Post
Postao/la Raonffa » 19 nov 2019, 00:09
Menadžerski pritisci zezaju svakog selektora, samo je fazon što su menadžerski pritisci veći kada je kvalitet tima slabiji, što je u ovom trenutku sigurno na najvećem mogućem nivou. Kod Meše je bilo nekako i podnošljivo s obzirom da je tu još uvijek postojao kvalitet (barem onaj individualni) u vidu Spahića, Ibiševića, Lulića, Begovića, pa zašto ne reći i Medunjanina. Tako da Meša i nije plaho podlegao menadžerskim pritiscima, njega su pritiskali samo na odbranu jer tu nam je kvalitet bio oskudan poslije Spahića, kao što je i danas, na drugim mjestima nisu ni mogli, pogotovo oko prvih 11 repke. Pa se shodno tome sjećate Matea Sušića, Daniela Pavlovića, Đumića i još ponekog novog reprezentativca u odbrani koji su prodefilovali kroz repku.
Pape je sigurno imao najmanje menadžerskih pritisaka jer je imao kristalno jasan naš najjači tim, a izostanke tih igrača je popunjavao nekim ustaljenim imenima koja se su se vrtila tu oko reprezentacije i manje-više su tu bili zasluženo, iako treba reći da je kod Papeta rijetko kada i bilo povreda i ostalih sranja, bar u ona dva ciklusa do Brazila. Tako da niti se moglo javnosti podvaliti neki sumnjiv igrač niti je bilo potrebe za tim.
Eh onda nakon plasmana u Brazil i Safet je malo pao pod pritiskom menadžera, mada više svojom voljom jer je forsirao brata i njegove igrače poput Tine, Avdije ili Hadžića, slično ovome što Robi radi sa Sarićem.
Onda se i desilo neko sranje u Brazilu (sjećate se onih izjava van etera od strane Velida Spahe, pa nekim prozivanja Marjana, preko onih sarkastičnih slika Vede i Spahe kako se udaraju), nikada nije izašlo u javnost šta konkretno, ali nešto sigurno jeste bilo. E jbg poslije toga je pogubio konce i završio je kako je završio.
Al' u globalu slažem se sa Virtom da je Pape prilično držao konce (do onog perioda plasmana u Brazil), u smislu autoriteta, a onda se malo pogubio. Ustvari igrači su se okuražili, do tada se živjelo za plasman na veliko takmičenje tj. od 2008-2013, svi su imali maksimalan naboj, podređeni reprezentaciji svi do jednog, onda nakon tog plasmana igrači su se malo usqurčili i moralo je to da da se neslavno završi jbg. A i dan danas imamo refleksiju tog **** i prepotentnosti kod igrača, iako nemaš tupavih pet igrača koji su nastupali u Brazilu u današnjoj repki, ali to sad ide tako od starih na mlađe, sa koljena na koljeno se ta qurčevitost prebacuje, dok jednom neko ne presječe, tj. ako presječe.
"Kako nemamo trofeja? Pa jel se druga liga igra za trofej? A i da nemamo trofeja,imamo vise navijaca. Jeste vidili utakmicu sa Jedinstvom?"