Post
Postao/la spajk » 05 avg 2015, 11:28
Da se i ja malo nadovežem na ovo 'Dinamo ili Hrvatska'.
Ja sam za Dinamo počeo navijati jer su svi u familiji Dinamovci i domoljubi, a Dinamo je nekoć bio simbol hrvatstva i otpora, baš kao što je to i hrvatska reprezentacija. Dok je u to vrijeme čak i među Hrvatima u mojim krajevima bilo popularno navijati za Partizan, ćaća i did su bili Dinamovci. Poput Dinama, ja volim i ostale hrvatske klubove, pa i Hajduk (ne u tolikoj mjeri, naravno), ali reprezentacija je ono što nas sviju spaja i koliko god se veselim svakoj novoj vijesti ili utakmici Dinama, tako sa nestrpljenjem iščekujem i utakmice reprezentacije kad su svi diljem zemlje, pa i u mom gradu u srcu Bosne, u prepoznatljivim kockicama, i mlado i staro, i muško i žensko. Sve ima neki svoj posebni štimung i osjećaj.
Rekao bih da je ljubav prema Dinamu ipak malo 'mahnitija' u mojem slučaju, o njemu se razmišlja baš svaki dan i ne može se dočekati neka vijest o pojačanju, nova utakmica ili sutrašnji ždrijeb, dok se ljubav prema reprezentaciji ispoljava dosta rjeđe, čak ni zadnji ždrijeb kvalifikacija nisam pratio, jer sam koncept igranja par puta godišnje ne može nagnati ljude da o tome razmišljaju svaki dan. Pa ipak, kad je neko veliko natjecanje, na mjesec dana se zaboravi apsolutno sve radi reprezentacije koja je ipak nešto uspješnija i u pravilu svake 2 godine predstavlja svoju zemlju u najboljem svjetlu pred očima milijuna pratitelja najljepše igre.
Džaba vam i uskoci i poskoci, Bog je na mojoj strani!