FK Željezničar - ARHIVA POSTOVA

[tisiko]

tek se registrovao prije 3-4 godine, bravo. Ja ne vidim nikakvo sramocenje kluba. ima gresaka sitnih ali bice sve bolje uvjeren sam u to i zbog toga puna podrska upravi jer za sad su pokazali da su pravi

[Hrasno1921]

Ili ce reci da sam ja pisao ili da su placenici trece nema ...

how to do a screen shot

[zeljoooooooooo]

@zeljoooooooo

Odakle ti to? smanjili su mu platu za 40% i niko mu nista nije nudio na temu sporazumnog raskida, pozvan je na razgovor sa rijecima da moze ici na posudbu ako sam nadje klub koji ce ga prihvatiti, nije bilo uopste rijeci da ce biti placen jos 16.mjeseci iz ugovora i sl. a on nista nije odbio jer prvo nije imao mogucnost na to, trebao je da nadje klub kao igrac, za to je trebao biti zaduzen klub odnosno Aldin Cenan kao klupski skaut a ne on kao igrac, i to nisu moje rijeci vec Bogijeve.

Bogiju je ucinjena velika nepravda kao ni jednom igracu prije, prvo su mu ukinuli stanarinu koju je on nastavio placati i ako je za to klub bio zaduzen, sve sto je klub "ponudio" on je prihvatio pa i smanjene place kao i treniranje na +34 na pomocnom terenu u sred bijela dana i ako su prvotimci trenirali ujutro i navecer, dakle sutio je i trpio ne bi li sacuvao ugovor, na kraju kada su vidjeli da je karakter i da ne odustaje, jer su mislili da ce sam otici uslijed pritiska, jucer su mu urucili onaj krajnije brutalan i primitivan otkaz, i to igracu koji je bivsi kapiten, igracu koji je ginuo na svakoj utakmici i igracu koji je bio bedem odbrane 2010. kada smo osvojili sampionsku titulu, toliko o njemu ali i o njima lopovima.

Ako je sve tako kao sto si napisao, ucinili su mu uslugu, dobio je slobodne papire a pare ce dobiti na sudu.

Pošteno svima.

[samoplavi]

Kakvo sramoćenje?

Jervas i cuke, Jahic i povreda, Bogicevic i tjeranje na ulicu. Ovo je na prvu . Cemu zabijanje glave u pijesak, svi vidimo da smo postali DJL i da ovaj put nije dobar za nasu Svetinju.

[shzna]

Kakvo sramoćenje?

Jervas i cuke, Jahic i povreda, Bogicevic i tjeranje na ulicu. Ovo je na prvu . Cemu zabijanje glave u pijesak, svi vidimo da smo postali DJL i da ovaj put nije dobar za nasu Svetinju.

Javi Hervas je tražio raskid ugovora. Šta je klub trebao uraditi? Čak su naši i gospodski postupili, jer su ga odlučili pustiti uz određenu svotu novca odnosno raskid ugovora na njegovu štetu. Nisu ga htjeli držati na klupi. Razumni su. Da si makao bar iz svog sela, vidio bi kako je teško prilagoditi se kad odeš iz Bosne u Španiju, a ne kako je tek obratno.

Dalje, slučaj Jahić i povreda. Kostić je sve rekao. Bit će potpuno spreman kroz nekoliko dana, a on trenira sa ekipom.

Slučaj Bogičević - Šta uraditi sa igračem koji ti ne treba nigdje? Ostaviti ga 16 mjeseci da eto tek onako prima platu jer trčkara po pomoćnom terenu? Je li to Željezničar jedini klub koji je raskinuo ugovor sa nekim igračem.

Dalje, kakvu tvoju Svetinju? Ti da voliš ovaj klub, ne bi bio protiv ove garniture ljudi koja nam konačno pruža sve ono što ovaj klub zaslužuje. Počevši od nevjerovatnih pojačanja do toga da smo konačno krenuli u izgradnju stadiona.

[zeljoooooooooo]

sve sto je klub "ponudio" on je prihvatio

Lažeš po ko zna koji put. Ponuđena mu je posudba koju je on odbio.

Ti veze nemas. Gdje je normalno u svijetu fudbala da otjeras covjeka zato sto ti se **** digao. Daj jedan primjer i povjerovat cemo ti. U protivnom banuj se sam i na novu dozu ispiranja mozga. Zar mi nismo transparentni? Zar nismo objavili obestecenja za Baju i Amira? Zar nismo objavili da smo pronasli sredstva za ciscenje stolica?

Ne izvrći. Normalno je da raskineš ugovor sa igračem na kojeg ne računaš, a ne zato jer ti se digao. Igrač odbija otići na posudbu i klub nema izbora osim da raskine ugovor. Ako je igrač u pravu, imaju institucije koje će riješiti spor i on će naplatiti svoje.

Ma naravno, ima sud i vozdra.

[samoplavi]

Kakvo sramoćenje?

Jervas i cuke, Jahic i povreda, Bogicevic i tjeranje na ulicu. Ovo je na prvu . Cemu zabijanje glave u pijesak, svi vidimo da smo postali DJL i da ovaj put nije dobar za nasu Svetinju.

Javi Hervas je tražio raskid ugovora. Šta je klub trebao uraditi? Čak su naši i gospodski postupili, jer su ga odlučili pustiti uz određenu svotu novca odnosno raskid ugovora na njegovu štetu. Nisu ga htjeli držati na klupi. Razumni su. Da si makao bar iz svog sela, vidio bi kako je teško prilagoditi se kad odeš iz Bosne u Španiju, a ne kako je tek obratno.

Dalje, slučaj Jahić i povreda. Kostić je sve rekao. Bit će potpuno spreman kroz nekoliko dana, a on trenira sa ekipom.

Slučaj Bogičević - Šta uraditi sa igračem koji ti ne treba nigdje? Ostaviti ga 16 mjeseci da eto tek onako prima platu jer trčkara po pomoćnom terenu? Je li to Željezničar jedini klub koji je raskinuo ugovor sa nekim igračem.

Dalje, kakvu tvoju Svetinju? Ti da voliš ovaj klub, ne bi bio protiv ove garniture ljudi koja nam konačno pruža sve ono što ovaj klub zaslužuje. Počevši od nevjerovatnih pojačanja do toga da smo konačno krenuli u izgradnju stadiona.

@Hrasno1921

Još mi nisi odgovorio, je l' te stid?

Pokusavas odbraniti ljude koji prave sprdnju iz kluba i ti nisi navijac Zelje nego Uprave. Da bi navijao za Upravu bilo koju mora postojati jedan od ova dva razloga: Neko od familije ti je u Upravi ili naplacujes vrijeme provedeno na forumima i drustvenim mrezama.

1. Pogba trazio raskid ugovora od Juventusa i iz Stare dame ispali gospoda i odlucili ga pustiti. Bravo
2. Nacin na koji smo raskinuli ugovor sa Bogicevicem i nacin na koji smo bivseg kapitena sutnuli na ulicu nije zabilježen u svijetu fudbala. Osim toga, nije to baš tako "vozdra"... sud može da uračuna i kamatu, sudske troškove, pretpljenu duševnu bol... sve zavisi od advokata.
3. Za razliku od tebe i ostalih uvlakaca Svetinja mi je dioi porodice, boli me **** za Upravu ili Misimovica jer mi nemamo Uprave. Mi smo DJL.

[amazon]

Ovo su normala momci koji su pisali ranije. Nego da budu IN pokusavaju nesto baljazgat a ne kontaju da bezveze pisu. Odes na stadion i cujes oko sebe da li su raja zadovoljna igrom ili nisu. Pa necemo uzimati za relevantno likove koji ne idu utakmice a pisu o necemu. Izgleda da je i hrasno negdje u njemackoj pa nece moci gledati utakmicu i raspuco se. Ne, ne, nema utakmice

[Blueboy1]

Otišao Hervas-kriva uprava.
Otišao Sadiković na posudbu u bolju ligu-kriva uprava.
Bogičević nije u planovima novog trenera-kriva uprava.
Sejfudin Tica direktor omladinskog pogona-kriva uprava.
Oko Hervasa i Sadikovića je sve već ispričano, ne trwba zaista ništa dodati.
Bogičević nije u planu novog trenera, ponuđene su mu druge opcije, čovjek nije htio i dobio raskid ugovora. Mourinho dođe u Real i odmah nabije nogom legende kluba i igrače koji su čitavu karijeru proveli u klubu, Raula i Casillasa. Kaže, ne trebaju mu i uprava to riješi sa igračima, doduše ne otkazom igračima, nego sporazumnim raskidom, ali za takav dogovor moraš imati dvije zainteresirane strane, a u našem slučaju, Bogičević nije bio zainteresovan za sporazumni raskid ugovora.
Što se tiče Sejfudina Tice, znaju li ovi dežurni pljuvači uopšte ko je taj čovjek, znaju li možda informaciju koliko ga djeca vole, kako radi sa djecom? Ali ne, bitno je odmah pljunuti na svačiji rad i kvalitet, jer su im "šefovi" strogo naglasili da moraju pljunuti na svaki potez kluba.
Odmorite malo, tražite od "šefova" godišnji odmor da malo napunite baterije za daljnje aktivnosti, biće ih u narednom periodu dosta, bojim se da nećete moći stići sve popljuvati.

[Transfer1312]

.

[carsijaba]

Kada je uručen otkaz Bogičeviću? Nisam nigdje našao ni izjavu Bogija ni neko saopštenje iz Kluba u kome je ozvaničeno uručenje otkaza.

[Hrasno1921]

Sutra bi Janez trebao krenuti sa tri napadaca, i jasnom napadackom taktikom, Lendrica nikako na bokove vec u spic staviti, i njega i Pozdera i Nikolica, mislim da Siroki takvo nesto nebi ocekivao ni u snu

[Blueboy1]

Majstore ne mozes dobiti raskid ugovora. Imas obostrani , na stetu kluba i stetu igraca ( ukoliko debelo prekrsi pravilnik) a ti sad frajera kaznjavac za nesto od prije 2 mjeseca iako je samo bio novcano kaznjen onda moras otpustit i Blagojevica , Kjosevskog i Beganovica!?

Eto djeca ga vole i sad je Sejfudin Tica idealan izbor!? Vole djeca svasta nesto , al on treba da stvara igrače kao što je to radio Dogan , a ne dovodis lika koji je radio U Bahreinu i Kuvajtu u Omladinskim kategorijama.

Nek otpuste sad lijepo sve igrače koji su ucestovali u incidentima mozda im i povjerujemo. I jos cu dodat jedan citat direktora Seville MONCHIJA: " Koliko god imali dobre financijske rezultate , nikad necete vidjeti transparent navijača gdje hvale vaše financijske uspjehe. Ono što navijači žele su rezultati na terenu..."

Drug na jednom sam se mjestu pogrešno izrazio jer pišem i vozim, vrlo dobro znam na koji se način može raskinuti ugovor.
Druga stvar, znaš li ti argumentovano je li Tica stručan za ovaj posao ili nije, osim mahalskih priča radio u Bahreinu i Kuvajtu. Gdje je trebao raditi, u omladinskom pogonu Manchester Uniteda, pa da onda dođe kod nas?
Treće, nijedan klub ne otpušta sve igrače koji su učestvovali u nekom incidentu. Real neće otpustiti Ronalda, ali vjerovatno hoće Arbelou, iako npr. mogu napraviti isti prekršaj klupske discipline. Imaš slučaj kod komšija, nisu otpustili sve igrače koji su pili, otišao im je samo jedan koji je bio najmanje perspektivan, iako im je vjerovatno najbolji igrač.

[samoposmatram]

Kazu istorija se ponavlja. Mene ovaj period podsjeca na vrijeme Pliseka. Mozda grijesim, ali meni ova ekipa u klubu vise ide na "Od Zelje se zivi" a ne "Zeljo se voli". Na kraju svega nadam se boljem sutra i novim trofejima.

Samo mi ovo u glavi u zadnje vrijeme:

Treneri koji su osvojili trofeje sa Zeljom ili imali pohvalne rezultate u europi.

Milan Ribar, Ivan Osim, Enver Hadziabdic, Amar Osim i Milomir Odovic.

Vidi li ko vezu ovdje?

[Domerkant]

Ne vidi pojasni nam

[zeljoooooooooo]

Ne vidim ni ja, pogotovo to sa Odovićem, ne kontam.

[Domerkant]

Pa yebo ga ti jel zabranjeno pitati, pitaš vidi li ko vezu, mi ne vidimo i nećeš da nam objasniš

[Hazmirami]

De objasni ba, ja tu igru riječi ne mogu skopčati.

[samoposmatram]

Sumnjivo lice


Život i smrt Josipa Katalinskog




Pedesetih godina je oko Kasindolske ulice, u južnome sarajevskom predgrađu Ilidži, živjela neka deklasirana, uglavnom katolička, proleterska sirotinja. U nedavnome ratu klalo se tu i palilo, noći su gutale one koji su bili krive vjere i čvrstih uvjerenja, a onda su u proljeće 1945. stigli partizani i temeljito se osvetili, pogubivši pritom i župnika na Stupu. Opet se sve događalo noću. Svaka je kuća imala nekoga stradalog, na ovoj ili onoj strani, podrumi i tavani bili su puni duhova, i svako bi malo ispadali kosturi iz ormara. Tugu i tjeskobu toga svijeta iz poratnoga predgrađa nitko nije ispričao, a vjerojatno niti neće. Već je prekasno, prošle su godine, polako nestaje i taj katolički, ilidžanski svijet.

Najsiromašnija od sve djece u Kasindolskoj bila su braća Katalinski. Maloga Josipa moji su pamtili kako ide preko dubokog blata, na onoj livadi prema Butmiru, gdje će jednom biti sagrađen sarajevski aerodrom, jednoga novembarskog kasnog popodneva, pod rukom odnekud nosi glavicu kupusa, i ona mu ispada. On je pokušava očistiti, jer se boji materi donijeti prljav kupus. Neka moja pratetka oprala mu je kupus. Sretan i blatnjav otrčao je kući sa svojom glavicom.

To su pričali nakon što je trinaestog veljače 1974, u trinaestoj minuti, u majstorici protiv Španjolske, Katalinski zabio gol, koji je Jugoslaviju odveo na Svjetsko prvenstvo. I mi smo za taj gol bili zaslužni. Netko naš malom je Škiji oprao glavicu kupusa. Sjećam se: Brane Oblak postavio je loptu, da izvede slobodni udarac, i dok je on čekao da se naši rasporede u šesnaestercu, iza leđa mu je pritrčao Iko Buljan i opalio po lopti, kao da je nekoga dolje ugledao. Katalinski je skočio negdje s ruba peterca, pucao glavom, vratar Iribar odbio je loptu, ali Škija je u padu, u času kada se čovjek refleksno dočekuje da mekše padne, i više nema koncentracije, nekom divljom snagom pogodio loptu desnicom i zabio je u rašlje. U tom je golu bio sav njegov život. To i nije bio gol, nego metafora. Zbog gola i zbog onoga koji ga je dao, zbog blatne glavice kupusa i naših porodičnih zasluga za jednu pobjedu, nogomet mi je postao važniji nego što je, možda, trebao biti. Zauvijek je nešto od toga ostalo.

Osamnaest godina kasnije, bila je zima, teška, mračna i ratna, 1992. na 1993, upoznao sam Josipa Katalinskog. Upravo je izbjegao s ratne Ilidže, gdje su mu Srbi ubili brata. Bio je sijed i brkat, u nekoj čudnoj, ogromnoj krznenoj bundi. Kao da se obukao u medvjeda. Valjda se tako nose bogati ljudi u Francuskoj. Dvije godine ranije prodao je svoj hotel na Azurnoj obali, i vratio se na Ilidžu, da dočeka rat. Pitao sam ga o ljudima koji su okupirali Ilidžu. Ali on nije htio protiv njih koji su se one frankfurtske veljače radovali njegovome golu, ni protiv njih, ni protiv njihove djece. “Ovo je bratoubilački rat, ništa drugo nego bratoubilački rat”, ponavljao je. Tko bi imao duše i obraza reći mu da nije bratoubilački, nego je nekakav drukčiji rat? Škiji su ubili brata.

Bio je drag i običan čovjek. Legendarna ličnost iz naših djetinjstva, ljudi po kojima, kada odrasteš, bivaš ovo što jesi. Ne bi to bilo toliko važno, da u međuvremenu nije svega nestalo. Kao što je nestalo Katalinskih s Ilidže i iz Kasindolske ulice, kao što je nestalo kuferaša, katolika i proletera poljskih, njemačkih, čeških imena, koji su se većinom pisali kao Hrvati. Oni su tu oduvijek bili privremeno, i njihova je prava lična karta bila je sadržana u tom imenu, što su im ga domaći podrugljivo nadjenuli: kuferaši.

U Francuskoj Škija je napravio pristojnu karijeru, koju je morao rano prekinuti, već u tridesetoj, jer mu je popustilo koljeno. Takva su bila vremena, doktori nisu bili kao danas. Igrao je u Nici, gdje je, kao i na Grbavici, bio ljubimac navijača. Ali je i tamo trenere izluđivao, kao što je izluđivao i velikog Milana Ribara, jer bi se, kao posljednji čovjek obrane, barem triput u svakom poluvremenu sjurio prema protivničkom šesnaestercu. Često je davao golove, ali je svoju mrežu izlagao smrtnoj opasnosti. Navijači Nice su mu, kada bi tako otrčao na protivničku stranu, skandirali: “Škija, vrati se!” Kako li su uzaludne danas te riječi.

Miljenko Jergović 14. 06. 2011.

[Hrasno1921]

Sumnjivo lice


Život i smrt Josipa Katalinskog




Pedesetih godina je oko Kasindolske ulice, u južnome sarajevskom predgrađu Ilidži, živjela neka deklasirana, uglavnom katolička, proleterska sirotinja. U nedavnome ratu klalo se tu i palilo, noći su gutale one koji su bili krive vjere i čvrstih uvjerenja, a onda su u proljeće 1945. stigli partizani i temeljito se osvetili, pogubivši pritom i župnika na Stupu. Opet se sve događalo noću. Svaka je kuća imala nekoga stradalog, na ovoj ili onoj strani, podrumi i tavani bili su puni duhova, i svako bi malo ispadali kosturi iz ormara. Tugu i tjeskobu toga svijeta iz poratnoga predgrađa nitko nije ispričao, a vjerojatno niti neće. Već je prekasno, prošle su godine, polako nestaje i taj katolički, ilidžanski svijet.

Najsiromašnija od sve djece u Kasindolskoj bila su braća Katalinski. Maloga Josipa moji su pamtili kako ide preko dubokog blata, na onoj livadi prema Butmiru, gdje će jednom biti sagrađen sarajevski aerodrom, jednoga novembarskog kasnog popodneva, pod rukom odnekud nosi glavicu kupusa, i ona mu ispada. On je pokušava očistiti, jer se boji materi donijeti prljav kupus. Neka moja pratetka oprala mu je kupus. Sretan i blatnjav otrčao je kući sa svojom glavicom.

To su pričali nakon što je trinaestog veljače 1974, u trinaestoj minuti, u majstorici protiv Španjolske, Katalinski zabio gol, koji je Jugoslaviju odveo na Svjetsko prvenstvo. I mi smo za taj gol bili zaslužni. Netko naš malom je Škiji oprao glavicu kupusa. Sjećam se: Brane Oblak postavio je loptu, da izvede slobodni udarac, i dok je on čekao da se naši rasporede u šesnaestercu, iza leđa mu je pritrčao Iko Buljan i opalio po lopti, kao da je nekoga dolje ugledao. Katalinski je skočio negdje s ruba peterca, pucao glavom, vratar Iribar odbio je loptu, ali Škija je u padu, u času kada se čovjek refleksno dočekuje da mekše padne, i više nema koncentracije, nekom divljom snagom pogodio loptu desnicom i zabio je u rašlje. U tom je golu bio sav njegov život. To i nije bio gol, nego metafora. Zbog gola i zbog onoga koji ga je dao, zbog blatne glavice kupusa i naših porodičnih zasluga za jednu pobjedu, nogomet mi je postao važniji nego što je, možda, trebao biti. Zauvijek je nešto od toga ostalo.

Osamnaest godina kasnije, bila je zima, teška, mračna i ratna, 1992. na 1993, upoznao sam Josipa Katalinskog. Upravo je izbjegao s ratne Ilidže, gdje su mu Srbi ubili brata. Bio je sijed i brkat, u nekoj čudnoj, ogromnoj krznenoj bundi. Kao da se obukao u medvjeda. Valjda se tako nose bogati ljudi u Francuskoj. Dvije godine ranije prodao je svoj hotel na Azurnoj obali, i vratio se na Ilidžu, da dočeka rat. Pitao sam ga o ljudima koji su okupirali Ilidžu. Ali on nije htio protiv njih koji su se one frankfurtske veljače radovali njegovome golu, ni protiv njih, ni protiv njihove djece. “Ovo je bratoubilački rat, ništa drugo nego bratoubilački rat”, ponavljao je. Tko bi imao duše i obraza reći mu da nije bratoubilački, nego je nekakav drukčiji rat? Škiji su ubili brata.

Bio je drag i običan čovjek. Legendarna ličnost iz naših djetinjstva, ljudi po kojima, kada odrasteš, bivaš ovo što jesi. Ne bi to bilo toliko važno, da u međuvremenu nije svega nestalo. Kao što je nestalo Katalinskih s Ilidže i iz Kasindolske ulice, kao što je nestalo kuferaša, katolika i proletera poljskih, njemačkih, čeških imena, koji su se većinom pisali kao Hrvati. Oni su tu oduvijek bili privremeno, i njihova je prava lična karta bila je sadržana u tom imenu, što su im ga domaći podrugljivo nadjenuli: kuferaši.

U Francuskoj Škija je napravio pristojnu karijeru, koju je morao rano prekinuti, već u tridesetoj, jer mu je popustilo koljeno. Takva su bila vremena, doktori nisu bili kao danas. Igrao je u Nici, gdje je, kao i na Grbavici, bio ljubimac navijača. Ali je i tamo trenere izluđivao, kao što je izluđivao i velikog Milana Ribara, jer bi se, kao posljednji čovjek obrane, barem triput u svakom poluvremenu sjurio prema protivničkom šesnaestercu. Često je davao golove, ali je svoju mrežu izlagao smrtnoj opasnosti. Navijači Nice su mu, kada bi tako otrčao na protivničku stranu, skandirali: “Škija, vrati se!” Kako li su uzaludne danas te riječi.

Miljenko Jergović 14. 06. 2011.

Miljenko Jergovic veliki Zeljovac prije svega, a ovaj tekst treba s vremena na vrijeme kaciti na temu cisto da se procita i malo razmisli o nekim stvarima ...