U napadu vjerovatno i najjači tim lige. Vezni red onako, solidan za naše prilike a isto tako i odbrana.
Kako će svi oni funkcionisati kao tim, to je pitanje svih pitanja. Kako će se Zakarić i Zeba uklopiti, koliko može Stojanović, šta očekivati od Boccacinija i Bogićevića.
Šta ako se neko povrijedi?
Koliko smo psihički jaki da držimo jedan nivo kakav se od nas na kraju krajeva očekuje? Još ako pogledamo trenutnu širinu klupe, za najveće domete moli Boga da svi budu zdravi i u formi. Imaš pet igrača a niti jedan ne pretenduje ničim da bi mogao biti igrač preokreta.
Bekrić tu i tamo te Nikolić na iskustvo da pospremi koju loptu u mrežu.
Mladi igrači moraju ravnomjerno podnijeti pritisak i trebali bi na njih ozbiljno računati. Da se fino popriča sa momcima, objasni kako stoje stvari i kaže da im je ovo jedna vrsta prekretnice, da će ako zatreba biti bačeni u vatru i da moraju biti spremni. Bodriti ih, sokoliti, savjetovati i što je najvažnije prihvatiti i biti uz njih.
Kao šlag na tortu dolazimo mi navijači. Ako ekipa osjeti da im ne vjerujemo tako će se i ponašati. Neuvjerljivo, bez samopouzdanja. Ne smijemo sumnjati u njih. Kakvi god da su igraju za naš tim. Kada padnu dignimo ih, kada im bude trebala ruka, pružimo je, kada nijanse budu odlučivale mi smo ti koji činimo prevagu. Mi, navijači, mi smo pokretačka snaga, sila, vjerujem presudni faktor a igrači će nam znati itekako vratiti igrama za našu podršku koju dajemo sa tribina.
Svaki od ovih faktora, ponaosob čini sezonu uspješnom, zadovoljavajućom ili propalom.
Edit. Ups, zaboravio Slavku.
Takođe, pojma nemamo šta taj čovjek zapravo može. Koliko god ga neki hvalili, realno Željo mu je najveći klub karijere i nikada prije nije bio u ovakvoj situaciji.
Pred nama je da vidimo koliko zapravo znanja posjeduje, sretno mu i podrška naravno cijelo vrijeme!
