JOSE MOURINHO ''THE SPECIAL ONE''
Ovo je priča o jednom čovjeku koji je skoro od početka svog života predodređen za uspjeh.
Rođen je 26. januara 1963. godine. Kao dječak, bavio se sportom, tačnije fudbalom. Trenirao je kod svog oca, ali kako je odmah bilo jasno da od njega nikada neće nastati dobar fudbaler, njegova majka je željela da njen sin postane advokat ili da se bavi bar nekim sličnim pozivom jer je smatrala da je dovoljno pametan, rječit, inteligentan i šarmantan, te da će mu te osobine osigurati mjesto u vrhu poslovnog svijeta.
Možda bi tako i bilo da je poslušao svoju majku. Međutim, nije to uradio. Tadašnji dječak krenuo je za svojim snom. San je bio kristalno jasan. Biti fudbalski trener. I to ne bilo kakav fudbalski trener, već biti najbolji, biti jedinstven, biti poseban, biti jednostavno “THE SPECIAL ONE”.
Sada vam je jasno zar ne? Čovjek kojem je posvećen ovaj tekst zove se Jose Mario dos Santos Felix Mourinho.
Ranih devedesetih Mourinho je radio kao trener mlađih generacija kluba da bi nešto kasnije napustio taj posao i postao prevodilac sir Bobbyja Robsona. Od velikog sir Bobbyja Mourinho je naučio mnogo prateći ga od Sportinga, preko Porta pa sve do Barcelone.
U domovinu se vratio kao trener Uniao de Leiria i Benfice u kojima je imao kratak ali prilično uspješan trenerski mandat što ga je dovelo do trenerske stolice Porta. Tada je počelo pisanje istorije. Pod njegovom komandnom palicom Porto je u potpunosti zasijenio sve klubove u Portugalu, uključujući i Benficu.
2003. godine Porto završava kao šampion portugalske lige, osvajač kupa Portugala i kupa UEFA. Najveći uspjeh za portugalskog šampiona slijedi 2004. godine kada osvaja evropsku Ligu prvaka. Ono što je još više impresioniralo kompletan fudbalski svijet je činjenica da Porto, sa Mourinhom na čelu nije izgubio niti jednu utakmicu kao domaćin.
Nije se dugo čekalo. Svi su postali svjesni trenerskog talenta ovog Portugalca, a njegove usluge obezbijedio je Chelsea, što će se pokazati kao najbolji potez koji je taj klub mogao napraviti. Jose je diktirao tempo, vodio glavnu riječ, a vlasnik engleskog velikana, Roman Abramovich osigurao da svom novom treneru ne nedostaje apsolutno ništa, a ponajmanje novca za jačanje ekipe. Dovodeći igrače, koji su se pokazali kao prave zvijezde, Mourinho od Chelsea-ja pravi šampiona Engleske te dva puta za redom, 2005. i 2006. godine osvaja titulu Premier lige.
Pored toga, dobija i priznanje za najboljeg svjetskog fudbalskog trenera za sezone 2004./05. i 2005./06. od strane Međunarodne federacije nogometne istorije i statistike (IFFHS).Iako sklon kontraverznim
izjavama, čovjek britkog jezika postao je jako cijenjen od strane svojih kolega zahvaljujući uspjesima koje je do tada postigao. Čak je i sir Alex Ferguson, koji je poznat kao prgav čovjek, izjavio da je Jose Mourinho jedini trener u Engleskoj sa kime on može sa zadovoljstvom sjesti i uz čašu vina razgovarati kako o fudbalskim, tako i o temama nevezanih za zelene terene.
I da, da ne zaboravim, ni u mandatu u Londonu, Jose nije izgubio niti jednu utakmicu kao domaćin.
Tada je ustvari i rođen The Special One. Sam Jose se jednom prilikom nazvao tim nadimkom koji i dan – danas jako uspješno pravda.
Nakon dva trofeja engleskog šampionata, Mou opet diže sidro. Novi ugovor dolazi iz Milana, a Mou zvanično postaje trener Intera.
U Milanu je ubrzo postao omiljena figura, što zbog svoje ličnosti što zbog rezultata na koje se nije dugo čekalo. Inter osvaja Supercoppa Italiana i naravno Sccudeto. Kao i svaki put, našao je Jose idealno rješenje i za napadačku liniju Intera. Poznato je da jako voli imati klasičnog “egzekutora” u vrhu napada, a to je obezbijedio dovođenjem vremešnog argentinca Diega Milita koji je bio udarna igla talijanskog šampiona. Najveća sreća navijača Intera uslijedila je u drugoj sezoni od dolaska Mourinha. Njegova ekipa, vođena sjajnim Juliom Cesarom na golu, betonskom odbranom, virtuoznim veznim redom iz kojeg je Wesley Sneijder slao perfektne pasove ubojitoj napadočkoj liniji, koje je Milito nemilosrdno pretvarao u golove, nakon pune 64 godine osvaja Ligu prvaka.
I najveći skeptici u tom trenutku su morali priznati da je Jose Mourinho jedan od najboljih u istoriji ovog sporta i da njegovi dotadašnji uspjesi nisu samo puka slučajnost.
Uz sve trofeje osvojene i sa Interom, Mou je uspio produžiti svoj niz nepobjedivosti ne izgubivši ni na čelu milanskog velikana niti jednu utakmicu kao domaćin.
Sve to zajedno bio je poziv za buđenje Florentinu Perezu, predsjedniku Real Madrida. Već dugo vremena Madrižani nisu ni blizu nekadašnjeg tima i sve više su u sjeni najvećeg rivala, naravno Barcelone.
Jose napušta Italiju i seli u Španiju. Seli u Madrid i sve je spremno za spektakl. “Kraljevi” koje vodi “The Special One”.
Ipak, na samom početku ne ide sve po loju. U prvoj sezoni na čelu Reala Mou je ipak završio na drugoj poziciji sa Realom, a nakon dugih 9 godina konačno je i poražen kao domaćin.
Istini na volju, nije sve ni crno. Iako se nisu domogli trofeja Lige prvaka već u prvoj sezoni Madrižani su došli do polufinala najelitnijeg evropskog takmičenja za klubove, što je donekle predstavljalo uspjeh jer ovaj tim nije prošao osminu finala od posljednjeg osvajanja ovog trofeja, pa je ovo značilo “razbijanje kletve”. Dodatno tome, u vitrine kraljevskog kluba konačno je došla titula kupa Kralja koju nisu osvojili još od davne 1992. godine. Jedini trofej koji čak ni veliki Raul nema u svojoj karijeri.
Kada se sve sagleda, Mourinhova prva sezona u Madridu završena je sa dosta uspjeha. Druga, koja je pri kraju, kako trenutno stanje stoji već je uspješnija. Uostalom, gledajući njegovu karijeru unazad, vodeći klub u prvoj sezoni sklapao je ekipu i “kačio” pokoji trofej, da bi u drugoj zablistao.
U svakom slučaju, činjenica je da “Kraljevi”, od dolaska Mourinha djeluju mnogo ozbiljnije, opasnije i sve više podsjećaju na nekadašnji slavni kraljevski klub.
Kada se saberu, i stave na jedno mjesto, trofeji harizmatičnog portugalca izgledaju ovako:
Porto:
Portugalska Liga (2): 2002–03, 2003–04
Portugalski Kup (1): 2002–03
Portugalski SuperCup (1): 2003
Kup UEFA (1): 2002–03
UEFA Liga šampiona (1): 2003–04
Chelsea:
Premier liga (2): 2004–05, 2005–06
FA Kup (1): 2006–07
Liga Kup (2): 2004–05, 2006–07
Community Shield (1): 2005
Inter:
Serie A (1): 2009–2010
Supercoppa Italiana (1): 2008
Champions league (1): 2009-2010
Real Madrid:
(1): Copa del Rey
Lična priznanja:
UEFA Menadžer godine (1): 2003
UEFA Team of the Year Trener godine (3): 2003, 2004, 2005
Onze d’Or Evropski trener godine (1): 2005
IFFHS Menadžer godine (2): 2004, 2005
World Soccer Magazine Trener godine (2): 2004, 2005
BBC Sportska Ličnost godine (trener) (1): 2005
FA Premier League Menadžer godine (2): 2004–05, 2005–06
FA Premier League Menadžer mjeseca (3): novembar 2004, januar 2005, mart 2007
Oscar del calcio Trener godine (1): 2009.
Mogu reći samo jednu riječ: IMPRESIVNO!
Čovjek koji je osim po svojim uspjesima poznat i po profinjenom odijevanju, snažnoj ličnosti, svojevrsnim komentarima na press konferencijama, učestvovanju u reklamama za American Express, Adidas, Samsung i mnoge druge, dobrotvornim radom, prije svega je porodičan čovjek. Često zna reći da je njemu u životu najvažnija njegova porodica, te da mu je glavni cilj biti što bolji otac Matildi i Joseu Junioru i što bolji suprug svojoj supruzi Tami.
Trenutno, smatran je za jednog od najboljih svjetskih fudbalskih trenera i često je poređen sa sir Alexom Fergusonom. Godine su pred njim i sigurno je da će osvojiti još mnogo trofeja, a ko zna, možda i prestići čak i velikog Škota.
Izvor: Inter Club Balkan
Ovo je priča o jednom čovjeku koji je skoro od početka svog života predodređen za uspjeh.
Rođen je 26. januara 1963. godine. Kao dječak, bavio se sportom, tačnije fudbalom. Trenirao je kod svog oca, ali kako je odmah bilo jasno da od njega nikada neće nastati dobar fudbaler, njegova majka je željela da njen sin postane advokat ili da se bavi bar nekim sličnim pozivom jer je smatrala da je dovoljno pametan, rječit, inteligentan i šarmantan, te da će mu te osobine osigurati mjesto u vrhu poslovnog svijeta.
Možda bi tako i bilo da je poslušao svoju majku. Međutim, nije to uradio. Tadašnji dječak krenuo je za svojim snom. San je bio kristalno jasan. Biti fudbalski trener. I to ne bilo kakav fudbalski trener, već biti najbolji, biti jedinstven, biti poseban, biti jednostavno “THE SPECIAL ONE”.
Sada vam je jasno zar ne? Čovjek kojem je posvećen ovaj tekst zove se Jose Mario dos Santos Felix Mourinho.
Ranih devedesetih Mourinho je radio kao trener mlađih generacija kluba da bi nešto kasnije napustio taj posao i postao prevodilac sir Bobbyja Robsona. Od velikog sir Bobbyja Mourinho je naučio mnogo prateći ga od Sportinga, preko Porta pa sve do Barcelone.
U domovinu se vratio kao trener Uniao de Leiria i Benfice u kojima je imao kratak ali prilično uspješan trenerski mandat što ga je dovelo do trenerske stolice Porta. Tada je počelo pisanje istorije. Pod njegovom komandnom palicom Porto je u potpunosti zasijenio sve klubove u Portugalu, uključujući i Benficu.
2003. godine Porto završava kao šampion portugalske lige, osvajač kupa Portugala i kupa UEFA. Najveći uspjeh za portugalskog šampiona slijedi 2004. godine kada osvaja evropsku Ligu prvaka. Ono što je još više impresioniralo kompletan fudbalski svijet je činjenica da Porto, sa Mourinhom na čelu nije izgubio niti jednu utakmicu kao domaćin.
Nije se dugo čekalo. Svi su postali svjesni trenerskog talenta ovog Portugalca, a njegove usluge obezbijedio je Chelsea, što će se pokazati kao najbolji potez koji je taj klub mogao napraviti. Jose je diktirao tempo, vodio glavnu riječ, a vlasnik engleskog velikana, Roman Abramovich osigurao da svom novom treneru ne nedostaje apsolutno ništa, a ponajmanje novca za jačanje ekipe. Dovodeći igrače, koji su se pokazali kao prave zvijezde, Mourinho od Chelsea-ja pravi šampiona Engleske te dva puta za redom, 2005. i 2006. godine osvaja titulu Premier lige.
Pored toga, dobija i priznanje za najboljeg svjetskog fudbalskog trenera za sezone 2004./05. i 2005./06. od strane Međunarodne federacije nogometne istorije i statistike (IFFHS).Iako sklon kontraverznim
izjavama, čovjek britkog jezika postao je jako cijenjen od strane svojih kolega zahvaljujući uspjesima koje je do tada postigao. Čak je i sir Alex Ferguson, koji je poznat kao prgav čovjek, izjavio da je Jose Mourinho jedini trener u Engleskoj sa kime on može sa zadovoljstvom sjesti i uz čašu vina razgovarati kako o fudbalskim, tako i o temama nevezanih za zelene terene.
I da, da ne zaboravim, ni u mandatu u Londonu, Jose nije izgubio niti jednu utakmicu kao domaćin.
Tada je ustvari i rođen The Special One. Sam Jose se jednom prilikom nazvao tim nadimkom koji i dan – danas jako uspješno pravda.
Nakon dva trofeja engleskog šampionata, Mou opet diže sidro. Novi ugovor dolazi iz Milana, a Mou zvanično postaje trener Intera.
U Milanu je ubrzo postao omiljena figura, što zbog svoje ličnosti što zbog rezultata na koje se nije dugo čekalo. Inter osvaja Supercoppa Italiana i naravno Sccudeto. Kao i svaki put, našao je Jose idealno rješenje i za napadačku liniju Intera. Poznato je da jako voli imati klasičnog “egzekutora” u vrhu napada, a to je obezbijedio dovođenjem vremešnog argentinca Diega Milita koji je bio udarna igla talijanskog šampiona. Najveća sreća navijača Intera uslijedila je u drugoj sezoni od dolaska Mourinha. Njegova ekipa, vođena sjajnim Juliom Cesarom na golu, betonskom odbranom, virtuoznim veznim redom iz kojeg je Wesley Sneijder slao perfektne pasove ubojitoj napadočkoj liniji, koje je Milito nemilosrdno pretvarao u golove, nakon pune 64 godine osvaja Ligu prvaka.
I najveći skeptici u tom trenutku su morali priznati da je Jose Mourinho jedan od najboljih u istoriji ovog sporta i da njegovi dotadašnji uspjesi nisu samo puka slučajnost.
Uz sve trofeje osvojene i sa Interom, Mou je uspio produžiti svoj niz nepobjedivosti ne izgubivši ni na čelu milanskog velikana niti jednu utakmicu kao domaćin.
Sve to zajedno bio je poziv za buđenje Florentinu Perezu, predsjedniku Real Madrida. Već dugo vremena Madrižani nisu ni blizu nekadašnjeg tima i sve više su u sjeni najvećeg rivala, naravno Barcelone.
Jose napušta Italiju i seli u Španiju. Seli u Madrid i sve je spremno za spektakl. “Kraljevi” koje vodi “The Special One”.
Ipak, na samom početku ne ide sve po loju. U prvoj sezoni na čelu Reala Mou je ipak završio na drugoj poziciji sa Realom, a nakon dugih 9 godina konačno je i poražen kao domaćin.
Istini na volju, nije sve ni crno. Iako se nisu domogli trofeja Lige prvaka već u prvoj sezoni Madrižani su došli do polufinala najelitnijeg evropskog takmičenja za klubove, što je donekle predstavljalo uspjeh jer ovaj tim nije prošao osminu finala od posljednjeg osvajanja ovog trofeja, pa je ovo značilo “razbijanje kletve”. Dodatno tome, u vitrine kraljevskog kluba konačno je došla titula kupa Kralja koju nisu osvojili još od davne 1992. godine. Jedini trofej koji čak ni veliki Raul nema u svojoj karijeri.
Kada se sve sagleda, Mourinhova prva sezona u Madridu završena je sa dosta uspjeha. Druga, koja je pri kraju, kako trenutno stanje stoji već je uspješnija. Uostalom, gledajući njegovu karijeru unazad, vodeći klub u prvoj sezoni sklapao je ekipu i “kačio” pokoji trofej, da bi u drugoj zablistao.
U svakom slučaju, činjenica je da “Kraljevi”, od dolaska Mourinha djeluju mnogo ozbiljnije, opasnije i sve više podsjećaju na nekadašnji slavni kraljevski klub.
Kada se saberu, i stave na jedno mjesto, trofeji harizmatičnog portugalca izgledaju ovako:
Porto:
Portugalska Liga (2): 2002–03, 2003–04
Portugalski Kup (1): 2002–03
Portugalski SuperCup (1): 2003
Kup UEFA (1): 2002–03
UEFA Liga šampiona (1): 2003–04
Chelsea:
Premier liga (2): 2004–05, 2005–06
FA Kup (1): 2006–07
Liga Kup (2): 2004–05, 2006–07
Community Shield (1): 2005
Inter:
Serie A (1): 2009–2010
Supercoppa Italiana (1): 2008
Champions league (1): 2009-2010
Real Madrid:
(1): Copa del Rey
Lična priznanja:
UEFA Menadžer godine (1): 2003
UEFA Team of the Year Trener godine (3): 2003, 2004, 2005
Onze d’Or Evropski trener godine (1): 2005
IFFHS Menadžer godine (2): 2004, 2005
World Soccer Magazine Trener godine (2): 2004, 2005
BBC Sportska Ličnost godine (trener) (1): 2005
FA Premier League Menadžer godine (2): 2004–05, 2005–06
FA Premier League Menadžer mjeseca (3): novembar 2004, januar 2005, mart 2007
Oscar del calcio Trener godine (1): 2009.
Mogu reći samo jednu riječ: IMPRESIVNO!
Čovjek koji je osim po svojim uspjesima poznat i po profinjenom odijevanju, snažnoj ličnosti, svojevrsnim komentarima na press konferencijama, učestvovanju u reklamama za American Express, Adidas, Samsung i mnoge druge, dobrotvornim radom, prije svega je porodičan čovjek. Često zna reći da je njemu u životu najvažnija njegova porodica, te da mu je glavni cilj biti što bolji otac Matildi i Joseu Junioru i što bolji suprug svojoj supruzi Tami.
Trenutno, smatran je za jednog od najboljih svjetskih fudbalskih trenera i često je poređen sa sir Alexom Fergusonom. Godine su pred njim i sigurno je da će osvojiti još mnogo trofeja, a ko zna, možda i prestići čak i velikog Škota.
Izvor: Inter Club Balkan
