Ne znam za vas, ali ja sam tek u ovoj pobjedi protiv Udinesea uočio izvjestan napredak u igri. Prve dvije pobjede protiv Lazija i Parme su više ostvarene na
blitzkrieg i usljed pozitivnog efekta koji je donijela promjena trenera, slabo je tu bilo organizovane igre u fazi napada. Jučer je već bila druga priča, obzirom da su gosti bili u šahu 90 minuta i da nisu stvorili pravu priliku pred golom Lopeza. Zvuči neshvatljivo, ali bolju odbranu smo igrali s jednim, nego s dva razbijača u timu. Veza Bonaventura - Essien - Van Ginkel je izgledala jako dobro, stabilno, a bila bi još bolja da je umjesto Essiena igrao De Jong. Odmah se osjetila razlika u kreaciji, koje je bilo mnogo više jer je Jack imao podršku u vidu Holanđanina. S druge strane, El Shaarawy i Honda su odradili ponovo dobar posao na krilima, borili su se i nisu previše gubili lopte, a povremeno su se nalazili i u prilikama. I dalje stojim pri stavu da Faraon igra predaleko od gola, te da je to glavni uzrok njegove slabe realizacije. Ybg, ne možeš ti od njega očekivati dobar učinak ako veliki dio utakmice provede kao lijevi bek. Mislim, to je van svake pameti. Takvog ofanzivnog potencijala ne smiješ toliko trošiti u fazi odbrane, imaju drugi koji će trčati za njega (mada sam upotrijebio ružan termin). S druge strane, Japanca ometa činjenica da je prespor za igru na krilu, kao i da ne zna igrati desnom nogom. U svemu tome se jedino ističe njegova sposobnost čuvanja lopte i centaršut, a to je po mom mišljenju premalo za jednog krilnog igrača. Upravo zato bi se trebao više ubacivati u sredinu i pomagati u razigravanju ekipe. On je izuzetno maštovit i kreativan igrač, svi znamo da je u stanju podvaliti savršenu loptu. Kad smo već kod napada, došao je red da se pohvali sigurno najbolja karika Pippovog Milana - Jeremy Menez. Jednostavno sam se
zaljubio u njegovu igru.

Znam, dosta puta nam je izvukao živce meljanjem lopte i potezom viška, no isto tako i obradovao fantastičnim golovima i povlačenjem tima kada mu ne ide. Sposoban je jednim potezom riješiti utakmicu, čemu smo bili svjedoci više puta. Strašno volim igrače koji konstantno idu okomito ka golu i ne dodaju loptu prvom do sebe ako baš ne moraju. On to čini i u tome mu pomaže odličan dribling, samo mora u određenim situacijama nešto manje solirati i ranije se rješavati lopte za dobrobit ekipe. Uglavnom, neuporedivo je bolji kao lažna devetka od "pravog" špica Torresa, koji dokazuje da mu je mjesto na klupi. Čim pomenuti izleti iz prvih jedanaest, Milan po običaju proigra.
Da, red bi bio pohvaliti i odbranu, bila je manje-više besprijekorna. Ruku na srce, sredina je odradila lavovski dio posla i uveliko im pomogla, ali svejedno su Armero, Mexes, Rami i Bonera (da, i Bonera

) bili dosta dobri. Osvrnut ću se malo na Armera, obzirom da je silom prilika tek sada dobio priliku za igru od prve minute. Na prvu se primijeti da mu fali utakmica u nogama, da nije ni sjena nekadašnjeg igrača, ali i da može biti od koristi ekipi, pa makar kao rezervna opcija. Nije mnogo bolji od De Sciglija (pitanje da li je ikako), ali s njim na strani makar imam dozu sigurnosti da neće napraviti neku glupost. Priključivao se mnogo puta napadu, što je isto tako nešto što MDS-u često zamjeramo. Bilo bi sjajno kada bi se Kolumbijac vratio u formu i pojačao konkurenciju.
Za kraj bih izrazio radost povratkom Montoliva na teren. Neopisivo je nedostajao timu, veza nije bila ista bez njega i njegovih
long passova. Vjerujem da će mu ponovo trebati vremena da se vrati u top formu, ali ne sumnjam da će biti od velikog značaja za tim kada to uradi.
Idemo u Genovu po tri boda i održavanje priključka.
