd su katoluckog porijekla i jako cesta medzu bosnjacima i nimo se od nas nestidi sto nam je predak bio katolk ili bogumil ali hrvat nije bio sigurno....btw kako te nije sramota zvati klub po toj madzarskoj slugi zvanom petar svinjski
Prije 150 godina?
Stare biskupije u Zadru, Rabu, Krku i Osoru (srednjovječno ime za otoke Cres i Lošinj) preživjele su Seobu naroda.42 Nadbiskup Ivan Ravenjanin zarana je osnovao biskupiju u novom naselju Rausion, u današnjem Dubrovniku, po svoj prilici god. 645. 43 Nadbiskup Ivan s drugim dalmatinskim biskupima i njigovim svećenstvom revno je radio na obraćenju svih Hrvata. Uspjeh toga rada bio je osobito znatan na području prvoga hrvatskoga plemena, kojemu su pripadali krajevi današnje jugozapadne Bosne: Duvno, Hlivno, Glamoč i područja gornjega toka rijeka Vrbasa, Sane i Une.44 I Zahumlje, koje je pokrivalo većinu današnje Hercegovine, zarana je primilo katoličku vjeru. Na crkvenim saborima u Splitu god. 925. i 928. ističe se, da je i biskupija u Stonu, glavnom gradu Zahumlja, bila stara biskupija, koja je, prema tome, osnovana pred više od stotinu godina, a po svoj prilici god 753., na velikom hrvatskom saboru na Duvnu.45 U to staro doba kršćanska katolička vjera raširila se i u bosanskoj banovini, između planina Vraniće, Vlašića i Borja te rijeke Drine.46 I Hrvati u Neretvi, kako se zvalo primorske i otočke zemlje od Neretve do Cetine, zarana su bili primili kršćanstvo, ali su se opet povratili na poganstvo, jer su im je Katolička Crkva branila gusarstvo,od kojega su živjeli. Neretljani su se konačno obratili na kršćansku katoličku vjeru u vrijeme cara Vasilija I.(867.—886.) i hrvatskih vojvoda Zdeslava (878.—79.) i Branimira (879.— O.892.).47 I panonski Hrvati, u današnjoj bosanskoj Posavini i oni između Save i Drave, sredinom 7. stol-jejća bili su prihvatili kršćanstvo, ako su se iz oporbe protiv franačkih katoličkih vladara,koji su ih htjeli podjarmiti, opet povratili na poganstvo. Njih je konačno obratio na katoličku vjeru sv. Metod i njegovi učenici glagoljaši od god. 874. do 890. po prilici.48 Pokrštenje Hrvata u današnjoj Bosni i Hercegovini počelo je, dakle, god. 640. i dovršilo se je podkraj 9. stoljeće. Osim Posavine, drugi su b.h. krajevi primili kršćanstvo već tokom prvih 100 godina nakon dolaska na Jug, naime između god. 640. i 753.
Sve zemlje do Drine, dakle cijela današnja Bosna i Hercegovina, od najstarijih kršćanskih vremena pripadale su zapadnom Rimskom carstvu, a u crkvenom pogledu rimskoj patrijaršiji.49 Kako je sam bizantski car K. Porfirogenet zabilježio, prvi vjerovjesnici, koji su širili kršćanstvo medu Hrvatima, bili su latinski svećenici, koje je poslao rimski papa.50 Ti su u početku vršili službu Božju na latinskom jeziku, ali već koncem 9. stoljeća, kako piše papa Ivan X. (914.—928.), Hrvati su po svim krajevima uveli glagoljsku službu Božju, kojoj su bili početnici sveta braća Ćiril i Metod.51 To je služba Božja rimske liturgija, ali napisana na starom slavenskom jeziku, koji je bio vrlo bliz i razumljiv tadašnjim Hrvatima. U Bosni se glagoljaštvo toliko raširilo, da ni sami bosanski biskupi nijesu znali latinski.52