Asteriks je napisao/la: Ebga, vidim ti pricas o pravim poduzetnicima, ljudima koji imaju stroj za branje malina isl.
Znas li slucajno koja su ulaganja na ovih 30 duluma? Pa to ti je samo oko 9000 KM na sadnice. Ko ce se zavaliti 20 000 u banku da bi razvijao ovu nesigurnu investiciju?
Os da ti kaem ko, onaj koga boli qrac ak ostane bez dijela ulozenog jer ce se prebaciti na trecu, petu, desetu zanimanciju, posto ocito da ima jaku zaledjinu.
Ne, ne pričam o poduzetnicima nego o onima koji ulože par milja i očekuju da naprave biznis.
Onda jadnike pogodi neka katastrofa i bankrotiraju.
Naravno da govorim o ljudima koji imaju kapital i koji će ići na veliku proizvodnju.
Onaj ko nema startni kapital, pa taj će raditi kod onoga što ima.
U kapitalizmu, svaki insan ima šansu da postane privatnik, ali svaki nema mogućnost.
Jbg, ja mogu investirat nekih 100 milja i da ih "prežalim" ako riknem. Opet, ima ljudi koji mogu uložiti par miliona i da budu sigurni da neće riknuti.
Recimo dodik. Koliko je bitan kapital, još su važnija politička leđa.
Ne znam slučajno, neg namjerno
Tačnije, znam koliko treba za 60 duluma.
I ono što je bitno jeste da neš ostane. Nebitno koliko zato što imaš drugi poso koji ti donosi redovna primanja.
Utališ se sa ljudima koji imaju znanje i rade, a tvoj je kapital.
Što se tiče najlakšeg biznisa u kojem sam lično uzeo lovu, bilo je to, vjerovao il ne, na prnjama.
Bilo je to u vremenu dok se po bosni nisu počeli otvarat njujorkeri i sl pm.
Uvežeš se sa radnicima u desetak butika i čekaš sniženja. Kada recimo majice budu po 1e, dobiješ poziv i uzmeš ih prije nego izađu među raju.
U bosni su pucale za cenera il 15
Jedino što se moralo baš svaki dan ići na stanicu da bi poslao po busu.
Kad platim ovima koji me nazovu, pa vozaču autobusa, kao i proviziju ženama koje su prodavale, ostajalo mi je između 500 i 700 maraka po torbi.
Malo li je za maltene tinejdžera

like my saint of a mum used to say, "get 'em young, and the possibilities are endless."