RSD Velež Mostar - ARHIVA POSTOVA

[hercegovina]

dobro sliskovic majku **** prebroji zrnca u intervju, koliko je koga igralo prije rata, i ko mu je drazi, nikad mi i nije simpatican bio, ali eto

Na upit novinara V. Lista :

Razgovarali smo i s vašom majkom Nedom. Kaže ona: “Za sve druge se navija, a Velež se voli.” A Velež je danas tek sedmoplasirani klub druge lige BiH.


Drugi put razmisli prije nego Bakinu majku dirnes, majmuncino.

nije mislio na njegovu biolosku majku nedu, nego se to tako kaze

[keno83]

hercegovina pusti ga, dijete je to sigurno neko.

[NeretvanskaPastrmka]

Sredinom sedamdesetih splitski je „Lavčević“ svoja gradilišta imao diljem Jugoslavije, mog djeda, armera dopao je Mostar. Baka je govorila da je to blizu i na neki način bila sretna što će ga vidjeti barem svake druge nedjelje kada Hajduk igra kod kuće „jer bi bila velika šteta da pretplata propadne.“ Moja baka dobro je znala kako joj taj vječno nasmijani zaljubljenik u nogomet zna nedostajati jer ih je život znao razdvojiti no na njenom licu nikada niste mogli vidjeti ni tugu niti suze. Moja baka svoj je život posvetila meni, a djedu bi me uručila isključivo nedjeljom kada je Hajduk igrao na svom Starom placu.

Naši rituali započinjali su još izjutra kada bi se dvije bijele košulje zavijorile u dvorištu, a baka bi pripremala starinsku peglu vrteći je ispod mirisnih, tek opranih košulja. Kako smo živjeli blizu stadiona prvo smo morali na nekoliko pozicija gdje su djeda već čekali njegovi, radnici, armeri, maranguni. Hajduk kao tema i kao ljubav bio je naravno osnova svih razgovora, Hajduk je bio jak i u Split se dolazilo „po duzinu“ no na spomen Mostara i Rođenih razgovor bi prestao, a moj djed bi otišao po novu „turu.“ U sezoni koju su mnogi zaboravili Hajduk je postao šampion pobjedivši u jednoj sumnjivoj završnici OFK Beograd na Karaburmi.

To prvenstvo Jugoslavije jedine i neprikosnovene dvije momčadi bile su Hajduk iz Splita i Velež iz Mostara, zadnje kolo dočekali su poravnati na tablici, a presudila je bolja gol razlika. Već iduće kolo nove sezone Hajduk je igrao na stadionu pod Bijelim brijegom i pretrpio poraz kakvog nisu pamtili i najstariji, Bajević s tri i Halilhodžić s dva deklasirali su šampiona iz Splita, no navijače „bijelih“ dočekao je pakleni doček navijača „Rođenih“ koji su s pravom sumnjali u regularnost zadnjeg kola prošle sezone. Među navijačima Hajduka zatekli su se i radnici „Lavčevića“, a mog djeda koji je bio pošten i veliki sportaš zaboljela je duša.

Mog djeda bilo je sram.

Po ocjeni mostarske „raje“ koja je tradicionalno gajila simpatije prema „Majstoru s mora“ Hajduk je igrao u najboljem sastavu ikada i ta „petarda“ bila je dovoljna moralna satisfakcija. Zajebavanje koje je otpočelo na gradilištu svih Splićana tako je moglo otpočeti i zakopalo je rane od prošle godine i ratne sjekire, moj djed govorio je tada da mu je Mostar postao drugi dom. Ako ste mislili da će iduća prvenstva biti lagana i biti prijateljska grdno ste se prevarili, moj Hajduk igrao je kod kuće avangardan nogomet pod Tomislavom Ivićem i na strani redovito doslovno čupao bodove, najteža gostovanja koja smo bez daha pratili nedjeljom na radiju u emisiji „Sport nedjeljom“ bila su ona na Grbavici, na Karaburmi, na vjetrovitom Čijaru i naravno, ono najteže u Mostaru kod „Rođenih.“

Kada bi Hajduk završio moj djed je nastavio pratiti Veleža koji je igrao na stadionu JNA ili Marakani i veselio se kao malo dijete svakom bodu ili pobjedi. Utakmica još ni završila ne bi, a on bi već zvao drugove pod Bijelim brijegom da im čestita ili da ih zajebava, ovisno o rezultatu. Enver Marić, Duško Bajević i genijalni Franjo Vladić bili su omiljeni „fuzbaleri“ u mojoj kući iako su ih moram priznati u mojim zamišljenim igrama s igračima od jednog starog šaha i štipalicama umjesto branki redovito „peglali“ Ivica Šurjak i Slaviša Žungul utrpavši im redovito i po deset komada. No kada bi Hajduk zbilja gostovao kod „Rođenih“ bila je sasvim druga priča, stadion koji je bio pravo južnjačko grotlo kao uostalom i Stari plac napuštali su heroji mog djetinjsva redovno pognute glave uz zajebavanje mostarske raje koja, kao uostalom i ona malo dalje u Splitu nije priznavala ni umišljene veličine niti napuhane zvijezde. Ako bi Hajduk izvukao bodove i glavu sa tog najvrućeg gostovanja u bivšoj Jugoslaviji bio bi ispraćen aplauzima i poštovanjem.

Split i Mostar nisu bili samo gradovi pobratimi, Split i Mostar bili su gradovi sličnog južnjačkog mentaliteta, bolne i često okrutne satire i zajebancije i onog najvećeg što ih je povezivalo, barem u mom djetinjstvu, ljubavi prema svoja dva kluba, dva kluba veća od svojih gradova, dva kluba veća i od života samoga.

Ja ću naravno polako odrasti i svog djeda i Stari plac zamijeniti sjevernom okukom Poljuda, ja ću svoje adolescentske godine kao uostalom svaki „mulac“ u Splitu provoditi uz Hajduk i Torcidu, a jedan će raščupani „bradonja“ koji će mi promijeniti život ponovo ugraditi novu premosnicu u srcu prema Mostaru. Novi antagonizam rodio se između „Rođenih“ i splitskog majstora s mora i inicirao ga je baš taj „bradonja“ koji će uz veliku pompu i velike skandale obući bijeli dres. Mostar u kojem je odrastao i kojem je zauvijek ostao dužan napustio je, kako se pričalo, voljom svog oca koji je bio veliki navijač Hajduka, a to je u to vrijeme bilo nekako normalno, da je Mostar pun navijača bijelih, a Split navijača crvenih. Blaž Slišković podijelio je javnost u to vrijeme i Blaž Slišković probudio je moju staru ljubav prema „Rođenima“ i svetom crvenom dresu kojeg je naš „Baka“ isticao kao relikviju svoje mladosti.

Ako ikom trebam zahvaliti za svoje odrastanje, svu ljepotu, zanos i vic koje mi je donijelo, ako ikom trebam zahvaliti za neodgovornost i ležernost, vjeru u sebe i svoj talent onda moram to zahvaliti Mostaru koji nam ga je dao, gradu iz kojeg je došao najveći igrač i zajebant kojeg je Split ikada vidio.

Baka je minute prije utakmica provodio u obližnjem kafiću igrajući fliper uz čašu whiskeya i crveni Marllboro, Baka je šetao i zajebavao se cijelo prvo poluvrijeme dok bi tribine i treneri podrhtavali od bijesa. Baka je šetao i gubio „balune“ na centru dok bi mu njegov sjever **** sve po spisku, Baka bi tada pogledao put nas, nasmijao se i zabio – gol iz kornera. Takav je bio Blaž Slišković i držim da je takav mogao samo biti i doći iz Mostara, iz iste one raje koja je zajebavala sve one silne i ozbiljne zvijezde, napuhane veličine i umišljene talente. Blaž Slišković ostavio je u nama svoj „amanet“ sa kojim smo odrasli u ljude, svoj način života koji je bio sve samo ne sportski život, svoju poruku da ma kako se trudio i ma kako htio biti bilo tko i bilo što, nećeš to biti ako ti Bog nije dao talent za to.

Oni sigurni u svoj talent i svoje vještine proći će s centra cjelokupnu obranu i zaobići vratara, oni nesigurni u sebe nikada u svoj poziv neće unijeti vic, unijeti zajebanciju. Baka nas je svojim načinom života naučio baš to, da u životu ne igramo, već da se života igramo, da nam život bude igra, radost i dobra zajebancija. Samo tako ćete jednom zabiti Sparti u zadnjoj minuti produžetka iz slobodnog udarca koji svi očekuju kao centaršut u bliži kut.

Moj djed više nije bio za tribine, a ja sam ga redovno i iscrpno izvještavao o svemu, o stanju u momčadi i o tome kako igraju njegovi bijeli ali i njegovi rođeni. I tada je kada smo imali najjaču i najveću ligu ikada počeo rat. Umjesto jednih „rođenih“ , Mostar je dobio dva kluba i dva rata, prvo je izbio jedan, a potom i drugi. Kada je sve to prestalo Mostar je imao Zrinjski, klub mostarskih Hrvata i Mostar je imao Velež klub istočne obale i klub Bošnjaka. Velež je na svoje dresove, prvi nakon rata vratio petokraku i Velež je dobio dokumentarni film „Mostar United“ koji je snimila talijanska redateljica Claudia Tosi, Velež je dobio navijače Zrinjskog koji navijače Rođenih pozdravljaju fašističkim pozdravom. Bogati Zrinjski sa Zapada postaje ono što je bio jednom siromašni i romantični Velež koji kao uostalom i sve na ovim prostorima postaje tužna priča o rasulu i podjelama, bogatima i siromašnima, nama i njima.

Gledajući „Mostar United“ nisam mogao suspregnuti suze. Svu tugu koja se dogodila jednom narodu možete pronaći u tom filmu i među tim navijačima jednog kluba koji se tako prožimao kroz moj život i sudbinski me vezao uz njega. Moj će djed sa svoje postelje gledajući kako Hrvati ruše Stari most nijemo pustiti suzu i u nevjerici nazvati svoju raju u Mostar.

Mog djeda bilo je sram.

Sa druge strane njegovi prijatelji su ga zajebavali da je to ništa prema onom što smo im napravili na Karaburmi u onoj čudnoj utakmici protiv OFK Beograda i da će oni napraviti još stariji i još ljepši ali tu titulu prvaka Jugoslavije da neće vratiti nikada.

Danas kada moji prijatelji iz Mostara proživljavaju svoje najteže trenutke uz voljeni klub ja gledam svoj kojeg na aparatima drže samo navijači, klub koji je poput Veleža iz Mostara ponižen i „gažen“ od bogatog kluba sa Zapada, bogatog kluba koji nas bahato uništava već desetljeće i nema namjeru prestati, bogatog i bahatog kluba koji ruši sve mostove između nas i njih i bogatog i bahatog kluba čiji nas navijači pozdravljaju fašističkim pozdravima i smiju se našoj nemoći, našoj bijedi i našoj sirotinji.

Danas kada moji prijatelji, moji Rođeni, iz Mostara ponosno staju uz svoj klub i kupe članstvo baš kao i moja djeca po „kvartovima“ da spase svoju svetinju mene po prvi puta nije bilo sram i ponosno sam u spomen na svog djeda obnovio članstvo svom Hajduku i uplatio virtualnu ulaznicu svom Veležu iz Mostara. Veležu iz Mostara koji je 1982/1986. osvojio Kup Maršala na stadionu JNA savladavši mitski Ćirin Dinamo sa 3:1 sa dva gola Nenada Bijedića u sastavu 82 / 86. Duško Bajević, Vahid Halilhodžić, Franjo Vladić, Enver Marić, Zoran Pecelj, Mili i Džemal Hadžiabdić, Goran i Predrag Jurić, Blaž Baka Slišković, Sead Kajtaz, Semir Tuce, Vukašin Petranović, Vladimir Gudelj, Meho Kodro.

Dok je nas, dok je navijača i djece ta dva kluba, dok je spona koje vežu djedove i unuke, očeve i sinove, dok je takvih čvrstih veza koje mogu biti samo između navijača i svog kluba nemamo se i ne smijemo čega bojati. I Velež i Hajduk dva su kluba veća od sviju nas, veća od života jer su simboli jednog vremena koje nije znalo za poraz, znalo za bolje od sebe i znalo za bahate, umišljene i bogate.

Nemamo se čega bojati dok ta dva simbola stoje u našim srcima ma koliko im tribine bile trošne, a momčad mlada i neiskusna, nemamo se čega bojati dok je vojske onih sličnih nama koji će razviti svoje šalove i dati zadnje što imaju za svoj klub i za svoj grad i na koncu nemamo se čega sramiti, mi djeca svojih djedova koji su nas naučili časti i poštenju, poniznosti u pobjedama i ponosa u porazu.

Nemam se čega sramiti niti se za svoje svetinje bojim. I znam da će me moja raja iz Mostara sada dobro zajebavati zbog ovih suza.

Mene, kao ni mog djeda, nikada zbog takvih suza nije bilo sram.

Autor
Ivo Anić

[mrjasmin]

[AlemC85]

Vidis Baka Mostar nije hrvatski, nego Bosanskohercegovacki grad.

[castro]

je.bo baku kockara, ne valja trosit rijeci na njega.

jedno je sigurno, sad kad polako stajemo na noge, svak' bi da kupi kajmak. E ku.rac, neće da može.

svetinja se vraća, spremite se miševi, dolazimo

[mostarskirodeni]

Zbogom Baka, ljubav nije kocka

Gospodine Slišković,

Počinjemo naše obraćanje vama sa ovakvim naslovom jer nema smisla da vas oslovljavamo sa nadimkom koji ste zaradili na našim mostarskim ulicama, jer ste se sudeći po vašem zadnjem intervjuu odrekli onog Mostara koji vam ga je dao.

Odrekli ste ga se onog momenta kada ste se upustili u raspravu da li je Velež bošnjački klub ili ne, kao da do sada već svima nije to jasno. Vama kao do juče (još uvijek) legendi našeg Veleža se nije smjelo desiti da u istu rečenicu stavljate ta dva pojma, što je samo po sebi sramotno sa vaše strane pogotovo imajući u vidu posao koji trenutno obavljate.

Što se tiče drugog dijela u kojem tvrdite da volite Velež, ali eto Zrinjski volite više, ne možemo se oteti utisku da je ova izjava jednako humoristična kao vaš pokušaj konverzacije na engleskom jeziku. Simpatije prema klubu koji predstavlja običnog čovjeka, radnika, humanizam, žrtvu i ponos, a u isto vrijeme nešto veće simpatije prema klubu koji uzimajući u obzir naziv HŠK ekskluzivno predstavlja samo jednu etničku grupu i pri tome se ni trunke ne stidi svojih nastupa u Prvenstvu NDH i čiji navijači uz redovno veličanje fašizma ruše spomenilke ovog grada, morate priznati da nema apsolutno nikakvog smisla. Smatramo da nema potrebe za ovakvim izljevima “ljubavi” jer Velež ima i više nego dovoljno onih koji ga istinski vole, a nisu u posljednjim decenijama odustali od onoga što ih je ovaj grad i njihovi roditelji naučili. Upravo tako, ne samo da ste ukaljali svoje ime i prezime, nego ste pljunuli na sve one vrijednosti koje su vas roditelji pokušavali naučiti, a svi znamo koje su to.

Vama kao treneru i klubu na čijoj klupi sjedite i koji volite želimo čestitati naslov državnog šampiona. Sigurni smo da u vašem novom klubu ima dovoljno prostora u vitrinama i za ovaj osvojeni pehar, nakon što su svi Veležovi izbačeni na smeće onog momenta kada su ti koje sada volite odlučili da našeg kluba ne treba više da bude. Od srca vam želimo da svaki sljedeći put kada izađete na teren pod Bijelim Brijegom zamislite sliku sabirnog logora gdje su između ostalog zarobljeni bili i članovi familija onih koji su sa vama nekada dijelili svlačionicu, od strane onih koji su vaš novi voljeni klub opet osnovali i danas za njega navijaju.

Mi kao navijači i simpatizeri okupljeni u UGMR vas molimo da naš klub više ne spominjete u medijskim ili bilo kakvim istupima. Istorija se ne može izbrisati, ali u ovakvim situacijama bilo bi lijepo izbrisati da ste ikada nosili sveti crveni dres.

Želimo vam sve najbolje u privatnom i sportskom životu. Mostar u srcu, Velež do groba.

UG Mostarski Rođeni

[NeretvanskaPastrmka]

Baka je stara mostarska liska, kockar i namazanko. Ne voli on nikoga osim FC Lutrija BiH. Kada je medju velezovcima onda je Velez na prvom.mjestu,kada je medju komsijama onda su oni. Ne znate Baku

[ANTIFA !]

Baka je stara mostarska liska, kockar i namazanko. Ne voli on nikoga osim FC Lutrija BiH. Kada je medju velezovcima onda je Velez na prvom.mjestu,kada je medju komsijama onda su oni. Ne znate Baku

Upravo tako Pastrmko kakvo odricanje Baka je mostarsko dijete.

[Baader]

Smiješno obraćanje UGMR.

[1922VFC1981]

Podrska za UGMR,kao sto rekose.. ZBOGOM BAKA

[samoposmatram]

Kakav autogol UGMR. Ovo je garantujem dijelo pojedinca koji je uzeo udrugu kao taoca. Ovakvim sljamom poniziti sve clanove udruge, trebalo bi naci odgovorne i odstraniti ih.

[ANTIFA !]

Kakav autogol UGMR. Ovo je garantujem dijelo pojedinca koji je uzeo udrugu kao taoca. Ovakvim sljamom poniziti sve clanove udruge, trebalo bi naci odgovorne i odstraniti ih.

Sramotno i jadno saopstenje UGMR.

[mujoisuljo]

Kakav autogol UGMR. Ovo je garantujem dijelo pojedinca koji je uzeo udrugu kao taoca. Ovakvim sljamom poniziti sve clanove udruge, trebalo bi naci odgovorne i odstraniti ih.

Kakav autogol!?!? UGMR ima svoj UO i on je izglasao da se ovaj tekst objavi.Baka je obično smeće od čovjeka, prelivoda obična.
Pojedinci koji ga brane su mu vjerovatno već čestitali titulu a mogli su mu i kitu popušiti usput!UGMR je možda najzaslužniji što Velež nije ugašen prošlo ljeto a Baka i slični su mu davno zabili nož u leđa.Saberite se i vidite na čijoj ste strani!

[castro]

Kakav autogol UGMR. Ovo je garantujem dijelo pojedinca koji je uzeo udrugu kao taoca. Ovakvim sljamom poniziti sve clanove udruge, trebalo bi naci odgovorne i odstraniti ih.

Kakav autogol!?!? UGMR ima svoj UO i on je izglasao da se ovaj tekst objavi.Baka je obično smeće od čovjeka, prelivoda obična.
Pojedinci koji ga brane su mu vjerovatno već čestitali titulu a mogli su mu i kitu popušiti usput!UGMR je možda najzaslužniji što Velež nije ugašen prošlo ljeto a Baka i slični su mu davno zabili nož u leđa.Saberite se i vidite na čijoj ste strani!

tacno. Ne znam zasto pojedincima nije drago zbog ovog saopstenja. J.ebo Baku..

[ANTIFA !]

Kakav autogol UGMR. Ovo je garantujem dijelo pojedinca koji je uzeo udrugu kao taoca. Ovakvim sljamom poniziti sve clanove udruge, trebalo bi naci odgovorne i odstraniti ih.

Kakav autogol!?!? UGMR ima svoj UO i on je izglasao da se ovaj tekst objavi.Baka je obično smeće od čovjeka, prelivoda obična.
Pojedinci koji ga brane su mu vjerovatno već čestitali titulu a mogli su mu i kitu popušiti usput!UGMR je možda najzaslužniji što Velež nije ugašen prošlo ljeto a Baka i slični su mu davno zabili nož u leđa.Saberite se i vidite na čijoj ste strani!

Nemoj mi majke ti o stranama nikakvim, saopstenje od A-Ž je promaseno i jedna obicna glupost.
Istina i RA i UGMR su spasili proslo ljeto Velež na svoj nacin, ali ovakve gluposti da objavi UGMR nisam se nadao ni u snu.
Ovo glupo saopstenje je nanijelo ogromnu stetu klubu, definitivno autogol.

[drakensang]

Kakav autogol UGMR. Ovo je garantujem dijelo pojedinca koji je uzeo udrugu kao taoca. Ovakvim sljamom poniziti sve clanove udruge, trebalo bi naci odgovorne i odstraniti ih.

Sramotno i jadno saopstenje UGMR.

Ne treba Baka nikom. Samo se kod nas tolerise da neko bude prelivoda. Na stranu politicke cinjenice, i ovo kako je nastao Zrinjski. To ti je isto kao da Maldini sad kaze pa eto Inter mi je drazi. Mislis da bi mu rekao neko "Ma kockar, ma ovakav, onakav". Nema tolerancije za izdaju. Nek je 100 puta mostarska liska, poslije rata to nijr taj covjek. Naslov kaze: ljubav nije kocka.


Kazes voli Velez. Ma on samo pare voli. I to nije opravdanje, on bi dosao i ovamo da mu damo "novce" ali ne treba. Budi Baka gospodin kao pokojni Matijevic, i bolje zasuti ako nemas sta pametno reci. Izdaja se ne prasta, ne mozes voljet obje strane, strane koje su rivali u svakom smislu, ne mozes bit Velezovac a da ti bude drazi Klub koji je pokusao sahraniti Velez. ZBOGOM BAKA

[hercegovina]

saopstenje je ok i dobro se reklo sve sta je trebalo u smislu ko je velez a ko je zrinjski. ali posto je u fazonu "zbogom baka" onda je promasaj. jer baka nije ni zelio da pripada ovom velezu. trebalo bi sad svima koji vise vole zrinjski od veleza reci zbogom i onda dolazimo na pocetnu istinu i javno se getoiziramo,a znamo svi ko voli velez u ovom gradu. izgleda da i ovo udruzenje takodjer jase na mrtvom konju kao i neki likovi ovdje

[Babatunde]

saopstenje je ok i dobro se reklo sve sta je trebalo u smislu ko je velez a ko je zrinjski. ali posto je u fazonu "zbogom baka" onda je promasaj. jer baka nije ni zelio da pripada ovom velezu. trebalo bi sad svima koji vise vole zrinjski od veleza reci zbogom i onda dolazimo na pocetnu istinu i javno se getoiziramo,a znamo svi ko voli velez u ovom gradu. izgleda da i ovo udruzenje takodjer jase na mrtvom konju kao i neki likovi ovdje

Misliš na tebi, majmune. Pokloni se UGMR.

[samoposmatram]

Rodjene koje poznajem nikad nisu predamnom gazili po bivsim igracima, na kojoj god strani danas bili. Pa i kad bi ispitivao ili zarivao oko Vladica, Barbarica, Dzidica. Ama bas nikad mi nisu dali zadovoljstvo toga. Nikad nisu htjeli diskutovati o tome i ulaziti u to. Jer su previse ponosni, da se spustaju na taj nivo. Na nivo onih istih sto su u svoje vrijeme srusili most. Most je obnovljen, ali evo ocigledno nekima to vise nista neznaci. Iskreno se nadam da je u pitanju manjina koja je samovoljno dala ovakav iskaz. Rodjeni znaju Baku i Sliskovic familiju. Iskreno se nadam da ce se klub ograditi od ovakve izjave na racun Bake Sliskovica.

Veliki pozdrav svim rodjenim i UGMR, nadam se da ce uvidit svoj prestup.