NEOBIČAN FUDBALSKI PUT STANDARDNOG PRVOTIMCA SLOBODE MITRA LUKIĆA
GOLGETER NA SLUŽBENOM PUTU
Otkad je član tuzlanskog prvoligaša ,Mitar Lukić(29) je standardni prvotimac.Ništa tu ne bi bilo neobično da da ovaj fudbaler nije došao u "grad uglja i soli"1984 .godine iz republičkog ligaša Bratstva iz Gračanice.Pored ove, za njegovo ime je vezano još dosta neobičnosti.Za skoro tri godine prvoligaškog staža odigrao je stotinjak utakmica i postigao oko 30 golova.Ni jednom nije isključen, a " zaradio" je samo jedan žuti karton! Pauzirao je samo na dvije utakmice i to zbog povreda.Nikada nije prigovarao sudijama, protivničkom fudbaleru nikada nije pokušao da uzvrati udarac.Naprotiv,uvijek je bio spreman da pruži ruku pomirenja, za šta je pobrao mnoge aplauze na otvorenoj sceni.Među drugovima i simpatizerima prvoligaša sa Tušnja omiljen je i cijenjen kao čovjek i kao fudbaler.Razgovarati sa njim pravo je zadovoljstvo.Svaka njegova riječ odiše iskrenošću.Takav je bio i ovaj put, prilikom prvog razgovora za TEMPO.
- Gledajući vas dok ste igrali u nižerazrednim klubovima,nismo mogli da se načudimo zašto ne igrate u nekoj od prvoligaških ekipa.Ni sada kada ste standardni prvotimac Slobode , nije nam jasno zašto to niste ranije postali?
- Sve je to sticaj okolnosti, - počeo je svoju "storiju" Lukić.-Još 1976 godine Tuzlaci su se prvi put interesovali za mene.Bio sam prvotimac Bratstva iz Gračanice, a Sloboda je spremala svoj drugi tim za turneju po Italiji.Poslali su mi telegram da im se priključim.Taj telegram su sakrili u mom klubu i onemogućili mi da postanem rvoligaški igrač.Drugi put sam pozvan iduće godine . Bio sam nekoliko dana u Tuzli na probi i zadovoljio kriterijume trenera Geruma.Tražio sam da potpišem ugovor, ali ljudi iz Uprave su odugovlačili,sve dok mi nije" pukao film".Spakovao sam se i vratio u Gračanicu.Sutra su došli prestavnici zvorničke Drine i ja sam otišao sa njima.Za sve vrijeme mog igranja u Zvorniku , a igrao sam četiri godine,salijetali su me predstavnici prvoligaša sa Tušnja.Željeli su da me vide u svojim redovima.
- Zašto niste otišli kad su vas toliko tražili?
- Za to postoje dva razloga.Prvi je što sam se plašio konkurencije u Slobodi.Pored Šećerbegovića, Hukića,Mulahasanovića...nisam imao šta da tražim, a da sjedim na klupi nisam htio.
-Koji je drugi razlog?
- Ovaj drugi je možda važniji od prvog.Kada sam potpisao prvi jednogodišnji ugovor sa Drinom,obećao sam imda ću to isto učiniti i u naredne tri sezone.Zauzvrat sam dobio 15 miliona starih dinara.Možda ta cifra sad smiješno djeluje. Međutim , tada je to bila velika gomila novca.Biće dovoljno da kažem da sam od tih para napravio u Gračanici kuću na sprat !Čak sam uspio i da je pokrijem.Poslije 4 godine vratio sam se u Bratstvo koje je u međuvremenu ispalo iz Republičke lige.Uspjeli smo ponovo da se domognemo starog društva , a 1984, po nagovoru tadašnjeg tehničkog direktora Slobode, Mesuda Nalića,obreo sam se u Tuzli.Potpisao sam četvorogodišnji ugovor i otišao sa klubom na pripreme u Vlasenicu.Kao po nekom nepisanom pravilu ,mene je ponovo "trefio "baksuzluk.Pobjegao sam sa priprema!
-Zašto?
-Imao sam privatnih problema i to preko glave.U Gračanici je ostala supruga Nada sa jednogodišnjom kćerkom Sandrom.Druga kćerka Sanja bila je na putu.U tek sagrađenu kuću nisam još bio uselio, problemi materijalne prirode.
-Zar ste morali bježati da bi sve to riješili?
-Ljudi iz mog matičnog kluba su mi "pomogli" da pobjegnem.Obećali su da ako se vratim ,daće mi pomoći oko useljenja u kuću.Moram da kažem da su me neprijatno iznenadili.Vrdali su lijevo - desno i izbjegavali na sve moguće načine da ispune obećano.Naknadno su postavili uslov - ispisnicu od Slobode.Ante Raos, predsjednik Slobode, nije htio nida čuje za raskidanje ugovora.Rekao je da ispisnicu neću dobiti dokle god sam ugovorom vezan.
- Šta ste tada uradili?
-Šta sam mogao nego da se povinujem odredbama ugovora.Najviše sam se brinuo kako će reagovati šef stručnog štaba Avdičević.Ali, svi u klubu su imali razumijevanja za mene tako da mi niko ništa nije prebacio.Hvala im zbog toga. Trudio sam se da se odužim koliko mogu.
Odužio se Lukić Tuzlacima "što su mu progledali kroz prste". Do sada ni jednom nije zakasnio na trening iako svakodnevno putuje od Gračanice do Tuzle i natrag.Svaki dan po 90 kilometara!Odužio im se na jedan, mnogo korisniji način.Dobre igre na mjestu lijeve polutke,golovi,primjerno ponašanje i maksimalmo zalagamje na treninzima i u igri veliko su "hvala" ovog skromnog fudbalera i čovjeka.Koliko je skroman,dovoljno kazuje i podatak da je,i pored finansijskih problemau vrijeme potpisivanja ,za ugovor dobio 30 miliona starih dinara.
-Uodnosu na druge fudbalere , koji su dolazili, uzimali 200-300 miliona ,odigrali 2-3 utakmice i odlazili,ja sam prošao loše , ali ne žalim se.Mjesečno zaradim 20-30 miliona starih dinara i opet lijepo živim.
- Kod vas je ovo "ali" neizbježno. Zašto?
- Šta mogu kad mi je sudbina takva!Ništa nisam niti hoću da prećutim.
-Ćutite kad vas protivnički fudbaleri i udaraju...
- Mi, navalni fudbaleri, osuđeni smo na udarce.Nemamo šansu da uzvratimo, a jedini način da im se osvetimo je da postignemo gol.Pored toga, isti hljeb jedemo.Jednostavno,ne mogu na nekoga da se naljutim zato što radi svoj posao.Druga je stvar što ima malo onih koji taj posao znaju da odrade bez faula.Njih bi mogao na prste jedne ruke da izbrojim.Samo ću jednog da pomenem koji se razlikuje od svih.Na utakmici protiv Zvezdom Milan Janković je bio zadužen da pazi na mene.Utoku cijele utakmice nije napravio niti jedan faul, a ja se,tako reći, nisam ni sastao sa loptom.Svaka mu čast!
- Fudbaleri u vašim godinama obično razmišljaju o inostranom angažmanu. Šta je sa vama?
-Nedavno sam obavio neke neformalne razgovorei već mi je stavljeno na znanje da ove godine neću moći nikuda iz Tuzle.Tek u junu 1988. moći ću da biram gde ću.
- Šta ćete izabrati?
- Ako mi ponude odgovarajuće obeštećenje, ostaću.Naime, imam kuću pa ću umjesto stana tražiti odgovarajuću novčanu vrijednost.Želim da od tih para otvorim neki ugostiteljski objekat, jer se od fudbala ne može vječno živjeti.
............................................................Sportski nedeljnik "TEMPO", Beograd, maj 1987.
MITAR LUKIĆ VELIKA
Sloboda - Seljo krajem 80-tih, kapiteni Mitar Lukić i Dragan Škrba , sudija Sava Avramović.
SLOBODA - CRVENA ZVEZDA 2:1(0:0)
Sezona 1984/85, 8. kolo. Odigrano 07.10.1984.
Strelci:1:0 Djedović (60),2:0 LUKIĆ (80), 2:1Janjanin (85 - 11m).
Ovo je bila prva utakmica Mitra Lukića za Slobodu.Usljed peripetija oko prelaska u Slobodu,prouzrokovanih od Bratstva iz Gračanice, kasnio je sa pripremama i debitovao tek u 8. kolu i to protiv Crvene Zvezde na Tušnju .
Ne samo da je pružio odličnu partiju ,nego se na njemu nije osjećala nikakva trema.Do duše bio je iskusan igrač (26godina), ali on je igrao u republičkoj ligi BiH , a to je treća liga.
Igrao je kao da je u Slobodi već 4-5 godina, vrlo sigurno i tehnički dotjerano.
Pred kraj utakmice kada je Zvezda pokušavala izjednačiti zabio im je i gol, drugi na utakmici za Slobodu a svoj prvijenac.
Od tada pa sve do nesretnog rata Mitar Lukić je igrao za Slobodu ,dakle 8 godina.
On je istinska" legenda"FK SLOBODA i njegovo ime je urezano zlatnim slovima u istoriji našeg kluba.
Gledao sam sa užitkom debitantski nastup Mitra Lukića za Slobodu tog lijepog oktobarskog dana na prepunom Tušnju.
OVAJ ČOVJEK MORA IMATI ANGAŽMAN U SLOBODI, JER ON IMA SVE ŠTO TREBA FUDBALSKOM PEDAGOGU.
......................................................................................................................................
Sloboda Tuzla 1987-88-JESENJI VICEPRVACI .
Gornji red s lijeva na desno:rah. Nedzad Verlasevic, Tomo Mrkic, Asmir Mehanovic,(pok. GORAN MILJANOVIĆ),Zoran Marić ,Nihzad Ademović, Mile Stegnjajic, Samid Sabitovic, Srednji red s lijeva trener Mesud Nalic, Davor Mladina, Midhat Memisevic, Cvijan Milosevic, Mirza Hadzic, Mirko Mihic, Rade Tosic,Borisav Radovanović, Dr.Jovan Jelic, sjede s lijeva: Nail Besirevic, Muhamed Tahirovic, Zoran Milosevic, Trener Đorđe Gerum, Munever Krajisnik, Ekrem Ibric,
Mitar Lukic, Dragoslav Kostic.
..............................................................................................................................................
Ovo je je ekipa Slobode na dan 10. decembra 1989.
Radi se utakmici 18. kola u sezoni 1989/90.
Fotagrafija ekipe Slobode je nastala pred utakmicu :FK SLOBODA-FK CRVENA ZVEZDA 3 : 0 (3 : 0).
Strelci za Slobodu: 1:0 Ivanović (5), 2:0 Jovanović(39), 3:0 Ivanović (45).
FK SLOBODA, stoje sa lijeva:Jovičić(trener),Jovanović,Peštalić,Šarić,C.Milošević,Radovanović,Ibrić, Jusić (pom.tr.)
............čuče sa lijeva: Sadiković, MITAR LUKIĆ,Z.Milošević,Smajlović i Hukić(pom.trener).
............Na fotografiji nedostaje jedanaesti igrač ,Ivanović.
Snimak golova Slobode i nemilih scena od strane igrača Crvene Zvezde se nalazi na dole navedenom you tube.
MITAR LUKIĆ SA SINOM JOVOM IGRAČEM DOBOJSKE SLOGE.
.....................................................................