FK Željezničar - ARHIVA POSTOVA

[KLIS]

Na početku sezone smo bili spremni na to da će biti oscilacija u igri i nema potrebe za pljuvanjem sad. Ni u jednom trenutku nisam se nadao tituli tako da me ovaj rezultat nije previše pogodio. Treba podržati Odu i našu djecu kakav god rezultat bio, važno je da se bore i ostave srce na terenu.
VTŽ

[lisander]

Ko god nešto napise protiv ove ekipe i trenera neka pojede tastaturu, djeca su to, ne sumnjam da ce dobiti u Gradaccu

[sajo10]

Amar Besirevic, Amir Velic i Anel Sabanadzovic pozvani u U16 reprezentaciju za UEFA:in razvojni turnir u Finskoj sljedece sedmice. Sretno!

[Valter]

Imamo li mi kakav kodeks ponasanja na onom zapadu? Pa ljudi moji ja se grozim kad sam cuo ono danas na tvu, pa grozim se od same pomisli da nekad tu sjedi Svabo, ili pak Bazdarevic pa moraju one grozote slusat.

Ko je onaj debil sto psuje sve i svasta sto nasima sto sudiji sto Husrefu, a Husref to nije zasluzio. Bar one grozote, fuj fuj fuj!
Nista nije ni sjever bolji, al bar se ne cuje na tv-u ( dok se onaj jedan ne prodere, znamo svi koji).

Treba staviti kodeks ponasanja na ulazu na zapad!

Ako je ko trenutno najslabija karika u i oko Želje to je zasigurno jug i ako oni smatraju da se bakljama (kazne) i međusobnim tučama kojima smo bili svjedoci prošle godine u gotovo svakoj domaćoj utakmici daje podrška klubu onda bolje da za izvjesno vrijeme i nemamo tu podršku. Na trenutak se pomislilo da su početkom proljeća stvari krenule na bolje, a onda se desi takva tragedija.

Što se tiče jučerašnje utakmice ona je samo dokazala da imamo igrače koji kada trebaju da preuzmu odgovornost i inicijativu i da uslovno težu utakmicu na Grbavici riješe u svoju korist oni to baš i nisu u stanju da urade. Očito su im mnogo lakše utakmice kao one protiv Zrinjskog i Širokog kada se i ne očekuje mnogo u kojima defanzivnom igrom uz malo sreče mogu išćupati bod. To je zbog mladosti i postavlja se pitanje da li se je Tomića trebalo odreći tek tako, kada znamo da igraju i neki drugi igrači kojima na proljeće istiće ugovor. Naravno da ne može niko tvrditi da bi sa njim rezultati bili bolji, ali bi ovi naši mladići bili sigurno rasterečeniji jer bi se podrazumijevalo da je on vođa tima. Pred nama je izuzetno bita utakmica protiv Zvijezde i bilo bi jako bitno da je riješimo u svoju korist. Poslije nje dolazi teška domaća utakmica protiv Borca, ništa manje teža nego protiv Radnika ili Slobode i dva izuzetno teška gostovanja (Velež i Sarajevo). Zato i pored Zvijezdinih motiva u borbi za opstanak, mi bi ovu utakmicu trebali dobiti.

[ChWilla]

s tomićem se nije moglo završiti u okviru današnjih mogućnosti kluba. sve se pokušalo, ali nije moglo, za to treba dvoje. greška je što se nije našla alternativa na vrijeme, jer svako je znao da će faliti.

[Elegant]

Do kraja sezone smoci snage da se izbori europa, a na ljeto dovesti 2-3 igraca jer ako hocemo nesto vise. U europi ne mozemo daleko toga smo svi svjerni, ali za narednu sezonu treba jak tim. Steta za prosute podove protiv Radnika i Slobode.

Valjda ce se ostvariti ovo u vezi generalnog sponzora i ostalih partnera, pa da klub konacno stane na noge.

[KLIS]

Mislio sam da smo davno zaključili priču oko Tomića.

[Minjore]

Dres Zeljkovica iz prosle sezone, plavi sa natpisom budi Zeljo, dobijen u Vrapcicima na gostovanju.. Koga interesuje cijena i ko zeli kupiti nek se javi u PP..

[sergejevic]

Zaboravili smo i mi sami mnoge stvari vezane za ovu ekipu. Pred pocetak drugog dijela smo strahovali za to 4. mjesto, a onda su nam iznenada porasli apetiti, i sada ovaj "kiks" gledamo kao nesto katastrofalno, a to sigurno nije. Zaboravljamo mnoge promjene u kadru, ostali smo bez Stanica, onda i bez Tomica, dosao je novi trener i s mnogo sirim i eto kao boljim kadrom bi se osjetile sve ove turbulencije. Mlada je ovo ekipa. Treba dobro razmisliti prije nego pocnemo gledati ka prvom mjestu. Nas najbolji igrac je Bajic, ima 21 godinu, i cesto se od njega ocekuje da nosi ekipu. Momak to odlicno radi, zasluzan je za mnoge golove koje smo zabili, bori se u napadu, dribla, trazi igru, asistira zabija i vidljiv je veliki napredak. Ali on je jos uvijek dijete, to ne smijemo zaboraviti. Dalje, nasa najveca uzdanica u sredini terena je Amir Hadziahmetovic, on je taj dirigent u veznom redu, a ima 17 ili 18 godina. Mozda da se svi osvrnemo u doba kada smo mi imali toliko godina, i kada shvatimo da su na terenu sve oci uprte bas u njega, on to sve cak i dobro podnosi. Memija nam je jedan od najvaznijih igraca u ekipi, takodjer jako mlad. Jos uvijek se trazi, zaigra se pa i nekad i zaboravi sta mu je obaveza na terenu. Cesto i bljesne pa pokaze sav svoj talenat. Beganovic se u zadnjim utakmicama istakao kao vrlo vazan igrac za nasu ekipu, a do prije par sedmica je igrao s juniorima. Velika promjena i za njega. Najveca uzdanica, i rekao bih taj djoker s klupe, neko ko ce uci i promjeniti ritam utakmice je Dado Sadikovic, takodjer djecak. Mi moramo biti zadovoljni ovim sto su nam priredili ovi mladici tokom sezone. U samom su vrhu, bore se s najboljim, pusu im za vratom, nikome ne daju da dise, grizu, bore se i to se mora postovati.

Nekada smo s klupe ubacivali Bekrica i Mirsada Besliju, a danas su to Benjo Colic, Nedo i Dado Sadikovic. To se mora uvijek imati na umu prije nego kazemo nesto sto ne bi trebali. Ipak, Odovic slaze kockice i igra nam je sve bolja. Ako se mozemo sjetiti prvog djela sezone kada je igra bila mnogo losija, kada su se ispucavale lopte, kada nam je puhalo sa svih strana, a naprijed i nismo znali sta da radimo. Sada, ipak, imamo kvalitetan posjed lopte, ona ide naprijed, napadamo, s krila, kroz sredinu, ubacujemo, sutamo iz daljine, a sve to za jako kratko vrijeme.

Ja jedva cekam sljedeceg juniora u prvom timu, jer su djeca pokazala da mogu mnogo bolje od ovih starijih. Sljdece sezone ce Bajic, Memija, Amir, Beganovic i Sadikovic biti iskusni igraci koji vec imaju neke utakmice iza sebe, a doci ce neki drugi mladici da popune mjesto. Ako budu upola dobri kao ovi sada, u sto ne sumnjam, Zeljo tek treba da eksplodira. Nase je da damo podrsku mladicima, da ne zaboravimo ko smo i sta smo sve prosli, tek onda ce nam biti jasno da strucni stab i ekipa daju najbolje i najvise sto mogu. Meni je to sasvim dovoljno.

[ChWilla]

Zaboravili smo i mi sami mnoge stvari vezane za ovu ekipu. Pred pocetak drugog dijela smo strahovali za to 4. mjesto, a onda su nam iznenada porasli apetiti, i sada ovaj "kiks" gledamo kao nesto katastrofalno, a to sigurno nije.

tako je.

[DzoleZeljo]

Ma mozemo mi ovdje sada pricati koliko god hocete, ali apetiti su porasli sa razlogom.
Problem ovo ekipe je igra kod kuce, i za to jos uvijek nismo pronasli rijesenje.

Jedno je igrati kada te protivnik napada a drugo je skroz igrati kada ti moras napadati.
Ja sam prije ove utakmice mislio da je dovoljno povesti u ranim minutama susreta, ali izgleda da za ove nase momke jedina sigurica dva rana gola, jer se istopi ova prednost od jednog.

Druga stvar, kada mi napadamo, zahtijeva se igranje konstano u presignu, gdje se mi fizicki pogubimo a kad igrac ne moze traci ne moze nista, dok igru u gostima, gdje cekamo kondru mnogo bolje odradimo, jer se mnogo ne trosimo, a svu snagu usmjerimo na te trenutke kontri.
Zatim, kao mnogo puta do sada, ako bas i ne ide kako treba, znala se uvijek to stvariti 100% prilika, koju mi u obicno ne iskoristimo vec sebi otezamo. Ali eto, za vise stvarno ekipi treba tri jaka pojacanja.

Jbg, vidjet cemo.
Ima jos mnogo da se igra. Sve je moguce, isto kao sto je moguce da sve kiksamo do kraja kuci, vrlo je moguce da sve u gostima dobijemo.
Isli sada na evropu ili titulu isto je. Ja mislim da je bolje da drzimo da idemo na titulu jer je svakako vrlo tanka granica izmedu prvog i cetvrtog.

[boccaccio]

Gledajuci na ukupnu atmosferu prije utakmice i sablasnu tisinu juga zbog uzasnog nedavnog dogadjaja, mogu da vjerujem da je i za igrace na terenu osjecaj bio cudan i nesvakidasnji. Igrali su pod cudnim okolnostima i to sasvim sigurno utice na generalnu psihu svih nasih igraca, koji su trebali igrati po lijepom vremenu, solidnom terenu i pred publikom koja je dosla u velikom broju uz sjajnu bodrecu atmosferu. Ali nije se desilo i sve skupa je djelovalo tuzno, raja se oprastala od svog drugara.
Taj momenat u 26. minuti, gdje je svima nama stala knedla u grlu, prolomio se aplauz u znak posljednjeg pozdrava. A kad razmislim da igraci u tom trenutku igraju lopte i sudija ne prekida utakmicu, onda moramo skontati i taj generalni osjecaj u svakom nasem igracu. Nije to bilo lako juce iznijeti. Pogotovo jos za tu nasu djecu, ciji su najbolji jarani vjerovatno na toj tribini, gdje bi i oni bili da nisu na terenu. Poseban je to osjecaj inace, a poseban je tek bio juce. Stresan. Prejako je to strujalo u svima.
Pogledas prema reflektoru, a Mirzina slika nas sve gleda odozgo, onako sa seretskim osmijehom, pa samo malo jos dodas pogled prema gore u plavetnilo, odakle Djilda odavno odobrava, pa pored njega i brojni nasi "ratnici" koji su nam zarobili srca u vjecnosti, potakne te da se sjetis da je prije nekoliko godina bio jos jedan 26. minut i ranijih 26 baklji koje su ponosno gorile za Buaza .....
Manijaci su znali izaci iz teskih perioda. Nadam se da ce smoci snage i ovaj put da to urade, jer kad svi razmislimo samo malo, onda bi trebali da skontamo da svi ti momci koji nas gledaju sada sa nekog ljepseg mjesta bi zeljeli da se stadionom pored njihovih imena prolama i ono zeljino. I da bude jace nego ikada. Tada ce nas uz pjesmu i ponos, njihov glas sa odobravanjem uvijek dozivati.

O utakmici necu. Utakmica je sama po sebi juce bila sve osim utakmice. Analizirati nesto sto je u pocetku bilo prije kao dogadjaj i oprastanje, nego kao lijep fudbalski dan u kojem je Zeljo trebao donijeti novu radost, je za mene nonsens. Bice utakmica za analiziranje.

Nasim djecacima treba podrska. Mirza bi zelio to. Trebali bi da nastavimo navijati, mozda i najjace do sada, pa makar suznih ociju, ali biti gordi i ponosni, prvi Mirza je zasluzio svojim osmijehom. On osmijehom, a mi suzama, glasom, zastavama i ponosom. Za naseg Zelju, jer Zeljo nas je sve spojio.

[katakomba]

Gledajuci na ukupnu atmosferu prije utakmice i sablasnu tisinu juga zbog uzasnog nedavnog dogadjaja, mogu da vjerujem da je i za igrace na terenu osjecaj bio cudan i nesvakidasnji. Igrali su pod cudnim okolnostima i to sasvim sigurno utice na generalnu psihu svih nasih igraca, koji su trebali igrati po lijepom vremenu, solidnom terenu i pred publikom koja je dosla u velikom broju uz sjajnu bodrecu atmosferu. Ali nije se desilo i sve skupa je djelovalo tuzno, raja se oprastala od svog drugara.
Taj momenat u 26. minuti, gdje je svima nama stala knedla u grlu, prolomio se aplauz u znak posljednjeg pozdrava. A kad razmislim da igraci u tom trenutku igraju lopte i sudija ne prekida utakmicu, onda moramo skontati i taj generalni osjecaj u svakom nasem igracu. Nije to bilo lako juce iznijeti. Pogotovo jos za tu nasu djecu, ciji su najbolji jarani vjerovatno na toj tribini, gdje bi i oni bili da nisu na terenu. Poseban je to osjecaj inace, a poseban je tek bio juce. Stresan. Prejako je to strujalo u svima.
Pogledas prema reflektoru, a Mirzina slika nas sve gleda odozgo, onako sa seretskim osmijehom, pa samo malo jos dodas pogled prema gore u plavetnilo, odakle Djilda odavno odobrava, pa pored njega i brojni nasi "ratnici" koji su nam zarobili srca u vjecnosti, potakne te da se sjetis da je prije nekoliko godina bio jos jedan 26. minut i ranijih 26 baklji koje su ponosno gorile za Buaza .....
Manijaci su znali izaci iz teskih perioda. Nadam se da ce smoci snage i ovaj put da to urade, jer kad svi razmislimo samo malo, onda bi trebali da skontamo da svi ti momci koji nas gledaju sada sa nekog ljepseg mjesta bi zeljeli da se stadionom pored njihovih imena prolama i ono zeljino. I da bude jace nego ikada. Tada ce nas uz pjesmu i ponos, njihov glas sa odobravanjem uvijek dozivati.

O utakmici necu. Utakmica je sama po sebi juce bila sve osim utakmice. Analizirati nesto sto je u pocetku bilo prije kao dogadjaj i oprastanje, nego kao lijep fudbalski dan u kojem je Zeljo trebao donijeti novu radost, je za mene nonsens. Bice utakmica za analiziranje.

Nasim djecacima treba podrska. Mirza bi zelio to. Trebali bi da nastavimo navijati, mozda i najjace do sada, pa makar suznih ociju, ali biti gordi i ponosni, prvi Mirza je zasluzio svojim osmijehom. On osmijehom, a mi suzama, glasom, zastavama i ponosom. Za naseg Zelju, jer Zeljo nas je sve spojio.

[Minjore]

Joj @boccaccio yebi mi zenu

[corleone87]

Gledajuci na ukupnu atmosferu prije utakmice i sablasnu tisinu juga zbog uzasnog nedavnog dogadjaja, mogu da vjerujem da je i za igrace na terenu osjecaj bio cudan i nesvakidasnji. Igrali su pod cudnim okolnostima i to sasvim sigurno utice na generalnu psihu svih nasih igraca, koji su trebali igrati po lijepom vremenu, solidnom terenu i pred publikom koja je dosla u velikom broju uz sjajnu bodrecu atmosferu. Ali nije se desilo i sve skupa je djelovalo tuzno, raja se oprastala od svog drugara.
Taj momenat u 26. minuti, gdje je svima nama stala knedla u grlu, prolomio se aplauz u znak posljednjeg pozdrava. A kad razmislim da igraci u tom trenutku igraju lopte i sudija ne prekida utakmicu, onda moramo skontati i taj generalni osjecaj u svakom nasem igracu. Nije to bilo lako juce iznijeti. Pogotovo jos za tu nasu djecu, ciji su najbolji jarani vjerovatno na toj tribini, gdje bi i oni bili da nisu na terenu. Poseban je to osjecaj inace, a poseban je tek bio juce. Stresan. Prejako je to strujalo u svima.
Pogledas prema reflektoru, a Mirzina slika nas sve gleda odozgo, onako sa seretskim osmijehom, pa samo malo jos dodas pogled prema gore u plavetnilo, odakle Djilda odavno odobrava, pa pored njega i brojni nasi "ratnici" koji su nam zarobili srca u vjecnosti, potakne te da se sjetis da je prije nekoliko godina bio jos jedan 26. minut i ranijih 26 baklji koje su ponosno gorile za Buaza .....
Manijaci su znali izaci iz teskih perioda. Nadam se da ce smoci snage i ovaj put da to urade, jer kad svi razmislimo samo malo, onda bi trebali da skontamo da svi ti momci koji nas gledaju sada sa nekog ljepseg mjesta bi zeljeli da se stadionom pored njihovih imena prolama i ono zeljino. I da bude jace nego ikada. Tada ce nas uz pjesmu i ponos, njihov glas sa odobravanjem uvijek dozivati.

O utakmici necu. Utakmica je sama po sebi juce bila sve osim utakmice. Analizirati nesto sto je u pocetku bilo prije kao dogadjaj i oprastanje, nego kao lijep fudbalski dan u kojem je Zeljo trebao donijeti novu radost, je za mene nonsens. Bice utakmica za analiziranje.

Nasim djecacima treba podrska. Mirza bi zelio to. Trebali bi da nastavimo navijati, mozda i najjace do sada, pa makar suznih ociju, ali biti gordi i ponosni, prvi Mirza je zasluzio svojim osmijehom. On osmijehom, a mi suzama, glasom, zastavama i ponosom. Za naseg Zelju, jer Zeljo nas je sve spojio.

Treba ove tvoje postove sabrati u jednu posebnu temu na ovom dijelu za našeg Željkana

[zaboljisportuBiH]

Od jutros povremeno čitam kad stignem i sad kad sam krenuo da napišem vidim @bocaccio me pretekao. I neka si jer si napisao perfektno, a ja to nebi znao tako. Govorim o tvojoj zadnjoj rečenici druže, koja me od jučer proganja. TU smo svi i ako je većina tako odlučila ok, ali ja mislim da bi mi trebali još jače i još bolje navijati. Mirza bi to želio siguran sam. On je živio za Želju i nebi htio da mi sada gledamo onako tekmu. Htio bi da damo krila toj djeci. Što govorim djeci? Jer kad se ja sa trideset i kusur jučer osjećam dekoncentrisan, nikakav, u mislima negdje daleko itd ne mogu nikom zamjeriti. Jer i pored ovih pet šest dječaka što nose igru, naša djeca su i BEnjo i Eldar i Nedo i pa i Kvesa (čovjek se srodio sa nama). Gledam neki dan slike TOmo (ako sam dobro vidio) nosi vijenac. Nije ni njima lako bilo igrati jučer. Evo i sad mi suze idu dok ovo pišem a nisam znao momka.

Da smo mi ekipa legije stranaca možda bi im i zamjerio, ali ovako ne mogu, niti ću moći do kraja prvenstva.
A kad malo bolje pogledam da je učer bila normalna tekma opet im nebi imao načemu zamjeriti jer su trčali, izgarali, sa igračem manje imali više od igre, ginuli (samo to do kraja traži od njih a rezultat će doći, hrabre sreća prati), a što neko reče realno je da i oni kiksaju. Realno smo molili BOga za četvrto mjesto na početku sezone. Zrinjski je kući kiksao pet puta ili šest, a sve prekaljeni, iskusni igrači.

Zbog svega toga me bole ovi indijanci sa tribina. Psuju NEdi, Dadi itd. Što? Dao je odigrao odlično jučer, unio živost, nije kiksao skoro nijednom, trčao, ginuo. Imao najbolju šansu. NEdo je možda limitiran tehnički, ali voli Želju više od svih njih. On je igrom slučaja tu i vjerovatno neće ni biti tu ako dođemo do neke love i dovedemo bolje. Ali sad kad nam je trebao je ginuo, možda i došao za menje pare kod nas, da bi ispunio svoju dječačku želju. U prvom dijelu sezone je upisao pet asistenicija (najbolji je asistent), zabio par puta, i donio prevagu na dvije tekme koje bi nas možda, da smo izgubili, odvele u neku drugu strenu. Možda bi došlo do pada u staru ap se sad nebi borili ni za Evropu da tad Nedo nije proigrao. Nije zaslužio ni on, a ni Dado. A ni MIrza to nebi želio, da psujemo našima. Mogli su bar zbog Mirze šutiti jučer.

[muharenovic88]

Joj preseravanja.Sad je in izgleda pisati dok plačes.

[Schwarz]

Joj preseravanja.Sad je in izgleda pisati dok plačes.

A ti uvijek kontru pucas, samo sa razlicitih profila

[zeljeznicar1]

Gledajuci na ukupnu atmosferu prije utakmice i sablasnu tisinu juga zbog uzasnog nedavnog dogadjaja, mogu da vjerujem da je i za igrace na terenu osjecaj bio cudan i nesvakidasnji. Igrali su pod cudnim okolnostima i to sasvim sigurno utice na generalnu psihu svih nasih igraca, koji su trebali igrati po lijepom vremenu, solidnom terenu i pred publikom koja je dosla u velikom broju uz sjajnu bodrecu atmosferu. Ali nije se desilo i sve skupa je djelovalo tuzno, raja se oprastala od svog drugara.
Taj momenat u 26. minuti, gdje je svima nama stala knedla u grlu, prolomio se aplauz u znak posljednjeg pozdrava. A kad razmislim da igraci u tom trenutku igraju lopte i sudija ne prekida utakmicu, onda moramo skontati i taj generalni osjecaj u svakom nasem igracu. Nije to bilo lako juce iznijeti. Pogotovo jos za tu nasu djecu, ciji su najbolji jarani vjerovatno na toj tribini, gdje bi i oni bili da nisu na terenu. Poseban je to osjecaj inace, a poseban je tek bio juce. Stresan. Prejako je to strujalo u svima.
Pogledas prema reflektoru, a Mirzina slika nas sve gleda odozgo, onako sa seretskim osmijehom, pa samo malo jos dodas pogled prema gore u plavetnilo, odakle Djilda odavno odobrava, pa pored njega i brojni nasi "ratnici" koji su nam zarobili srca u vjecnosti, potakne te da se sjetis da je prije nekoliko godina bio jos jedan 26. minut i ranijih 26 baklji koje su ponosno gorile za Buaza .....
Manijaci su znali izaci iz teskih perioda. Nadam se da ce smoci snage i ovaj put da to urade, jer kad svi razmislimo samo malo, onda bi trebali da skontamo da svi ti momci koji nas gledaju sada sa nekog ljepseg mjesta bi zeljeli da se stadionom pored njihovih imena prolama i ono zeljino. I da bude jace nego ikada. Tada ce nas uz pjesmu i ponos, njihov glas sa odobravanjem uvijek dozivati.

O utakmici necu. Utakmica je sama po sebi juce bila sve osim utakmice. Analizirati nesto sto je u pocetku bilo prije kao dogadjaj i oprastanje, nego kao lijep fudbalski dan u kojem je Zeljo trebao donijeti novu radost, je za mene nonsens. Bice utakmica za analiziranje.

Nasim djecacima treba podrska. Mirza bi zelio to. Trebali bi da nastavimo navijati, mozda i najjace do sada, pa makar suznih ociju, ali biti gordi i ponosni, prvi Mirza je zasluzio svojim osmijehom. On osmijehom, a mi suzama, glasom, zastavama i ponosom. Za naseg Zelju, jer Zeljo nas je sve spojio.

[Minjore]

Ja bi samo da javim pojedinim medijima, da su prosle te utakmice visokog rizika i krvoprolica, te da sada mozete nastaviti pisati o idilicnoj situaciji u nasem gradu i drzavi.. SMETLJARI