Nema razloga da zamišljaš nešto što si gledao mnogo puta u prošlosti. Medunjanin i Mismimović su igrali zajedno i nisu im bili potrebni defanzivni veznjaci koje si nabrojao, imali su Rahimića ili Zahirovića. Rumunija, Francuska, Portugal, Grčka su samo neke od utakmica koje smo odigrali fenomenalno sa Misimovićem i Medunjaninom, ove manje utakmice neću nabrajati. Problem leži na drugom mjestu, oni su imali Mujdžu, Salihovića, Zahirovića, Rahimića, Papca, Jahića... igrače koji su radili prljav posao i nerijetko pred kraj utakmice ostajali bez daha koliko su trčali (Salihović), a na prvi pogled nisu imali učinak (opet Salihović).Monolog je napisao/la:Ja već sad zamišljam kako bi izgledao naš vezni red sa Misketom i Medunjaninom. Bili bi potrebni Kante, Makelele, Vieira, Van Bommel, Davids i Xabi Alonso da se anulira nepokretljivost našeg dvojca. Igrati sa 8 igrača u polju nije dopušteno ni Barceloni, kamoli našoj reprezentaciji.
Misimović. Znaš i sam šta mislim o njemu, ali opet smatram da smo stvorili prevelik kult oko njega, da, bio je on sve to što si nabrojao, ali je imao i sve ono što sam napisao u pasusu iznad, igrače koji su ga štitili na terenu i omogućili mu tu njegovu genijalnost bar jednom na utakmici, a Džeko je obično na kraju završavao posao. Misimoviću je kao i selektorima (Blaževiću i Sušiću) posao bio olakšan odličnim igračima, radilicama na terenu, mi takve igrače u ovom trenutku nemamo.Monolog je napisao/la:Nije sramota priznati da je Misketa pregazilo vrijeme. Da Pjanić i Misimović uopće nisu isti tip igrača, ali da se uporno od Pjanića očekuje da bude Miske. Eh, on to nikad neće biti. Da se razumijemo, Miske je mnogo više dao reprezentaciji, igrao je i kad su svi igrači potpisali ono famozno pismo, odazivao se jer voli fudbal. Miske je bukvalno bio alfa i omega naše reprezentacije. Bio.
Ne smatram da je Miske "kriv" što naša reprezentacija nema igru. Krivi su selektori. Oni su ti koji moraju ići u korak s vremenom. Razmišljati racionalnije, modernije, evoluirati kao što je evoluirao fudbal. Problem je što to nisu u stanju ni Ćiro, ni Pape, a haman ni Meša. No, ne tražimo mi od njih da se preko noći pretvore u Guardiolu, nego da zarade prokletu platu i odrade posao zbog kojeg su na klupi naše reprezentacije.
Godinama smo se patili sa lijevim bekom, Salihovića i Lulića smo potrošili na toj poziciji, ali se to na našoj igri nije osjetilo. Sad tu imamo Kolašinca koji je uslovno rečeno odličan igrač, mlad, sa dobrom reputacijom, ali generalno nije ništa bolji/korisniji od ovih koji su godinama krpili tu poziciju. Komplet lijeva strana nam je u banani bar posljednjih pet godina, ali opet smo igrali atomski fudbal. Mi smo Grčku razbili sa veznim redom Lulić, Medunjanin, Misimović, Zahirović, a Francusku sa pet igrača u vezi, Lulić, Medunjanin, Misimović, Pjanić, Rahimić, ali tada smo imali ubitačne bekove (Papca i Mujdžu) koji su bili mašine u oba pravca. Tada neki Maletić uđe u igru i ne osjetiš nedostatak Mujdže.
Spisak koji bih hvalio me najmanje zanima u ovom trenutku, ni kod Sušića i Blaževića me nije zanimao. Zanima me onih 90 minuta na terenu. Naš spisak je 15-17 igrača koji će uvijek biti pozvani, a ovi ostali su tu da popune prazna mjesta na papiru. Baždarević ima mnogo teži posao od svojih prethodnika, što je veoma bitan faktor. Ovako na papiru mi djelujemo moćno, baš mi to sinoć ljudi govore kad je komentator Sportkluba nabrajao klubove gdje igraju naši igrači, ali ne znaju oni da mi igrače Schalkea, Lazia, Hoffenheima, Werdera ili Herthe nikad nismo do kraja iskoristili.Monolog je napisao/la:Meni ovo ne djeluje dobro. Problema je milion. Istina, moguće je da će se promijeniti i da će iz utakmice u utakmicu ovaj tim pokazivati ono što mi (da l' s pravom ili ne, to je drugi par cipela) očekujemo od njih. Ali, kako Meša radi, ovo baš podsjeća na sve njegove prethodnike. Pristup problematici skoro identičan. Naravno, razlike ima i kod Ćire, Papeta i Meše (bilo bi glupo kad je ne bi bilo), ali i dalje je tu problema milion. Da se razumijemo, Mešin spisak igrača bih uvijek pohvalio i to je nešto što radi skoro pa besprijekorno. Al', kada on na teren hoće staviti igrače koji su u najboljoj formi i mijenjati formaciju zbog njih, tad baš imamo problem. Ne želim ni zamisliti kako bismo izgledali na terenu protiv Belgije da je pet naših ofanzivaca bilo u odličnoj formi. Pa, igrali bismo 3-2-5 formaciju i dobili barem 10 golova.![]()
Elem, kao što je Pape imao moju podršku u prvom mandatu, imat će je i Meša. Ništa više, ništa manje. To njemu (a ni ostalim) ne znači ništa, znam.I fakat, živim za dan kad će selektori imati neku viziju, kad nećemo zavisiti (isključivo) o inspiraciji pojedinaca, već da ćemo imati prepoznatljiv stil; stil kojeg ćemo njegovati i zahvaljujući kojem ćemo pobjeđivati, a kada budemo gubili (jbg, valja i izgubiti nekad), da gubimo sa stilom, visoko podignutog čela i sa litrama krvi i znoja ostavljenih na terenu. Mislim da ne tražim(o) puno.
Da se nadovežem i na prepoznatljivi stil. Još uvijek nisam dokučio šta je to konkretno? Po meni prepoznatljivi stil mogu graditi velikani tipa Njemačka, Brazil, Francuska, Engleska, reprezentacije koje imaju mogućnost da to rade od pionirskih selekcija, što recimo Njemačka radi fantastčno, a mi to ne možemo raditi. Nemamo toliki fond igrača, sa omladinskim selekcijama se ne radi nikakav posao i nikad ne možeš pretpostaviti ko će za pet godina igrati u A timu. Evo, po meni su Cimirot i Pjanić već sad trebali imati bar pet utakmica zajedno, pa im polako dodaješ Miloševića i uz Bešića bi trebali biti mirni na duži period. To je po meni maksimum sistematskog rada koji možemo očekivati, ali ni to se ne radi, vjerovatno zbog rezultatskog pritiska koji je konstantno prisutan.
Najbliže tome smo bili u Sušićevom mandatu, znalo se šta možemo očekivati tamo negdje do Slovačke, ali to nikad ne može potrajati jer nemamo dovoljan fond igrača. Izgubiš Mujdžu i Zahirovića i sve se poremeti, pa se krpiš kako stigneš, ali smo gubili i dobijali sa stilom, to se mora priznati.
Imao bih još svašta za napisati, drago mi je da bi se mogla razviti zdrava diskusija, kao nekad.
