Pa čovječe dragi, i Srbi i Hrvati su prešli na drugu vjeru kad su primili kršćanstvo, a odbacili staroslavenske bogove. Ali su zadržali slavenski identitet između ostalog i kroz ta imena koja, ponavljam, nisu kršćanska niti imaju ikakve veze sa kršćanstvom. Vidiš li sada do čega dolazimo - Srbi i Hrvati, dakle velikom većinom kršćani, imaju taj luksuz da sebi davaju nekršćanska imena, dok Bošnjaci, velikom većinom muslimani, nemaju privilegiju da sebi davaju nemuslimanska imena. Svakako da Osmanlije nisu imali visok stupanj tolerancije na ove stvari, ali sam prilično siguran da bi Bošnjacima to omogućili da su ovi ustrajali na tome.
Kako se koja religija sirila, na kom mjestu, ima gomilu objektivnih i subjektivnih faktora. Npr, Turci su omogucavali vjerski pluralizam. Oni koji su htjeli zadrzati originalnu religiju, mogli su, oni koji su presli na Islam, morali su prihvatiti islamsko ime (zadrzavali su predislamska prezimena!). Tako se povlacila jasana i vidljiva drustvenopoliticka linija medju podanicima. Onda si u Bosni imao situaciju da jedan brat primi Islam i zove se Ahmed Filipovic, drugi brat zadrzi Krcanstvo i zove se Radoš Filipovic. Onda Ahmed sinu da ime Osman, a Radoš sinu da ime Milan... tako se stvore dva paralelna toka. Nakon par stotina godina, dobijes "razlicite" narode, od kojih svaki gura i ljubomorno cuva svoje.
Krscanstvo se uglavnom sirilo na nacin da nije priznavalo pluralizam i svi podanici su morali biti pokrsteni. Nakon toga, nebitno je kako se ko zove. Uz to je krscanski prostor bio isuvise sirok i heterogen, da bi se insistiralo na krscanskim (ako tako nesto uopste postoji?) imenima.
I opet se vraćam na ono zašto drugi prisvajaju tvoju vlastitu historiju - ne toliko zbog toga što su opaki i zli nego zato jer si im ti istu ponudio kao na tacni praktički se je odrekavši. Danas imaš situaciju da se npr ime Tvrtko toliko udomaćilo među Hrvatima da se i smatra hrvatskim imenom. Ne kažem da je to kod Hrvata često ime, nije, ali evo recimo ja poznajem dvojicu. S druge strane, ne znam nijednog Bošnjaka da se zove Tvrtko. A historijski fakti nam kažu da je to mnogo više bošnjačko ime nego hrvatsko.
Pogresno je tvrditi da se neko necega "odrekao", iako iz ove perspektive moze izgledati tako. Naprosto, postoje istorijski tokovi koji vode u nekom pravcu. Bosanskim muslimanima je bilo "lijepo" pod Turcima i primili su kompletan paket identiteta, a kada su se sjetili da im predislamska istorija moze koristiti u ostvarivanju nacionalnih ciljeva, stvari su se vec razvile u drugom pravcu. Pravoslavci i katolici su vec bili asimilirani u srpstvo i hrvatstvo, preoteli su bosansku srednjevjekovnu istoriju, a muslimani su ostali na vjetrometini. Tu se ne smije iskljuciti i neobrazovanost i drustvenopoliticka inertnost, koja nam je dosla od orjentalne "braće".
Opet ti o gubljenju identiteta... Pa kako onda Bošnjake nije bilo strah od gubljenja identiteta kad su prelazili na islam i pri tom odbacivali staro?
Odgovor vjerovatno lezi u cinjenici da im Islam nije bio silom nametan, da su mogli da biraju, a nudio im se progres i beneficije. Lijepa riječ ( uz malo para) i gvozdena vrata otvara.
Da su Srbi koristili taktiku lijepe riječi i "ruka ruku mije" , umjesto strategije krvi i tla, vjerovatno bi privukli veliki broj muslimana pod svoju nacionalnu zastavu.