Isto tako kamikaza Vranjes.
I onda, kad dodje oktobar i kise padaju

Postano kroz Forum SportSport.ba app.
Moderatori/ce: ribery,insider,Monolog,TaRgEt_,_dreamer_
Adinjo je napisao/la:Sutra ce Mire da odigra fenomenalno protiv fudbalske sile iz Andore i opet dizanje u zvijezde.
Isto tako kamikaza Vranjes.
I onda, kad dodje oktobar i kise padaju))....vratimo se u realnost.
Postano kroz Forum SportSport.ba app.
Upravo tako. Pjanic je igrac koji posjeduje vrhunski individualni kvalitet. Kada je lopta u njegovim nogama onda si siguran. Jako mu je tesko oduzeti loptu. Isto tako on je sasvim solidan u defanzivi za jednog kreativca gdje puno trci i brani se. Znaci on je igrac koji igra u oba smijera. Dalje, covjek je tehnicki odlican i u stanju je da napravi dar mar u vecini utakmica. Naravno ne uvijek. Znaci jako tezak za cuvanje. Ima odlicne slobodne udarce. Njegov jedini minus je sto ovoj reprezentaciji fali Miske i sada se od Pjanica ocekuje da bude ta "desetka" sto on nije. Moze da odigra samo to mu nije najbolja pozicija. A posebno to nije protiv Belgije koja ima dominaciju u sredini terena a on jedinog saigraca ima u Besicu a Medunjanina nigdje nema. I jos kao sto je selektor rekao vukao je neku ozljedu sto i ne cudi ako se sjetimo ona dva starte Chiellinija na njemu prije par dana. Znaci nije bio 100% spreman a to isto nesto znaci ljudima koji prate fudbal ili koji god timski sport.SlevinKelevra je napisao/la:Pretjerujete, i ovi sto ga napadaju, a i ovi sto ga brane.
Nema govora da cesto zna podbaciti, i na terenu izgleda dosta nezainteresirano i depresivno. Isto kao da ne zna da, ako ga vec ne ide naprijed, barem 2-3 uklizavanja i koja oduzeta lopta ga mogu 'spasiti' kod navijaca.
S, druge stranem, postoji nesto sto se zove sistem igre, o pojedini igraci savrseno odgovaraju za jedna, a ne vise se u drugom. Ne mozes ocekivati da Pjanic bude zapazen ako ti je posjed lopte 30%, dijelom i njegovom krivicom. Ja garantujem da se Xavi Hernandez ne bi vidio u ekipi koja bi imala loptu u tako manjem procentu od protivnika.
Kobe Bryant je napisao/la:Kad već serete po Pjaniću i o velikim utakmicama, NE POSTOJE veće od SP, a tu je bio najbolji, Miske se nije vidio a samo kad se sjetim Nigerije kada je Pjanić servirao loptu Misimoviću u 89 min. a ovaj profila cijeli fudbal, ista tekma 93 min Dzeko rukom prima i Pjanić sam na 11 m ovaj umjesto da doda okreće se i puca u golmana a lopta se odbija od stativu. Pjanić ce uvijek dodati prije on je dobar insan i pristojan. Na SP su me najviše razočarali Dzeko, Miske i Spaha kao i Pape sa taktikom protiv Nigerije, ali opet ovim ne daje pravo sa sraman nastup na SP. Pjanić je trenutno nas najbolji igrač, a vi koji pljujete tako pristojnog, odgojenog i ne ufuranog insana ste pacenici i pakaši...
+1
Sent from my C6903 using Tapatalk
Ajax je napisao/la:Samo za naseg Husiku:
[youtube][/youtube]
Claus je napisao/la:Nikakvo čudo. Uvijek su najbolji igrači prvi na udaru rulje.SlevinKelevra je napisao/la:Popuno isto ovome sto mi pisemo o Pjanicu i igrama za repku, to Hrvati pisu za Modrica i Rakitica.
Mala priča o Pjaniću i zadnjem pasu
Čitajući "analitičke" tekstove nakon poraza Zmajeva u Briselu mogli ste doći do par sljedećih zaključaka: Miralem Pjanić redovno podbaci u reprezentaciji jer se krije od lopte i na uspjeva da zadnjim pasovima upošljava napadače. Njegove igre u klubu uvijek su bolje, a nama u reprezentaciji baš nedostaje jedan takav igrač zadnjeg pasa, neko ko će Džeku konstantno gurati u priliku. Pomenute tvrdnje bez obzira što su dio skoro svakog teksta naših mainstream medija problematične su na više nivoa, te potpuno iskrivljuju stvarno stanje.
Stalno se plače za nekim zadnjim pasom, bolje rečeno za čovjekom kojem je to glavni opis posla. Ljudi fudbalske utakmice i danas gledaju nekim retro očima, te tumače logikom iz sedamdesetih ili osamdesetih. Vječito se čeka neki novi Baka Slišković koji će svojim loptama hraniti napadače. Odlično se prije desetak dana Roko Kaliterna na n+ analizirajući Hajdukov pad protiv Libereca borio protiv istih medijskih vjetrenjača (pročitajte tekst ako već niste http://goo.gl/xbEWx2). Danas igra daje zadnji pas, ne konkretni i unaprijed definisani pojedinac. Ko je igrač zadnjeg pasa u jednoj Barceloni ili Borussiji Dortmund, u nekom Bayernu ili Realu?!. Gledajući Barcelonu očima mog oca došao bih do zaključka da je Jordi Alba najbliži traženoj osobi. U najprepoznatljivoj Barcinoj akciji kad Messi krene prema obrani s desne strane i kad mu se skupe protivnički braniči, zadnju loptu daje lijevi bek koji utrčaje u prazan prostor iza leđa obrane narušene Loevim prodorom.
Sve ovo pišem samo da plastično ilustriram uzaludnost priče o Pjaniću i zadnjem pasu. Miralem Pjanić odličan je vezni igrač, ali prije svega igrač ritma. Takve želiš imati najčešće na lopti, a ne daleko od nje. Jedinu zamjerku koju sam ja imao na Baždarevićevu postavku u Briselu je bila baš ta udaljenost Pjanića od lopte. U našoj idelanoj 4231 ili 4411 u šta se ona često pretvarala Pjanić je bio prvi uz Džeku, a lopta je bila kod zadnje linije. Između lopte i igrača kod kojeg naša lopta treba da bude obično se nalazio najmanje trojac belgijskih veznih razarača, ako ne još poneko.
Miralema je Baždarević postavkom trebao primaći zadnjoj liniji i čistom logikom pripreme utakmice protiv dominantnog protivnika koji igra na svom terenu i za kojeg lako možeš pretostaviti da će imati mnogo veći posjed lopte. U toj situaciji kad osvojiš loptu i kad želiš u tri dodira da dođeš do Džeke svog najboljeg veznog igrača želiš imati prvog na raspolaganju, da on bude taj koji pomaže u iznošenju lopte, da upućuje dugu loptu ili da smiri igri i zadrži posjed. Pjanić generalno nije igrač koji je kroz karijeru igrao na poziciji desetke, on je više osmica ili šestica, ako pak hoćemo da nogometnu logiku predstavimo numeričkim izrazima.
Naravno uvijek je lakše očekivanja ili razočarenja personificirati, nego kao glavni cilj postaviti timsku igru. Pred reprezentacijom je vječni izazov izgradnje timske igre prilagođene modernim kretanjima, a pred javnošću još teži zadatak savladavanja čitanja između redova.
Rijad Durkić
Koje prskanje po neznalicama.geoxx je napisao/la:Mala priča o Pjaniću i zadnjem pasu
Čitajući "analitičke" tekstove nakon poraza Zmajeva u Briselu mogli ste doći do par sljedećih zaključaka: Miralem Pjanić redovno podbaci u reprezentaciji jer se krije od lopte i na uspjeva da zadnjim pasovima upošljava napadače. Njegove igre u klubu uvijek su bolje, a nama u reprezentaciji baš nedostaje jedan takav igrač zadnjeg pasa, neko ko će Džeku konstantno gurati u priliku. Pomenute tvrdnje bez obzira što su dio skoro svakog teksta naših mainstream medija problematične su na više nivoa, te potpuno iskrivljuju stvarno stanje.
Stalno se plače za nekim zadnjim pasom, bolje rečeno za čovjekom kojem je to glavni opis posla. Ljudi fudbalske utakmice i danas gledaju nekim retro očima, te tumače logikom iz sedamdesetih ili osamdesetih. Vječito se čeka neki novi Baka Slišković koji će svojim loptama hraniti napadače. Odlično se prije desetak dana Roko Kaliterna na n+ analizirajući Hajdukov pad protiv Libereca borio protiv istih medijskih vjetrenjača (pročitajte tekst ako već niste http://goo.gl/xbEWx2). Danas igra daje zadnji pas, ne konkretni i unaprijed definisani pojedinac. Ko je igrač zadnjeg pasa u jednoj Barceloni ili Borussiji Dortmund, u nekom Bayernu ili Realu?!. Gledajući Barcelonu očima mog oca došao bih do zaključka da je Jordi Alba najbliži traženoj osobi. U najprepoznatljivoj Barcinoj akciji kad Messi krene prema obrani s desne strane i kad mu se skupe protivnički braniči, zadnju loptu daje lijevi bek koji utrčaje u prazan prostor iza leđa obrane narušene Loevim prodorom.
Sve ovo pišem samo da plastično ilustriram uzaludnost priče o Pjaniću i zadnjem pasu. Miralem Pjanić odličan je vezni igrač, ali prije svega igrač ritma. Takve želiš imati najčešće na lopti, a ne daleko od nje. Jedinu zamjerku koju sam ja imao na Baždarevićevu postavku u Briselu je bila baš ta udaljenost Pjanića od lopte. U našoj idelanoj 4231 ili 4411 u šta se ona često pretvarala Pjanić je bio prvi uz Džeku, a lopta je bila kod zadnje linije. Između lopte i igrača kod kojeg naša lopta treba da bude obično se nalazio najmanje trojac belgijskih veznih razarača, ako ne još poneko.
Miralema je Baždarević postavkom trebao primaći zadnjoj liniji i čistom logikom pripreme utakmice protiv dominantnog protivnika koji igra na svom terenu i za kojeg lako možeš pretostaviti da će imati mnogo veći posjed lopte. U toj situaciji kad osvojiš loptu i kad želiš u tri dodira da dođeš do Džeke svog najboljeg veznog igrača želiš imati prvog na raspolaganju, da on bude taj koji pomaže u iznošenju lopte, da upućuje dugu loptu ili da smiri igri i zadrži posjed. Pjanić generalno nije igrač koji je kroz karijeru igrao na poziciji desetke, on je više osmica ili šestica, ako pak hoćemo da nogometnu logiku predstavimo numeričkim izrazima.
Naravno uvijek je lakše očekivanja ili razočarenja personificirati, nego kao glavni cilj postaviti timsku igru. Pred reprezentacijom je vječni izazov izgradnje timske igre prilagođene modernim kretanjima, a pred javnošću još teži zadatak savladavanja čitanja između redova.
Rijad Durkić
geoxx je napisao/la:Mala priča o Pjaniću i zadnjem pasu
Čitajući "analitičke" tekstove nakon poraza Zmajeva u Briselu mogli ste doći do par sljedećih zaključaka: Miralem Pjanić redovno podbaci u reprezentaciji jer se krije od lopte i na uspjeva da zadnjim pasovima upošljava napadače. Njegove igre u klubu uvijek su bolje, a nama u reprezentaciji baš nedostaje jedan takav igrač zadnjeg pasa, neko ko će Džeku konstantno gurati u priliku. Pomenute tvrdnje bez obzira što su dio skoro svakog teksta naših mainstream medija problematične su na više nivoa, te potpuno iskrivljuju stvarno stanje.
Stalno se plače za nekim zadnjim pasom, bolje rečeno za čovjekom kojem je to glavni opis posla. Ljudi fudbalske utakmice i danas gledaju nekim retro očima, te tumače logikom iz sedamdesetih ili osamdesetih. Vječito se čeka neki novi Baka Slišković koji će svojim loptama hraniti napadače. Odlično se prije desetak dana Roko Kaliterna na n+ analizirajući Hajdukov pad protiv Libereca borio protiv istih medijskih vjetrenjača (pročitajte tekst ako već niste http://goo.gl/xbEWx2). Danas igra daje zadnji pas, ne konkretni i unaprijed definisani pojedinac. Ko je igrač zadnjeg pasa u jednoj Barceloni ili Borussiji Dortmund, u nekom Bayernu ili Realu?!. Gledajući Barcelonu očima mog oca došao bih do zaključka da je Jordi Alba najbliži traženoj osobi. U najprepoznatljivoj Barcinoj akciji kad Messi krene prema obrani s desne strane i kad mu se skupe protivnički braniči, zadnju loptu daje lijevi bek koji utrčaje u prazan prostor iza leđa obrane narušene Loevim prodorom.
Sve ovo pišem samo da plastično ilustriram uzaludnost priče o Pjaniću i zadnjem pasu. Miralem Pjanić odličan je vezni igrač, ali prije svega igrač ritma. Takve želiš imati najčešće na lopti, a ne daleko od nje. Jedinu zamjerku koju sam ja imao na Baždarevićevu postavku u Briselu je bila baš ta udaljenost Pjanića od lopte. U našoj idelanoj 4231 ili 4411 u šta se ona često pretvarala Pjanić je bio prvi uz Džeku, a lopta je bila kod zadnje linije. Između lopte i igrača kod kojeg naša lopta treba da bude obično se nalazio najmanje trojac belgijskih veznih razarača, ako ne još poneko.
Miralema je Baždarević postavkom trebao primaći zadnjoj liniji i čistom logikom pripreme utakmice protiv dominantnog protivnika koji igra na svom terenu i za kojeg lako možeš pretostaviti da će imati mnogo veći posjed lopte. U toj situaciji kad osvojiš loptu i kad želiš u tri dodira da dođeš do Džeke svog najboljeg veznog igrača želiš imati prvog na raspolaganju, da on bude taj koji pomaže u iznošenju lopte, da upućuje dugu loptu ili da smiri igri i zadrži posjed. Pjanić generalno nije igrač koji je kroz karijeru igrao na poziciji desetke, on je više osmica ili šestica, ako pak hoćemo da nogometnu logiku predstavimo numeričkim izrazima.
Naravno uvijek je lakše očekivanja ili razočarenja personificirati, nego kao glavni cilj postaviti timsku igru. Pred reprezentacijom je vječni izazov izgradnje timske igre prilagođene modernim kretanjima, a pred javnošću još teži zadatak savladavanja čitanja između redova.
Rijad Durkić
To je to.geoxx je napisao/la:Mala priča o Pjaniću i zadnjem pasu
Čitajući "analitičke" tekstove nakon poraza Zmajeva u Briselu mogli ste doći do par sljedećih zaključaka: Miralem Pjanić redovno podbaci u reprezentaciji jer se krije od lopte i na uspjeva da zadnjim pasovima upošljava napadače. Njegove igre u klubu uvijek su bolje, a nama u reprezentaciji baš nedostaje jedan takav igrač zadnjeg pasa, neko ko će Džeku konstantno gurati u priliku. Pomenute tvrdnje bez obzira što su dio skoro svakog teksta naših mainstream medija problematične su na više nivoa, te potpuno iskrivljuju stvarno stanje.
Stalno se plače za nekim zadnjim pasom, bolje rečeno za čovjekom kojem je to glavni opis posla. Ljudi fudbalske utakmice i danas gledaju nekim retro očima, te tumače logikom iz sedamdesetih ili osamdesetih. Vječito se čeka neki novi Baka Slišković koji će svojim loptama hraniti napadače. Odlično se prije desetak dana Roko Kaliterna na n+ analizirajući Hajdukov pad protiv Libereca borio protiv istih medijskih vjetrenjača (pročitajte tekst ako već niste http://goo.gl/xbEWx2). Danas igra daje zadnji pas, ne konkretni i unaprijed definisani pojedinac. Ko je igrač zadnjeg pasa u jednoj Barceloni ili Borussiji Dortmund, u nekom Bayernu ili Realu?!. Gledajući Barcelonu očima mog oca došao bih do zaključka da je Jordi Alba najbliži traženoj osobi. U najprepoznatljivoj Barcinoj akciji kad Messi krene prema obrani s desne strane i kad mu se skupe protivnički braniči, zadnju loptu daje lijevi bek koji utrčaje u prazan prostor iza leđa obrane narušene Loevim prodorom.
Sve ovo pišem samo da plastično ilustriram uzaludnost priče o Pjaniću i zadnjem pasu. Miralem Pjanić odličan je vezni igrač, ali prije svega igrač ritma. Takve želiš imati najčešće na lopti, a ne daleko od nje. Jedinu zamjerku koju sam ja imao na Baždarevićevu postavku u Briselu je bila baš ta udaljenost Pjanića od lopte. U našoj idelanoj 4231 ili 4411 u šta se ona često pretvarala Pjanić je bio prvi uz Džeku, a lopta je bila kod zadnje linije. Između lopte i igrača kod kojeg naša lopta treba da bude obično se nalazio najmanje trojac belgijskih veznih razarača, ako ne još poneko.
Miralema je Baždarević postavkom trebao primaći zadnjoj liniji i čistom logikom pripreme utakmice protiv dominantnog protivnika koji igra na svom terenu i za kojeg lako možeš pretostaviti da će imati mnogo veći posjed lopte. U toj situaciji kad osvojiš loptu i kad želiš u tri dodira da dođeš do Džeke svog najboljeg veznog igrača želiš imati prvog na raspolaganju, da on bude taj koji pomaže u iznošenju lopte, da upućuje dugu loptu ili da smiri igri i zadrži posjed. Pjanić generalno nije igrač koji je kroz karijeru igrao na poziciji desetke, on je više osmica ili šestica, ako pak hoćemo da nogometnu logiku predstavimo numeričkim izrazima.
Naravno uvijek je lakše očekivanja ili razočarenja personificirati, nego kao glavni cilj postaviti timsku igru. Pred reprezentacijom je vječni izazov izgradnje timske igre prilagođene modernim kretanjima, a pred javnošću još teži zadatak savladavanja čitanja između redova.
Rijad Durkić
Ljudi fudbalske utakmice i danas gledaju nekim retro očima, te tumače logikom iz sedamdesetih ili osamdesetih.
Danas igra daje zadnji pas, ne konkretni i unaprijed definisani pojedinac.
Trenutno korisnika/ca: Beduin, denza, Google Adsense [Bot], signalidunapark i 40 gostiju.