Post
Postao/la corleone87 » 04 avg 2015, 16:35
"Nikada mi nije bilo jasno kako se može kupiti nečija povijest ili tradicija."
... tako kaže velikan nogometa sa ovih prostora, Ivica Osim.
Više od 9 decenija Plava Lokomotiva ide nezaustavljivo. Kroz UDBA-e, ratove, huliganske fajtove. Kroz raznorazne Podsaveze, Velike Četvorke i polufinala Kupa UEFA. Od Dimitrija Dimitrijevića preko Škije, Miše, Meše i do Osima Mlađeg, uvijek te pratilo Plavo srce sa dva željeznička krila. I nikada, bio na vrhu ili dnu, ni za jednu jedinu sekundu nije posustalo niti će. Od toliko muke na početku da se stvori ono "nešto", preko igrača kojima je raznoraznim dekretima vlasti naređeno da te napuste do maksuma koju su tračili novac i vrijeme, vjera u tebe nije prestajala. Primao si bruku golova ali si isto toliko i davao. Nalazio si se na vrhu ali i na dnu. Ali na stranu, ma kakva god situacija bila, srce zatreperi od uzbuđenja i ljubavi kada prilaziš toj Svetinji u Zvorničkoj 27 i čuješ huk sa stadiona i ono poznato: Mi smo Željini, Željo je naš.
Taj osjećaj pare ne kupuju!
I kada te godine do neprepoznatljivosti obrade, kada proživiš i pakao i raj na zemlji, u srcu nosiš jedan grad, jedan klub i jednu boju. Onda pogledom punim čežnje spaziš sliku sjajne generacije iz '72.i prve šampionske titule. Sjetiš se tekme sa Zvezdom na Koševu i tog paklenog 68. minuta kada je Edin Sprečo riješio tu trku sa ciganima. Sjetiš se rastavljanja Partizana na proste faktore u zadnjem kolu i ovjeravanja titule. Onda navučeš šal sa prugama na čijem kraju su izvezene te četiri magične cifre 1921. I sjedeći na dotrajaloj i improvizovanoj zapadnoj tribini Doline ćupova razmišljaš o tome šta je ustvari Željo. Nije to samo onih 11 mladića u plavim dresovima koji dole na terenu ginu za svaku loptu. I pogledom preletiš od juga ka sjeveru. Dole, na jugu, ispod semafora, mladići, baš kao nekada i ti, vijore plave barjake i šalove. Pjesma, čovjek bi rek'o iz jednih usta, ne prestaje. Onda ona lokomotiva na istoku kao da simbolizuje ono što su generacije radile u Željezničaru; stajale čvrsto, nepokorivo i čistile sve pred sobom. Naravno, one koje su bile sposobne za to. nda na sjeveru, tzv. "Starosjedioci", uz klasično košpicarenje komentarišu utakmicu između sebe i daju blažu podršku nego oni mladići na suprotnoj tribini. I u jednom presudnom trenutku nastaje lom... Cijeli stadion ustaje na noge i počinje ono što mnogima tjera suze na oči (nekome radosnice a nekome one od žalosti ) Željezničar Šampiooon. Onda shvatiš da je Željo nešto više, da je to religija i život, da je to ono što te učilo kako se voli bez koristi i da je za sreću potrebno vrlo, vrloo malo. Shvatiš da te najbolje, pored raznih škola i fakulteta, naučio pravednosti, filozofiji i samoodbrani. Shvatiš da je tvoju listu prijatelja proširio za najmanje trocifren broj. I na kraju zaključiš da bi na kraju sunčevog sistema ili miljama u utrobi Zemljinoj, i kada ti je najteže i kada ti je najljepše, pjevušio Grbavicu.
Nije to ljubav, niti zaluđenost. To je nešto čemu se ne bi mogao dodijeliti ovozemaljski naziv. To je ono što te od malih nogu zavelo... i nikada nije popustilo ! Nešto zbog čega bi danima plakao nakon pregledanog snimka utakmice protiv šugavih mađara. Nešto zbog čega si danima u zvijezdama bio nakon Zubanovć Hadisa i tog 5.6.1998. I kada te vrijeđaju, udaraju i ponižavaju, sjetiš se opet Njega. Sjetiš se da su ga htjeli ugasiti jer je osnovan iz ljubavi, ne nekakvim naredbama ili dekretima. Uzdigneš se iznad svega i pokažeš da te naučio da budeš kontra fašizma, mržnje i vandalizma. Sjetiš se da ti je priuštio radosti više nego sve djevojke u tvome životu skupa. Onda ne žališ ni dinara za bezbroj ulaznica i rekvizita, samo da je sve Plavo-Bijelo.
I kada te spuste u ovu crnu bosansku zemlju, na nišan, krst ili neki drugi spomenik ti okače plavo platno sa njegovim imenom.
I kada se svi raspute, mali dječak u plavo-bijelom dresu ti zapjevuši:
Kad dođu teški dani i kada ti loše krene
Digni pogleda ka' tribini, ugledaćeš taamo mene.
Dok drugi traže mane i seru sa druge strane
S juga se pjesma ori, Bori se Željo, bori !
Kad stane srce moje i Bog mi sklopi oči
Zakucaće bar još jeednom i s neba će za te' dooći.
Član stranice 3za1921
#30hiljada #3za1921 #ZivimoZeljeznicar
Zadnja izmjena:
corleone87, dana/u 04 avg 2015, 16:36, ukupno mijenjano 2 puta.
„Sa Željom se rodiš, odrastaš, živiš i naposlijetku s njim ideš pod ovu bosansku prahulju, crnicu, glinu...a onda ti na nišan, krst ili neki drugi spomen umjesto epitafa okače plavobijelo platno s magičnim brojem '1921'“.