Post
Postao/la emil02in » 01 apr 2018, 14:11
Gubili smo iz sedmice u sedmicu,porazi se redali jedan za drugim.Ko god da je igrao protiv mog VELEŽA trpao je mrežu do samog vrha pa čak je jedan Travnik zabio 7 komada,a Vitez 6.Sloboda u 97.minuti došla do 1:2 i slomila nam svima srce i natjerala nas na plakanje i divljanje...ali svakoj narednoj tekmi sam se radovao kao dijete i otišao podržiti svoj klub kako sam god znao.Razbila nas je i Drina iz Zvornika i Rudar iz Prijedora ali ja sam ga volio još više i jače!Ljubav je jačala svakim danom.Ovim putem su me usmjerili moji najdraži još kad sam bio mali vodili su me na utakmice i pričali o velikim utakmicama Veleža protiv Dortmunda,Twente-a,Crvene Zvezde(5-0 za Rođene!)..o osvajanju Kupa Maršala..Iz svih tih priča sam zaključio da se VELEŽ nakon svake katastrofe,krađe,ispadanja vratio još jači!..I da se ne zaboravi..37 godina braćo!!FIRMA RADI!!
SRETAN NAM 37.TI RODJENDAN
PRESTATI NECEMO NIKADA
MOSTAR 09.11.1993.NIKAD ZABORAVIT NEĆE