pile87 je napisao/la:otpravnik_vozova je napisao/la:Ja mislim da je bilo manje od 2 metra...1,56m tačnije!
Normalno da se ne sjećaš balavac, kad Želju pratiš ko ja šahovsku olimpijadu...
Opet pojedinci pljuju po igračima Željezničara...Danas je to Lazar, a sutra neko drugi pa dokle više?
Za koga ti navijaš uopšte?
Bitno je da je neko skoto

i da zna sta hocu da kazem, razlika izmedju nas i pitara je nekada ( nazolst vise nije ) bila da smo mi znali u pravom smislu bodriti svoje igrace dok su oni uvijek imali pogrdne nadimke za svoje ljubimce i imali kamaru psovaca, nazalost izjednacili smo se...Izgubili smo na jednoj vrijednosti koju je jako tesko posjedovati, nesto zbog cega je Zeljo bio omiljen po cijeloj nam bivsoj drzavi.
Igraci su prolazni, al onaj svuda prepoznatljivi smek Zeljinih navijaca moramo zadrzati, to je nesto zbog cega nas je posten svijet uvijek gotivio.Gledao sam ja i bolje od Laze pa i gore kad sam mogao gledati Rasida Avdica a da mu ne psujem mogu koga hoces, al dok je u Zeljinom dresu moze imati samo konstruktivne kritike bio dobar ili los.
Uostalom ne postavljaju se igraci na ovom forumu u ekipu pa nema smisla tako nesto ni pisati, pisati mozemo pojedinacno o igracima koje Amar stavi u igru.
Sad pred rudar stojim naslonjen na ogradu u makijatu, sjedi Svabo u basti i vidi Fatu zovne je i kaze Asimi daj joj 10- 20 eura, kaze ona samo da nadjem sitno, a Svabo kakvo bona sitno dadni joj Fata je nasa! Hadzija se nasali sa Fatom kao nemoj sad u kladionicu to spiskat, kad Svabo hajd sta fali nek udupla.
Mozda ne znam najbolje prepricat situaciju al uzivo se moze osjetiti ono na sta sam uvijek u zivotu ponosan, ljudi kao Svabo i pored para i svega sto su prosli zadzali su one osobine koje su ih krasile dok i nisu bili tako poznati i koje su stekli u Zelji i sa takvim stavom postali svjetski poznati.
Za Zelju se ne navija samo kad se dobija ili gubi, Zeljo nije obican klub, Zeljo je filozofija po kojoj se zivi.
Ma Pile sve je to tačno i lijepo, ali nažalost to je davno prošlo vrijeme. Decenijama pratim Želju i mogu ti reći da se nikad nismo isbrukali ko ovih posljednjih godina. Gubilo se i prije, ali nije ovako. Znala nam je Zvezda uvaliti i 5 komada na Grbavici (2:5) pa i tri kad smo najjači bili (kad smo praktično titulu zijanili), ali niko nije tada a rek'o je li se igralo koliko se moglo. Niko od nas (barem od ovih starijih) nije za Želju poč'o navijati zbog rezultata jer ruku na srce rijetko ih je i bilo. Nismo imali leđa kao neki (i opet nisu skoro ništa osvojili što ne bi i jedan Famos sa istim tim leđima), ali smo imali ono "nešto" prepoznatljivo što su ljudi cijenili što je i nas na kraju krajeva privuklo i od nas izvuklo rijetko viđenu ljubav i odanost jednom, u širem smislu, malom klubu. Volilo nas je sve živo od Triglava do Đevđelije, ali je imalo i zašto.
Međutim, ovo danas (zadnjih godina) su sve same bruke nad brukama. Pogledaj sad ovo. Zadnje 4 tekme na TV-u koje su bile (Slavija, Borac, Hapoel i Široki) pa to je čovječe dno dna, da ti se zgadi fudbal. 21 godinu od pitara nismo na Grbavici zijanili, ali su zato ovi sadašnji znalci uspjeli zijaniti najmanje tri puta u desetak godina. Primjera je more. Šta sad jedan obični gledalac npr. u Bihaću ima da vidi na TV-u kad Željo igra. Samo bruku i sramotu u vidu nekakvih nazovi igraća tipa raznih Popovića (ima ih pola ekipe najmanje da ne nabrajam). Ne možeš akcije napraviti za 90 minuta. Preko 330 minuta evo već nema gola u gostima iz igre. Da ne trunim dalje. Jednostavno ne možeš nikom ko ima oči (osim ko je lud za Željom k'o mi) opravdati ove nastupe, a da blago rečeno ne ispadneš budala.
Amar ne može sam jer nema upravu, nema igraće, nema lovu, nema praktično ništa. Treba biti realan. Nije podrška sporna i ova sadašnja publika je to dokazala, ali se i nju mora razumiti. Ne može se od nje tražiti da uporno govori za nešto da je dobro kad nije. Raja dolazi koliko može i ima i koliko može podnjeti da gleda. Nema nam druge već durati i podržavati, ali isto tako svakog trenutka biti svjestan da ovo niti su igraći niti će ikad biti i da Željo jednostavno mora imati bolje ako želimo zadržati barem mrvice renomea kakvog smo nekad imali. Lijepo je biti šampion, ali vrlo teško je doživljati i ove bruke. Ja bih vazda volio onu našu nekadašnju prijeratnu "sredinu", o tituli nisam ni razmišlj'o, ali sam bio ponosan do neba na našeg Želju koji nikad nije obruk'o, a znao je biti i 4-5. liga.