Post
Postao/la SGD53 » 16 sep 2015, 14:47
Ma kod nas je sistem obrazovanja nakaradan skroz.
Prvo: Naša država nema ministarstvo obrazovanja, ne znam da li postoji država na svijetu koja nema to ministarstvo, imamo neke države koje imaju posebno ministarstvo visokog obrazovanja, za nas je i to naučna fantastika.
Drugo: Svaki entitet i kanton imaju svoja zasebna ministarstva, to u biti i ne predstavlja neki problem jer mnoštvo je država koje imaju takav princip(i Njemačka ima takav sistem) ali problem je što kod naših ministarstava obrazovanja ne postoji koordinacija.
Treće: Državni univerziteti. Problem BiH jeste što se kod nas smatra da su državni univerziteti Bogom dani da oni "prodaju" znanje, činjenica je da većina naših državnih univerziteta, na stranu što tu bolonju ne primjenjuje, koristi zastarjele i za 21 stoljeće neprihvatljive metode, leglo su nepotizma i kriminala raznih osnova, problem je i što je kod nas percepcija da što više ljudi padne kod profesora da je taj profesor dobar, generalno kada bi to bio profesor koji traži visok nivo znanja to bi možda bilo i uredu ali kod nas većina profesora koji su takvi ne obaraju zbog manjka znanja nego zbog nekih ćejfova, dolaze na predavanja ili čak i ne dolaze, nadrkani nervozni i ne znaju ni ono malo znanja prenijeti svojim studentima.
Četvrto: Privatni univerziteti, svugdje u svijetu postoji privatno obrazovanje i sasvim je normalno za uređeno kapitalističko društvo da postoje privatni univerziteti u kojima student koji ima novca i želi da zna više, da mu profesor posveti više vremena "da ga nosi kao malo vode na dlanu" i plati više da sve to dobije, ali problem BiH je što mi nit smo normalno uređeno kapitalističko društvo nit su nam privatni univerziteti normalni. Većina tih univerzitate su nikli preko noći i imaju neka Pansvijetska imena kao da na njima predaje Hegel a ne neki "doktori iz Travnika", ne kažem da tamo nema profesora koji rade ali sam princip rada tih univerziteta jeste da je bolje pustiti studenta da ide dalje jer će ti platiti još jednu godinu školarine, jer uvijek ima konkurencija kod koje će lakše završiti.
Peto: Mi smo haman jedina zemlja koja nema studijske planove, mi nemamo pojma koji nam kadar treba, kakve studente da izučavamo, apsurdno je da država plaća univerzitete i profesore da izučavaju djecu da završavaju suficitarna zanimanja, primjer kriminalistika ili BHS, ko hoće da to uči neka plati sebi, država prije svega treba da posveti pažnju onim studijama koja su deficitarana a za ovo treba da odredi normalnu normu a ne da svake godine imamo po 2000 novih profesora BHS.
Šesto: Studenti u BiH su prilično pasivni, i većina ide linijom manjeg otpora. Činjenica je da država nikad i nigdje nije riješila problem u obrazovanju uvijek su studenti bili pokretači tih promjena, nekada su studentski savjeti, parlamenti, organizacije i radne udruge bile bitan faktor društva. Danas se rad tih udruga svodi na dogovaranje cijene u menzama, studijskih putovanja. Dok studenti sami ne krenu za promjenama promjene se neće desiti.
Sedmo: Ono što je najgore od svega, ako isključimo nepostojanje koordinacije na liniji država - entitet - kanton - univerzitet ono što najviše boli jeste nepostojanje koordinacije na samom univerzitetu, smiješno je kada gledaš da na jednom istom univerzutetu na različitim fakultetima važe poptpuno različita pravila, negdje ima socijalni negdje nema, negdje može prenos negdje ne može, onda ako imaš univerzitete koji su raštrkani po državi tipa Univerzitet Istočno Sarajevo, onda imaš situaciju da recimo studenti iz Foče, Brčkog i Doboja koji studiraju u navedenim gradovima prilikom upisa plaćaju i korištenje stvari koje oni nemaju, ali univerzitet ima. I ono što je na kraju najgore, na samom fakultetu imaš situaciju da nepostoji koordinacija na liniji profesor - profesor, apsurdno je da student iste godine ima u praktično istom terminu ispit iz dva različita predmeta, dešavalo se da to budi i predmeti sa istog semestra.
I kako nakon svega navedenog da čovjek ostane normalan ? Promjene se neće desiti jer je većini studenata ionako u glavi "de da ja završim a poslije šta će biti nek bude" mi smo nekako svi pomalo razočarani u sistem i državu i nisu ovo vremena Juge kada su ljudi imali neke ideale koje je u njih između ostalog sijao sistem, omladinci i pioniri su nekada imali osjećaj pripadnosti državi i smatrali su da je njihova dužnost da urade nešto za opće drštvenu zajednicu, pa makar to bio studentski protest kojim će se promjeniti loše stvari u obrazovanju.
Naša omladina nema osjećaj pripadnosti ovoj državi i ovom društvu zbog činjenice da smo marginalizirani, nezaposleni i generalno nas se posmatra kao ispijače kafa, i oni koji su pokušali nešto promjeniti su brzo ušutkani a akko i biti dio društvene zajednice u kojoj se pojam patriotizma posmatra kroz prizmu ko navija a ko ne navija za reprezentaciju BiH.
Sretno svim novim studentima.
1953, 1971, 1973, 1976, 1977, 1978, 1989, 1990