Bili su Balic i ekipa,a ovi su mi onako...Malotko mi je bas drag igrac.O vecini ni nemam neko misljenje.Plus tu su Gobac,ranije Goluza i ekipa pa su me i oni malo od rukometa ohladili.Molders je napisao/la:Kako čovječe pored rukometne?SiamoNoi je napisao/la:Ma jasno.Al ja to zbog samog doživljaja utakmiceNije mala stvar za našu košarku opet na OI bit pa će se pokušat uživat u svakoj,a kako prođe prođe...Plus mi je ovo već duže vrijeme naša najdraža reprezentacija,gušt je pratit za razliku od nogometa.
Mali uvod u turnir:Ajmo prvo na crnu verziju.
Oni su vjerojatno sretni i još uvijek opijeni onim što su napravili Talijanima i Grcima, smatraju da su odradili posao, tako da se u Rio idu zezati. To još ne znaju, ali ako upadnu u 0-2 rupu, a posebice ako bude 0-3 nakon uvodne tri tekme, više ih neće ni biti briga za košarku. U biti, evo predviđanja - ovo će uz Kinu biti jedina repka koja će "ostvariti" 0-6. Mislim, ako su ovi treneri na turniru iole sposobni za posao koji rade, onda do sada znaju da treba Šarića braniti zonski, bez preuzimanja s nižim i slabijim igračem, tako da uvijek ideš ispod picka ili da ga jednostavno s visokim čekaš u reketu kako bi ga spriječio da kupi poene u reketu i s linije. Ako te mora dobiti šutom iz vana kroz izolacije onda neka tako bude, ali dozvoliti da ti Šarić radi ono što je radio Grčkoj i Italiji mogu samo amateri (moj Messina, kad se samo sjetim da sam te smatrao NBA dostojnim trenerom). Kako je igra Hrvatske isključivo bazirana na Šarića uz dozu kreacije Simona u pick & rollu te Bogdanovićevo ispaljivanje projektila dok ne dosegne kvotu koja ga pripada, zaustavljanjem prvog playa staje i ova momčad. I onda opet gledamo ono što smo gledali tipa na zadnjem Eurobasketu ili zadnjem WC-u - napad koji se muči ubaciti dovoljno poena.
Sad ona nešto pozitivnija.
Treba istaknuti kako je Petrović napravio maksimum, nakon što smo godinama gledali mučenje u kojem su svi pokušavali uspostaviti neke sisteme (posebice kako bi uklopili Tomića sa Šarićem i Bogdanovićem, pa se sve svodilo na to da Kruno izvlači poene iz guzice) on je donio maksimalnu jednostavnost u oba smjera. Brani reket, napadaj reket. Potegni ne nužno sjajan šut, ali se i potrudi izaći na njega u obrani. Daj loptu najboljim igračima da s njom rade što žele u osnovnim košarkaškim akcijama. I to je obzirom na ono što HEP inače prikazuje sjajno. Samo, ovako tanka momčad teško može opet upasti u ritam kao na turniru u Italiji bez plana B, zar ne? Srećom, dobra je vijest da konkurenti poput Brazila i Argentine baš i nemaju specijalce koje mogu staviti na Šarića. Ako će igrati sa Scolom i centrom, odnosno ako će Brazil igrati s dva teškaša, Šarić će ih iznerediti, a posebice protiv Argentine će biti prilike doći do otvorenih šuteva kada poželiš. Neka se razigra još netko od šutera, Simon ili Hez, i eto utakmice.
Mislim, gledano po kvaliteti rostera na papiru Hrvatska je možda realno peta momčad ove skupine, ali već smo utvrdili kako Delfino i Felicio sigurno neće dati svojim momčadima ono što papir od njih očekuje. Kako je pak s druge strane moguće da Šarić, Simon i Bogdanović, a zašto ne i Hezonja koji neće valjda cijeli turnir odigrati bez da barem jednom pozitivno eksplodira, daju više u kontekstu u kojem im je sve podređeno i u kojem je Šarić potencijalni mismatch, rekao bih da razlike i nema. Možda su u pitanju mrvicu dublji rosteri, ali četvrto mjesto itekako je moguće. Pa makar to značilo masakr od Amera, nije bitno, ili Argentina ili Brazil mogu pasti. Možda i oboje. Sad, da možemo dobiti Litvu i Španjolsku to ne vjerujem ni pod razno, tako da tu staju priče o bilo kakvom značajnijem rezultatu. Ali, za momčad koja nije ni trebala biti tu, prolazak među 8 već bi bio sjajna stvar. Kao što je već sam po sebi i taj kontinuitet pojavljivanja na velikim natjecanjima.
S tim da je ovaj put priča još bolja jer prebacivanjem momčadi u Šarićeve ruke Petrović je napravio onu potrebnu promjenu paradigme koja se može ponijeti i u budućnost - u biti čovjek nije napravio ništa osim što je vratio stvari na početak i eto filozofijskog pomaka kakvoga Hrvatska nije imala od kada je okupljena ova jezgra. ****, možda Šarić nije elitni talent koji će nositi momčad do medalje, ali najbolje je što imamo tako da ga nema smisla trošiti u roli šljakera. Ono, klasična priča, ako ti je on najbolji igrač, onda ti plafon kao momčadi nije naročito visok, ali samo ako ga staviš u takvu rolu možeš od njega dobiti maksimum. A taj maksimum bi mogao biti dovoljan za preskočiti barem jednu od ove dvije vampirske južnoameričke repke.
Koja od ove dvije verzije vam se čini realnija?
Kad su HEP-ovci u pitanju, nekako sam navikao da nakon ugodnih iznenađenja dođe loše iskustvo. Tako da možda naginjem ovom prvom scenariju, na kraju krajeva baš je i ždrijeb posložen tako da sve dobre vibracije koje postoje u svlačionici vrlo brzo mogu nestati u zraku nakon dva uvodna poraza. Španjolci na utakmicu samo moraju doći budni jer Hrvatska za Gasola nema rješenja (već mi je muka kad pomislim koliko će Aco skakati na sudce u ovoj utakmici, ton komentatora mogu ugasiti, ali nažalost ne mogu preskakati te kadrove kada je kamera na treneru tijekom kojih se sport pretvara u šugavu politiku). Koliko god Argentina bila tanka i šuplja u obrani, definitivno u Ginobiliu i Scoli imaju bolje strijelce nego Hrvatska. I onda stiže Brazil, potencijalno ključna utakmica turnira za obje momčadi, u kojoj trebaš do pobjede protiv domaćina u izuzetno stresnom okruženju. To je uspjelo protiv Italije, ali Italija nema ovakav zid u sredini i pokaže li se to presudnim, turnir je za ove rodijake završen. Hej, barem imaju onaj trenutak slave iz Torina, za njih je ljeto već potpuni uspjeh.
Jbt faul u napadu.Moglo se skroz priblizit.
Yebae mater sudijama do kraja poluvremena i kraj tekme.
