Preneseni tekst:
Neki navijači koji su strućni samo FB-u pametovati sa velikim zadovoljstvom su dočekali smjenu Nermina Bašića, dok oni istinski i tu vijest nisu baš primili sa oduševljenjem.
Nakon niz loših rezultata po nepisanom pravilu sve se obruši po treneru, ali niko se ne pita s čim on raspolaže, kakva je politika Uprave kluba? Mogu li igrači odgovoriti na zadatke?
U svijetu fudbala trener je jedini koji plaća ceh, dok igrači budu povlašteni i preporođeni čim dođe neki novi trener. U stvarnosti je puno drugačije… Koliko god je trener odgovoran, toliko su i igrači, a najveći krivac je menađžement, koji ne rijetko skrene sa pravog puta i zanemari školovanu riječ.
Basić je naš klub iz “kupus” lige doveo u samu elitu bh. fudbala. Napravio je ogroman uspjeh koji neće napraviti ni jedan klub iz Jajca za dugo vremena. Podržavao je rad omladinskog pogona, mlade trenere i davao svoj maksimum. Pored svega toga, ne smijemo zaboraviti da je jedan od rijetkih trenera sa profi licencom.
Uprava našeg kluba za historijsku sezonu je uložila sasvim malo novca. Doveli su istrošene igrače po 30 i kusur godina, što se ispostavilo nakon nekog vremena da je čisti promašaj. Nemoguće je sa osrednjim kadrom i nekim prinovama parirati u Premijer ligi kao što su to radili u Prvoj ligi FBiH.
Metalleghe BSI je dobro prošao, više možda na sreću pa nije gore stradao. Iako su u svim utakmicama bili dostajan protivnik, ali teško se sa rogatim bosti, pogotovo sa sudijama, jačim timovima i sa Upravom koja to sve ne razumije.
Novi trener i nije neko adekvatno rješenje. Osim što donosi novu filozofiju igre, dovodi svoje ljubimce, pa tako će mnogi sadašnji igrači vjerovatno grijati hladne klupe travničke Pirote (malo boljeg stadiona od našeg Mračaja) i po ostalim stadionima širom zemlje.
Pitanje stadiona Mračaj povlači se mjesecima… U medijama prikazuje sve kao pozitivno, ruže nam cvjetaju. Obećavaju se investicije, pronalaze rješenja, prezentiraju se urbanistički planovi, dok igrači moraju svaku utakmici igrati kao gostujuću bez dostojne podrške jer samo su rijetki koji mogu da putuju iz Jajca u Travnik.
Pitam se, kad će prestati sve te iluzije? Hoćemo li dočekati, dok nismo ispali da ugostimo malo veće klubove od nas? Ako se vratimo u niži rang sve pada u vodu! Mnogi gradovi žele da imaju premijerligaša, ali nama taj ustupak ili nekima “luksuz” očigledno nije potreban.
Kad čovjek sve sabere i oduzme, možda je ovo u konačnici relana slika nekog sportskog kolektiva u BiH koji se utapa u sivilo društva. Malo je ko opstao sa pozitivnom pričom, a da je ne sruši neko drugi i to oni koji nisu stručni. Zbog takvih stvari redovno odlaze treneri klubova, a sponzori se povlače. Imamo mnogo takvih primjera u BiH.
Nije dovoljno da se razumije u fudbal, košarku, rukomet pa da vodi neki klub, treba imati i onog sportskog šlifa i razumijeti se, a istovremenom podržavati struku. Iskreno se nadam se da će taj sindrom zaobići Jajce i naš klub.
Sa promijenom terenera i ostalih struktura, trebala bi Uprava kluba staviti na raspolaganje svoje funkcije, ako ništa zbog moralnih razloga i navijača koji će izgubiti interes, ako ne dođe do hitne prevencije. Ona dobra priča i harmonija od ranije je uveliko narušena. To i ptice na grani znaju!!!
Poslije Bašića više ništa neće biti isto, bojim se onog najgoreg da igrači neće izgubiti interes jer imaju najniža primanja u ligi, nije dovoljno imati samo motiv treba se od nečega i živjeti. Tako je to u modernom fudbalu, koliko para toliko i muzike.
Poslije trenera, red je i da Uprava kluba pokaže čistu savjest i poštovanje prema svima nama koji volimo ovaj klub i grad. Ovo je pravo vrijeme da dođe do rekonstrukcije u svim tijelima kluba.
Ovaj grad zaslužuje da ima jedan uspješan sportski kolektiv. Osim što smo poznati na turističkoj mapi, trebamo biti i na onoj sportskoj.
Bašiću želim puno uspjeha na životnom i sportskom putu, a Upravi malo više sluha za navijače i igrače.
(Vjerni navijač “Kraljeva”/