22.08.2010. | 10:17
Ljubimac Torcide želi produžiti ugovor za još četiri godine
VELIKI INTERVJU Senijad Ibričić: Tko nam god dođe na Poljud neće mu biti lako
Ponedjeljak sedmi srpnja 2008. godine zlatnim će slovima ostati upisan u Hajdukovoj povijesti kao dan kada je Senijad Ibričić potpisao za “bijele”. U ljeto 2008. godine Ibričić je iz Zagreba sletio na Poljud i tada je krenula priča o ljubavi Ibre i Hajduka, Torcide pa i cijelog “najsportskijeg, ali i najluđeg grada na svitu”.
Evo već teče treća sezona otkad je nedvojbeno najbolji igrač Hrvatske nogometne lige član Hajduka, a kao da je jučer bilo kada je stigao među “bijele”. Kada je te vruće ljetne večeri, između ostalog u društvu doljepotpisanog koji je iščekivao rasplet, momak osmijeha od uha do uha sretan kao malo dijete čekao u poljudskim hodnicima da se do kraja riješi papirologija. Već se tada mogla osjetiti “kemija”, ali malo tko je mogao očekivati da će Ibro u ovako kratko vrijeme postati zaštitni znak kluba. Svaki cent navodno 1,5 milijuna eura vrijednog transfera Hajduku se isplatio.
Dosegnuo kultni status Bake Sliškovića
Vladimir Dugandžić / CROPIX
Ibro je u protekle dvije sezone postao ne samo najboljim igračem kluba i lige, motor Hajduka, igrač koji momčadi daje drugu dimenziju, već i najveći simbol majstora s mora. Teško se prisjetiti kada je posljednjih godina pa i desetljeća postojala takva veza između jednog igrača Hajduka i navijača, kada je nekome na Poljudu cijeli stadion tako skandirao nakon pogodaka.
Dosegnuo je (ili je na najboljem putu, kako hoćete) među navijačima kultni status koji je primjerice osamdesetih godina prošlog stoljeća u neka ipak druga nogometna vremena imao Mostarac Blaž Baka Slišković. Tada je Bakin Hajduk itekako nešto značio u Europi, a sada ima veliku priliku da na krilima hajdučkog srca Ibre vrati barem dio stare slave. Ibričić je s dva majstorska pogotka i asistencijom za 4:1 protiv Unireje skoro zaradio novinarsku ocjenu istu broju kojem nosi na dresu.
Najljepše kad cijeli stadion skandira
- Za ovakve susret se igra nogomet. Nema ljepšeg osjećaja nego kada ti cijeli stadion skandira ime. Usporedbe s Bakom gode, to mi mnogi govore. Svi znamo kakav je on bio veliki igrač. Ovo je bila jedna od mojih najboljih utakmica. Kada sam malo bolje “prokontao” nakon susreta shvatio sam kako sam odigrao susret s malo pogrešaka, a uz golove i asistenciju sigurno spada među tri moje najbolje utakmice. Međutim ovo ću sigurno posebno pamtiti, utakmicu u ovakvom dekoru, pogotovo ako u ovoj sezoni u kojoj klub slavi 100 godina prođemo u Europsku ligu. Onda će poput Bake ući u povijest kluba i momčad i ova moja igra - poželio je Ibričić te istaknuo kako posljednje vrijeme igra najbolji nogomet karijere.
‘Utakmicu posvećujem Aniti i maloj Lejli’
- Ovakvo nešto u Hajduku mogao sam samo sanjati. Da mi je netko rekao kako ću u dresu Hajduka u 84 utakmice zabiti 45 golova... ili da sam se takvo što usudio priželjkivati rekli bi mi da sam lud! - procijenio je Ibro koji ima i posebne razloge.
Supruga Anita gotovo svakog bi dana mogla donijeti na svijet njihovo prvo dijete, malu Lejlu.
- Njima posvećujem ovu utakmicu. Ova 2010. godina mi je najbolja i najsretnija kako u osobnom životu tako i u nogometnoj karijeri. Otkad smo doznali kako očekujemo dijete stalno zabijam! Prošle sezona zabio sam ukupno 25 golova, a i ove me idu pogoci kao ludi. Samo da što duže potraje - poželio je Ibro.
Hajdukov najbolji igrač jedan je pogodak posvetio suprugi i očekivanoj kćerkici, a drugi bratovom nedavno rođenom sinu. Ibričić je još jednom istaknuo i nezaboravni poljudski ambijent.
- Za ovakve utakmice se živi i igra nogomet. Ovo se samo u Splitu može doživjeti, nigdje nema ovakve atmosfere. Bila bi prava šteta da ne prođemo.
Hajduk nakon poljudskih 4:1 protiv Unireje otvorenih očiju sanja Europsku ligu. Na Poljudu bi mogli gostovati Juventus ili Liverpool...
- Ako prođemo u skupinu daj Bože da dobijemo sva tri jaka protivnika. Volio bih Juventus, njemačke klubove... Za takve utakmice se igra nogomet. Ne bih volio Liverpool, ni Engleze, oni su ipak najnezgodniji. Sve će ovisiti o ždrijebu, ali ulaskom u skupinu igrat ćemo puno lakše, rasterećeno i bez ikakvog imperativa. Mislim da se čak i s dvije pobjede možemo plasirati dalje, a tko god da dođe na Poljud neće mu biti lako!
Međutim ne valja raditi ražanj dok je zec u šumi, pogotovo kada se sjetimo 4:1 protiv St. Etiennea i Bordeauxa, 2:0 kontra PSV-a...
- Napravili smo više od 50 posto posla, ali ne smijemo se zavaravati. I mi smo za 30 minuta dali tri gola Dinamu iz Bukurešta. Neće u Bukureštu atmosfera biti kao na Poljudu, ali odradimo mi prvo posao do kraja, pa onda pričajmo o Europskoj ligi.
Nasmijao ga spomenik na Marjanu
Navijači Hajduka došli su čak i na ideju da Torcida Ibričiću digne spomenik na Marjanu, pa čak i da postane počasnim građaninom grada Splita.
- Čuo sam i za to! (smijeh) Veliko priznanje, Hajdučko srce, već sam dobio, a na sve više od toga bio bih još više ponosan - rekao je Ibričić koji je već izabran za počasnog građanina svog Sanskog Mosta.
- U Splitu mi je prelijepo, tu ću sigurno završiti karijeru te ostati živjeti i nakon toga. Upravo je daljnji rasplet Ibričićeve karijere već duže vrijeme predmet medijskih polemika. Bilo je mnogo govora kako bi Ibro kojeg ugovor za Hajduk veže do 2014. godine mogao u slučaju nemoralnih ponuda već ovog ljeta napustiti Poljud. To je još uvijek moguće.
‘Znam da uvijek može doći ponuda koja se ne odbija ...’
- Nikada se ne zna što će biti. Pojavi li se ponuda koji ni Hajduk neće moći odbiti... - realan je Ibričić.
Međutim postoji i novi moment koji će navijači Hajduka vrlo rado ćuti.
- Spreman sam produžiti ugovor s Hajdukom na još četiri godine! Predložio sam to predsjedniku Hajduka Svaguši i o tome bi htio nakon susreta s Unirejom ako sve dobro prođe opet pričati. Razmišljao sam čak i o tome da mi potpišemo novi desetogodišnji ugovor, ali mislim da bi ljudima u klubu bilo previše da sam ugovorno vezan do 35. godine. Ovako da igram do 33. - najavio je Ibričić mogućnost potpisivanja ugovora koji bi ga za klub s Poljuda vezao čak do 2018. godine! Svoje namjere je i obrazložio.
‘Hoću titulu za stogodišnjicu!’
- Obitelji i meni je u Splitu prelijepo, kao doma u Sanskom Mostu. Fenomenalan klub, ljudi koji su nas prihvatili, navijači, sunce, more... Ne bih htio da me netko krivo shvati, Split je veliki grad, a Hajduk klub, ali što se kaže više volim biti prvi u “selu” nego zadnji u gradu. Osjećam da sada dolazi Hajdukovo vrijeme kao što je prije bilo Dinamovo. Imamo odličnu mladu generaciju igrača koji su 80 posto produkt Hajdukove škole i kojima bi mogao biti vođa. Htio bih ući u povijest kluba, osvojiti s Hajdukom naslov u sezoni kada klub slavi sto godina - rekao je Ibričić koji je već ne tako davno, u siječnju produžio ugovor do spomenute 2014.
- Svi moji planovi vezani su za Hajduk. Međutim želim biti iskren ne želim obećavati, a da sutra ispadne drukčije. Nije mi namjera ljudima mazati oči, potpisati ugovor pa otići. Jasno je da nikada ne znaš što će biti, kada će Hajduku doći neka velika ponuda. Sa Svagušom sam se jednom dogovorio, svaka mu čast on je čovjek koji što kaže napravi, pa mislim da ćemo tako i opet.
FRANE VULAS
Broj na dresu: 10
Pozicija: vezni igrač/napadač
Datum rođenja: 26. rujna 1985. godine
Mjesto rođenja: Kotor Varoš (BiH)
Državljanstvo: bosansko-hercegovačko/hrvatsko
Visina: 181 cm
Težina: 81 kg
Dosadašnji klubovi: Podgrmeč (BiH) do 2004. Zagreb 2004. - 2008. Hajduk 2008. - ?
Ugovor s Hajdukom: do ljeta 2014. godine
Kao novi igrač Hajduka predstavljen je 7. srpnja 2008.
Dosadašnji klupski uspjesi: osvajanje kupa s Hajdukom 2010. godine
Individualni uspjesi: nagrada navijača Zagreba White Angelsa “Ponos purgera” 2008.; Torcidino Hajdučko srce 2010.; drugi strijelac HNL-a (17 pogodaka) u sezoni 2009/10.; osvajač trofeja Slobodne Dalmacije za najboljeg igrača Hajduka i “Žute majice” Sportskih novosti za najboljeg igrača HNL-a u sezoni 2009./2010.
Nastupi/golovi za Hajduk: 84/45
Nastupi/golovi za Hajduk ove sezone: 7/5
Nastupi/golovi za reprezentaciju BiH: 27/3
Put do Bijelih
Hajduk ga nije uzeo 2004., a kasnije ga platio milijun i pol eura Profesionalnu karijeru Ibričić, rođenjem iz Kotor Varoša, a stanovnik Sanskog Mosta, počeo je u lokalnom Podgrmeču gdje je talentom privukao na sebe pozornost, nakon čega je u ljeto 2004. godine karijeru nastavio u redovima Zagreba. Bio je već i tada 19-godišnji Ibričić i prije dolaska u Kranjčevićevu gotovo s obje noge u Hajduku.
Mjesec dana trenirao je s momčadi koju je tada vodio Ivan Katalinić, no usprkos tri pogotka za Hajduk u prvom odigranom prijateljskom susretu po dolasku nije ostao u klubu. Tog ljeta Ibričić je prije epizode u Hajduku bio na probi i u francuskom Monacu, ali usprskos dobrom dojmu spletom raznih okolnosti (menadžer) nije ostao.
Poljudska pogreška je ispravljena četiri godine kasnije, a Ibro je u transferu vrijednom 1,5 milijuna eura u ljeto 2008. godine iz Zagreba stigao u Hajduk. Bio je tog ljeta Ibričić na pragu prelaska u redove kijevskog Dinama, a nakon što je “zaštekalo” pojavio se opet Hajduk. Ovaj put “bijeli” su posao obavili do kraja. I nisu pogriješili...
‘Uz ove napore post bi mi mogao naškoditi, vjerujem kako mi je od Boga oprošteno’
Muslimani tijekom ramazana koji traje od 11. kolovoza do 11. rujna prema najstrožim pravilima ne bi smjeli jesti i piti od izlaska do zalaska sunca. Međutim vrhunskim sportašima, pa i nogometašima s obzirom na prirodu njihova posla to je nemoguće.
- Svega ostalog se pridržavam, ali ne mogu takvo što riskirati kao ni drugi ljudi koji se bave fizičkim poslovima. Ne samo zbog mog učinka ne terenu, već kada ne jedeš i ne piješ može ti naškoditi i ovako, a kamoli ako podnosiš velike napore. To nam je na određeni način od strane Boga vjerujem oprošteno.
‘Kad je ušla od sreće sam trčao kao muha bez glave’
Ibričić je s dvije majstorije najavio potapanje Unirejinog broda, od čega je posebno dojmljiv bio drugi pogodak. Primio je loptu na svojoj polovici terena, a zatim u slalomu izbjegao četiri-pet igrača rumunjske momčadi te na koncu loptu od stative poslao iza vratara Grigorea.
- Samo sam vidio loptu kako ide prema stativi i mislio u sebi “Bože samo da se opet kao u prvom dijelu ne odbije vani!”. Kada je ušla, od sreće nisam znao što bih. Trčao sam kao muha bez glave.
Međutim ni prvi pogodak ne zaostaje puno po efektnosti, pogotovo s obzirom da je riječ o golu glavom koje rijetko postiže.
- Ovo mi je bio najbolji gol glavom u karijeri. Pokušao sam loptu prebaciti na drugu stranu, nisam gađao kao kod drugog gola. Okrenuo sam se da vidim gdje je lopta otišla, a ona je već bila u mreži!