RSD Velež Mostar - ARHIVA POSTOVA

[NeretvanskaPastrmka]

Hajd prije svega vi pobjedite Olimpik, barem jednom, ono ako moze, pa onda mozemo pricati...

Dosta nam i bod brato

Ma kakav bod,samo ih napadnite,ne znaju da se brane kada im konstantno vrsis pritisak,idemo Rodjeni da se konacno vratite tamo gdje vam je i mjesto i da vise nikada ne budete gdje ste sada...SAMO GAZI,NAJJAČI STE...

Ma znam zayebajem se brato. Nakrcit cemo ih. Dosli u vrapcice po bod branili se sa 11 igraca devedeset minuta. Morat ce se otvoriti na Otoci i tu ce ih djavo odnijet jer smo jaci 7 puta. Mada nama i bod u najgorem slucaju nije los jer ih opet drzimo na 7 bodova

[nekoIzMostara]

Znaci Boze. Velez propo ko komunizam, sto u biti i jest...mi smo igrali, mi smo imali itd. Velez je bio instintucija u komunizmu, kada se Hrvatima dalo pravo izbora tada je i Velez propao kao i sistem u kojen je zivia... sada je klub sa periferije (Vrapcici) dje mu je i mjesto. Nikad nigdje neces procitati da je Zrinjski koristio Velezov stadion...vec Velez koristio uvjek stadion od Zrinjdkog...sada je tu gdje mu je i mesto.

Drug moj Velez je bio dotakao skoro samo dno, ali se nije ugasio, i vjeruj da bez obzira ko na vlasti bio i bilo koji politicki rezim opstat ce, jer fraza za koju mi Rođeni kažemo da je Velez religija je uistinu tako. Ne mozes razumjeti sta nama Velez predstavlja i koliko smo svi vezani za njega jer ne zivis tu, jer da dodes da boravis u Mostaru samo mjesec dana shvatio bi da je sve to kazemo za Velez istina. Na svakom koraku, u svakom aspektu zivota Velez je sa nama.
Mostar u srcu, Velež do groba

P.S na Otoku dolazimo po pobjedu!!!!

[NeretvanskaPastrmka]

Znaci Boze. Velez propo ko komunizam, sto u biti i jest...mi smo igrali, mi smo imali itd. Velez je bio instintucija u komunizmu, kada se Hrvatima dalo pravo izbora tada je i Velez propao kao i sistem u kojen je zivia... sada je klub sa periferije (Vrapcici) dje mu je i mjesto. Nikad nigdje neces procitati da je Zrinjski koristio Velezov stadion...vec Velez koristio uvjek stadion od Zrinjdkog...sada je tu gdje mu je i mesto.

Malo seljance navijacu te plasticne izdrkotine nemoj citati jer neke knjige lazu i Mancini dosadan si brate sa tog laznog nika. Imali smo kroz istoriju vise stadiona nego ti taj Frankestajn navijaca
Prvi

Drugi

Treci


Haj sad brnjo sibe odavde poserem ti se na istoriju i ko vam je u tom selu na sjelu drzao fudbalska predavanja

[FSB]

.

[MUSVDG]

Znaci Boze. Velez propo ko komunizam, sto u biti i jest...mi smo igrali, mi smo imali itd. Velez je bio instintucija u komunizmu, kada se Hrvatima dalo pravo izbora tada je i Velez propao kao i sistem u kojen je zivia... sada je klub sa periferije (Vrapcici) dje mu je i mjesto. Nikad nigdje neces procitati da je Zrinjski koristio Velezov stadion...vec Velez koristio uvjek stadion od Zrinjdkog...sada je tu gdje mu je i mesto.

Pozdravi sekicu i mamicu

[NeretvanskaPastrmka]

Eh valjda je došlo vrijeme da se i ja lično jednim postom obratim našem šefu struke, našem Ibri Rahimiću.

S obzirom da je prošlo pola prvenstva a da je na forumu nastupio mali odmor od svega evo prilike da napišem koju riječ o čovjeku koji uz predsjednika Hasića ima najveće zasluge što su danas Rođeni širom svijeta poprilično bezbrižni i sretni sa stanjem oko kluba.
Prije otprilike dvije i po godine sam prisustvovao jednom malom druženju veležovaca koji žive u Sarajevu (panel u organizaciji UGMR) i to je bio nekakav moj prvi susret sa našim Ibrom. Nismo razgovarali lično, tada je Ibro kao uspješni trener Mladost DK došao na naš skup u svojstvu navijača Veleža. Obratio nam se kratkim govorom i tada nas ohrabrio da to što radimo je ispravno (naša borba za spas Veleža) i nekako sigurnim tonom rekao da izlaz postoji i da naš Velež zaslužuje bolje rukovođenje i organizaciju a uz tu konstataciju onda logično dolaze i bolji rezultati. I tada je naglasio da nema prečice kojom bi klub ekspresno uzletio, nego je upravo pričao o temeljitom i brižnom planiranju poteza. Prvi je naravno bio slaganje uprave koja bi bila spremna na velika vlastita odricanja, na mukotrpan rad i strpljenje.
Nedugo iza tog dana, otprilike mjesec dana iza, svjedočili smo rekao bih sa ove vremenske distance, historijskoj skupštini koja je polučila za rezultat da danas imamo upravu na čelu sa gospodinom Hasićem, koja je u međuvremenu napravila briljantne rezultate kako na organizacionom tako i na samom takmičarskom nivou.
Ponovo se vračam na Ibru i njegovu ulogu u tom burnom periodu. Njegov plan kako svi znamo nije bio da se vrati u klub za dva mjeseca kao što je na kraju uradio, njegov plan je bio da ekipu Mladosti odvede u Evropu pa tek za godinu da dođe u svoj Velež.(u momentu kad je napustio Mladost bili su drugi na tabeli i njegova zadnja tekma je bila pod BB kad su u samom finišu doživjeli nezalužen poraz, (tada je svinjski bukvalno haro ligom al im je Ibro puho za vratom.) U momentu povratka u klub bili smo rezultatski i igrački očajni, sve je slutilo na novi sunovrat našeg giganta. Međutim njegova nevjerovatna ljubav prema klubu, njegova stručnost, vjera i rad su nam na kraju prvenstva obezbjedili opstanak u zadnjem kolu..
Tek poslije te horor sezone se moglo malo relaksiranije prći nadogradnji ekipe i same igre. Svjedočili smo kroz cijelo prvenstvo usponima i padovima ekipe kao iz fudbalskih udzbenika. Od sjaja do očaja, sjetim se samo dvije tekme protiv bahate sloge SH i dva nabijanja na polni organ te seljačke ekipe koja je vjerovatno ostala zabilježena kao najskuplja ekipa u historiji ove lige. Također se sjećamo dva teška spuštanja na zemlju od strane ekipe Bratsva iz Gračanice, a bilo je još sličnih utakmica u oba smjera.
Ove sezone smo svjedoci dodatne nadogradnje ekipe i same igre. Ovo što sad gledamo je sigurno najbolje od one polusezone 13/14 kad smo imali dobar tim i onu dugu dobru seriju pobjeda. Danas kad kreneš na Veležovu utakmicu gotovo samo jedna nepoznanica ti kola glavom, sa kolko razlike? To je zasluga između svih ostalih, najviše našeg Ibre. Ibro je u današnji Velež ugradio i ugrađuje pobjednički mentalitet, Ibro je uspio nakon godina lutanja objasniti igračima koje dovodi u Velež važnost činjenice da je čast nositi Veležov dres. To nam je falilo, meni lično je jako smetala činjenica da se na Veležov dres gleda kao na bilo čiji. Ne može to tako, to najbolje znamo mi koji se sjećamo Veleža sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Baš kao gubitak mase mlađeg navijačkog naraštaja, veliki je to gubitak u 25 zadnjih godina. Ovdje ne mislim na ljude koji su zbog nesportskih razloga digli ruke od Veleža, mislim isključivo na djecu armije veležovaca širom BH koji su MORALI navijati za Velež da je situacija bila kao prije rata.
Baš kao što je Ibro najzaslužniji zašta danas igrači sa ponosom nose Veležov dres tako je i najzaslužniji što nam se ponovo rađaju djeca po Bosni prije svega koji već od ranog djetinjstva prihvataju crvenu boju kao svoju a Veležova obilježja sa ponosom nose po inim bh gradovima. To je uspjeh kakav sam lično sanja godinama, nismo još punim kapacitotm pridobili sve ali smo na najboljem putu da zakucamo i taj segment kad se gleda veličina jednog kluba. Utakmica u Konjicu je bila kao šlag na tortu za gore navedene tvrdnje. Kunem se, kolko sam pratio samu utakmicu još više sam pratio malu raju kako se šepure sa šalovima našeg kluba. Evo još jedan podatak koji do sad nisam pisao, do mene na tribini su bili moj brat i jaran iz Sarajeva sa svoja dva sina od 6 godina, idu u isti razred. Drama osjećaj, još mi rekoše da ih ima još u razredu koji navijaju za Rođene. Brate širio mi se svijet ispred mene dok sam ih slušao a gledao u djecu.
Za kraj ovog totalno dugog posta (znam da raja ne voli preduge postove pa vam se svima izvinjavam, ovo sam jednostavno morao pustiti iz duše, ovo je moj mali dug prema Ibri), sjetim se kako Ibro non stop u eter odašilje poruke o nastavku dominacije. Često mi je ovo smetalo, mislim očekujem od njega malo više diplmatije u javnim istupima, ali nakon nekih vlastitih analiza sam shvatio da u stvari Ibro apsolutno vjeruje u ono što izgovara. On je pun samopouzdanja i vjere u sebe i svoje odabranike a to može značiti samo jedno, imačemo puno razloga za radovanje. Sjetim se onda dvije utakmice koje sam lično posmatrao kroz posebnu prizmu, Željo na svojoj generalci za Evropu i Sarajevo u kupu. Ne smijem na glas da kažem šta istinski osjećam, Želji smo 7 dana pred njihov prvi evropski nastup zabili 3 komada za 27 minuta i usput fulili još 3 idealne šanse. Sarajevo smo držali na konopcima 80 % utakmice i samo rijetko viđenim sretnim golom su se provukli da ne staradaju.
A tek smo na početku priče...Ibro hvala ti u moje ime a vjerujem i u ime ogromne armije veležovaca koji se polahko ali sigurno bude iz dubokog sna. Ubjeđen sam da će ti isti navijači u godinama koje su pred nama vratiti dug našem Ibri na jedini način kojim to mogu navijači, ogromnim posjetama Veležovim utakmicama gdje god da bude igrao.
MUSVDG

[NeretvanskaPastrmka]

Prijateljska utakmica povodom Dana drzavnosti sa Iskrom u Stocu. Ibro prvo poluvrijeme izveo (osim golmana Bobica) najjaci sastav postivajuci praznik kako i dolikuje FK Velez

phpBB

[NeretvanskaPastrmka]

Znamo da vaše najbolje igrače (Fajić, Brandao, Dario) traže klubovi iz Premijer lige kao i inozemstva. Može li ih Velež zadržati u svojim redovima?

“Brandao je potpisao trogodišnji ugovor prije pola godine. Sa Fajićem smo u pregovorima kako bi produžili ugovor, mislim da smo na dobrom putu da ostane u Mostaru. Također, neće ni Dario napustiti redove Veleža. Nećemo prodati ni jednog igrača jer ovo je ekipa koja je već skoro dvije godine na okupu. Sada ćemo produžiti ugovore sa Mujezinovićem, Ćosićem i Behramom”, kazao je Šoše i tako sigurno relaksirao navijače Veleža.


– Trener Ibro Rahimić najavljuje pojačanja na pozicijama zadnjeg veznog i stopera. Možete li nam sada otkriti koja su imena u pitanju?

“Istina je da tražimo pojačanja na pomenutim pozicijima. O imenima je još uvijek rano govoriti. U svakom slučaju pojačanja će biti prvoklasna”.

Tako je direktore

[FSB]

.

[Mancini]

Hajd prije svega vi pobjedite Olimpik, barem jednom, ono ako moze, pa onda mozemo pricati...

Dosta nam i bod brato

Ma kakav bod,samo ih napadnite,ne znaju da se brane kada im konstantno vrsis pritisak,idemo Rodjeni da se konacno vratite tamo gdje vam je i mjesto i da vise nikada ne budete gdje ste sada...SAMO GAZI,NAJJAČI STE...

Maloprije pročitah ovu glupost da se ne znaju braniti a samo šest golova primili.
Brini ti o onom vašem budisti, da li na vrijeme šalje pare ili ne, a ne da se ovdje ulizuješ.

[Asimetric]

Kako Ibro reče prvo farbanje ove konstrukcije pa onda lim se postavlja, hoće li se farbati u crveno sve i krov i konstrukcija zna li neko?

[emil02in]

[FSB]

.

[Asimetric]

Kako Ibro reče prvo farbanje ove konstrukcije pa onda lim se postavlja, hoće li se farbati u crveno sve i krov i konstrukcija zna li neko?

Najljepša kombinacija je bijela konstrukcija i crveni lim.



Široki je na Pecari stavio plavi lim i jako lijepo je ispalo.

Da i ja se nadam da bi moglo tako biti crveno bijela kombinacija ali vidjet cemo

[FSB]

.

[nekoIzMostara]

Stubovi su već bijeli. Samo treba nastavit.

Treba postaviti crvrno bijeli krov u obliku FK VELEZ da kada se gleda iz vazduha bude natpis. Msm da bi to bilo ekstra, barem za mene

[FSB]

.

[Asimetric]

Radovi napreduju.

Ne ide nam ni vrijeme nikako u prilog ovih dana.

[NeretvanskaPastrmka]

Najbolji clanak ovog portala o Velezu i svemu vezanom za klub. Ovo se mora opet postaviti i pozdrav za mog brata @Rodjenisa. Popisaj one Bokine tifoze kako brat voli Velez

Izvod iz matične knjige Rođenih: Mostar u srcu, Velež do groba
Buđenje posrnulog diva



Kada proslavljeni sinonim za snalažljivost i visprenost Tarik Samarah, inače fotograf po fahu, priča o aktivnostima i dogodovštinama koje se dešavaju među navijačima Veleža uoči ili nakon utakmica njihovog voljenog kluba, slušaoci ga uzimaju s rezervom smatrajući da njegove priče graniče s naučnom fantastikom.

A. Čulić
03.09.18

Tarik je neprevaziđeni pripovjedač koji ne propušta često utakmice pa čak ni gostujuće. Bio je svojevremeno transparent "Je.o Džanku gdje smo mi bili" aludirajući po kakvim su sve mjestima morali ići da bi bodrili svoj klub. To je bilo u vrijeme kada je Velež prvi put ispao u niži rang gdje se i sada nalazi. Ali ni tada, a posebno danas podrška nije izostajala.

Elem, nazvao je Samarah tri dana prije utakmice zajedničkog prijatelja da mu ispriča kako se Rođeni pripremaju za utakmicu sa Olimpikom nakon tri uvodna trijumfa. Takvu priču, prema priznanju pomenutog ne ispriča ni navijač Boce Juniors pred utakmicu s River Plateom. Kaže svi su u kolonama, sa trubama, zastave se vijore...

Svoju verziju priprema za subotu Samarah je ispričao otprilike predveče, da bi nekoliko sati kasnije društvene mreže pronijele video: Sve o čemu je Tarik pričao prijatelju, šira javnost imala je priliku vidjeti golim okom. Kolone automobila, Veležov restaurirani Fićo, pjesma, baklje koje gore... najavljivali su rijetko viđen spektakl na stadionu Rođeni.

Ne, ne dolazi ni Derby County, ni Borussija Dortmund, već sarajevski Olimpik.

Euforija koja je obuzela Mostarce proširila se brzinom svjetlosti i među "sarajevskim" Rođenim. Rijetko čijih navijača u Sarajevu, a da ne navijaju za sarajevske rivale, ima više no Veležovih. Velež se naprosto voli i u neka sretnija vremena izazivao je neskrivene, posebne simpatije širom Jugoslavije.

Muhamed Pašić, oličenje je ostvarnog čovjeka i meraklije. Na zidu njegovog ugostiteljskog objekta stoji veliki Veležov grb. Gledaju se tu utakmice razne, ali za jedan se klub smije otvoreno navijati.

Kada je odabrao opciju "attending", da ima namjeru posjetiti Vrapčiće, bio je to jasan znak da bi ovaj autor konačno trebao provjeriti, barem djelomično, ono o čemu Samarah godinama oduševljeno priča.

(Samarah odrastao je u Ljubuškom, a njegova osobenost je skoro tarantinovska. Nekadašnji pomoćnik selektora rukometne reprezentacije i trener Izviđača, Zdena Grbavac pričao je jedne prilike o njegovim podvizima iz osnovne škole, budući da su zajedno sjedili u klupi. To je bilo prosto nadrealno. Između ostalog Tarik je jedne godine pred zadnji čas srpsko-hrvatskog ili čega već, nabešao bruku kečeva, pa ga je nastavnica fino upozorila da do posljednjeg časa mora naučiti to i to da bi uopće dobio prolaznu ocjenu. Smilovala mu se. Kad je došao zadnji čas bez po muke je pitao da li može odgovarati sljedeći čas. Dragi Tarik, nema više časova, kakav pobogu zadnji čas... O njegovim dogodovštinama s fudbalerima iz reprezentacije koje je fotografirao netom poslije rata pa im prodavao slike, mogao bi se duži dokumentarac snimiti.)

Prilika je bila jedinstvena. Ljudi kojima je Mostar u srcu (Velež do groba) nakon godina letargije i besperspektivnosti osjetili su da se počinje nešto dešavati.

"Sklonjeni su metilji, sada krećemo od nule. Malo bi bilo pretjerano očekivati neviđene rezultate uporedo radeći na infrastrukturi i praveći dobre temelje. Ali krenulo je polako i to se odmah vidi. Prije tri dana kružili smo po gradu, vidiš šta je raje", priča sarajevski student, rođeni Jablaničanin, a Veležovac po opredjeljenju Adnan Ado Palić nakon što je autor s Pajom i još jednim Rođenim - Mešom Pajevićem nekako uspio zauzeti poziciju u kafani uz sami stadion.

Bilo je pola četiri, sat vremena prije prvog sučevog zvižduka.

1. Prije utakmice
Ne postoji autentičniji smisao za humor nego što je onaj u Hercegovini, mada će za Mostarce reći da oni nisu ništa osim - Mostarci. Sami za sebe, kakva Hercegovina.

Mogu se susresti razne varijacije istog tog duha svugdje na jugu, i u Crnoj Gori ljudi su prije svega urnebesno duhoviti, ali Mostar je ipak drugo.

Kada Mostarac progovori očekuj da ćeš prasnuti u smijeh, o bilo čemu da priča, šta god da je tema. I nije to tako samo u priči. I kada čitaš Ozrena Kebu, recimo, koji se "sjeća koliko je samo Baka Slišković plakao onog dana kada su se i jedan i drugi rodili", da je ječalo porodilište i da je on tada znao da će Baka biti virtuoz - krajevi usana počinju se širiti lateralno i prema gore.

U moru ljudi ofarbanih u crveno, orila se pjesma, jedni su sjedili i mezili poput Profe i Denisa iz Sarajeva, drugi zagrljeni pjevali iz sveg glasa, treći ćakulali, a konobar brisao znoj sa čela jer mu rapidno ponestaje piva.

"Nikad ovo ovako nije bilo", čuje se iz mase.

Pojavljuje se u tome u momčina, u prepoznatljivom je koloritu.

"Gdje si brata, ko ti je javio da je tekma", dočekuje ga drugi i u toj rečenici sublimira čitav taj mostarski neprevaziđeni dar za polupotcjenjivačku 'ta će on' zajebanciju. Kao ono otkud tebe, bola', nisi garant sam skontao da je "ludilo" obuzelo sve...

Ado (odozgo iz teksta) priča dalje kako se proveo na moru. Došao sa suprugom i dvoje djece.

"Ujutro na plažu - priča - oblačim ovaj dres Veleža, kaže žena šta ti je bolan jesil normalan, ma reko samo ti svoje... Naručim, kaže, jednu pivu, dođe mi za sto još tri. Gazda mi rekao molim te da se dogovorimo da sljedeće godine dođeš, upola cijene ću ti dati."

Dobro mu bilo s dresom, sva vrata pootvarao i uvjerio se koliko je Velež drag, poseban, da i dalje ima ono nešto.

Dolazi zatim pjevač Adnan Jakupović i počinje potpuni lom. "Nikad te niko voljeti neće, k'o što te volim jaaaaaa, Semireeeeee, Semireeeeee, Bože fudbala".



Tu, u toj kafani, koja će bude li Velež istrajao na svom putu biti premala i nedovoljna čovjek shvati da ne postoje najvatreniji navijači Veleža jer su svi podjednako vatreni. Imaju samo mlađi i stariji.

2. Za vrijeme utakmice
Ono što prosječan ljubitelj fudbala iz Sarajeva može doživjeti na tribinama među navijačima Veleža vjerovatno je u stanju susresti još samo u Top listi nadrealista. Toliko vrckavosti na svakom pedlju, da je prosto očaravajuće. Ali jeste upravo očaravajuće ako dolazite kao neutralac, reporter kojeg ne zanima mnogo sama utakmica koliko sve ono što pridonosi atmosferi. A atmosfere u subotu protiv Olimpika ne bi postidio nijedan grčki klub sa iole frenetičnim navijačima. Stadion ispunjen skoro do posljednjeg mjesta, ali niko nije u stanju tačan broj odgonetnuti.

"Ma ima jedno sedam hiljada. I protiv Goražda je bilo dosta, ali vruće brate, morali su prekidati igru da igrači piju vode", priča čovjek koji sjedi pored, srednjih godina, čije je dijete udaljeno na tribinama nekih desetak metara.

"Možemo li se ovdje kod tebe smjestiti?"

"Ma može legendo, ako treba i u krilo"

Liskalukom je nadaren kao i većina, pa u jednom trenutku apeluje na svog igrača: "Idi na loptu, nije pegla". Kada se jedan gostujući igrač odlučio previjati na terenu, on je lakonski ocijenio da se neće još zadugo ustati jer je onda "mehka trava, pa mu odgovara". Diskutabilne situacije će da premotaju, pa će iza ponoći svi moći vidjeti je li bilo penala ili nije.

Nije ni završilo prvo poluvrijeme kolega ga s drugog kraja tribine zove na pivu, a kako ga ovaj odbija, utom kolega otpuhnu "meni vala žena nije rekla da moram čitavu utakmicu gledati". I to je samo na jednom dijelu tribine, na bilo kojem drugom isto bi vjerovatno bilo. Ono što je rijetkost za ostale terene bilo gdje u BiH i u bilo kojem rangu takmičenja je ogroman broj djevojaka, žena i djece na utakmici. Ljepota. Vidiš koliko to ljudima znači i koliko bi ljudi bili sretniji i ispunjeniji uz jak i snažan Velež...

3. Poluvrijeme
Velež se voli, džaba. Teško je objašnjiva ta ljubav i u najtežim vremenima kada bi svi digli ruke ljudi se i dalje interesuju. Velež je naprosto simbol, pa je tako bio i dedi Ibri iz Zenice koji je svojevremeno svoju skromnu penziju proslijedio na račun kluba od sviju napuštenog.

I dedo Hasan kojeg su slučajno na ulici u Sarajevu nešto priupitali, a on im odgovorio da samo navija za Velež i da se Velež, kako on vidi, polako vraća, također je bio tu. Malu svečanost napravio je domaćin da im se oduži, makar simbolično, jer takve geste simboliziraju neko drugo vrijeme i neopterećenost lokalpatriotskim porivima.

Ljudi su plakali kada ih je zvanični spiker prozvao da izađu na teren stadiona Rođeni čije tribine će uskoro biti natkrivene, i "gdje će morati postaviti stolice, zbog Evropske lige", kako reče naš Paja.

Utakmici osim dvojice deda i nekoliko hiljada ljudi prisustvovali su Vaha Halilhodžić, Džema Hadžiabdić i Sead Kajtaz, legende čija će podrška biti dodatni vjetar u leđa, jer su novi vjetrovi očiti.

4. Drugo poluvrijeme i kraj
Velež je u prvom poluvremenu protiv Olimpika bio konkretniji protivnik, imalo se šta vidjeti, desni bek energičan, pokretljiv, Brandao opasan makar samo i da stoji kod lijeve aut linije, a Nusmir Fajić klasa za sebe. Kada skoči imaš osjećaj da stoji u vazduhu i samo malo glavom pipne loptu, proslijedi je gdje treba. Od "kockaste" lopte pravi okruglu.

U drugom, izlaskom "desetke" Seida Behrama malo je domaćin izgubio konce, čak su se u finišu bespotrebno nečega i prepali, pa je na semaforu nakon 90 minuta stajalo 0:0.

"Kada dođe 500 ljudi oni odigraju k'o sat, kaže što su dobri bili, navrate me da dođem. Skupi se sedam hiljada oni ne mogu gola zabit'. Dobro je da ga ne primismo ovi nam uvijek jedan šut upute i zabiju gol", bio je komentar našeg susjeda-šereta na kraju.

Brzo smo se relativno iskobeljali iz gužve u Vrapčićima jer nas je put vodio u suprotnom smjeru. Konstatujući kako je šteta što bar jedan gol nije pao, zbog raje, ambijenta, Pajinu djelomičnu neispunjenost zamijeni optimizam:

"Dolazi nama sad Duško Bajević, sad ćemo mi to sve pošamarati. Jesi mu pročitao izjavu? Ama, ništa da ne uradi za Velež ona mu izjava vrijedi para. Svaka mu čast."

A Princ s Neretve nakon ostavke u AEK-u rekao da će se posvetiti sad malo Veležu, jer vrijeme je ipak da se iz kaljuže izađe.

Velež se budi, ali istinski, ne ublehaški, a to ljudi prepoznaju. Puni su poleta, elana i iskreno su se s početkom ove sezone predali Veležu. Ima i nekakvih sponzora, no da su pametni ovi drugi, imao bi ih Velež još više jer liči kao da se sprema nešto veliko. Tek će Velež da bude zanimljiviji svima. Osjeti se to u zraku.

[nekoIzMostara]

Najbolji clanak ovog portala o Velezu i svemu vezanom za klub. Ovo se mora opet postaviti i pozdrav za mog brata @Rodjenisa. Popisaj one Bokine tifoze kako brat voli Velez

Izvod iz matične knjige Rođenih: Mostar u srcu, Velež do groba
Buđenje posrnulog diva



Kada proslavljeni sinonim za snalažljivost i visprenost Tarik Samarah, inače fotograf po fahu, priča o aktivnostima i dogodovštinama koje se dešavaju među navijačima Veleža uoči ili nakon utakmica njihovog voljenog kluba, slušaoci ga uzimaju s rezervom smatrajući da njegove priče graniče s naučnom fantastikom.

A. Čulić
03.09.18

Tarik je neprevaziđeni pripovjedač koji ne propušta često utakmice pa čak ni gostujuće. Bio je svojevremeno transparent "Je.o Džanku gdje smo mi bili" aludirajući po kakvim su sve mjestima morali ići da bi bodrili svoj klub. To je bilo u vrijeme kada je Velež prvi put ispao u niži rang gdje se i sada nalazi. Ali ni tada, a posebno danas podrška nije izostajala.

Elem, nazvao je Samarah tri dana prije utakmice zajedničkog prijatelja da mu ispriča kako se Rođeni pripremaju za utakmicu sa Olimpikom nakon tri uvodna trijumfa. Takvu priču, prema priznanju pomenutog ne ispriča ni navijač Boce Juniors pred utakmicu s River Plateom. Kaže svi su u kolonama, sa trubama, zastave se vijore...

Svoju verziju priprema za subotu Samarah je ispričao otprilike predveče, da bi nekoliko sati kasnije društvene mreže pronijele video: Sve o čemu je Tarik pričao prijatelju, šira javnost imala je priliku vidjeti golim okom. Kolone automobila, Veležov restaurirani Fićo, pjesma, baklje koje gore... najavljivali su rijetko viđen spektakl na stadionu Rođeni.

Ne, ne dolazi ni Derby County, ni Borussija Dortmund, već sarajevski Olimpik.

Euforija koja je obuzela Mostarce proširila se brzinom svjetlosti i među "sarajevskim" Rođenim. Rijetko čijih navijača u Sarajevu, a da ne navijaju za sarajevske rivale, ima više no Veležovih. Velež se naprosto voli i u neka sretnija vremena izazivao je neskrivene, posebne simpatije širom Jugoslavije.

Muhamed Pašić, oličenje je ostvarnog čovjeka i meraklije. Na zidu njegovog ugostiteljskog objekta stoji veliki Veležov grb. Gledaju se tu utakmice razne, ali za jedan se klub smije otvoreno navijati.

Kada je odabrao opciju "attending", da ima namjeru posjetiti Vrapčiće, bio je to jasan znak da bi ovaj autor konačno trebao provjeriti, barem djelomično, ono o čemu Samarah godinama oduševljeno priča.

(Samarah odrastao je u Ljubuškom, a njegova osobenost je skoro tarantinovska. Nekadašnji pomoćnik selektora rukometne reprezentacije i trener Izviđača, Zdena Grbavac pričao je jedne prilike o njegovim podvizima iz osnovne škole, budući da su zajedno sjedili u klupi. To je bilo prosto nadrealno. Između ostalog Tarik je jedne godine pred zadnji čas srpsko-hrvatskog ili čega već, nabešao bruku kečeva, pa ga je nastavnica fino upozorila da do posljednjeg časa mora naučiti to i to da bi uopće dobio prolaznu ocjenu. Smilovala mu se. Kad je došao zadnji čas bez po muke je pitao da li može odgovarati sljedeći čas. Dragi Tarik, nema više časova, kakav pobogu zadnji čas... O njegovim dogodovštinama s fudbalerima iz reprezentacije koje je fotografirao netom poslije rata pa im prodavao slike, mogao bi se duži dokumentarac snimiti.)

Prilika je bila jedinstvena. Ljudi kojima je Mostar u srcu (Velež do groba) nakon godina letargije i besperspektivnosti osjetili su da se počinje nešto dešavati.

"Sklonjeni su metilji, sada krećemo od nule. Malo bi bilo pretjerano očekivati neviđene rezultate uporedo radeći na infrastrukturi i praveći dobre temelje. Ali krenulo je polako i to se odmah vidi. Prije tri dana kružili smo po gradu, vidiš šta je raje", priča sarajevski student, rođeni Jablaničanin, a Veležovac po opredjeljenju Adnan Ado Palić nakon što je autor s Pajom i još jednim Rođenim - Mešom Pajevićem nekako uspio zauzeti poziciju u kafani uz sami stadion.

Bilo je pola četiri, sat vremena prije prvog sučevog zvižduka.

1. Prije utakmice
Ne postoji autentičniji smisao za humor nego što je onaj u Hercegovini, mada će za Mostarce reći da oni nisu ništa osim - Mostarci. Sami za sebe, kakva Hercegovina.

Mogu se susresti razne varijacije istog tog duha svugdje na jugu, i u Crnoj Gori ljudi su prije svega urnebesno duhoviti, ali Mostar je ipak drugo.

Kada Mostarac progovori očekuj da ćeš prasnuti u smijeh, o bilo čemu da priča, šta god da je tema. I nije to tako samo u priči. I kada čitaš Ozrena Kebu, recimo, koji se "sjeća koliko je samo Baka Slišković plakao onog dana kada su se i jedan i drugi rodili", da je ječalo porodilište i da je on tada znao da će Baka biti virtuoz - krajevi usana počinju se širiti lateralno i prema gore.

U moru ljudi ofarbanih u crveno, orila se pjesma, jedni su sjedili i mezili poput Profe i Denisa iz Sarajeva, drugi zagrljeni pjevali iz sveg glasa, treći ćakulali, a konobar brisao znoj sa čela jer mu rapidno ponestaje piva.

"Nikad ovo ovako nije bilo", čuje se iz mase.

Pojavljuje se u tome u momčina, u prepoznatljivom je koloritu.

"Gdje si brata, ko ti je javio da je tekma", dočekuje ga drugi i u toj rečenici sublimira čitav taj mostarski neprevaziđeni dar za polupotcjenjivačku 'ta će on' zajebanciju. Kao ono otkud tebe, bola', nisi garant sam skontao da je "ludilo" obuzelo sve...

Ado (odozgo iz teksta) priča dalje kako se proveo na moru. Došao sa suprugom i dvoje djece.

"Ujutro na plažu - priča - oblačim ovaj dres Veleža, kaže žena šta ti je bolan jesil normalan, ma reko samo ti svoje... Naručim, kaže, jednu pivu, dođe mi za sto još tri. Gazda mi rekao molim te da se dogovorimo da sljedeće godine dođeš, upola cijene ću ti dati."

Dobro mu bilo s dresom, sva vrata pootvarao i uvjerio se koliko je Velež drag, poseban, da i dalje ima ono nešto.

Dolazi zatim pjevač Adnan Jakupović i počinje potpuni lom. "Nikad te niko voljeti neće, k'o što te volim jaaaaaa, Semireeeeee, Semireeeeee, Bože fudbala".



Tu, u toj kafani, koja će bude li Velež istrajao na svom putu biti premala i nedovoljna čovjek shvati da ne postoje najvatreniji navijači Veleža jer su svi podjednako vatreni. Imaju samo mlađi i stariji.

2. Za vrijeme utakmice
Ono što prosječan ljubitelj fudbala iz Sarajeva može doživjeti na tribinama među navijačima Veleža vjerovatno je u stanju susresti još samo u Top listi nadrealista. Toliko vrckavosti na svakom pedlju, da je prosto očaravajuće. Ali jeste upravo očaravajuće ako dolazite kao neutralac, reporter kojeg ne zanima mnogo sama utakmica koliko sve ono što pridonosi atmosferi. A atmosfere u subotu protiv Olimpika ne bi postidio nijedan grčki klub sa iole frenetičnim navijačima. Stadion ispunjen skoro do posljednjeg mjesta, ali niko nije u stanju tačan broj odgonetnuti.

"Ma ima jedno sedam hiljada. I protiv Goražda je bilo dosta, ali vruće brate, morali su prekidati igru da igrači piju vode", priča čovjek koji sjedi pored, srednjih godina, čije je dijete udaljeno na tribinama nekih desetak metara.

"Možemo li se ovdje kod tebe smjestiti?"

"Ma može legendo, ako treba i u krilo"

Liskalukom je nadaren kao i većina, pa u jednom trenutku apeluje na svog igrača: "Idi na loptu, nije pegla". Kada se jedan gostujući igrač odlučio previjati na terenu, on je lakonski ocijenio da se neće još zadugo ustati jer je onda "mehka trava, pa mu odgovara". Diskutabilne situacije će da premotaju, pa će iza ponoći svi moći vidjeti je li bilo penala ili nije.

Nije ni završilo prvo poluvrijeme kolega ga s drugog kraja tribine zove na pivu, a kako ga ovaj odbija, utom kolega otpuhnu "meni vala žena nije rekla da moram čitavu utakmicu gledati". I to je samo na jednom dijelu tribine, na bilo kojem drugom isto bi vjerovatno bilo. Ono što je rijetkost za ostale terene bilo gdje u BiH i u bilo kojem rangu takmičenja je ogroman broj djevojaka, žena i djece na utakmici. Ljepota. Vidiš koliko to ljudima znači i koliko bi ljudi bili sretniji i ispunjeniji uz jak i snažan Velež...

3. Poluvrijeme
Velež se voli, džaba. Teško je objašnjiva ta ljubav i u najtežim vremenima kada bi svi digli ruke ljudi se i dalje interesuju. Velež je naprosto simbol, pa je tako bio i dedi Ibri iz Zenice koji je svojevremeno svoju skromnu penziju proslijedio na račun kluba od sviju napuštenog.

I dedo Hasan kojeg su slučajno na ulici u Sarajevu nešto priupitali, a on im odgovorio da samo navija za Velež i da se Velež, kako on vidi, polako vraća, također je bio tu. Malu svečanost napravio je domaćin da im se oduži, makar simbolično, jer takve geste simboliziraju neko drugo vrijeme i neopterećenost lokalpatriotskim porivima.

Ljudi su plakali kada ih je zvanični spiker prozvao da izađu na teren stadiona Rođeni čije tribine će uskoro biti natkrivene, i "gdje će morati postaviti stolice, zbog Evropske lige", kako reče naš Paja.

Utakmici osim dvojice deda i nekoliko hiljada ljudi prisustvovali su Vaha Halilhodžić, Džema Hadžiabdić i Sead Kajtaz, legende čija će podrška biti dodatni vjetar u leđa, jer su novi vjetrovi očiti.

4. Drugo poluvrijeme i kraj
Velež je u prvom poluvremenu protiv Olimpika bio konkretniji protivnik, imalo se šta vidjeti, desni bek energičan, pokretljiv, Brandao opasan makar samo i da stoji kod lijeve aut linije, a Nusmir Fajić klasa za sebe. Kada skoči imaš osjećaj da stoji u vazduhu i samo malo glavom pipne loptu, proslijedi je gdje treba. Od "kockaste" lopte pravi okruglu.

U drugom, izlaskom "desetke" Seida Behrama malo je domaćin izgubio konce, čak su se u finišu bespotrebno nečega i prepali, pa je na semaforu nakon 90 minuta stajalo 0:0.

"Kada dođe 500 ljudi oni odigraju k'o sat, kaže što su dobri bili, navrate me da dođem. Skupi se sedam hiljada oni ne mogu gola zabit'. Dobro je da ga ne primismo ovi nam uvijek jedan šut upute i zabiju gol", bio je komentar našeg susjeda-šereta na kraju.

Brzo smo se relativno iskobeljali iz gužve u Vrapčićima jer nas je put vodio u suprotnom smjeru. Konstatujući kako je šteta što bar jedan gol nije pao, zbog raje, ambijenta, Pajinu djelomičnu neispunjenost zamijeni optimizam:

"Dolazi nama sad Duško Bajević, sad ćemo mi to sve pošamarati. Jesi mu pročitao izjavu? Ama, ništa da ne uradi za Velež ona mu izjava vrijedi para. Svaka mu čast."

A Princ s Neretve nakon ostavke u AEK-u rekao da će se posvetiti sad malo Veležu, jer vrijeme je ipak da se iz kaljuže izađe.

Velež se budi, ali istinski, ne ublehaški, a to ljudi prepoznaju. Puni su poleta, elana i iskreno su se s početkom ove sezone predali Veležu. Ima i nekakvih sponzora, no da su pametni ovi drugi, imao bi ih Velež još više jer liči kao da se sprema nešto veliko. Tek će Velež da bude zanimljiviji svima. Osjeti se to u zraku.

Vjeruj drug da sam upravo procitao ovaj clanak, a onda ulazim na forum da vidim ima li kakvih novih desavanja, kad upratih da si ti stavio isto. MUSVDG