Post
Postao/la Dokoljenko » 29 jun 2019, 12:13
Mi navijaci se mozemo organizovati, bar se probati dogovoriti da prestanemo upirati prstom jedni u druge i da trazimo krivce u svima koji su na bilo koji nacin imali kontakte sa klubom, upravljacki, sportski ili navijacki. Uvalili smo sebe i Zelju u zivo blato, jos mu se popeli na ramena da mozemo bolje pljuckati mulj koji nam sada vec opasno prijeti da nas cijele proguta. Umjesto da razmisljamo kako popraviti stvari, mi raspravljamo kako smo tu dospjeli, "ciji je tata jaci", ko je vise kriv. Naopako su nama slijepcima postavljeni prioriteti, po svoj logici i zdravom razumu da se iscupamo trebali bi kucati zajedno kao jedno srce, jer mi smo Zeljo i htjeli to ili ne, dok Mi tonemo i Zeljo tone sa nama. Previse je na nama smeca koje smo bacili jedni na druge, pa se brod koji u pjesmi veselo plovi Dunavom pod tezinom sve te prljavstine, opasno nageo. Braca po Zelji decenijama vise jedan drugoga ne pitaju za zdravlje, kako su nam djeca i jesmo li ih vodili da vide nasu Grbavicu. Generacije prije nisu nas tako ucile, ne treba ni da Mi pogresno ucimo ove sto tek dolaze.
Drugovi sa tribine, Zeljovci, Manijaci, svi smo u istom kosmaru, sa namjerama nevini, u djelima krivci. Zato sada skupa ispastamo a samo svi zajedno mozemo naci snagu i pamet da pokusamo pomoci nasem Zelji. Jer samo je Zeljo bitan a On najvise s" nama ovakvima trpi. Od ovakvog stanja niko sem dusmana nema ama bas nikakve koristi, trenutno smo mu potrebni mozda i najvise u njegovoj dugoj istoriji. Molim vas sto prije moramo ovo ludilo zaustaviti, valja dostojanstveno proslaviti Sto Godina naseg Zelje, kako i dolikuje Najvecem klubu u Drzavi . Zar cemo sebi dopustiti da bas Mi budemo Ti koji su dozvolili da Zeljo tone jer mu se navijaci medjusobno prepiru i optuzuju, a dusmani se nasladjuju i cinicno cerekaju, dok gledaju kako im nesvjesno ispunjavamo najludje snove. Nije nase da sudimo, potkazujemo i pljujemo, nase je da navijamo ujedinjeni kao sto smo uvijek bili, jer Zeljo spaja, Zeljo ne razdvaja. Nase je da napunimo tribine, ponosno dignemo plave salove visoko pa kao jedan pjevamo nasem starcu pjesme, umjesto novih bora na lice mu stavimo osmijeh i srecu. Mi smo Zeljina snaga, mi smo sila koja ga pokrece i gura naprijed, a ne teret koji ga vuce ka dnu. Zeljo moj oprosti nam, nismo znali sta radimo. Bog nam je svima svjedok da te volimo, nikada ti nista nazao ne bi ucinili, nikada ti ledja ne bi okrenuli. Ljubavi moja, doci cu da ti pomognem i znam da ce brat sa tribine biti pored mene, rame uz rame kako je uvijek bilo i kako treba da bude. Svi smo Mi Zeljini i Zeljo je nas!
Zeljeznicar za zivot cijeli!
Mi smo Željini, Željo je naš!
"Samo je pitanje vremena, kada će se Željina lokomotiva ponovo okititi zastavama slave i uspjeha"