RSD Velež Mostar - ARHIVA POSTOVA
Re: RSD Velež Mostar
Velez je bolan dio porodice ne klub za koji navijas!
Bez obzira na godine, spol ili nesto drugo,bio je, jeste i bice uvijek dio porodice ma gdje igrao u opstinskoj ili PL.
Bez obzira na godine, spol ili nesto drugo,bio je, jeste i bice uvijek dio porodice ma gdje igrao u opstinskoj ili PL.
MOSTAR 09.11.1993.NIKAD ZABORAVIT NEĆE
Re: RSD Velež Mostar
Brato danas na Besiktas-Kayserispor


Re: RSD Velež Mostar
SRETAN TI PRAZNIK RADA CRVENA RADNIČKA KLASO
Mnogo se puta kroz istoriju ostalo gladno ali se kupila karta i pogledala tekma svog Veleža. Nek je sretan a onima koji su se obogatili na račun te radničke klase taki u stau. Forza
Mnogo se puta kroz istoriju ostalo gladno ali se kupila karta i pogledala tekma svog Veleža. Nek je sretan a onima koji su se obogatili na račun te radničke klase taki u stau. Forza
Re: RSD Velež Mostar

SVIM VELEŽOVCIMA PRAVOSLAVNE VJEROISPOVIJESTI SRETAN VASKRS I DA GA PROVEDU U MIRU,VESELJU I UZ SVOJE NAJMILIJE
HRISTOS VASKRSE VAISTINU VASKRSE
Re: RSD Velež Mostar
I nakon mnogobrojnih najava o nekim kanonadama da ce nas nabit sest,sedam,osamnaest razlike ostase komsije na tome da nikad Veležu nisu dali vise od dva gola a tako su bili naloženi misleci da im dolazi ne znam koja taraba. Na kraju umalo dva boda ne zijanise od one golobrade djece. Znam da ih pojede ona utakmica juce jer su mislili da ce nas nakantat i ponizit u nasim najtezim trenutcima u istoriji kluba ali ne uspjese. Bez obzira na kvalitet koji je neuporedivo veci i igrace kupljene koji su skuplji 20 puta od nasih naletise na mostarske mudonje bez dlaka ispod pazuha i ekipu koja se moze obrijat s jednim bicem za brijanje
Cestitke i za Mrvu Serdarevica momka koji ima 36 godina i koji je sudionik i strijelac gola one prve utakmice 2000 godine na kosevu a jučer je sa istim žarom letio po terenu kao da mu je 20. Kapa do poda Mrva od mene imas respect za sva vremena. Brato ja ginem za vas i za sve one koji su bili uz klub u nasim najtezim trenutcima u istoriji i nisu mu okrenuli leđa ko pojedine picke. Mogli smo ispast jazavci i istupit iz takmicenja ali nismo nego smo sa ogromnim rizikom da izblamiramo ime odradili ovu sezonu. Vratit cemo se akobogda i za mene cete vazda biti raja mostarska jer ste pokazali kako se voli klub kao i RA koji nije propustio ni jedno gostovanje i u par utakmica bio brojniji od ovih sto se bore za titulu. Kapa do poda svima. Forza

Re: RSD Velež Mostar
Brato Milano

Nego kad smo kod tih crveno crnih pruga danas nam dolaze u posljednjoj utakmici kuci i u PL do ko zna kada. Čelik favorit ali idemo se pobit i pokusat obradovat raju koja je bila uz klub i nije mu okrenula leđa niti ce ikad. I moj poziv svima koji su u mogucnosti da dođu i pozdrave ove golobrade momke koji su bez priprema i onako skupljeni ko za lopte na male iznijeli voz sa 86 vagona na svojim leđima ovo proljece. Svi na stadion. Mostar u Srcu Velež do Groba. Forza


Nego kad smo kod tih crveno crnih pruga danas nam dolaze u posljednjoj utakmici kuci i u PL do ko zna kada. Čelik favorit ali idemo se pobit i pokusat obradovat raju koja je bila uz klub i nije mu okrenula leđa niti ce ikad. I moj poziv svima koji su u mogucnosti da dođu i pozdrave ove golobrade momke koji su bez priprema i onako skupljeni ko za lopte na male iznijeli voz sa 86 vagona na svojim leđima ovo proljece. Svi na stadion. Mostar u Srcu Velež do Groba. Forza
Re: RSD Velež Mostar
Priča o ljudima kakvi nikada nećemo postati

Djeca rastu brzo, prebrzo. Još jučer je bila smotuljak koji je mogao spavati samo na mojim prsima, a danas već pravi prve korake. Svijet joj se polako otvara, a ona ga - baš kao i ja nju - obožava. Smije se apsolutno svakome, nespretno šalje poljupce, malim rukicama maše prolaznicima... Uživa u svijetu kojeg još uvijek ne poznaje, ne na način na koji ga poznajemo mi odrasli. Ali postoji i taj užasni trenutak, koji dođe s vremena na vrijeme, trenutak kad pomisliš kako će se iluzija o savršenom svijetu u kojem se svi ljudi vole, u kojem svi mašu i šalju poljupce, uskoro početi razbijati. Trenutak kad shvatiš da ćeš svog dječaka ili djevojčicu nažalost morati naučiti da postoje i oni drugi ljudi.
Zli ljudi.
Ljudi koji su tu oko nas, koji normalno žive i rade. Misle i pišu. Koji se smiju i mašu djeci. Kupe kartu i gledaju nogomet. Ljudi koji se sakrivaju iza nasmijanih lica, pruže ti ruku, a ustvari im je važno kako se zoveš, odakle si, koje si boje i kako zoveš boga kojemu se moliš, ako mu se uopšte moliš. Koji se raduju tuđoj nevolji i u njoj uvijek, kukavički i podlo, pokažu zube.
Ljudi za koje znamo da već dugo bitišu u Bosni i Hercegovini. Evo, recimo, izvjesni gospodin Jozo Pavković. Kaže google da novinarstvo drži u malom prstu, a valjda je otud izvadio naslov u kojem sugeriše da su Hrvati – valjda svi Hrvati? - ove godine nogomet igrali kako bi ugasili crvenu petokraku. I još sugeriše, ne lezi vraže, da su u tom svom naumu uspjeli. Jer jedan od rijetkih istinitih podataka u besmislenom naglabanju, a po kojem je Pavković mudro donio zaključak, jeste da je Zrinjski prvi a Velež zadnji.
Zrinjski jeste prvak Bosne i Hercegovine, Velež jeste ispao iz Premijer lige BiH. Sasvim zasluženo, u oba slučaja.
Međutim, veli Jozo da je Zrinjski, jasno u ime svih Hrvata, osvojio 66, a moguće i 69 bodova u 30 utakmica, da bi ugasio crvenu petokraku. Karačić, Graovac, Stojanović, Todorović, Zakarić, Mešanović, Bilbija i ostali, a sve pod trenerskom palicom Vinka Marinovića trenirali su i radili godinu dana, zabili su pedeset i kusur golova, pobjedili u (do sada) dvadeset utakmica, između ostalih i Borac, i Široki, i Sarajevo, i Drinu, i Travnik, samo kako bi, u ime svih Hrvata, ugasili crvenu petokraku koja je na amblemu gradskog rivala. Odnosno, hoće reći izbacili Velež iz lige.
Misli valjda Jozo - a usudi se to i napisati - da su svi kao i on i da im je važnije da komšiji ili susjedu crkne krava. Da su svi zli.
Isti gospodin koji već u trećoj rečenici - u jednoj od navodno najčitanijih novina u Bosni i Hercegovini, koja to bez pardona objavi - bez imalo ustručavanja Mostar podijeli na "hrvatski, zapadni dio" i "istočni, bošnjački". Jer, to će naša djeca tek naučiti, takav je mentalni sklop zlih i bolesnih ljudi slične ideologije u različitim bojama, u kakve spada i ovaj naš Jozo. Oni u glavama imaju granice. Oni imaju svoj i njihov Mostar. Za njih, Jozu i Jozine, multietičnost je mrtva i žele živjeti u etnički čistom, daleko od drugačijih. Poštovanje, ali na daljinu.
Fraza o mladom i glupom u ovom konkretnom slučaju ne ide, jer već je čovjek u godinama, barem bi se reklo po slikama. Međutim, ide ona o hrabrom i glupom, jer je Pavković dovoljno hrabar da dalje pokušava svojim bolesnim načinom razmišljanja objasniti filozofiju dva mostarska fudbalska/nogometna kluba, svrstavajući ih tako još jednom u etničke torove, jer tako je Jozo - i oni osuđeni na 111 godina zatvora po čijim se razmišljanjima vodi - zamislio i tako mora biti.
Jer nije se naš heroj samoproglasio prvim u Hrvata tek da bi ignorisao fakte i falsificirao historiju Mostara i njegovog fudbala, niti kako bi svojim riječima neupućenima objasnio šta simbolizira Zrinjski i koja je to filozofija zbog koje klub postoji; Jozo je hrabro upozorio navijače Veleža a onako usputno i političare - jasno Bošnjake - da petokrakom, dakle klupskim amblemom, i multietičnošću, "nikada neće zagospodarati Bosnom i Hercegovinom ". Nogometnu, olitiga fudbalsku loptu je izgubio negdje usput, valjda sa Srbima i ostalim narodima koji su živjeli i žive u Mostaru, a igrali su ili navijali ili navijaju i igraju za neki od klubova...
Ljudi poput našeg junaka jesu zli iz prostog razloga jer mrze druge. Ali je uz to Jozo, da ne pakujemo u celofan i ne lijepimo mašnicu, i glup. Ne zato što vjeruje da ovo što je napisao ima smisla - jednostavno mu je ambicija veća od potencijala i to nije nešto što mu se treba zamjeriti. Nije on glup ni zato što misli da jedan klub predstavlja čitav jedan narod; u nedostatku individualne hrabrosti i sposobnosti takvi obično gloginje mlate tuđim. Međutim, gospodin Pavković jeste pokazao manjak inteligencije kada je zaključio da "od subote u Mostaru još jedna (zvijezda) neće sjati". Istina, Pavković možda previše vremena provodi sa stranačkim šefom i lokalnim cenzorom koji je u međuvremenu promjenio partijsku knjižicu, rukopis i nogometni klub, ali ipak bi nakon toliko godina neželjenog suživota sa pravim navijačima Veleža morao znati da njihovu – našu - ljubav i amblem sa crvenog dresa ne mogu isprati takve sitnice kakve su jak subotnji pljusak, otimanje stadiona ili ispadanje iz lige.
Velež je u sezoni 2015/2016 bio najgori klub u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, a vrlo lako i najgori u profesionalnom ligaškom sistemu. Velež je u 2016. imao sportski najgoru godinu u svojoj historiji, a organizacijski najgoru od 1993. i izgona iz njegovih prostorija. Velež je u 2016. godini osvojio najmanje bodova u historiji, postigao najmanje golova u historiji i imao najgori igrački kadar u historiji. Velež je sasvim zasluženo ispao iz Premijer lige Bosne i Hercegovine i iz današnje perspektive, tamo će provesti neko vrijeme. Njegovi navijači su ljuti, frustrirani i umorni.
Ali, njegovi navijači su i ponosni. Velež će opet gubiti i pobjeđivati; vjerovatno češće gubiti nego pobjeđivati; ali će Velež biti. Velež će i dalje biti veliki, hrabri, crveni i klub raje. I poslije ove subote doći će neka nova subota, neki novi protivnik, neko novo takmičenje, neka nova liga, ali isti stari Velež. Rođeni, i jučer i danas i sutra.
Djeca rastu brzo, prebrzo. I uskoro će saznati da su oko njih i dobri ali i zli ljudi, oni poput Joze, s manjkom inteligencije i viškom papira. Ljude u koje možemo uprijeti prstom i svojoj djeci reći kakva nikada ne smiju postati. Ne smiju postati ljudi koji mrze, ljudi kojima je tuđa nesreća draža nego vlastito veselje, koji žive u svom malom, crnom, zatvorenom svijetu, u kojemu je eto, najvažnije kako se ko zove.
Nikada nećemo biti takvi.
Piše: Saša Ibrulj


Djeca rastu brzo, prebrzo. Još jučer je bila smotuljak koji je mogao spavati samo na mojim prsima, a danas već pravi prve korake. Svijet joj se polako otvara, a ona ga - baš kao i ja nju - obožava. Smije se apsolutno svakome, nespretno šalje poljupce, malim rukicama maše prolaznicima... Uživa u svijetu kojeg još uvijek ne poznaje, ne na način na koji ga poznajemo mi odrasli. Ali postoji i taj užasni trenutak, koji dođe s vremena na vrijeme, trenutak kad pomisliš kako će se iluzija o savršenom svijetu u kojem se svi ljudi vole, u kojem svi mašu i šalju poljupce, uskoro početi razbijati. Trenutak kad shvatiš da ćeš svog dječaka ili djevojčicu nažalost morati naučiti da postoje i oni drugi ljudi.
Zli ljudi.
Ljudi koji su tu oko nas, koji normalno žive i rade. Misle i pišu. Koji se smiju i mašu djeci. Kupe kartu i gledaju nogomet. Ljudi koji se sakrivaju iza nasmijanih lica, pruže ti ruku, a ustvari im je važno kako se zoveš, odakle si, koje si boje i kako zoveš boga kojemu se moliš, ako mu se uopšte moliš. Koji se raduju tuđoj nevolji i u njoj uvijek, kukavički i podlo, pokažu zube.
Ljudi za koje znamo da već dugo bitišu u Bosni i Hercegovini. Evo, recimo, izvjesni gospodin Jozo Pavković. Kaže google da novinarstvo drži u malom prstu, a valjda je otud izvadio naslov u kojem sugeriše da su Hrvati – valjda svi Hrvati? - ove godine nogomet igrali kako bi ugasili crvenu petokraku. I još sugeriše, ne lezi vraže, da su u tom svom naumu uspjeli. Jer jedan od rijetkih istinitih podataka u besmislenom naglabanju, a po kojem je Pavković mudro donio zaključak, jeste da je Zrinjski prvi a Velež zadnji.
Zrinjski jeste prvak Bosne i Hercegovine, Velež jeste ispao iz Premijer lige BiH. Sasvim zasluženo, u oba slučaja.
Međutim, veli Jozo da je Zrinjski, jasno u ime svih Hrvata, osvojio 66, a moguće i 69 bodova u 30 utakmica, da bi ugasio crvenu petokraku. Karačić, Graovac, Stojanović, Todorović, Zakarić, Mešanović, Bilbija i ostali, a sve pod trenerskom palicom Vinka Marinovića trenirali su i radili godinu dana, zabili su pedeset i kusur golova, pobjedili u (do sada) dvadeset utakmica, između ostalih i Borac, i Široki, i Sarajevo, i Drinu, i Travnik, samo kako bi, u ime svih Hrvata, ugasili crvenu petokraku koja je na amblemu gradskog rivala. Odnosno, hoće reći izbacili Velež iz lige.
Misli valjda Jozo - a usudi se to i napisati - da su svi kao i on i da im je važnije da komšiji ili susjedu crkne krava. Da su svi zli.
Isti gospodin koji već u trećoj rečenici - u jednoj od navodno najčitanijih novina u Bosni i Hercegovini, koja to bez pardona objavi - bez imalo ustručavanja Mostar podijeli na "hrvatski, zapadni dio" i "istočni, bošnjački". Jer, to će naša djeca tek naučiti, takav je mentalni sklop zlih i bolesnih ljudi slične ideologije u različitim bojama, u kakve spada i ovaj naš Jozo. Oni u glavama imaju granice. Oni imaju svoj i njihov Mostar. Za njih, Jozu i Jozine, multietičnost je mrtva i žele živjeti u etnički čistom, daleko od drugačijih. Poštovanje, ali na daljinu.
Fraza o mladom i glupom u ovom konkretnom slučaju ne ide, jer već je čovjek u godinama, barem bi se reklo po slikama. Međutim, ide ona o hrabrom i glupom, jer je Pavković dovoljno hrabar da dalje pokušava svojim bolesnim načinom razmišljanja objasniti filozofiju dva mostarska fudbalska/nogometna kluba, svrstavajući ih tako još jednom u etničke torove, jer tako je Jozo - i oni osuđeni na 111 godina zatvora po čijim se razmišljanjima vodi - zamislio i tako mora biti.
Jer nije se naš heroj samoproglasio prvim u Hrvata tek da bi ignorisao fakte i falsificirao historiju Mostara i njegovog fudbala, niti kako bi svojim riječima neupućenima objasnio šta simbolizira Zrinjski i koja je to filozofija zbog koje klub postoji; Jozo je hrabro upozorio navijače Veleža a onako usputno i političare - jasno Bošnjake - da petokrakom, dakle klupskim amblemom, i multietičnošću, "nikada neće zagospodarati Bosnom i Hercegovinom ". Nogometnu, olitiga fudbalsku loptu je izgubio negdje usput, valjda sa Srbima i ostalim narodima koji su živjeli i žive u Mostaru, a igrali su ili navijali ili navijaju i igraju za neki od klubova...
Ljudi poput našeg junaka jesu zli iz prostog razloga jer mrze druge. Ali je uz to Jozo, da ne pakujemo u celofan i ne lijepimo mašnicu, i glup. Ne zato što vjeruje da ovo što je napisao ima smisla - jednostavno mu je ambicija veća od potencijala i to nije nešto što mu se treba zamjeriti. Nije on glup ni zato što misli da jedan klub predstavlja čitav jedan narod; u nedostatku individualne hrabrosti i sposobnosti takvi obično gloginje mlate tuđim. Međutim, gospodin Pavković jeste pokazao manjak inteligencije kada je zaključio da "od subote u Mostaru još jedna (zvijezda) neće sjati". Istina, Pavković možda previše vremena provodi sa stranačkim šefom i lokalnim cenzorom koji je u međuvremenu promjenio partijsku knjižicu, rukopis i nogometni klub, ali ipak bi nakon toliko godina neželjenog suživota sa pravim navijačima Veleža morao znati da njihovu – našu - ljubav i amblem sa crvenog dresa ne mogu isprati takve sitnice kakve su jak subotnji pljusak, otimanje stadiona ili ispadanje iz lige.
Velež je u sezoni 2015/2016 bio najgori klub u Premijer ligi Bosne i Hercegovine, a vrlo lako i najgori u profesionalnom ligaškom sistemu. Velež je u 2016. imao sportski najgoru godinu u svojoj historiji, a organizacijski najgoru od 1993. i izgona iz njegovih prostorija. Velež je u 2016. godini osvojio najmanje bodova u historiji, postigao najmanje golova u historiji i imao najgori igrački kadar u historiji. Velež je sasvim zasluženo ispao iz Premijer lige Bosne i Hercegovine i iz današnje perspektive, tamo će provesti neko vrijeme. Njegovi navijači su ljuti, frustrirani i umorni.
Ali, njegovi navijači su i ponosni. Velež će opet gubiti i pobjeđivati; vjerovatno češće gubiti nego pobjeđivati; ali će Velež biti. Velež će i dalje biti veliki, hrabri, crveni i klub raje. I poslije ove subote doći će neka nova subota, neki novi protivnik, neko novo takmičenje, neka nova liga, ali isti stari Velež. Rođeni, i jučer i danas i sutra.
Djeca rastu brzo, prebrzo. I uskoro će saznati da su oko njih i dobri ali i zli ljudi, oni poput Joze, s manjkom inteligencije i viškom papira. Ljude u koje možemo uprijeti prstom i svojoj djeci reći kakva nikada ne smiju postati. Ne smiju postati ljudi koji mrze, ljudi kojima je tuđa nesreća draža nego vlastito veselje, koji žive u svom malom, crnom, zatvorenom svijetu, u kojemu je eto, najvažnije kako se ko zove.
Nikada nećemo biti takvi.
Piše: Saša Ibrulj

Re: RSD Velež Mostar
To je to. Nema dalje, čisto savršenstvo.
Re: RSD Velež Mostar
Raja Rotterdam


Re: RSD Velež Mostar
Care,da nemas slucajno podatak koliko smo imali igraca u rosteru u ovoj sezoni?
lezVe do bagro
Re: RSD Velež Mostar
Na današnji dan prije 30 godina Velež osvojio drugi Kup Maršala Tita
SportSport.ba liga | Igrac ekipe FK Delfini
*19.05.1995
*31.08.1996
*02.11.1997
*15.07.2000
*19.05.1995
*31.08.1996
*02.11.1997
*15.07.2000
Re: RSD Velež Mostar
123456 je napisao/la:Na današnji dan prije 30 godina Velež osvojio drugi Kup Maršala Tita

Davno je to bilo i bezveze je pricati mnogo o tome jer je važnija buducnost nego prošlost ali ponosan što sam bio kao mladić prisutan na toj tekmi, onaj osjecaj kada dolaziš sa preko 15 hiljada navijaca iz malog Mostara u milionski Beograd a ljudi ti mašu,izlaze na balkone i prozore i mašu sa crvenim majicama,šlafrucima,crvenim što im je bilo pri ruci. Jos osvojiš taj sveti kup, daš degenek purgerskim picama koji su naletili na mostarski ološ ispred robne kuce. Nema dalje brato. Klub koji je bio i biti ce voljen dok je živ
Re: RSD Velež Mostar
2:30
Kada Taramba probacuje Arslanoviću loptu kroz noge a ovaj umalo kuk ne izvali
Podneblje najvecih fudbalskih majstora u regionu
[youtube][/youtube]
Nema više stare raje za starom gimnazijom,ne gađaju žmureć prečke kledeć se u cenere
Kada Taramba probacuje Arslanoviću loptu kroz noge a ovaj umalo kuk ne izvali


Podneblje najvecih fudbalskih majstora u regionu
[youtube][/youtube]
Nema više stare raje za starom gimnazijom,ne gađaju žmureć prečke kledeć se u cenere
Re: RSD Velež Mostar
Licno prisustovao utakmici.Imao onu sliku os Semira Tucea(istu u vozu pronasao neko je u guzvi zaboravio) na zalost u ratu je nestala iz kuce.I danas mi zao.Cocaine je napisao/la:123456 je napisao/la:Na današnji dan prije 30 godina Velež osvojio drugi Kup Maršala Tita
Davno je to bilo i bezveze je pricati mnogo o tome jer je važnija buducnost nego prošlost ali ponosan što sam bio kao mladić prisutan na toj tekmi, onaj osjecaj kada dolaziš sa preko 15 hiljada navijaca iz malog Mostara u milionski Beograd a ljudi ti mašu,izlaze na balkone i prozore i mašu sa crvenim majicama,šlafrucima,crvenim što im je bilo pri ruci. Jos osvojiš taj sveti kup, daš degenek purgerskim picama koji su naletili na mostarski ološ ispred robne kuce. Nema dalje brato. Klub koji je bio i biti ce voljen dok je živ
SportSport.ba liga | Igrac ekipe FK Delfini
*19.05.1995
*31.08.1996
*02.11.1997
*15.07.2000
*19.05.1995
*31.08.1996
*02.11.1997
*15.07.2000
Re: RSD Velež Mostar
Pioniri Veleža nakon pobjede od 3:1 protiv ekipe Stolac osvojili prvenstvo HNK i idu na drzavno u Sarajevo. Nakon komsija Capljine Brotnja i ostalih padose i stočani. Nije toliko to prvo mjesto koliko ljubav te talentovane djece koja za razliku od drugih treniraju u blatu sjevernog logora ali dokazuju da bi sa uslovima Veležova škola bila kao prije sa vanserijskim talentima jer ovdje djeca sa 5 godina pepaju narandžu po 100 puta i to na koljenu. Apel svima da damo sve od sebe da im stvorimo uslove da mogu normalno trenirat kad nece mocnici kojima su vazniji predizborni mitinzi i skupljanje svojih ovcica . Zasluzuju to obi pilići naprčim se majke svima koji opstruiraju budućnost ove djece. Mala raja sve vas livo čika strmkaPa. Vi ste nasa buducnost.. jos jednom ilustracija gdje ta djeca treniraju. 2016-ta je.bem vam pleme lopovsko. Pogledajte ovu tugu i rezultat iz nje. Gamad jedna


Re: RSD Velež Mostar
Gdje je ovo fotografirano? Da nije negdje blizu one Medrese? 

Ako u selo dođe bog kog seljaci nisu na vlastitim kolima dovukli, oguliće ga i pojesti mu džigericu i meso i oglodati kosti. A njegove crvene krpe razapeće na slavolucima.
Re: RSD Velež Mostar
Jest bratoHigh je napisao/la:Gdje je ovo fotografirano? Da nije negdje blizu one Medrese?
Re: RSD Velež Mostar
Federalna 


























Re: RSD Velež Mostar
Brato svaka vam cast tacno i mi sa strane mozemo osjetit tu bezuslovnu ljubav prema Velezu. Federalna pa sta? nema veze idemo jos jace.. e taj stav volim i postujem. Neki klubovi i grupe bi se ugasili da im klub ispadne iz lige ali kod vas je to prava ljubavCocaine je napisao/la:Federalna
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()
![]()


Od srca vam zelim da rijesite sve probleme u sto kracem roku i da na najbolji nacin predstavljate


This time next year we'll be millionaires.
Re: RSD Velež Mostar
Brato to je ljubav koja se 100 godina prenosi s koljena na koljeno i mi nemamo rezervni klub kao neki novopeceni. Svako pa cak i manje mjesto moze dat 5-10 hiljada ljudi na stadion kad klubu ide ali ovih 1000 kada klubu ne ide,kad znas da ti ekipa nece opucat na gol,kad znas da ce ti se srce cijepat gledajuci utakmicu 90 minuta,kad ne propustis ni jedno gostovanje. Brato to je Velez i mostarska raja koja ga voli svim srcem. Nije to samo Mostar. Ima raje i u Sarajevu i ostalim gradovima. Nije nas sramota ni šesta liga a ne federalna. I u toj šestoj cemo placenickim tifozima davat lekcije iz ljubavi kako se voli svoj klub. Yebiga moramo se malo i salit. Koliko zayebana cvajta bila to ce biti cirkus u njoj 

Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 3 gosta.