Arsenal - ARHIVA POSTOVA
Moderatori/ce: ribery,Monolog,_dreamer_,hammers,geronimo,rio_Ferdy88,Artetitis
- AllGunsBlazing
- Postovi: 9924
- Pridružen/a: 16 feb 2011, 23:25
- Lokacija: 72000
- Kontakt:
Re: Arsenal
Realno, covjek je u repki od cetiri utakmice uzeo cetiri nagrade za najboljeg igraca. Iako je u Arsenalu bio los.
Celik!3,2,2.
Re: Arsenal
A za Wilsherea pričate. Maestralno odigrao za Englesku, katastrofalno za Arsenal 

Grijesiti je ljudski,ali ako vam se gumica istrosi prije olovke,malo ste pretjerali!!
VOLIM TE ČELIK!!!!!
VOLIM TE ČELIK!!!!!
Re: Arsenal
Giroud - 15 golova u 25 utakmica ove sezone, gol svakih 107 minuta (znači, malo više od jedne utakmice) i golovi u skoro svim velikim utakmicama.
Özil je više fudbala zaboravio nego što ga je Scholes ikada znao.
Sad bi bilo lijepo dobiti Newcastle i ući u meč sa Liverpoolom sa bar 3 boda viška pred njima.
Özil je više fudbala zaboravio nego što ga je Scholes ikada znao.
Sad bi bilo lijepo dobiti Newcastle i ući u meč sa Liverpoolom sa bar 3 boda viška pred njima.
-
- Postovi: 823
- Pridružen/a: 30 jul 2012, 19:38
- Kontakt:
Re: Arsenal
Newcastle se mora dobiti,a Alexisa treba na klupi ostaviti,preforsiran je ove sezone,djaba sto je on zelio igrati,Wenger je pogrijesio sto ga nije vise odmarao,i najjaci konj na kraju padne ! 

Re: Arsenal
Da smo prosli igrali bi sa Juventusom, steta, mislim da smo se mogli potuci sa njima i plasirati u polufinale. Ali eto kad sami sebe izbacimo...
- Schneiderlin
- Postovi: 645
- Pridružen/a: 22 jan 2015, 21:09
- Kontakt:
Re: Arsenal
Wengerov "Beskrajni dan"
Arsenal je ovaj tjedan petu godinu zaredom izbačen iz osmine finala Lige prvaka. Ukoliko je išta bilo izvjesno nakon Monacovog blitzkriega na Emiratesu, onda je to bilo da će Arsenal, onako kako to samo Arsenal zna, otići u Kneževinu i izvest još jedan od svojih hrabrih, upornih, slavnih ali ne-baš-dovoljnih pokušaja povratka. I eto, dva tjedna nakon što je Monaco protutnjao sjevernim Londonom (1:3), Wengerova banda omalenih nogometnih purista pobijedila je u uzvratu sa 2:0, pogađate, točno jedan gol manje od onoga što im je trebalo za prolaz. Hrabri Arsenal, odvažni Arsenal, Arsenal uzdignute glave u slavnom neuspjehu, tako blizu, a tako daleko. Da je riječ o bilo kojem drugom klubu situacija bi se mogla otpisati kao nesretni poraz, iznimka, slučajnost koja se neće ponoviti. Međutim, nije riječ o bilo kojem drugom klubu, riječ je o Arsenalu, a kod ovog Arsenala iznimke ne postoje, ovaj Arsenal voli ponavljanja, uzorke i lupanje glavom u zid nadajući se da baš ovaj put neće zaboljeti čelo. U ožujku 2013., slični Arsenal, u sličnom sastavu, izveo je slično skoro-pa-čudo, pobijedivši dotada (a i nakon toga) nepobjedivi Heynckesov Bayern usred Munchena sa 2:0. Rezultat u Londonu? Pogađate, 1:3. Falio je jedan pogodak. Ožujak 2012. – Arsenal Milan 3:0. Prvi susret? 0:4. Jedan pogodak. Ožujak 2012. – Barcelona. Jedan pogodak. Ukoliko eksperiment ponovite dovoljan broj puta, u istim (ili sličnim) okolnostima, dobiveni rezultati su konstante. Kako objasniti ovu specifičnu konstantu?
Kao prvo, treba priznati da je Arsenal, do ove sezone, svoju priču u Ligi prvaka završavao prilikom susreta sa ekipama jednako dobrim, ako ne i boljim, od sebe. Guardiolina Barcelona (dvaput) i Heynckesov Bayern su ekipe koje su ne samo osvojile Ligu prvaka nego to učinile u dominantnom stilu. Međutim, čak i najzagriženijem navijaču kluba iz Kneževine jasno je da je ovaj Monaco manje talentirana ekipa od Arsenala (što je, uostalom, pokazala dinamika igre u oba susreta). Pa ipak, rezultat je isti. Gdje je kvaka? Istu se stvar, što ne treba čuditi, pita Arsenalov VD kapetana Per Mertesacker.
- „In the first game, we didn’t have that mental level you need to compete at the highest level. That was missing but you could see on Tuesday night in Monaco how good we are as a team and how well organised we can be. “We need to consider that every day in training and in games, that is why we are so far away from winning the Champions League. (…)”
Je li uistinu riječ o isključivo mentalnom problemu? Statistika sugerira da to možda i nije daleko od istine. U nastavku su navedeni samo neki sudionici četvrtfinala LP otkako je Arsenal posljednji put bio u 8 najboljih ekipa Europe: Shakhtar Donetsk, Schalke, Tottenham, Marseille, AC Milan, Benfica, APOEL, Malaga, Galatasaray, Porto, Monaco, Atletico Madrid, Borussia Dortmund. Ukoliko se nije teško složiti s tvrdnjom da Arsenal naprosto nije zadnjih pet godina ekipa na razini Real Madrida, Barcelone, Chelseaja, čak i Atletica ili Borussije Dortmund, malo tko će tvrditi da su momčadi s kojima su Malaga, Porto ili Schalke došle do četvrtfinala kvalitetnije od Arsenalove (da ne spominjemo APOEL ili Galatasaray). Uostalom, ne ukazuje li na to da se ova Arsenalova ekipa teško nosi sa pritiskom i sama činjenica da su u svakom od uzvratnih susreta, nakon što su očekivanja medija i obožavatelja bila minimalna, zaigrali maestralno i redom nadigrali protivnike od kojih su prije toga doživjeli teške poraze? Ne ukazuje li na to činjenica da je svake sezone, još tamo od 2008. godine, Arsenal imao period kada je djelovao kao konkurent za titulu, ne bi li, predvidljivo, u par tjedana doživio kolaps nakon kojeg bi, još predvidljivije, uslijedio oporavak i niz pobjeda u borbi za četvrto mjesto, uz vidno manji pritisak. Uzmimo samo već spomenutu 2013. Nakon pobjede u Munchenu, Arsenal je u posljednjih 10 ligaških kola ostao neporažen, nanizavši osam pobjeda i remiziravši samo sa Evertonom i prvacima Manchester Unitedom, te je osigurao 4. mjesto i kvalifikacije za Ligu prvaka ispred londonskih arhi-rivala Tottenhama.
Međutim, pritisak, mentalna slabost i razina očekivanja samo su dio priče. Wengerova taktička (ne)prilagodljivost je naširoko raspravljana tema, ali teško se oteti dojmu da je Arsenal momčad protiv koje je vrlo lako igrati ukoliko imate jasan plan. Arsenal u pravilu preferira igrati strpljivo, dominirati posjed lopte sa sporim tempom, mnoštvom kratkih dodavanja i visokom zadnjom linijom. Van klasičnog taktičkog žargona, lako je takav pristup definirati Wengerovim stilom ili, ukoliko se želite praviti kvazi-intelektualnim poput Van Gaala, filozofijom. Arsenalova plejada hitrih, tehnički perfektnih veznih plejmejkera (Ramsey, Cazorla, Ozil, Wilshere, Rosicky) omogućava mu da takav stil više-manje uspješno implementira protiv većine protivnika. Međutim, kao što je poznato od vremena kada su Mourinhov Inter ili Hiddinkov Chelsea pronašli protuotrov Guardiolinoj Barceloni, momčad sa dovoljno discipline, obrambene sigurnosti i daškom sreće predstavljat će takvom sistemu ozbiljne probleme. Dva bloka od (najmanje) 4 snažna igrača u liniji ispred šesnaesterca, usavršeno izvođenje prekida i čekanje na priliku iz kontra napada tri su osnovna postulata takozvanih reaktivnih momčadi (Mourinhov Chelsea, Marwijkova Nizozemska) u srazu sa takozvanim proaktivnim (Wengerov Arsenal, svaka Barcelona od 2009., Španjolska pod Del Bosqueom) i bilo bi naivno vjerovati da Wengerova stilska predvidljivost nije barem djelomično uzrokovala Arsenalovu lošu formu u Europi.
Problem, ili barem se tako čini, nastaje kad postavimo vječito pitanje: je li pobjeđivanje samo po sebi dovoljno? Ili, kao što Arsene Wenger misli, način na koji pobjeđujete vrijedi jednako kao i samo pobjeđivanje? Svi znamo kako bi Jose Mourinho odgovorio na ovo pitanje, ali navijači Arsenala su i dalje uhvaćeni negdje u procjepu ovog ontološkog temelja nogometne etike: stil ili sadržaj? Dojam ili pobjeđivanje? Efekt ili efikasnost? U tome, na neki način, i leži čar modernog ustoličenja specifičnog nogometnog stila – Arsenala. Nitko ne pobjeđuje efektnije, niti gubi spektakularnije – možete li zamisliti bilo koju drugu europsku ekipu koja je u stanju u par tjedana izgubiti od Monaca kod kuće te pobijediti Manchester United na Old Traffordu? Ciničnim simpatizerima Topnika ostaje pak žal i prezir nad novom inačicom Groundhog Day (Beskrajni dan), sa Arseneom Wengerom umjesto Billa Murrayja. Wenger – vječiti moralni pobjednik i specijalist u slavnim porazima. Nije u trofejima sve.
Arsenal je ovaj tjedan petu godinu zaredom izbačen iz osmine finala Lige prvaka. Ukoliko je išta bilo izvjesno nakon Monacovog blitzkriega na Emiratesu, onda je to bilo da će Arsenal, onako kako to samo Arsenal zna, otići u Kneževinu i izvest još jedan od svojih hrabrih, upornih, slavnih ali ne-baš-dovoljnih pokušaja povratka. I eto, dva tjedna nakon što je Monaco protutnjao sjevernim Londonom (1:3), Wengerova banda omalenih nogometnih purista pobijedila je u uzvratu sa 2:0, pogađate, točno jedan gol manje od onoga što im je trebalo za prolaz. Hrabri Arsenal, odvažni Arsenal, Arsenal uzdignute glave u slavnom neuspjehu, tako blizu, a tako daleko. Da je riječ o bilo kojem drugom klubu situacija bi se mogla otpisati kao nesretni poraz, iznimka, slučajnost koja se neće ponoviti. Međutim, nije riječ o bilo kojem drugom klubu, riječ je o Arsenalu, a kod ovog Arsenala iznimke ne postoje, ovaj Arsenal voli ponavljanja, uzorke i lupanje glavom u zid nadajući se da baš ovaj put neće zaboljeti čelo. U ožujku 2013., slični Arsenal, u sličnom sastavu, izveo je slično skoro-pa-čudo, pobijedivši dotada (a i nakon toga) nepobjedivi Heynckesov Bayern usred Munchena sa 2:0. Rezultat u Londonu? Pogađate, 1:3. Falio je jedan pogodak. Ožujak 2012. – Arsenal Milan 3:0. Prvi susret? 0:4. Jedan pogodak. Ožujak 2012. – Barcelona. Jedan pogodak. Ukoliko eksperiment ponovite dovoljan broj puta, u istim (ili sličnim) okolnostima, dobiveni rezultati su konstante. Kako objasniti ovu specifičnu konstantu?
Kao prvo, treba priznati da je Arsenal, do ove sezone, svoju priču u Ligi prvaka završavao prilikom susreta sa ekipama jednako dobrim, ako ne i boljim, od sebe. Guardiolina Barcelona (dvaput) i Heynckesov Bayern su ekipe koje su ne samo osvojile Ligu prvaka nego to učinile u dominantnom stilu. Međutim, čak i najzagriženijem navijaču kluba iz Kneževine jasno je da je ovaj Monaco manje talentirana ekipa od Arsenala (što je, uostalom, pokazala dinamika igre u oba susreta). Pa ipak, rezultat je isti. Gdje je kvaka? Istu se stvar, što ne treba čuditi, pita Arsenalov VD kapetana Per Mertesacker.
- „In the first game, we didn’t have that mental level you need to compete at the highest level. That was missing but you could see on Tuesday night in Monaco how good we are as a team and how well organised we can be. “We need to consider that every day in training and in games, that is why we are so far away from winning the Champions League. (…)”
Je li uistinu riječ o isključivo mentalnom problemu? Statistika sugerira da to možda i nije daleko od istine. U nastavku su navedeni samo neki sudionici četvrtfinala LP otkako je Arsenal posljednji put bio u 8 najboljih ekipa Europe: Shakhtar Donetsk, Schalke, Tottenham, Marseille, AC Milan, Benfica, APOEL, Malaga, Galatasaray, Porto, Monaco, Atletico Madrid, Borussia Dortmund. Ukoliko se nije teško složiti s tvrdnjom da Arsenal naprosto nije zadnjih pet godina ekipa na razini Real Madrida, Barcelone, Chelseaja, čak i Atletica ili Borussije Dortmund, malo tko će tvrditi da su momčadi s kojima su Malaga, Porto ili Schalke došle do četvrtfinala kvalitetnije od Arsenalove (da ne spominjemo APOEL ili Galatasaray). Uostalom, ne ukazuje li na to da se ova Arsenalova ekipa teško nosi sa pritiskom i sama činjenica da su u svakom od uzvratnih susreta, nakon što su očekivanja medija i obožavatelja bila minimalna, zaigrali maestralno i redom nadigrali protivnike od kojih su prije toga doživjeli teške poraze? Ne ukazuje li na to činjenica da je svake sezone, još tamo od 2008. godine, Arsenal imao period kada je djelovao kao konkurent za titulu, ne bi li, predvidljivo, u par tjedana doživio kolaps nakon kojeg bi, još predvidljivije, uslijedio oporavak i niz pobjeda u borbi za četvrto mjesto, uz vidno manji pritisak. Uzmimo samo već spomenutu 2013. Nakon pobjede u Munchenu, Arsenal je u posljednjih 10 ligaških kola ostao neporažen, nanizavši osam pobjeda i remiziravši samo sa Evertonom i prvacima Manchester Unitedom, te je osigurao 4. mjesto i kvalifikacije za Ligu prvaka ispred londonskih arhi-rivala Tottenhama.
Međutim, pritisak, mentalna slabost i razina očekivanja samo su dio priče. Wengerova taktička (ne)prilagodljivost je naširoko raspravljana tema, ali teško se oteti dojmu da je Arsenal momčad protiv koje je vrlo lako igrati ukoliko imate jasan plan. Arsenal u pravilu preferira igrati strpljivo, dominirati posjed lopte sa sporim tempom, mnoštvom kratkih dodavanja i visokom zadnjom linijom. Van klasičnog taktičkog žargona, lako je takav pristup definirati Wengerovim stilom ili, ukoliko se želite praviti kvazi-intelektualnim poput Van Gaala, filozofijom. Arsenalova plejada hitrih, tehnički perfektnih veznih plejmejkera (Ramsey, Cazorla, Ozil, Wilshere, Rosicky) omogućava mu da takav stil više-manje uspješno implementira protiv većine protivnika. Međutim, kao što je poznato od vremena kada su Mourinhov Inter ili Hiddinkov Chelsea pronašli protuotrov Guardiolinoj Barceloni, momčad sa dovoljno discipline, obrambene sigurnosti i daškom sreće predstavljat će takvom sistemu ozbiljne probleme. Dva bloka od (najmanje) 4 snažna igrača u liniji ispred šesnaesterca, usavršeno izvođenje prekida i čekanje na priliku iz kontra napada tri su osnovna postulata takozvanih reaktivnih momčadi (Mourinhov Chelsea, Marwijkova Nizozemska) u srazu sa takozvanim proaktivnim (Wengerov Arsenal, svaka Barcelona od 2009., Španjolska pod Del Bosqueom) i bilo bi naivno vjerovati da Wengerova stilska predvidljivost nije barem djelomično uzrokovala Arsenalovu lošu formu u Europi.
Problem, ili barem se tako čini, nastaje kad postavimo vječito pitanje: je li pobjeđivanje samo po sebi dovoljno? Ili, kao što Arsene Wenger misli, način na koji pobjeđujete vrijedi jednako kao i samo pobjeđivanje? Svi znamo kako bi Jose Mourinho odgovorio na ovo pitanje, ali navijači Arsenala su i dalje uhvaćeni negdje u procjepu ovog ontološkog temelja nogometne etike: stil ili sadržaj? Dojam ili pobjeđivanje? Efekt ili efikasnost? U tome, na neki način, i leži čar modernog ustoličenja specifičnog nogometnog stila – Arsenala. Nitko ne pobjeđuje efektnije, niti gubi spektakularnije – možete li zamisliti bilo koju drugu europsku ekipu koja je u stanju u par tjedana izgubiti od Monaca kod kuće te pobijediti Manchester United na Old Traffordu? Ciničnim simpatizerima Topnika ostaje pak žal i prezir nad novom inačicom Groundhog Day (Beskrajni dan), sa Arseneom Wengerom umjesto Billa Murrayja. Wenger – vječiti moralni pobjednik i specijalist u slavnim porazima. Nije u trofejima sve.
Re: Arsenal
Schneiderlin,sjajan si tekst postavio,u vecini slucajeva se slazem al mislim da je ove sezone drugacije u odnosu naprethodne,najvaznija utakmice tokom ovog dela sezone je bila utakmica sa djavolcicima u FA kupu i uspesno su se tu izborili sa pritiskom,ove sezone se pokazuje da imamo i plan b a i bogami plan c,zato smo pokorili timove iz mancestera i to jos u gostima,i u timu sada imamo igrace sa mudima Coqelan,Sancez,Wilshire,Welbeck,i sirinu u timu to jest veliki izbor igraca, na leto se po meni treba dovesti Morgan ili Luiz Gustavo pod obavezno.
- Schneiderlin
- Postovi: 645
- Pridružen/a: 22 jan 2015, 21:09
- Kontakt:
Re: Arsenal
Aca je napisao/la:Schneiderlin,sjajan si tekst postavio,u vecini slucajeva se slazem al mislim da je ove sezone drugacije u odnosu naprethodne,najvaznija utakmice tokom ovog dela sezone je bila utakmica sa djavolcicima u FA kupu i uspesno su se tu izborili sa pritiskom,ove sezone se pokazuje da imamo i plan b a i bogami plan c,zato smo pokorili timove iz mancestera i to jos u gostima,i u timu sada imamo igrace sa mudima Coqelan,Sancez,Wilshire,Welbeck,i sirinu u timu to jest veliki izbor igraca, na leto se po meni treba dovesti Morgan ili Luiz Gustavo pod obavezno.
ma te tekme nemaju veze s pritiskom kolko s tim da su united i city bili loši
Re: Arsenal
Schneiderlin je napisao/la:...
Ne znam šta bih rekao osim da su mediji mogli da se fokusiraju na neke druge stvari.
Recimo, zašto je Arsenal igrao protiv Barcelone i Bayerna (dvaput)? Odgovor: zato što je bio drugi u grupi. 2011.godine Arsenal je Šahtaru i Bragi dao 11 golova na Emiratima, a završio kao drugi u grupi, naletio na najjaču Barcelonu ikad i onda je dobio u prvoj utakmici otvorenim gardom što nikome drugom za vrijeme Guardiolinog mandata nije pošlo za nogom. Ko zna šta bi bilo da je umjesto Bendtnera u finišu utakmice na Camp Nou šansu imao neko drugi, recimo Van Persie koji je dobio prilično glup drugi žuti karton. 2013. je Arsenal izgubio od Schalkea kod kuće u najgoroj utakmici ikad, a u revanšu prosuo 2:0 i ostao drugi, iza Nijemaca pa morao na megdan Bayernu. 2014.godine su u krugu sa Borussijom i Napolijem završili drugi.
2012.godine je trebalo biti drugačije no iz nekog razloga Arsenal je morao dobiti najtežeg suparnika od nenosilaca (Milan sa Thiagom Silvom i Ibrahimovićem bi bio prvi u svakoj grupi osim u onoj sa Barcelonom).
Moja hipoteza je ta da je Wenger zaključio ugovor sa đavolom nakon poraza u prvoj utakmici osmine finala protiv Porta 2010.godine kako bi Arsenal prošao dalje.


Što se mene tiče, sljedećeg ljeta je dovoljno da dovedemo Schneiderlina i to je to. Uz povratak ozlijeđenog Debuchyja bila bi to zaokružena ekipa za osvajanje naslova.
Re: Arsenal
Ospina, Szczesnyanell je napisao/la:Ma ja to je to, sa Schneiderlinom napadamo sve trofeje
Debuchy, Bellerin, Jenkinson
Gibbs, Monreal
Mertesacker, Koscielny, Gabriel, Chambers
Coquelin, Schneiderlin, Arteta
Ramsey, Wilshere
Cazorla, Özil, Rosicky
Walcott, Chamberlain, Gnabry
Alexis, Campbell
Giroud, Welbeck, Akpom
Sasvim dovoljno igrača i opcija da od početka do kraja sezone igraju dobar fudbal i pobjeđuju.
-
- Postovi: 8134
- Pridružen/a: 07 maj 2012, 18:30
- Kontakt:
Re: Arsenal
Hahaha Scneiderlina treba dovesti ali to da ces samo sa njim napasti sve trofeje je nebulozno pa pogledaj ti taj napad i smijuriju? Ti ces sa takvim napadom da ides na trofeje
Pa sa njima ne mozes pobjediti Monaco, ne mozes zavrsiti prvi u grupi LP pored nikad losije Borussije i oni ce trofeje da osvajaju 




VOAJERU CIGANE ODLAZI IZ ARSENALA!
Re: Arsenal
Debushy ne može sastaviti 3 utakmice kako treba, ostali su neiskusni, a i spominje se prodaja Jenkinsona. Gibbs malo jači duel i nema ga po 3 sedmice, Monreal je sad u formi i odlično igra ali je na početku sezone bio kritičan. O Arteti neću ništa da pišem zbog begeArtetitis je napisao/la:Ospina, Szczesnyanell je napisao/la:Ma ja to je to, sa Schneiderlinom napadamo sve trofeje
Debuchy, Bellerin, Jenkinson
Gibbs, Monreal
Mertesacker, Koscielny, Gabriel, Chambers
Coquelin, Schneiderlin, Arteta
Ramsey, Wilshere
Cazorla, Özil, Rosicky
Walcott, Chamberlain, Gnabry
Alexis, Campbell
Giroud, Welbeck, Akpom
Sasvim dovoljno igrača i opcija da od početka do kraja sezone igraju dobar fudbal i pobjeđuju.




Pld W D L
38 26 12 0
38 26 12 0
-
- Postovi: 8134
- Pridružen/a: 07 maj 2012, 18:30
- Kontakt:
Re: Arsenal
A tek sam sad vidio da decko racuna i na drvo Jenkinsona haha pa ne mogu da vjerujem bukva koja nije naucila da vodi pravolinijski loptu klasicna stara Egnelska skola igraca kojem su rekli da je dobar fudbaler samo zato sto bezglavo trci i zna nabiti loptu u sesnesterac takvi igraci su prolazili ali u proslom vijeku...
Cech, Cavani, Scnederlinh/Kondogbia je minimalno kako bi se bar imalo neke sanse za glavne trofeje...
Cech, Cavani, Scnederlinh/Kondogbia je minimalno kako bi se bar imalo neke sanse za glavne trofeje...
VOAJERU CIGANE ODLAZI IZ ARSENALA!
- AllGunsBlazing
- Postovi: 9924
- Pridružen/a: 16 feb 2011, 23:25
- Lokacija: 72000
- Kontakt:
Re: Arsenal
Paja gledao reprizu onog prvog meca pa je vidio dva poraza i onu zivinu Francusku da dominira u dve utakmice... To sve objasnjava... 
Postano kroz Forum SportSport.ba app.

Postano kroz Forum SportSport.ba app.
Carl Jenkinson je World Class!!!!
@OfficialAgent jedini pravi insajder na forumu!!!
@OfficialAgent jedini pravi insajder na forumu!!!
Re: Arsenal
Kako se ovog nismo ranije sjetiliGunner4 je napisao/la:Paja gledao reprizu onog prvog meca pa je vidio dva poraza i onu zivinu Francusku da dominira u dve utakmice... To sve objasnjava...
Postano kroz Forum SportSport.ba app.

Grijesiti je ljudski,ali ako vam se gumica istrosi prije olovke,malo ste pretjerali!!
VOLIM TE ČELIK!!!!!
VOLIM TE ČELIK!!!!!
Re: $: Arsenal
Nema drugog objasnjenja.topnik1 je napisao/la:Kako se ovog nismo ranije sjetiliGunner4 je napisao/la:Paja gledao reprizu onog prvog meca pa je vidio dva poraza i onu zivinu Francusku da dominira u dve utakmice... To sve objasnjava...
Postano kroz Forum SportSport.ba app.

Postano kroz Forum SportSport.ba app.
Carl Jenkinson je World Class!!!!
@OfficialAgent jedini pravi insajder na forumu!!!
@OfficialAgent jedini pravi insajder na forumu!!!
Re: Arsenal
Rosickom mora produžit ugovor i lagano lizat guzu.
sa tolikim godinama oduševaljavat svaku utakmicu sa borbenošću
da to radi pola našeg tima a ne samo on i alexis razvalili bi monako u obe utakmice..
sa tolikim godinama oduševaljavat svaku utakmicu sa borbenošću


Re: Arsenal
Šta fali napadu? Walcott, Giroud, Welbeck i Alexis mogu zabiti golova koliko hoćeš. Chelsea će biti prvak sa Diegom Costom, sporadično korištenim Remyjem i Drogbom u fazi poluraspada.Hahaha Scneiderlina treba dovesti ali to da ces samo sa njim napasti sve trofeje je nebulozno pa pogledaj ti taj napad i smijuriju? Ti ces sa takvim napadom da ides na trofeje![]()
![]()
Pa sa njima ne mozes pobjediti Monaco, ne mozes zavrsiti prvi u grupi LP pored nikad losije Borussije i oni ce trofeje da osvajaju
Giroud je ove sezone dao 15 golova u 25 utakmica, dao je golove u skoro svim velikim utakmicama, imao je "blip" protiv Monaca u prvoj utakmici, a sve ostalo je bilo sasvim OK. Spomenuti Diego Costa je dao četiri gola više od njega, a Giroud je 3 mjeseca bio u autu zbog ozljede.
DebuChy nije igrač sklon ozljedama nego ga je onaj mamlaz Arnautović poslao van terena 3 mjeseca krkanskim potezom za koji nije dobio nikakav karton.Debushy ne može sastaviti 3 utakmice kako treba, ostali su neiskusni, a i spominje se prodaja Jenkinsona. Gibbs malo jači duel i nema ga po 3 sedmice, Monreal je sad u formi i odlično igra ali je na početku sezone bio kritičan. O Arteti neću ništa da pišem zbog bege. Wilshere ništa posebno, a kako je krenuo postat će novi Diaby. Cazorla - peglator
,na Rosickog izgleda da Wenger i ne računa. O Walcottu ne smijem ništa ni napisati
, Gnarbya koliko dugo nisam vidio zaboravio sam kakav je igrač. Campbell po meni nije ništa posebno, Giroud -panj
, Danny ne može pogoditi prazan gol, za Apkoma je još rano.
Monreal je počeo igrati kako treba onog momenta kad je na lijevo krilo dobio igrača koji pravi pritisak na suparničkog beka. Dok su na lijevom krilu igrali Özil, Cazorla, Wilshere ili, ned'o Bog, Podolski, Monreal je redovno ostavljen na milost i nemilost suparničkom desnom beku i krilu (npr. u onoj utakmici kad nas je Everton razbio prošle godine ili u prvom poluvremenu ovosezonskog gostovanja na Goodison Parku). Monreal je bolji bek od Gibbsa iz prostog razloga što je Nacho prošao špansku fudbalsku školu, a Gibbs englesku u kojoj ni abeceda nije potpuna.
Dovođenje Schneiderlina bi približilo Artetu zasluženoj penziji, spomenuo sam ga jer je dobio novi ugovor. Povremeno bi Arteta mogao ući da odmori Schneiderlina ili Coquelina u manje bitnim utakmicama.
Pitaj navijače West Hama šta misle o Jenkinsonu. Dečko je bio odličan ove sezone.A tek sam sad vidio da decko racuna i na drvo Jenkinsona haha pa ne mogu da vjerujem bukva koja nije naucila da vodi pravolinijski loptu klasicna stara Egnelska skola igraca kojem su rekli da je dobar fudbaler samo zato sto bezglavo trci i zna nabiti loptu u sesnesterac takvi igraci su prolazili ali u proslom vijeku...
Kvalitetne pripreme bez dosadnih reprezentativnih takmičenja, zadržavanje svih bitnih igrača i makar smanjenje ozljeda = titula se vraća gdje joj je i mjesto.

Online
Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 2 gosta.